Image default
Izlaganje sa skupaParaziti

Parazitologija ždrebadi i mladih konja

Nika Konstantinović, dr. med. vet.
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2022.

Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Poreč, 2022.
SažetakUvodKoga i kada ciljamo u dehelmintizacijskim programima?ZaključakLiteraturaSummary

Sažetak


Paraziti su sveprisutni u konja diljem svijeta, no na njihov potencijalno štetan učinak mnogo su osjetljiviji ždrebad i mladi konji. Konjska glista, Parascaris spp. i dalje predstavlja najveću prijetnju zdravlju ždrebadi i jednogodaca. Mali strongilidi prijetnja su konjima između jedne i četiri godine starosti radi povećane opasnosti od razvoja larvalne cijatostominoze. Zbog sveprisutne pojave rezistencije parazita na antiparazitike, sustav skloništa (eng. „refugia“) danas predstavlja najbolju strategiju dehelmintizacije konja, ali u mladih konja on nije primjenjiv. Praćenje broja jajašaca parazita u izmetu (BJI) i dalje predstavlja važan dio godišnjeg parazitološkog monitoringa i temelj odluke o provedbi dehelmintizacije.
Ključne riječi: parazitologija, ždrebad, konji, mali stongilidi, larvalna cijatostominoza

Uvod


Paraziti su prirodna pojava te su sveprisutni u konja diljem svijeta. Kontrola parazita u ždrebadi i mladih konja još uvijek predstavlja veliki izazov za vlasnika i veterinara. Zbog još nedovoljno razvijenog imunosnog sustava ovih dobnih skupina, u većoj su opasnosti od razvoja kliničkih znakova u odnosu na odrasle konje (Nielsen i Lyons, 2017.).

Kroz povijest korišteni su različiti protokoli kojima se pokušalo zaštiti zdravlje ždrebadi i mladih konja. Često se preporučalo svakodnevno davanje antiparazitika pirantel tartarata ždrebadi. Istraživanja su dokazala da unatoč učinkovitosti tog protokola u sprječavanju kontaminacije pašnjaka parazitima, može narušiti proces razvoja stečene imunosti ždrebeta na parazitarne invazije (Monahan i sur., 1997.). Jedna od preporuka dugo vremena bila je i dehelmintizacija svih mladih i odraslih konja na gospodarstvu jednokratno svaka tri mjeseca (Drudge i Lyons, 1977.). Ovi fiksni protokoli, bez provedbe koproloških pretraga, danas se smatraju zastarjelima i potencijalno opasnima radi ubrzanog, globalnog razvoja rezistencije parazita na antiparazitike (Brazik i sur., 2006., Kaplan, 2002.).

Kako bi se pojava rezistencije što više usporila, obzirom da nije vjerojatno da će se uspjeti sasvim zaustaviti, danas se svakako preporučuje provedba koprološke pretrage te određivanje broja jajašaca parazita na gram izmeta, kratice BJI, engleskog naziva fecal egg count (eng. FEC) (Kaplan i Nielsen, 2010.). Prema nalazu BJI, konji se razvrstavaju u tri kategorije. Konji s manje od 200 jajašaca po gramu izmeta svrstavaju se u kategoriju niskih izlučivača i smatra se da nije potrebno provesti dehelmintizaciju. Ako se dobiven broj kreće između 200 i 500, konj se smatra srednjim izlučivačem jajašaca te se uzimanjem u obzir i drugih čimbenika kao što su uvjeti držanja i dobna struktura štale, donosi odluka o potrebi provedbe dehelmintizacije. Visoki izlučivači, s preko 500 jajašaca na gram izmeta, smatraju se kandidatima za dehelmintizaciju. Ovakav način selektivne dehelmintizacije konja u krdu naziva se „princip skloništa“, engleskog naziva „refugia“ (Van Vyk, 2001.).

Važno je napomenuti da broj jajašaca nije u korelaciji s brojem parazita u crijevu konja te životinje najčešće ne pokazuju nikakve kliničke simptome jer paraziti nemaju značajan utjecaj na zdravu, odraslu životinju (Chapman i sur., 2003.) Ipak, srednji i visoki izlučivači kontaminirati će pašnjake jajašcima parazita i dovesti u opasnost ždrebad i mlade konje koji su osjetljiviji na njihovo djelovanje (Rendle i sur., 2019.).

Konji ispod 4 godine starosti rizična su skupina pa se ovaj princip selektivne dehelmintizacije kod njih ne provodi već se i dalje se antiparazitici daju u fiksnim intervalima (Nielsen i sur., 2019.). Ovaj postupak sigurno može pridonijeti razvoju rezistencije, no za sada još nema drugog rješenja. Posebice zabrinjava da su već gotovo svi paraziti konja razvili rezistenciju na bar jednu skupinu antiparazitika (Silva i sur.,2019., Kuzmina i sur.,2020., Leathwick i sur., 2019.).
Slijedi pregled najvažnijih parazita ovih dobnih skupina.

Koga i kada ciljamo u dehelmintizacijskim programima?


Strongyloides westeri

Prvi parazit koji invadira ždrebad jest nematod S. westeri. Izvor invazije jest majčino mlijeko, a u manjem obimu i larve iz okoliša. Razvoj završava otprilike dva tjedna nakon unosa (LYONS i sur., 1973.). Parazit se smatra nisko patogenim i u većini slučajeva ne izaziva kliničke znakove. Rijetko se javlja proljev (Lyons i Tolliver, 2015.). Prije se smatralo uputnim dati kobili prije ždrebljenja antiparazitik kako bi galaktogenim putem prenijela dio zaštite od parazita na ždrijebe. Ipak, danas postoje dokazi u suboptimalnoj razini djelovanja galaktogeno prenesenog ivermektina, a i S. westeri nije smatran dovoljno velikom prijetnjom zdravlju koja bi opravdala takvo (pre)rano izlaganje ždrebeta antiparazitiku (Serrau i sur., 2021.). Nije značajan za ostale dobne skupine te se razvojem ždrebetovog imunosnog sustava u starosti od 4 do 5 mjeseci njegov razvoj spontano prekida (Reinemeyer i Nielsen, 2017.).

Konjska glista (Parascaris spp.)

Konjska glista vrlo je čest parazit svih konja u svijetu, prvenstveno zahvaljujući vrlo otpornom jajašcu u kojem godinama preživljavaju invazijske ličinke (Clayton, 1986.). Iz tog razloga, kada je jednom unesen u gospodarstvo, vrlo ga je teško , pa i nemoguće, iskorijeniti. Veličinom može dosezati i do pola metra pa je jasno zašto se smatra najvećom parazitarnom prijetnjom zdravlju ždrebadi i mladih konja te fokusom dehelmintizacijski programa ovih dobnih skupina (Scala i sur.,2021.).

Razvojni ciklus traje oko 75-90 dana te se zato davanje antiparazitika ždrebadi mlađoj od 2 mjeseca ne smatra nužnim. Paraskaridna populacija tada se većinom se sastoji od ličinki četvrtog stupnja na koje antiparazitici imaju ograničen učinak (Reinemeyer i Nielsen, 2017.). Najopasnija posljedica invazije nematodom Parascaris spp. jest impakcija tankog crijeva (Singh i sur.,2019.). Zato se preporučuje davanje antiparazitika iz skupine benzimidazola koji imaju sporije vrijeme djelovanja (Cribb i sur., 2006.) Za razliku od njih, makrociklički laktoni uzrokovat će flacidnu paralizu nematoda i povećati mogućnost razvoja impakcije što posljedično može dovesti do jake kolike, rupture crijeva te smrti životinje (Austin i sur., 1990.).

Nakon prve godine života, a ponekad već i nakon prve invazije, dolazi do razvoja snažnog imunog odgovora na ovog parazita te zato konjima starijima od godine dana najčešće više ne predstavlja prijetnju (Reinemeyer, 2009.).

Mali strongilidi (podporodica Cyathostominae)

Mali strongilidi najčešći su paraziti konja u svijetu (Herd, 1990., Collobert-Laugier i sur.,2002.). U sisajuće ždrebadi ne predstavljaju prijetnju jer se u dobrim higijenskim uvjetima neće invadirati većim brojem larvi. Incistirane larve također ne predstavljaju čimbenik rizika za ovu dobnu skupinu (Tolliver, 2015.). Nešto veća prijetnja postaju nakon odbića i prelaska na ispašu, no tada stupanj rizika najviše ovisi o kontaminaciji pašnjaka larvama te programu parazitološkog monitoringa štale (Reinemeyer i Nielsen, 2017.).

Najosjetljiviji na štetno djelovanje malih strongilida konji su starosti između jedne i četiri godine (Love i sur., 1999.). Imunosni sustav nije dovoljno razvijen kako bi se nosio s invazijom pa je to razlog zašto ovi konji najčešće pripadaju tzv. kategoriji visokih izlučivača parazitarnih jajašaca (Nielsen i sur., 2018., Klei i Chapmann, 1999.). U toj dobi najpodložniji su razvoju larvalne cijatostominoze koja nastaje uslijed izlaska velikog broja larvi iz stijenke crijeva. Klinički znakovi uključuju pojavu proljeva, gubitak težine, povišenu temperaturu, koliku i subkutani edem. Moguća je pojava hipoproteinemije, hipoalbuminemije, neutrofilije, anemije, porasta alkalne fosfataze i beta globulina u krvnoj slici (Bodecek i sur., 2010., Mair i sur.,2002.). Dijagnoza larvalne cijatostominoze zahtjevna je jer se koprološkom pretragom vrlo često jajašca parazita ne nalaze ili su prisutna u vrlo malom broju (Smets i sur,1999.). Serološke metode još su u povojima (Tzelos i sur., 2020.).

Iz tog razloga, mladi konji ne podliježu gore već spomenutom selektivnom dehelmintizacijskom sustavu „skloništa“ već ih se testira i tretira u barem tri intervala godišnje aktivnom tvari najpogodnijom s obzirom na godišnje doba te uvjete držanja. Preporuka je barem jednom godišnje, u prijelazu u zimske mjesece, mladim konjima dati pastu koja sadrži moksidektin kako bi se spriječilo masovno nakupljanje inkapsuliranih larvi i nastanak larvalne cijatostominoze (Reinemeyer i Farley,2002., Scumacher i Taintor, 2008.). Obzirom na pojavu rezistencije prema brojnim skupinama antiparazitika postoji bojazan da će larvalna cijatostomijaza uskoro postati sve češća i ozbiljna prijetnja zdravlju mladih konja (Peregrine i sur., 2006.).

Veliki strongilidi

Slika 1. Prikupljanje parazita iz izmeta trogodišnjeg konja nakon terapije ivermektinom.
Nakon razvoja makrocikličkih laktona 1980-tih, veliki strongilidi su danas gotovo iskorijenjeni. Još ih se može naći u divljih konja i na gospodarstvima gdje se dehelmintizacija provodi vrlo rijetko ili se uopće ne provodi (Harvey i sur., 2019.).

Ivermektin, moksidentin te fenbendazol smatraju se učinkovitim larvicidima, sposobnim ukloniti migrirajuće larve nematoda Strongylus vulgaris koje mogu uzrokovati tromboemboličnu koliku. Šestomjesečni prepatentni period razlog je zašto se jajašca ne mogu dijagnosticirati u ždrebadi mlađe od 6 mjeseci. Dijagnostika temeljem morfologije strongilidnih jajašaca nije izvediva pa se preporučuje metoda kultivacije larvi trećeg stupnja i njihova identifikacija uz pomoć u literaturi opisanih morfoloških značajki (Kornaś i sur., 2009.; Santos i sur., 2016.).

Oxyuris equi

Ovaj nematod smatra se nisko patogenim za sve dobne kategorije konja te nije fokus dehelmintizacijskih programa. Vrijeme razvoja iznosi oko 4 do 4, 5 mjeseca pa ga u ždrebadi ispod te dobi nije moguće dokazati. U starije ždrebadi i mladih konja invazije su česte s obzirom na to da istražuju okoliš njuškanjem. Uslijed izlaska ženke iz anusa te lijepljenja nakupina jajašaca na kožu anusa i perianalnog područja razvija se perianalni pruritus (Buono i sur., 2021.). Jednokratno liječenje ivermektinom, uz provođenje higijenskih mjera smatra se dostatnim, no u novije doba zabrinjavaju dokazi pojave rezistencije ovog nematoda na ivermektin i moksidektin (Salle i sur., 2016., Wolf i sur., 2014.).

Konjski štrk (Gastrophilus spp.)

Štrkovi su nisko patogeni paraziti koji se pojavljuju sezonski. Krilati, odrasli stadij najaktivniji je krajem ljeta i jeseni, lijepeći smeđa jaja na dlaku konja. S obzirom na vrijeme kada se pojavljuju, parazit može invadirati ždrebad te konje mlađih kategorija. Rijetka je pojava kliničkih znakovi u vidu ulceracija želuca i crijeva s posljedičnom pojavom anemije, proljeva i kolike (Murray, 1999., Sweetney, 1991). Ako postoji potreba, dehelmintizacija ivermektinom se provodi u kasnu jesen ili ranu zimu (Reinemeyer i Nielsen, 2017.).

Trakavice (Anoplocephala magna, Anoplocephala perfoliata)

Trakavice Anoplocephala magna i Anoplocephala perfoliata su čest nalaz u konja zbog velike proširenosti posrednika, slobodnoživuće grinje iz porodice Oribatidae. Zabilježene su invazije ždrebadi starosti tek 5 mjeseci (Lyons i sur., 1997.). Iako većina invazija prolazi asimptomatski, trakavica A. perfoliata se smatra patogenijom jer može uzrokovati kolike i gastrointestinalne poremećaje (Proudman i sur., 1999.; Veronessi i sur., 2009.). Moderna dijagnostika trakavica konja temelji se na upotrebi seroloških testova. Ako se testom pokaže visoka opterećenost trakavicama konja u kradu starijih od godine dana, preporučljivo je iste dehelmintizirati kao i one mlađe od šest mjeseci.

Niska ili srednja opterećenost stada pokazuje da se s dehelmintizacijom ždrebadi može pričekati do 8. ili 10. mjeseca starosti ( Reinemeyer i Nielsen, 2016.).

Zaključak


Parazitologija konja složeno je područje veterinarske medicine koje se zadnjih godina drastično mijenjalo novim saznanjima. Ždrebad i mladi konji smatraju se rizičnom skupinom radi još nedovoljno razvijenog imunosnog sustava. U predavanju će biti riječi o najznačajnijim parazitima te protokolima dehelmintizacije ovih dobnih skupina.


Literatura [… prikaži]

PARASITOLOGY OF FOALS AND YOUNG HORSES


Nika Konstantinović, DVM


Summary
Parasites of horses are spread worldwide. Foals and young horses are much more sensitive to their potentially detrimental effect. Roundworm, Parascaris spp., remains the biggest threat to the health of foals and yearlings. Due to the increased risk of larval cyathostomisnosis, small strongyles are the most dangerous to young horses between one and four years of age. Due to the globally spread occurrence of antihelmintic resistance, the refugia system currently represents the best deworming strategy, but it’s not applicable for young horses. Even so, fecal egg count (FEC) remains an important part of yearly parasitological monitoring and control.
Key words: parasitology, foals, horses, small strongyle, larval cyathostominosis

Vezano (konji, ždrebad, Parascaris, Cyathostominae):

Vezani sadržaji

Epilepsija u praksi – što sve možemo bez napredne dijagnostike?

Urednik

Spongiformna encefalopatija jelena – Chronic wasting disease (CWD)

Urednik

Psihičke ozljede i “izgaranje” veterinara u Republici Hrvatskoj

Urednik

Održan stručni tečaj „Terapija laserom – jesmo li na istoj valnoj duljini?”

Urednik

Nasljedne bolesti konja i mogućnosti testiranja roditelja

Urednik

Primjer endemske i moguće emergentne virusne zoonoze u Hrvatskoj – hepatitis E i krimsko-kongoanska hemoragijska groznica

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više