Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dr. Siegfried Moder, predsjednik Federacije veterinara Europe (FVE)
te prof. dr. Reinhard Straubinger, dekan Fakulteta veterinarske medicine Sveučilišta Ludvig Maksimilijan u Münchenu.
U posjeti zagrebačkom Veterinarskom fakultetu ova je delegacija boravila na poziv HVK i Fakulteta, a radi osnaživanja suradnje, upoznavanja s organizacijom i radom Fakulteta te općenito sa radom veterinarske struke u Hrvatskoj. Uz njih, sudionici panel rasprave bili su prof dr. sc. Marko Samardžija, dekan Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
Mirela Juras, dr. med. vet., zamjenica predsjednika HVK
te Tatjana Zajec, dr. med. vet., zamjenica predsjednice OVMPH.
Moderator rasprave bio je g. Mislav Togonal.
Dekan Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Marko Samardžija pozdravio je sve prisutne, posebice kolege iz Bavarske, dekana iz Münchena te predsjednicu IVSA-e. Poželio je svima dobrodošlicu na Fakultet te u kratkoj uvodnoj riječi zahvalio HVK na vidljivom međunarodnim angažmanu, istaknuvši pritom važnost suradnje na razini EU te općenito međunarodnoj razini, s obzirom da se susrećemo sa vrlo sličnim, gotovo identičnim izazovima u veterinarskoj medicini. Naglasio je važnost rada na prevenciji mentalnog pritiska na veterinare, smanjivanju opterećenja i usmjerenosti rješavanju problema.
Moderator g. Togonal započeo je diskusiju pitanjem „Kako veterinari žive i rade u Hrvatskoj i jesu li zadovoljni?“ Na pitanje je odgovorila dr. Juras.
Prokomentirala je kako veterinari u Hrvatskoj žive prosječno, ali uz dodatne probleme. Spomenula je anketu koja je provedena u suradnji sa Zavodom za sudsko i upravno veterinarstvo (Fakulteta) čiji je cilj bio utvrditi glavne stresore iz područja veterinarske profesije. Rezultati ankete bili su poražavajući. Stres ostavlja posljedice na profesionalno prosuđivanje, ali i na privatni život. Međutim, naglasila je kako smo zapravo u trendu sa Europom i svijetom jer je situacija u drugim državama, što se tiče mentalnog zdravlja veterinara, vrlo slična. „Nekad se doista očekuje nemoguće od veterinara“, rekla je.
Predsjednica Bavarske veterinarske komore, dr. Iris Fuchs ističe kako veterinari u Njemačkoj prolaze kroz jednake probleme kao i hrvatski kolege, no optimistična je u vezi budućnosti jer sama svijest o tome da problemi postoje, vode do njihovog rješavanja kroz razgovor između kolega i podizanja razine svijesti i empatije kod vlasnika. Kako navodi, veterina je više od same ljubavi prema životinjama i svijet bez veterinara ne može funkcionirati.
Što se edukacije veterinarki tiče, smatra da su žene educirane jednako kao i muškarci, pa prema tome i poznaju različite tehnike i pristupe struci i stoga mogu obavljati sve poslove u veterini jednako kao i muškarci, ako ne i bolje.
Predsjednik FVE, dr. Siegfried Moder upozorava na nedostatak aktivnih doktora veterinarske medicine u Bavarskoj te napominje kako od osamsto studenata na godini, više od 25% njih nikad niti ne pokuša raditi u struci, a od ovih koji ostaju, velik dio nakon 2 – 3 godine rada napušta struku.
Muškarce i žene smatra jednako uspješnima u obavljanju veterinarske djelatnosti i promišlja kako je za uspjeh potrebno znanje i samopouzdanje. U njegovoj ambulanti zaposleno je više žena nego muškaraca i uglavnom prakticiraju veliku praksu. Navodi i primjer kako je ranije, kada je izlazila na teren, prva veterinarka zaposlena u njegovoj ambulanti, naišla na otpor i nepovjerenje od strane vlasnika, međutim nadišla ga je svojom stručnošću, znanjem i motivacijom te se kolegice u njegovoj praksi više ne susreću s takvim problemima. Za budućnost, nada se proaktivnosti mladih kolega i novim idejama za unaprijeđenje struke.
Dekan minhenskog Fakulteta veterinarske medicine, dr. Reinhardt Straubinger smatra kako su studenti veterine izrazito motivirani, kako u Njemačkoj tako i u Hrvatskoj. Studente veterine vidi kao posebne ljude, jer veterina nije samo struka, već i poziv koji se najčešće javlja već u ranom djetinjstvu. Navodi i kako je na Fakultetu Veterinarske medicine u Münchenu, gotovo devedeset posto studentica i kako su u prosjeku ustrajnije te bolje u studijskom programu od muških kolega.
Što se tiče problema veterinara i stresa uzrokovanog strukom, odgovornost stavlja na javnost koja se mora osvijestiti, ali i kako veterinari moraju više cijeniti sebe, jer „pravi liječnici liječe više od jedne vrste“.
Rasprava je postala još napetija u trenutku kada je moderator postavio pitanje “kako jedna „nježna dama“ može baratati svinjom od 200 kilograma“, navodeći primjer situacije izvlačenja lešina iz svinjaca prilikom prošlogodišnjeg suzbijanja afričke svinjske kuge. Dr. Juras odmah reagira, komentirajući kako se to nije smjelo dogoditi te da javnost, novinari, a osobito država, moraju shvatiti koja je uloga doktora veterinarske medicine u suzbijanju zaraznih bolesti, zoonoza i u sigurnosti hrane!
Ovo pitanje moderatora također komentira i dr. Zajec i navodi kako su se izrazi lica kolegica u publici u trenutku promijenili kada je moderator postavio to pitanje. Tvrdi da je jako važno u kolektivu raditi na tome, pa u skloništu koje vodi osobito pazi da je broj zaposlenih muškaraca i žena jednak te da se nitko ne smije osjećati diskriminirano. Također, ističe da je na visokim pozicijama i dalje premalo žena.
Dekan Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof dr. sc. Marko Samardžija, ističe kako nije važno je li netko muškarac ili žena, nego koliko je osoba sposobna i kvalitetna te je to najvažniji kriterij. Broj studentica veterinarske medicine je u porastu te su studentice u većini. Trenutno na Fakultetu studira oko 800 studenata i studentica, a na studiju na engleskom jeziku studira gotovo 200 stranih studenata. Na pitanje „Što fakultet čini kako bi studentima olakšao studij i opterećenja?“ dekan Samardžija navodi da od 1. godine studija postoji program mentorstva, osnovan je Ured za studente, a prije 3 godine Ured za psihološko i karijerno savjetovanje. Također, uvedena je funkcija studentice savjetnice dekana kako bi se bolje razumjele potrebe studenata, a studenti imaju i mogućnost volontiranja na Klinikama Veterinarskog fakulteta. Naveo je kako su studenti motivirani, kreativni, puni izvrsnih i novih ideja te provode brojne projekte, a kao primjer je naveo edukativnu izložbu „Reptilomanija+“. S njim se složila i dr. Zajec koja naglašava važnost cjeloživotnog obrazovanja te navodi primjer još jednog originalnog studentskog projekta pokrenutog prošle godine, pod nazivom „The Welfare Education Project“.
Na samom kraju ostavljeno je vremena za pitanja i komentare iz publike. Prof. dr. sc. Marina Pavlak naglašava kako je nedavno osnovana Hrvatska udruga žena u veterinarskoj struci i pozvala sve kolegice da se pridruže.
Prodekanica prof. dr. sc. Gordana Gregurić Gračner istaknula je da je ova uprava Fakulteta prihvatila Plan rodne ravnopravnosti koji se sastoji od 3 dijela.
Posebno je istaknula treći dio koji razvija sustave i metode kako harmonizirati privatni i poslovni život, a u cilju stvaranja jednake mogućnosti za sve, bez obzira na životne okolnosti.
Dr. sc. Ivan Butković istaknuo je kako je važno srušiti stigmu traženja pomoći i mentalnog zdravlja jer je tzv. „burn out“ sindrom sve učestaliji.
Panel rasprava je zatvorena završnom riječi dekana Samardžije koji je još jednom istaknuo važnost žena u veterinarskoj struci. Naglasio je kako se društvene okolnosti mijenjaju, a zadatak Fakulteta pritom je osiguravati jednake mogućnosti svima i ubuduće.