Parazitološka pretraga uzoraka pasjih izmeta pronađenih na zelenim površinama u gradovima Zagrebu i Velikoj Gorici – intenzitet kontaminacije i njezino značenje

Lea Lovrić, Marta Kiš, Snježana Lučinger i Tatjana Živičnjak*

Lea LOVRIĆ, studentica 6. godine, Marta KIŠ, studentica 6. godine, Snježana LUČINGER, dr. med. vet., stručna savjetnica, dr. sc. Tatjana ŽIVIČNJAK*, dr. med. vet., izvanredna profesorica, (dopisni autor, e-mail: tanja.zivicnjak@gmail.com), Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

Uvod

---

Kontaminacija javnih površina pasjim izmetom predstavlja ozbiljan javno zdravstveni problem, posebice u gradovima (Soriano i sur., 2010.). Mjesta kao što su igrališta, parkovi, vrtovi, javni trgovi i pješčanici mogu biti izvor invazije za čovjeka, kako nakon unosa razvojnih stadija parazita peroralno (p/o), ali i nakon perkutane (p/c) penetracije invazijske ličinke (Rinaldi i sur., 2006.).
Provedena su mnoga istraživanja prevalencije crijevnih parazita pasa u uzorcima nepokupljenog izmeta ili iz tla (Fok i sur., 2001., Asano i sur., 2004., Rubel i Wisnievesky, 2005., Fontanarrosa i sur., 2006., Pullola i sur., 2006., Yacob i sur., 2007., Katagiri i Oliveira-Sequeira, 2008., Soriano i sur., 2010., Stojčević i sur., 2010.) i uglavnom je dokazana visoka učestalost kontaminacije tla parazitskim elementima.

U gradu Zagrebu i gradu Velikoj Gorici takvoj kontaminaciji javnih površina najčešće nisu uzrok psi lutalice, već kućni ljubimci čiji vlasnici tijekom šetnje ne skupljaju izmet za svojim psom.
Šetnja livadom, parkom ili stazom, sjedenje ili valjanje po travi nerijetko rezultira ljepljenjem izmeta nečijeg psa za obuću ili odjeću ljudi.

Dehelmintizaciju pasa provode sami vlasnici, najčešće nitko ne kontrolira učinak, a životinja koja nema zdravstvenih problema svejedno može biti invadirana endoparazitima i izlučivati izmetom razvojne stadije mnogih parazita (ciste, oociste, jaja i ličinke). Ako takav izmet nije neškodljivo uklonjen, dolazi do sukcesivne kontaminacije površina gdje razvojni stadiji parazita ostaju mjesecima pa i godinama izvor invazije za druge pse, ali i ljude.

▲

Materijali i metode

Lokaliteti

Odabrani lokaliteti su obuhvaćali parkove i javne travnate površine na kojima se okupljaju vlasnici s psima.
Istraživanje je provedeno na šest lokaliteta na području grada Zagreba i šest na području grada Velike Gorice.
Lokaliteti u Zagrebu:

• zelena površina kod studentskog doma Ante Starčević
• Park kralja Petra Krešimira IV.
• Park Bartola Kašića
• Park Erazma Barčića
• Park 148. brigade
• zelena površina Veterinarskoga fakulteta

Lokaliteti u Velikoj Gorici:

• zelene površine u Cibljanici
• zelena površina u Cvjetnom naselju
• zelena površina kod Policijske postaje
• zelena površina kod Srednje škole Velika Gorica
• zelena površina u Šenoinom naselju
• zelene površine kod Trga Stjepana Radića

Uzorkovanje

Tijekom razdoblja bez oborina posjećivane su navedene lokacije i skupljeni su svi pronađeni izmeti pasa koje vlasnici nisu uklonili. Sakupljeno je 110 uzoraka u razdoblju od svibnja do studenog 2014. godine. Pronađeni su uzorci pojedinačno pakirani i označeni u plastičnim vrećicama te transportirani u laboratorij. Do obrade su čuvani u hladnjaku na +4 °C. Uzorci su pregledani parazitološkom koprološkom pretragom u roku od nekoliko dana nakon skupljanja.

Koprološka parazitološka pretraga

Pretraga je provedena u laboratorij u Zavoda za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od svakog pojedinačnog uzorka je napravljena flotacija sa zasićenom otopinom kuhinjske soli (Zajac i sur., 2012.) i izravna imunofluorescencija za detekciju cista Giardia duodenalis i oocista Cryptosporidium sp. primjenom komercijalnog MERIFLUOR^® Cryptosporidium/Giardia test (Meridian bioscience, SAD). Uzorak je smatran pozitivnim ako je u njemu pronađeno barem jedno parazitsko jajašce, ličinka, cista ili oocista.

Flotacija s NaCl

Nakon makroskopske pretrage i ručnog miješanja, izvagano je 5 grama izmeta i promiješano s 20 mL zasićene otopine kuhinjske soli (NaCl, spec. tež. 1,2). Suspenzija je procijeđena kroz sito (mreža Ø 0,5 mm) u plastičnu kivetu, stavljeno je pokrovno stakalce i centrifugirano 5 minuta na 1500 okretaja. Pokrovno stakalce je prebačeno na predmetno staklo i pretraženo na prisutnost parazita ili njihovih razvojnih stadija pod svjetlosnim mikroskopom (povećanje 100x i 400x).

Izravna imunofluorescencija komercijalnim testom

MERIFLUOR^® Cryptosporidium/Giardia test (Meridian bioscience, SAD) se temelji na izravnom vezanju specifičnih protutijela na površinske proteine cista roda Giardia i oocista roda Cryptosporidium. Kit sadrži monoklonska protutijela obilježena fluorescein izotiocijanatom (FITC) koja se vežu na površinske proteine oocista kriptosporidija i cista giardija, što se očituje kao fluorescencija pod UV svjetlom fluorescentnog mikroskopa. Pri svakom pretraživanju uzoraka korištena je pozitivna i negativna kontrola. Uzorci su za pretragu pripremani priloženim reagensima prema uputi proizvođača.
Na svaki dio predmetnice za imunofluorescenciju nanosi se 15-20 μL uzorka pripremljenog za pretraživanje i suši se 10-15 minuta na magnetskoj miješalici s grijačem. Na svaki se dio nanosi 15 μL radne otopine (PBS 200 μL + detekcijski reagens 40 μL + kontrastno sredstvo 50 μL + DAPI 3 μL). Uzorci se 60 minuta inkubiraju u vlažnoj komori na 37 °C.
Nakon inkubacije, ispiru se fosfatnim puferom (PBS, pH 7,2). Uzorci se nakon sušenja pretražuju pod UV svjetlom fluorescentnog mikroskopa (povećanje 200x i 400x).

Statistička obrada

Podatci su analizirani deskriptivnim statističkim metodama (MS Excel 2013).

▲

Rezultati

U gradu Zagrebu je sakupljeno 77/110 uzoraka (70%), a na parazitske elemente je bio pozitivan 21 uzorak (27,3%).
U gradu Velikoj Gorici je sakupljeno 33/110 uzoraka (30%), a pozitivno na parazitske elemente je bilo 8 (24,2%) uzoraka. Rezultati parazitološke pretrage po lokalitetima su prikazani u Tabeli 1., a distribucija vrsta parazita prema lokalitetima je prikazana u Tabeli 2.

▲

Rasprava

Prema Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u Republici Hrvatskoj obvezna je dehelmintizacija pasa jednom godišnje ljekovitim pripravkom koji sadrži prazikvantel, a provodi se istovremeno s imunoprofilaksom bjesnoće (Anonymus, 2013.). Na našem tržištu su najzastupljeniji ljekoviti pripravci u obliku tableta, koji pored prazikvantela (ubija sve trakavice pasa nakon jednokratne aplikacije, ali ne sprječava reinvaziju), sadrže još pirantel i febantel (pamoat ili embonat) koji su djelotvorni za p/o liječenje invazije crijevnim oblićima, ali i za liječenje giardioze. Učinak ovisi prije svega o dozi, ali i broju dana u kojem se liječenje provodi. Međutim, takvi pripravci ne sprečavaju reinvaziju (Bowman, 2009.). Neki proizvođači tableta koje sadrže kombinaciju prazikvantela s pirantelom i febantelom preporučuju „redovito preventivno”, odnosno „rutinsko” tretiranje pasa svaka 3 mjeseca jednokratno, što i neki veterinari preporučuju vlasnicima. Nažalost, takva praksa može rezultirati s barem dva neželjena učinka: vlasnik i veterinar su uvjereni da životinja nema endoparazite osjetljive na kombinaciju prazikvantel/pirantel/febantel, iako takvo liječenje ne mora biti uspješno nakon jednokratne aplikacije (tek koprološkom pretragom se može ustanoviti je li pas prestao izmetom izlučivati parazitske elemente). S druge strane, mnogi endoparaziti pasa osjetljivi na navedenu kombinaciju lijekova imaju kraće prepatentno razdoblje od 3 mjeseca, tako da je u međuvremenu moguća invazija/reinvazija i posljedična kontaminacija okoline.

Kretanje pasa po javnim površinama uređeno je gradskom odredbom, prema kojoj je posjednik psa dužan nositi pribor za skupljanje izmeta i odložiti ga u za to predviđene kante postavljene na javnim površinama. Za nepoštivanje navedene odredbe komunalni redari mogu naplatiti novčanu kaznu od 500-1000 kuna (Anonymus, 2008.a, Anonymus, 2008.b).

Tijekom obilaska lokaliteta, uočeno je da na području gradova Zagreba i Velike Gorice nema dovoljno postavljenih kanti za odlaganje izmeta i izvjesno je da i to može biti jedan od razloga zašto mnogi vlasnici ne skupljaju izmet za svojim psom.

Na području grada Zagreba je uočena veća kontaminacija javnih površina pasjim izmetom (Tabela 1), što može biti posljedica kretanja ukupno većeg broja pasa i/ili veće neodgovornosti vlasnika, ali možda je i posljedica manje aktivnosti komunalnih redara, odnosno nedovoljnog provođenja represivnih mjera u odnosu na grad Veliku Goricu.
Isto su tako primijećene i razlike u postupcima vlasnika od lokacije do lokacije u Zagrebu. U Parku 148. brigade je pronađen mali broj uzoraka, unatoč velikom broju zatečenih pasa. To može upućivati na savjesnost vlasnika koji skupljaju izmet za svojim psima.
Nasuprot toga, u parku Bartola Kašića je bila opažena velika posjećenost i vrlo visoka kontaminiranost izmetima.

U Velikoj Gorici, na zelenoj površini Srednje škole Velika Gorica, zabilježena je veća kontaminacija, ali i viša posjećenost u odnosu na ostale lokalitete u tom gradu.
Uočena je podjednaka prevalencija pozitivnih uzoraka u Zagrebu i Velikoj Gorici, a ukupno je 26,4% uzoraka bilo pozitivno na parazitske elemente (Tabela 1).

Prema nekim istraživanjima, prevalencija crijevnih parazita u pasa u ukupnom broju analiziranih uzoraka varira od 17,7% u Češkoj, do 93,8% u Nigerij i (Dubná i sur., 2007., Umar, 2009.). Razlike u prevalenciji se pripisuju čimbenicima kao što su geografska širina i dužina, podrijetlo životinja, protokol uzimanja uzoraka, demografska struktura, primjena antihelmintika, ali i vrsta dijagnostičke metode (Katagiri i Oliveira-Sequeira, 2008.). Mnogi autori visoku prevalenciju u urbanim područjima pripisuju velikom broju pasa, a time i većoj kontaminaciji izmetom (Dubin i sur., 1975., Kirkpatrick, 1988.), iako je viša prevalencija intestinalnih parazita u pasa u Mađarskoj, Češkoj i Španjolskoj opisana u ruralnim područjima (Fok i sur., 2001., Dubná i sur., 2007., Martínez-Moreno i sur., 2007.).
Veća prevalencija crijevnih parazita u pasa lutalica u odnosu na kućne ljubimace utvrđena je u Španjolskoj i Brazilu (Martínez-Moreno i sur., 2007., Katagiri i Oliveira-Sequeira, 2008.).

U područjima gdje su klimatski uvjeti pogodni za preživljavanje razvojnih stadij a parazita u vanjskoj sredini (toplina, vlaga), zabilježena je veća prevalencija intestinalnih parazita u pasa (Traub i sur., 2002., Wang i sur., 2006.).
Zbog izrazito kišnog proljeća i ljeta 2014. godine, nije bilo izvedivo ujednačenom frekvencijom sakupljati uzorke, jer je po prestanku kiše pronađen manji broj razmočenih i ispranih uzoraka. Tijekom rujna i listopada je uslijedilo jedno dulje razdoblje bez kiše i tada je pronađen i sakupljen najveći broj uzoraka izmeta na javnim površinama.

Jaja oblića T. vulpis pronađena su u 14/110 uzoraka (12,7%), odnosno 48,3% pozitivnih uzoraka je sadržavao T. vulpis (Tabela 2; Slike 1 i 2). Prema nekim istraživanjima, prevalencija trihurisa u ukupnom broju uzoraka kretala se od 0,2% u Finskoj do 38% u Argentini (Rubel i Wisnievesky, 2005., Pullola i sur., 2006.).
Oblić Trichuris vulpis parazitira u slijepom i debelom crijevu psa nakon p/o unosa invazijskog jajeta. Neembrionirana jaja izmetom dospijevaju u okoliš te se u njima za mjesec dana razvije invazijska ličinka.
Klinički znaci variraju, a slabije invazije uglavnom prolaze asimptomatski, a kod jačih invazija uobičajen je proljev, krv i sluz u stolici, anemija pa i prolaps rektuma (Schmidt i sur., 2009.). S javno zdravstvenog stanovišta, ne smatra se zoonozom iako su zabilježeni i slučajevi invazije djece u predgrađu Indije (Mirdha i sur., 1998.). Najveći broj uzoraka s jajima oblića T. vulpis pronađen je na zelenoj površini Veterinarskog fakulteta (Tabela 2), što nije iznenađujuće s obzirom na pacijente i pse iz skloništa za nezbrinute životinje koji se kreću po navedenoj zelenoj površini. Embrionirana su jaja trihurisa vrlo otporna na vanjske uvjete (rezistentni su na kemikalije, široki raspon temperature i isušivanje) i mogu preživjeti u tlu i do 7 godina (Traversa i sur., 2014.).

Ciste protozoona G. duodenalis pronađene su u 11/110 uzoraka (10,0%), odnosno 37,9% pozitivnih uzoraka je sadržavao G. duodenalis (Tabela 2; Slike 1 i 2). Dobiveni su rezultati slični rezultatima istraživanjima provedenim u Engleskoj gdje je prevalencij a protozoona G. duodenalis u ukupnom broju analiziranih uzoraka bila 8,4% (Batchelor i sur., 2008.).
Protozoon G. duodenalis je jednostanični bičaš koji parazitira u tankome crijevu životinja i čovjeka nakon ingestije cisti.
Vegetativni oblici (trofozoiti) žive u tankome crijevu, a ciste, koje su invazijski stadij, oblikuju se u debelom crijevu te izlučuju izmetom (Thompson, 2004.).
Invazije su obično subkliničke, a mlade, imunosuprimirane i u zbijenim uvjetima držane životinje češće pokazuju kliničke znakove, u smislu kroničnog proljeva i gubitka težine (Weese i sur., 2011.).
Molekularnim metodama je dokazana genska raznolikost unutar vrste G. duodenalis, tako da je poznato 7 genskih skupina. Poznato je da skupine A i B mogu invadirati i čovjeka i psa (Schmidt i sur., 2009.). U nerazvijenim zemljama kontaminacija vode i hrane ljudskim izmetom ima ključnu ulogu u prijenosu ovog parazita, dok se u razvijenim zemljama visoka prevalencija giardija objašnjava fekalnom kontaminacijom tla animalnog podrijetla (Ponce-Macotela i sur., 2005.). Izloženost pasjem izmetu s cistama protozoona G. duodenalis u parkovima i ostalim javnim površinama u urbanim se sredinama smatra glavnim izvorom invazije za ljude i pse (Weese i sur., 2011.).

Jaja oblića T. canis su pronađena u 4/110 uzoraka (3,6%). Svi su uzorkovani na području grada Zagreba, odnosno 13,8% pozitivnih uzoraka je sadržavalo T. canis (Tabela 2; Slike 1 i 2). Oblić T. canis jedan je od najznačajnijih parazita u pasa zahvaljujući njegovoj velikoj učestalosti, prenatalnom i neonatalnom prijenosu na štenad te zoonotskom potencijalu (Greve, 1971., Overgaauw, 1997., Maizels i sur., 2006.), ali i velikoj reprodukcijskoj sposobnosti ženke koja dnevno može proizvesti i do 200 000 jaja (Bowman, 2009.). Odrasli oblići parazitiraju u tankome crijevu, a tijek razvoja nakon ingestije invazijskog jaja ovisi o dobi i spolu nosioca. U štenadi se odvija hepatotrahealna migracija koja može uzrokovati kašalj i pneumoniju, a u starijih pasa ličinke migriraju u razna tkiva (Bowman, 2009.). Klinički znaci uključuju proljev, povraćanje, usporeni rast i crijevnu opstrukciju (Bowman, 2009.).
U gravidnih invadiranih kuja dolazi do reaktivacije ličinaka te dijaplacentnog i kolostralnog prijenosa. U ljudi se nakon ingestije invazijskog jaja može razviti sindrom visceralne larve migrans, što je posljedica migracije ličinke ovoga oblića kroz unutarnje organe (Weese i sur., 2011.). Prevalencija protutijela za T. canis u ljudi razlikuje se između pojedinih zemalja ovisno o socio-ekonomskom statusu, stupnju razvoja, prehrambenim navikama i klimi (Akao i Ohta, 2007., Won i sur., 2008., Prestes-Carneiro i sur., 2009.).
Jaja oblića T. canis izmetom najčešće izlučuje štenad u dobi od 3 tjedna do 3 mjeseca te kuje, neposredno prije i poslije porođaja (Bowman, 2009.). Jaja se mogu dalje prenositi vjetrom, kišom, na obući ili putem člankonožaca (Schantz i Steher, 1988.), a godinama zadržavaju invazijsku sposobnost u okolišu (Traversa, 2012.).

Kod nas vlasnici pasa u gradovima obično ne dovode štenad na mjesta gdje ima odraslih pasa zbog bojazni od psećih zaraza. Jedan dio štenadi ne napušta kuću ili stan, ali ostale vlasnici nerijetko dovode na mjesta na kojima nema odraslih pasa (prazne livade, ali i dvorišta dječjih vrtića, igrališta ili škola) gdje kontaminiraju tlo jajima, ako nisu redovito dehelmintizirani, a vlasnici ne pokupe izmet (Stojčević i sur., 2010.). Tijekom našeg istraživanja je pronađen je relativno mali broj uzoraka s jajima T. canis, što je vjerojatno posljedica skupljanja na mjestima gdje ima mnogo odraslih pasa, koja vlasnici štenadi izbjegavaju.
Jaja oblića A. caninum su pronađena u samo jednome uzorku (1/110; 0,9%), kao i jaja trakavice iz porodice Taeniidae (1/110; 0,9%) (Tabela 2; Slike 1 i 2). Oba su pozitivna uzorka pronađena na području Velike Gorice. Slične je rezultate opisao Soriano i sur. (2010.), gdje je prevalencija ankilostoma u ukupnom broju uzoraka iznosila 0,93%. Fontanarrosa i sur. (2006.) su ustanovili prevalenciju ankilostome od 13,4% u ukupnom broju analiziranih uzoraka.
Dok do invazije s oblićem A. caninum dolazi nakon p/c penetracije ili p/o unosa invazijske ličinke iz okoline, odnosno galaktogeno s invadirane kuje na štenad, invazija psa trakavicom iz porodice Taeniidae je u pravilu posljedica prehrane psa sirovim mesom s vitalnim larvalnim stadijem (Bowman, 2009.). Oblić A. caninum parazitira u tankom crijevu psa, koji izmetom izlučuje jaja koja embrioniraju u vanjskoj sredini i oslobađa se ličinka koja se presvlači do invazijskog stadija. Nakon p/c penetracije ili p/o unosa invazijske ličinke, one migriraju preko pluća i traheje te dolaze u tanko crijevo gdje se nastavlja daljnji razvoj.
Invaziju često karakterizira anemija, inapetenca, proljev i melena (Bowman, 2009.). Kod čovjeka invazijska ličinka može p/c penetrirati i prouzročiti tzv. sindrom kutane larve migrans (Bowman, 2009.), a nakon p/o unosa posljedica može biti razvoj eozinofilnog enteritisa (Prociv i Croese, 1996.).
Teniozu pasa prouzroče trakavice iz porodice Taeniidae, koje žive u tankome crijevu psa, a posrednici su domaći i divlji biljožderi i svežderi. Nositelji se invadiraju ingestijom organa ili tkiva posrednika koji sadrže larvalne oblike, dok se posrednici invadiraju vodom ili hranom kontaminiranom jajima tenija; oslobođeni heksakantni embriji penetriraju kroz crijevnu stijenku i prenose se krvotokom do tkiva ili organa u kojima se razvija larvalni stadij. Invazija u pasa najčešće prolazi bez kliničkih znakova, iako aktivni prolazak članaka trakavica kroz rektum može izazvati pruritus koji se manifestira „sanjkanjem“ ili griženjem u području anusa (Weese i sur., 2011., Zajac i Conboy, 2012.).
Invazija ljudi jajima trakavica iz porodice Taeniidae je moguća, a najopasnija i najčešća je invazija s jajima trakavice iz roda Echinococcus, a moguća je invazija i s rodom Taenia (Weese i sur., 2011.).
Posljedica je razvoj larvalnog stadija u tkivima i organima.

Kod pasa u urbanom području tenioza je obično posljedica namjernog hranjenja sirovim mesom, prema odluci nekih vlasnika kao „najzdravije“ prehrane. U ruralnim sredinama psi imaju veću mogućnost naići na odbačene organe i tkiva s vitalnim larvalnim stadijima pa je tako u Iranu kod pasa lutalica ustanovljena prevalencija od 61% trakavice T. hydatigena u ukupnom broju analiziranih uzoraka (Adinezadeh i sur., 2013.), a u Nigeriji 48,4% (Umar, 2009.).
U Španjolskoj je prevalencija trakavica iz roda Taenia u pretraženim uzorcima bila 6,6%, s većom je učestalosti u pasa lutalica (Martínez-Moreno i sur., 2007.).
Niska prevalencija teniidnih jaja slična našoj, od 1,3% opisana je u Švicarskoj (Sager i sur., 2006.).

Koprološkom je pretragom nemoguće razlikovati jaja roda Taenia od jaja roda Echinococcus pa je svaki nalaz teniidnih jaja sumnjiv na ehinokokozu zbog javnozdravstvenog rizika (Bowman, 2009., Weese i sur., 2011.).

Budući da ne postoji djelotvorna metoda eliminacije parazitskih elemenata iz nepropusnog tla, ona zadržavaju invazijsku sposobnost tijekom nekoliko mjeseci do nekoliko godina, prevencija kontaminacije tla je od velikog značenja (Traversa, 2014.). Sprječavanje defekacije pasa na javnim mjestima, odnosno uklanjanje pasjeg izmeta se smatra najvažnijom mjerom (Lee i sur., 2010.).

Uloga veterinara je ključna u edukaciji vlasnika o redovitoj dehelmintizaciji i odgovarajućem načinu uklanjanja izmeta pasa s javnih, ali i privatnih površina, a u sustavu antiparazitarnog programa preporuča se i preventivna (redovna) koprološka pretraga (Robertson i Thompson, 2002., Traversa, 2014.).
Unatoč tome, veliki broj veterinara još uvijek smatra da je sama antiparazitarna terapija dovoljna za rješavanje invazija.
Istraživanje u Kanadi je pokazalo da manje od polovice ispitivanih veterinara razgovara s vlasnicima pasa o zoonotskom riziku, dok ostatak to radi samo u iznimnim slučajevima ili nikad (Stull i sur., 2007.).

▲

Zaključak

Prema očekivanju, ustanovljeno je da kontaminacija javnih površina nepokupljenim pasjim izmetom može biti izvor invazije za druge pse, ali i ljude. Jaja oblića T. vulpis su pronađena u najvećem broju pozitivnih uzoraka i njihov bi se nalaz u tlu mogao smatrati indikatorom kontaminacije pasjim izmetom, ali i indikatorom slabe propusnosti tla.

Veterinari bi trebali educirati vlasnike o potrebi skupljanja i uklanjanja izmeta pasa s javnih ali i privatnih površina, čime bi se umanjila kontaminacija, a to bi značilo i smanjenje rizika prijenosa na pse, ali i na ljude. Osim toga veterinari bi vlasnicima trebali sugerirati rutinsko provođenje koprološke parazitarne pretrage (i liječenje prema nalazu te kontrolu po prestanku liječenja) kao učinkovitiju preventivnu mjeru od nasumičnog liječenja antihelminticima, a isto tako bi kod određenih patoloških stanja (dugotrajni ili učestali proljev, anemija, hipoproteinemija, kašalj) trebalo napraviti parazitološku koprološku pretragu.

Pojačavanje represije od strane komunalnih inspektora (prije svega u smislu većeg broja inspektora) bi sigurno rezultiralo većim poštivanjem uredbi komunalnog reda.

Lea Lovrić i Marta Kiš dobile su Rektorovu nagradu pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Tatjane Živičnjak u ak. god. 2014./15. za studentski rad istoga naslova koji je prilagođen za objavu u časopisu Veterinarska stanica.

▲

Sažetak

---

Kontaminacija javnih površina psećim izmetom predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem, posebice u gradovima. U gradu Zagrebu i gradu Velikoj Gorici kontaminaciji javnih površina najčešće nisu uzrok psi lutalice, već kućni ljubimci čiji vlasnici tijekom šetnje ne skupljaju izmet za svojim psom. Na lokalitetima koji su obuhvaćali parkove i javne travnate površine na kojima se okupljaju vlasnici sa psima tijekom razdoblja bez oborina, skupljani su izmeti koje vlasnici nisu uklonili. Sakupljeno je 110 uzoraka u razdoblju od svibnja do studenoga 2014. godine. Uzorci su pregledani parazitološkom koprološkom pretragom i to flotacijom s NaCl i izravnom imunofluorescencijom komercijalnim testom (kitom). U gradu Zagrebu je skupljeno 77/110 uzoraka (70%).
U gradu Velikoj Gorici je skupljeno 33/110 uzoraka (30%). Od 110 pretraženih uzoraka izmeta pasa, 29 uzoraka (26,4%) je bilo pozitivno koprološkom parazitološkom pretragom. U pozitivnim uzorcima determinirana su jaja oblića T. vulpis kod 14/29 (48,3%), T. canis 4/29 (13,8%), A. caninum 1/29 (3,4%), ciste protozoona G. duodenalis 11/29 (37,9%) i jaja trakavice fam. Taeniidae 1/29 (3,4%).
Ustanovljeno je da je na ispitivanim lokalitetima kontaminacija javnih površina nepokupljenim pasjim izmetom izvor invazije za druge pse, ali i za ljude.
Ključne riječi: izmet, parazit, zoonoza, parkovi, pas.

▲

Parasitological Examination of Dog Faeces Samples Collected from Grassy Areas in the Cities of Zagreb and Velika Gorica – Contamination Intensity and its Significance

---

Lea LOVRIĆ, student 6^th year, Marta KIŠ, student 6^th year, Snježana LUČINGER, DVM, Expert Advisor, Tatjana ŽIVIČNJAK, DVM, PhD, Associate Professor, Faculty of Veterinary Medicine, Zagreb, Croatia

---

Contamination of public surfaces with dog faeces represents a serious public health issue, particularly in urban areas. The main cause of contamination of public surfaces in the cities of Zagreb and Velika Gorica are not stray dogs, but pet owners who do not clean up after their animals. Dog faeces were collected at sites including parks and public grass areas where dog owners gather, during periods without rain. A total of 110 samples were collected from May to November 2014.
Samples were examined by parasitological coprological examination and flotation with NaCl and direct immunofluorescence commercial test (kit). Of the total 110 samples, 77 (70%) were collected in Zagreb and 33 (30%) in Velika Gorica. Among the samples, 29 (26.4%) tested positive for coprological parasitological examination. Positive samples contained nematode eggs T. vulpis in 14/29 (48.3%), T. canis in 4/29 (13.8%), A. caninum in 1/29 (3.4%), cysts of protozoan G. duodenalis in 11/29 (37.9%) and eggs of tapeworm fam. Taeniidae in 1/29 (3.4%) samples. These results indicate that canine faecal contamination of investigated public surfaces represents a source of infection for dogs and humans.
Key words: Faeces, Parasite, Zoonosis, Parks, Dogs

Literatura [… prikaži]