23.4 C
Zagreb
14. lipnja 2024.
Izlaganje sa skupaParazitiZoonoze i Jedno zdravlje

Parazitske zoonoze o kojima do sada nismo razmišljali

Albert Marinculić*, Nika Konstantinović
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom, Heinzelova 55, 10000 Zagreb
albert.marinculic@gmail.com
*izlagač

Izlaganje sa simpozija

AKTUALNE PARAZITSKE ZOONOZE

Izvor: Knjiga sažetaka simpozija AKTUALNE PARAZITSKE ZOONOZE, Zagreb, 2022.

Emergentne zoonoze danas predstavljaju veliki izazov svjetskom javnom zdravstvu. Od ukupno 175 uzročnika emergentnih bolesti, čak njih 132 uzrokuju zoonoze. Među njima su i paraziti osobito oni povezani s modernim trendom kohabitacije sa životinjama. Premda su raširene po cijelom svijetu, parazitske zoonoze dobivaju malo medijske pozornosti. Za naglasiti je da su u istu skupinu uvrštene i zanemarene tropske bolesti. U ovom radu će bi prikazani neki zoonotski paraziti, koje još uvijek ne odlikuje velika učestalost te su dobili epitet novootkrivenih s obzirom da su u prošlosti smatrani isključivo životinjskim patogenima.

U posljednje vrijeme se tako posebna pozornost polaže protistima poput Blastocystis hominis, Dientamoeba fragilis i zoonotskim vrstama iz roda Sarcocystis, metilju Opistorchis felineus, nematodima pasa, mačaka i rakuna (Onchocerca lupi, Eucoleus aerophilus, Baylisascaris procionis) te petoustašima gmazova. Sarkocistoza praćena snažnim miozitisima u ljudi je danas prepoznata kao česta bolest putnika pri povratku iz Istočne Azije koji su konzumirali nedovoljno kuhano goveđe (Sarcocystis hominis) i svinjsko meso (Sarcocystis suihominis). Zabilježeni su i slučajevi invazije sarkocisti iz gmazova vrstom Sarcocystis nesbi nakon pijenja vode kontaminirane izmetom invadiranih gmazova.

Neobičan protist Blastocystis hominis je osim u ljudi dokazan i u velikom broju pasa i mačaka u Australiji. Istraživanjem koje je obuhvatilo veliki broj različitih domaćih i divljih životinja u Japanu posebno su inkriminirani govedo (95%) i svinja (71%).

Dientamoeba fragilis je bičaš kojeg nalazimo u crijevu čovjeka. Iako se ne smatra izuzetno patogenim, izdvojen je u brojnim slučajevima kao jedini patogen rekurentnih proljeva u djece. O načinu prijenosa se još uvijek spekulira. Među kombinacijama, opravdano se spominje i pas nakon što je identičan genotip dokazan i u pasa u obitelji s djecom s rekurentnim proljevom.

Jetreni metilj Opisthorchis felineus jedan je od rijetkih zoonotskih trematoda kojeg nalazimo u Europi. Prenosi se sa slatkovodnih puževa na ribe, a zatim na sisavce koji se hrane ribom, uključujući i čovjeka. Tijekom prošlog stoljeća većina humanih slučajeva zabilježena je u istočnoj Europi (Bjelorusija, Rusija i Ukrajina) i Aziji (Sibir). U posljednjih pedesetak godina razvojni i odrasli oblici parazita su pronađeni u ljudi u Njemačkoj i Grčkoj, te u lisicama, tvorovima, mačkama, psima, ribama i mekušcima u Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu i Španjolskoj. Posebno su značajne epidemije u Italiji prilikom kojih je oboljelo 211 osoba. Svi su bolesnici konzumirali sirove filete linjaka (Tinca tinca) ulovljenih u jezerima na području Srednje Italije.

Rakun (Procyon lotor) je u Europu uvezen iz Sjeverne Amerike prije mnogo desetljeća i danas je potpuno udomaćen. Njime je unešen i nematod Baylisascaris procyonis dobro poznat kao važan uzročnik larve migrans u više od 100 životinjskih vrsta, uključujući čovjeka u kojega uzrokuje fatalna moždana i očna oštećenja.

Onchocerca lupi je očni nematod koji uzrokuje snažan konjunktivitis i nodularne lezije na području oka. Po prvi puta je opisan davne 1967. u vuka u Gruziji, a danas se bilježi njegova učestalija prisutnost na području Istočnog Mediterana i Italije u pasa. Nalaženje genotipa Onchocerca lupi povezanog sa supkliničkom i blagom invazijom na Pirenejskom poluotoku postavlja važna pitanja o patogenosti ovog nadasve zagonetnog parazita za kojeg još uvijek nije pouzdano dokazan vektor.

Thelazia callipaeda je nematod koji obitava na površini očiju domaćih i divljih mesoždera i lagomorfa, a prenose ga zoofilne „vinske mušice“ roda Phortica. Poznato je da invadira uglavnom djecu i starije osobe u siromašnim ekonomskim okruženjima. Dugo se vremena nazivao i orijentalnim očnim crvom zbog svoje rasprostranjenosti u mnogim područjima jugoistočne Azije (tj. od Kine do Indonezije) i Indije. Od ranih 1990-ih zabilježen je i u Europi, osobito Italiji. U posljednja tri desetljeća parazit je otkriven diljem Europe uključujući i balkansko područje. Ovaj nematod može bi uzrok blagih kliničkih znakova (npr. suzenje, konjunktivitis i keratitis) do čira na rožnici, pa čak i sljepoće, ovisno o broju parazita i osjetljivosti.

Vezani sadržaji

Mali strongilidi – velik problem parazitologije konja

Urednik

Projekt CROOH – Uspostava koordiniranog sustava nadzora bolesti u skladu s pristupom ‘Jedno zdravlje’ u Republici Hrvatskoj

Urednik

Noć muzeja 2024. “Muzeji i nova publika”

Urednik

Epidemija antraksa u Parku prirode Lonjsko polje 2022. godine

Urednik

Dekanska konferencija visokoobrazovnih ustanova veterinarske medicine iz regije

Urednik

Svjetski dan zoonoza

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više