Paraziti kao profesionalna opasnost za veterinare

prof. dr. sc. Albert Marinculić¹, dr. sc. Anđelko Gašpar², Vanja Vrkić Šola^1
1 Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, ² Hrvatska veterinarska komora, Zagreb

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2017.

SažetakUvodOpasnost od embrioniranih jajašaca nekih helminata i trakavicaToxoplasma gondii – stalna prijetnjaZoonotski potencijal protozoa iz roda CryptosporidiumMikrosporidiji, gljivice o kojima još uvijek malo znamoŽivotinje kao rezervoari protozoa Dientamoeba fragilis i Blastocystis hominisOprezno s proljevom pasa jer može biti uzrokovan zoonotskim tipom giardijaI životinjski ektoparaziti znaju biti vrlo neugodniParaziti kao uzročnici potencijalnih profesionalnih bolesti veterinaraLiteraturaAbstract

---

Izvor: Zbornik, Veterinarski dani, Opatija, 2017.

▲

Sažetak

---

Emergentne zoonoze su novi izazov svjetskom javnom zdravstvu. Od ukupno 175 uzročnika emergentnih bolesti, čak njih 132 pripada skupini u koju su uvršteni oni koji uzrokuju zoonoze. Među njima se nalaze i parazitske zoonoze, osobito koje su povezane s modernim trendom kohabitacije s različitim kućnim ljubimcima. S obzirom na prirodu posla i uvjete u kojima se obavlja veterinarska djelatnost, potpuno je jasno da su veterinari prvi koji se susreću sa zaraženom ili invadiranom životinjom i zato moraju poduzeti sve mjere kako bi se spriječio prijenos i ugrozilo zdravlje.

▲

Uvod

Emergentne zoonoze su novi izazov svjetskom javnom zdravstvu. Od ukupno 175 uzročnika emergentnih bolesti, čak njih 132 pripada skupini u koju su uvršteni oni koji uzrokuju zoonoze. Među njima se nalaze i parazitske zoonoze, osobito one koje su povezane s modernim trendom kohabitacije s različitim kućnim ljubimcima.
Poznato je da brojni pseći i mačji paraziti mogu biti opasni za ljude. Među njima za istaknuti su: protozoon Giardia duodenalis, protozoon Cryptosporidium spp., oblić Toxocara canis, oblić Toxocara cati, trakavica Echinococcus granulosus, trakavica Echinococcus multilocularis i brojni drugi. Invazijski oblici helminata i protozoa (jajašca, ciste, oociste) se tako mogu naći u izmetu ljubimaca, ali i u okolišu. Tako ciste giardija koje nalazimo u izmetu životinja mogu biti kontaminanti tla i vode te time predstavljati značajan izvor invazije za ljude i životinje.

▲

Opasnost od embrioniranih jajašaca nekih helminata i trakavica

Oblići Toxocara canis i Toxocara cati su vrlo česti crijevni paraziti pasa i mačaka. Ovi oblići su u posljednje vrijeme pobudili posebno zanimanje znanstvenika i to nakon što je otkrivena povezanost serokonverzije u djece s učestalijom pojavom astme (Li i sur., 2014). Danas znamo da ovi na prvi pogled bezazleni paraziti mogu uzrokovati različite kliničke sindrome i simptome u ljudi. To su sindrom visceralne larve migrans (sindrom VLM), sindrom okularne larve migrans (sindrom OLM), asimptomatski ili prikriveni oblik bolesti, cerebralnu toksokarozu, ali i druge kliničke slike poput bronhijalne astme, epilepsije i reumatskog artritisa (Auer i Aspock, 2004). Brojne studije seroprevalencije u svijetu su do danas provedene i sve su uglavnom dokazale značajnu prokuženost stanovništva.
Danas se zna da za ovako visoku seroprevalenciju je odgovorna izuzetno velika biomasa parazita koja se povećava svakodnevnim trendom kohabitacije sa sve većim brojem kućnih ljubimaca, ali i velikim reprodukcijskim kapacitetom ženki. Ženke mogu položiti i do 50 000 jajašaca u jednom danu.

U nama bliskoj Austriji u posljednjih nekoliko desetljeća se intenzivno istraživala seroprevalencija toksokaroze u različitih skupina pa su tako obuhvaćeni farmeri, lovci, ali i veterinari. Na području Štajerske su specifična protutijela protiv ovog oblića dokazana u čak 27% veterinara koji su u tome sudjelovali.
Nove spoznaje vrlo jasno govore o mogućoj opasnosti od embrioniranih jajašaca oblića Toxocara canis i Toxocara cati koji se mogu naći i na dlaci invadiranih životinja.

Iako je već niz godina uvriježeno mišljenje da slučajne invazije i klinički sindromi uzrokovani ličinkama askarida nastupaju unošenjem embrioniranih jajašaca iz kontaminiranog tla, detaljna studija koju su objavili Roddie i sur. (2008) jasno govori o opasnosti pseće dlake za koju su prilijepljena jajašca. Autori su tako detaljno pretražili uzorke dlake 100 napuštenih pasa te jajašca pronašli u čak 67% uzoraka. Iznenađuje i srednji broj od 584 jajašaca po jednom gramu dlake. Najveći broj jajašaca je dokazan u mlade štenadi. Oge i sur. (2014) su pretraživali
krzno mačaka i pronašli jajašca oblića Toxocara cati u 22 % uzoraka. Za naglasiti je da su u istih životinja pretraženi i izmeti, no pri tom je pronađen značajno manji broj jajašaca.

Aydenizoz-Ozkayhan i sur. (2008) su detaljno pretražili sve uzorke krzna pasa i pronašli čak 8,06 % uzoraka koji su sadržavali potpuno embrionirana jajašca te 12,90 % uzoraka s jajašcima u fazi embrioniranja.

Psi, osobito u ruralnim područjima, su često invadirani i trakavicama. Među njima je za čovjeka osobito opasna mala pseća trakavica Echinococcus granulosus. Ne treba zanemariti ni nedavno dokazanu prisutnost trakavice Echinococcus multilocularis u lisica ↗, uzročnika humane alveolarne ehinokokoze (Beck, 2016). Autor je ovu trakavicu metodom lančane reakcije polimerazom i neposrednim sekvenciranjem dokazao u 7,5% uzoraka iz crijeva crvene lisice. Poznato je da E. multilocularis može obitavati i u crijevu pasa i mačaka.

▲

Toxoplasma gondii – stalna prijetnja

Toksoplazme (Toxoplasma gondii) su već niz desetljeća inkriminirane za izazivanje pobačaja u žena, rađanje djece s opsežnim malformacijama, ali i poremećajima vida u adolescenata. Poseban značaj ovoj praživotinji daju i nove spoznaje o posljedicama parazitiranja u mozgu.
Istraživanjima u štakora je dokazano da toksoplazme potiču stvaranje velike količine dopamina u mozgu. Hiperprodukciju dopamina potiče velika količina enzima tirozin hidroksilaze koju izlučuju upravo toksoplazme. Dopamin je dobro poznati neurotransmiter koji prenosi informacije u mozgu i time kontrolira pokrete, spoznaje i ponašanje. Posebno kontrolira moždane centre za ugodu kao i emocionalne odgovore poput straha. U ljudi nedostatno lučenje dopamina je važan čimbenik pojave Parkinsonove bolesti. Recentna istraživanja pokazala su sličnu pojavu i u ljudi. Tako su danas toksoplazme povezane s nekim oblicima shizofrenije, manjim kognitivnim sposobnostima, prometnim nesrećama uslijed slabije koncentracije i felinofilijom (Del Grande i sur., 2017).
Iako je poznato da se čovjek može invadirati oocistama koje su sporulirale u okolišu ne treba zanemariti ni mogućnost nalaza istih na krznu mačke koja koristi neredovito očišćen mačji zahod. Nikako ne treba zanemariti ni opasnost od toksoplazmama invadiranih ovčjih i kozjih fetusa te plodnih ovojnica.

▲

Zoonotski potencijal protozoa iz roda Cryptosporidium

Kriptosporidije su protozoa koje parazitiraju u brojnih vrsta kralješnjaka pa tako i u pasa, mačaka i ljudi. Kozmopolitski su rasprostranjene i prepoznate kao značajan javnozdravstveni problem jer uzrokuju vrlo opsežne epidemije koje se očituju pojavom proljeva. Trenutno je u rod uvršteno najmanje 20 priznatih vrsta i čak 40 genotipova.
Većina kriptosporidija je strogo specifična za domaćina poput vrste Cryptosporidium hominis (C. hominis) za ljude. No, u ljudi su u brojnim navratima izolirane i životinjske vrste (Thompson, 2016). U stvari, najveći značaj za nastanak epidemija u ljudi predstavlja vrsta Cryptosporidium parvum (C. parvum). Ova kriptospodidija redovito obitava u crijevu goveda i malih preživača. Među vrstama sa zoonotskim potencijalom nalazimo i Cryptosporidium felis (C. felis), Cryptosporidium canis (C. canis) i Cryptosporidium melagridis (C. meleagridis) te jelenji genotip. Za naglasiti je da su u pasa i mačaka u niz navrata izdvojene i kriptosporidije C. parvum.
Genetskim istraživanjima provedenima na velikom broju kriptosporidija izdvojenih iz čovjeka je dokazano da od ukupno 243 izolata najveći je broj pripadao vrsti C. hominis (63%). Zabilježena je velika učestalost i zoonotske vrste C. parvum (34%). Manje su bile zastupljene vrste C. felis (2,6%) i C. canis (0,4%).

▲

Mikrosporidiji, gljivice o kojima još uvijek malo znamo

Mikrosporidiji su unutar stanični organizmi koji žive parazitskim životom u ljudi i životinja. Nekad ih se smatralo protozoima i bili su svrstani u koljeno Microsporida. Danas se zna da su to gljivice ili pak gljivicama slični organizmi.
Za čovjeka je patogeno čak 14 vrsta, a među njima najučestalija je vrsta Enterocytozoon bieneusi. Ovaj mikrosporidij u imunokompetentnih osoba uzrokuje blaže proljeve dok u imunompromitiranih, poput onih inficiranih HIV – om, teška stanja popraćena kroničnim proljevom, mršavljenjem i smrti.

O zoonotskom potencijalu je prvi put izvještavano 1995. kada su identični genotipovi pronađeni u kunića, pasa i ljudi (Anane i Attouchi, 2010). Danas se zna da ovog protozoona možemo naći u brojnih domaćina i to psu, mački, svinji, govedu, činčili, zamorčiću, golubu i dr. U svih nabrojenih vrsta su dokazani i genotipovi opasni za čovjeka. Među opasnim mikrrosporidijima se u posljednje vrijeme ističe i vrsta Encephalitozoon cuniculi. Ovaj mikrosporidij uzrokuje encefalitozoonozu, čestu bolest kunića koja se ponekad očituje neurološkim poremećajima poput paralize poremećene koordinacije te izvrtanja i tresenja glavom. Kunići se u većini slučajeva invadiraju preko majke te mokraćom koja u invadirane životinje vrvi sporama. Ovaj mikrosporidij je do danas dokazan u ptica i sisavaca (kunića, glodavaca, mesojeda i primata). Dokazan je i u mokraći djece te u brojnih imunokompromitiranih osoba.

▲

Životinje kao rezervoari protozoa Dientamoeba fragilis i Blastocystis hominis

Dientamoeba fragilis je bičaš kojeg nalazimo u crijevu čovjeka. Iako se ne smatra izuzetno patogenim, izdvojen je u brojnim slučajevima kao jedini patogen rekurentnih proljeva u djece. O načinu prijenosa se još uvijek spekulira. Među kombinacijama, opravdano se spominje i pas nakon što je identičan genotip dokazan i u pasa u obitelji djece s rekurentnim proljevom. Chan i sur. (2016) su ovog protozoona pronašli u izmetu kako pasa tako i mačaka. U Kanadi (Keystone i sur., 1894) su davne 1894. dokazali veliku učestalost dientameba u djece i osoblja vrtića i za to inkriminirali mačke.

Neobičan protozoon Blastocystis hominis je po prvi puta osim u ljudi dokazan u pasa i mačaka u Australiji i to u 70,8% pasa i 67,3% mačaka. Iako to nije potvrđeno molekulskim tehnikama, sve morfolološke karakteristike i kultivacijska svojstva su bili identični izolatima iz čovjeka (Duda i sur.,1998). Abe i sur. (2002) su proveli vrlo detaljno istraživanje koje je obuhvatilo veliki broj različitih domaćih i divljih životinja u Japanu. Najveću su učestalost dokazali u goveda (95%) i svinja (71%).

▲

Oprezno s proljevom pasa jer može biti uzrokovan zoonotskim tipom giardija

Giardije su već niz godina prepoznate kao najčešći uzročnik parazitskih proljeva u razvijenom dijelu svijeta. Za čovjeka, ali i životinje je najznačajnija vrsta Giardia duodenalis. Ovaj se protozoon pojavljuje u genetski različitim skupinama (A-H). Sa zoonotskog aspekta najznačajnije su A i B skupina. Protozoa iz ovih dviju genetskih skupina nalazimo u mačke, psa i čovjeka.
Kako giardije žive na površini crijeva, oštećuju crijevne resice i uzrokuju proljeve kako ljudi tako i životinja. U odraslih pasa i mačaka invazija uglavnom prolazi bez kliničkih znakova.
Iako se protozoon prenosi i kontaktom, najveće epidemije su uvijek uzrokovane cistama kontaminiranom vodom i hranom.
U niz navrata je genotipizacijom dokazana i uloga pasa i mačaka kao izvora invazije za ukućane, ali i obrnuto. Zbog velike učestalosti u ljubimaca stručnjaci Središnjeg centra za kontrolu bolesti u SAD-u (Centre for Disease Control, Atlanta) posebno naglašavaju opasnost za imunokompromitirane osobe u kojih su kronični proljevi vrlo opasni.

▲

I životinjski ektoparaziti znaju biti vrlo neugodni

Različite vrste grinja i neki kukci specifični za životinje mogu povremeno infestirati ljude. Njihov boravak na ljudskoj koži ima za posljedicu nastanak eritematoznih promjena sa izrazitim svrbežom pa se u medicinskoj terminologiji naziva „pseudoskabies“. „Pseudoskabies“ najčešće uzrokuju grinje pasa i mačaka Sarcoptes scabiei, Notoedres cati, Cheyletiella spp. Posebno je neugodna i infestacija tekuti poput Dermanissus gallinae, Ornithonyssus bacoti i Ophyonissus natricis i mekim krpeljem Argas reflexus. Zabilježeni su i slučajevi parazitizma ušnom grinjom Otodectes cynotis u ljudi (Van de Heyning i Thienpont, 1977). Chakrabarti (1986) je detaljno opisao 48 slučajeva infestacije ljudi grinjom Notoedres cati. Najčešće promjene su uočene na području ruku i nogu. Grinje su potvrđene u čak 50 % slučajeva.

▲

Paraziti kao uzročnici potencijalnih profesionalnih bolesti veterinara

S obzirom na prirodu posla i uvjete u kojima se obavlja veterinarska djelatnost, potpuno je jasno da su veterinari prvi koji se susreću sa zaraženom ili invadiranom životinjom.
Tako su McQuiston i Childs (2008) izvijestili da je opasnost da se veterinari zaraze uzročnikom Q-groznice deseterostruko veća u odnosu na ostalu populaciju.
Wright i sur. (2005) su opisali slučajeve zaraze veterinarskog osoblja bakterijom Salmonella enterica serotipa typhimurium i to pregledom pasa i mačaka. O Mahony i sur. (2005) su izvjestili i o pojavama infekcije veterinarskog osoblja meticilin rezistentnim stafilokokima. Epidemija majmunskim pox virusom u SAD-u 2003. godine je ugrozila također veliki broj veterinara. Od ukupnog broja oboljelih, čak se 25 % odnosilo na veterinare. U literaturi su opisani brojni drugi slučajevi prijenosa različitih zoonoza tijekom rutinskih pregleda i liječenja različitih životinja.

Pored velike učestalosti i opasnosti od bakterija i virusa o parazitima kao uzročnicima profesionalnih bolesti veterinara se malo govori. Najopsežnije studije su provedene u nama bliskoj Austriji pa je tako dokazana serokonverzija na antigene oblića Toxocara canis u 27% štajerskih veterinara (Deutz i sur., 2005). Kontakt s psećom dlakom je dio svakodnevnog rutinskog posla veterinara i nove spoznaje o nalazu parazitskih stadija na dlakama ne treba nikako zanemariti (Roddie i sur., 2008). Osobito tijekom pružanja usluga u ruralnim područjima, opasnost od slučajne invazije ličinkama oblića iz roda Toxocara i Ascaris suum je evidentna (Schneider i Auer, 2016).
Jajašca trakavica (Echinococcus granulosus) i askarida posjeduju debelu i slojevitu ovojnicu koja štiti embrij od neprikladnih uvjeta okoliša pa on preživljava godinama. Premda nisu provedena istraživanja no za pretpostaviti je da je kontaminacija tla jajašcima askarida na farmama vrlo velika.

Do danas je u svijetu provedeno nekoliko istraživanja kojima se htjelo saznati nešto više o percepciji veterinara o opasnosti od zoonoza. Podaci su sakupljeni anonimnim anketiranjem, a obuhvaćali su učestalost kliničke manifestacije neke zoonoze kao i mjere koje se poduzimaju kako bi se iste spriječile. Rezultati posebno iznenađuju.
Tako je u istraživanju percepcije i iskustva oregonskih veterinara spoznato da je čak 42% kolega oboljelo od neke zoonotske bolesti tijekom pružanja veterinarske usluge (Wright i sur., 2008).
Slučaj profesionalne bolesti uzrokovane parazitima zabilježen je i u nas i to u kolege koji je obolio od okularnog oblika toksoplazmoze i toksokaroze (Marinculić, usmeno priopćenje).
Za naglasiti je da su Schneider i Auer (2016) dokazali vrlo visoku serokonverziju nalazom protutijela protiv oblića Ascaris suum u austrijskih farmera. Tijekom pružanja usluga u sklopu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, veterinari nailaze na vrlo često neuredna dvorišta i nastambe onečišćene psećim i mačjim izmetima koji mogu u sebi sadržavati i jajašca za čovjeka opasnih oblića i protozoa. Posebnu opasnost predstavljaju vrlo otporne ciste i oociste različitih protozoa.
Neonatalne dijareje teladi su vrlo česta pojava u farmama goveda i nerijetko uzrokovane ubikvitarnom kriptosporidijom C. parvum.
Probavni poremećaji su u niz navrata zabilježeni i u naših veterinara koji su boravili na na farmama ugroženima kriptosporidiozom (Marinculić, usmeno priopćenje).
Ne treba zanemariti ni zoonotski potencijal mačje kriptosporidije C. felis, pseće kriptosporidije C. canis i ptičje kriptosporidije C. meleagridis. Treba istaknuti da je za invaziju s protozoima potrebno svega nekoliko cisti (Giardia duodenalis) i oocisti (Cryptosporidium spp.) Iako nema
još provedenih studija o profesionalnoj opasnosti od emergentnih zoonoza poput enecefalitozoonoze, enterocitozoonoze, blastocistoze i dientameboze za pretpostaviti je da iste mogu ugroziti zdravlje veterinara.

I na kraju, evo i preporuka za smanjenje opasnosti prijenosa zoonotskih parazita tijekom pružanja veterinarskih usluga:

Literatura [… prikaži]

▲

Parasites as a professional danger to veterinarians

---

Albert Marinculić, Anđelko Gašpar, Vanja Vrkić Šola

---

Emerging zoonotic infections are a new challenge for the world public health. Among 175 emerging agents, 132 are zoonotic. Among them there is a nice list of parasitic diseases especially those correlated to modern trend of cohabitation with pets.
Beacuse the veterinarians are first to encounter potentially infected animals theres an obligation for the establishment of strict measures in oder to avoid transmission and potential disease.