Parazitske zoonoze o kojima do sada nismo razmišljali

Albert Marinculić*, Nika Konstantinović
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom, Heinzelova 55, 10000 Zagreb
albert.marinculic@gmail.com
*izlagač

Emergentne zoonoze danas predstavljaju veliki izazov svjetskom javnom zdravstvu. Od ukupno 175 uzročnika emergentnih bolesti, čak njih 132 uzrokuju zoonoze. Među njima su i paraziti osobito oni povezani s modernim trendom kohabitacije sa životinjama. Premda su raširene po cijelom svijetu, parazitske zoonoze dobivaju malo medijske pozornosti. Za naglasiti je da su u istu skupinu uvrštene i zanemarene tropske bolesti. U ovom radu će bi prikazani neki zoonotski paraziti, koje još uvijek ne odlikuje velika učestalost te su dobili epitet novootkrivenih s obzirom da su u prošlosti smatrani isključivo životinjskim patogenima.

U posljednje vrijeme se tako posebna pozornost polaže protistima poput Blastocystis hominis, Dientamoeba fragilis i zoonotskim vrstama iz roda Sarcocystis, metilju Opistorchis felineus, nematodima pasa, mačaka i rakuna (Onchocerca lupi, Eucoleus aerophilus, Baylisascaris procionis) te petoustašima gmazova. Sarkocistoza praćena snažnim miozitisima u ljudi je danas prepoznata kao česta bolest putnika pri povratku iz Istočne Azije koji su konzumirali nedovoljno kuhano goveđe (Sarcocystis hominis) i svinjsko meso (Sarcocystis suihominis). Zabilježeni su i slučajevi invazije sarkocisti iz gmazova vrstom Sarcocystis nesbi nakon pijenja vode kontaminirane izmetom invadiranih gmazova.

Neobičan protist Blastocystis hominis je osim u ljudi dokazan i u velikom broju pasa i mačaka u Australiji. Istraživanjem koje je obuhvatilo veliki broj različitih domaćih i divljih životinja u Japanu posebno su inkriminirani govedo (95%) i svinja (71%).

Dientamoeba fragilis je bičaš kojeg nalazimo u crijevu čovjeka. Iako se ne smatra izuzetno patogenim, izdvojen je u brojnim slučajevima kao jedini patogen rekurentnih proljeva u djece. O načinu prijenosa se još uvijek spekulira. Među kombinacijama, opravdano se spominje i pas nakon što je identičan genotip dokazan i u pasa u obitelji s djecom s rekurentnim proljevom.

Jetreni metilj Opisthorchis felineus jedan je od rijetkih zoonotskih trematoda kojeg nalazimo u Europi. Prenosi se sa slatkovodnih puževa na ribe, a zatim na sisavce koji se hrane ribom, uključujući i čovjeka. Tijekom prošlog stoljeća većina humanih slučajeva zabilježena je u istočnoj Europi (Bjelorusija, Rusija i Ukrajina) i Aziji (Sibir). U posljednjih pedesetak godina razvojni i odrasli oblici parazita su pronađeni u ljudi u Njemačkoj i Grčkoj, te u lisicama, tvorovima, mačkama, psima, ribama i mekušcima u Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu i Španjolskoj. Posebno su značajne epidemije u Italiji prilikom kojih je oboljelo 211 osoba. Svi su bolesnici konzumirali sirove filete linjaka (Tinca tinca) ulovljenih u jezerima na području Srednje Italije.

Rakun (Procyon lotor) je u Europu uvezen iz Sjeverne Amerike prije mnogo desetljeća i danas je potpuno udomaćen. Njime je unešen i nematod Baylisascaris procyonis dobro poznat kao važan uzročnik larve migrans u više od 100 životinjskih vrsta, uključujući čovjeka u kojega uzrokuje fatalna moždana i očna oštećenja.

Onchocerca lupi je očni nematod koji uzrokuje snažan konjunktivitis i nodularne lezije na području oka. Po prvi puta je opisan davne 1967. u vuka u Gruziji, a danas se bilježi njegova učestalija prisutnost na području Istočnog Mediterana i Italije u pasa. Nalaženje genotipa Onchocerca lupi povezanog sa supkliničkom i blagom invazijom na Pirenejskom poluotoku postavlja važna pitanja o patogenosti ovog nadasve zagonetnog parazita za kojeg još uvijek nije pouzdano dokazan vektor.

Thelazia callipaeda je nematod koji obitava na površini očiju domaćih i divljih mesoždera i lagomorfa, a prenose ga zoofilne „vinske mušice“ roda Phortica. Poznato je da invadira uglavnom djecu i starije osobe u siromašnim ekonomskim okruženjima. Dugo se vremena nazivao i orijentalnim očnim crvom zbog svoje rasprostranjenosti u mnogim područjima jugoistočne Azije (tj. od Kine do Indonezije) i Indije. Od ranih 1990-ih zabilježen je i u Europi, osobito Italiji. U posljednja tri desetljeća parazit je otkriven diljem Europe uključujući i balkansko područje. Ovaj nematod može bi uzrok blagih kliničkih znakova (npr. suzenje, konjunktivitis i keratitis) do čira na rožnici, pa čak i sljepoće, ovisno o broju parazita i osjetljivosti.