Parazitske zoonoze ovaca i koza

Prof. dr. sc. Albert Marinculić

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb, E-mail: albert@vef.hr

Zoonoze, bolesti koje se prenose između životinja i čovjeka u posljednje vrijeme dobivaju na velikoj važnosti. O značaju i opasnosti od zoonoza najbolje govori sadašnja pandemija uzrokovana SARS COV-2 virusom koja je oduzela brojne žrtve te značajno ugrozila sustave zdravstvene skrbi i ekonomiju u više od 200 država svijeta. Danas se zna da postoji preko 250 zoonotskih bolesti koje čovjek stječe izravno ili neizravno od velikog broja životinjskih vrsta. Smatra se da su danas četiri petine svih ljudskih infekcija zoonoze koje uzrokuju značajnu smrtnost i morbiditet u ljudi diljem svijeta. Najčešće to su bolesti koje u životinja prolaze asimptomatski, no u ljudi mogu imati i smrtni ishod. O tome govore brojna istraživanja koja su dokazala povezanost između zoonotskog patogena i posljedica u ljudi, osobito u slučajevima infekcija s dugom inkubacijom. Zoonoze se mogu prenijeti na različite načine i potpuno je jasno da od njih obolijevaju učestalije ljudi koji obavljaju djelatnosti koje se odnose na uzgoj, timarenje i liječenje životinja. Zoonoze pored uobičajene populacije mogu lako ugroziti i uzgajivače domaćih životinja pa tako i ovaca i koza. Kontakt sa uzročnikom i ishod zoonoze tijekom obavljanja posla ovisi o brojnim čimbenicima kao što su opće zdravlje životinja, vrsta posla, učestalost i trajanje kontakata sa životinjama, truplima ili životinjskim proizvodima, provedene mjere zaštite, upućenost o rizicima, imunosni i zdravstveni status čovjeka, mogućnost dijagnosticiranja i liječenja. U ovaca i koza je važno izdvojiti one koje su uzrokovane golim okom nevidljivim praživotinjama. Među njima su najučestalije i najvažnije toksoplazmoza, kriptosporidioza i giardioza.

▲

Toksoplazmoza

Toksoplazmoza je bolest koju uzrokuje parazitska praživotinja. Prepoznata je kao glavni uzrok infektivnih pobačaja u Novom Zelandu, Australiji, Ujedinjenom kraljevstvu, Norveškoj i SAD-u. Glavni izvor zaraze za ovce i koze je mačji izmet.
U ovaca i koza se očituje pobačajem ili janjenjem i jarenjem avitalne ili mrtve janjadi. Zato je vrlo važno pri svakom pobačaju zatražiti veterinarsku pomoć jer se radi o opasnoj zoonozi osobito za imunokompromitirane osobe i trudnice. I u prethodno zdravih ljudi može izazvati akutnu bolest koja se očituje groznicom i najčešće povećanim limfnim čvorovima. Zato se nikako ne preporuča trudnicama timarenje i hranjenje malih preživača, kao ni rukovanje odjećom osoba koje su dolazile u dodir s gravidnim ovcama. Trudnice bi trebale izbjegavati svako sudjelovanje u janjenju i ne bi trebale ni rukovati odjećom osoba koje rade s ovcama.

Ovce se zaražavaju golim okom nevidljivim tzv. oocistama (iz mačjeg izmeta) u hrani, sijenu ili pašnjaku. Mačke ovog parazita izlučuju uglavnom kratko vrijeme i to najčešće nakon odbića i kao posljedica prvih ulova jer se toksoplazme vrlo često nalaze u glodavcima. Smatra se da svega jedna mačka može izlučiti dovoljno oocisti da zarazi tisuće životinja. Govorimo o milijunima u svega nekoliko tjedana. Razdoblje bređosti u kojoj se ovca zarazi odredit će ishod. Razdoblje do prvih znakova pa tako i do pobačaja traje oko šest tjedana. Ako se ovca ili koza zaraze tijekom prvih 60 dana bređosti doći će do uginuća ploda i njegove resorpcije što će se protumačiti neplodnošću. Zaražavanje u razdoblju od 60 do 120 dana u većini slučajeva će dovesti do mumifikacije ploda, mrtvorođene janjadi ili pak janjenja avitalne janjadi koja ubrzo ugiba. Iskustva govore da osobito u ovaca postoje pet tzv. sindroma (skupina kliničkih znakova) uzrokovanih toksoplazmozom. To su neplodnost, pobačaj, mumifikacija (vrlo česta), mrtvorođenost i janjenje avitalne janjadi. Razudbeni nalaz koji je karakterističan za pobačaj uzrokovan toksoplazmama je nastanak malih bijelih područja u režnjevima (kotiledonima) posteljice uzrokovanih odumiranjem stanica napadnutih toksoplazmama. Jednom kad se ovca zarazi, ona ubrzo postaje imuna i vjerojatno neće pokazivati ​​znakove bolesti u sljedećim godinama. Ne postoje pouzdani lijekovi kojima bi se liječile životinje pa je tako izuzetno važno životinje koje su pobacile izolirati i zatražiti veterinarsku pomoć.

▲

Kriptosporidioza

Kriptosporidioza u ovaca i koza je uglavnom bolest vrlo mladih životinja i to obično u dobi od pet do deset dana. U ovaca i koza je uzrokovana s tri različite vrste od kojih su dvije opasne i za prijenos na čovjeka. Velika svega nekoliko mikrometara (manja od uobičajene bakterije) smještava se u stanicama sluznice crijeva i to odmah ispod stanične membrane. Vrlo brzo se umnaža u stražnjem dijelu tankog crijeva pa uzrokuje proljev. Izmet takvih životinja može sadržavati i nekoliko milijuna oocisti. Ovce i koze se zaraze kao i druge životinje te čovjek unošenjem vrlo otpornih oocisti putem vode i hrane. Oociste koje imaju debelu stijenku u okolišu preživljavaju nekoliko mjeseci osobito u vlažnom tlu.

Nakon zaražavanja sa svega nekoliko oocisti i proljeva koji može potrajati i do deset dana u većini slučajeva dolazi do samoizlječenja. Stanje može biti popraćeno dehidracijom, gubitkom teka, usporenim rastom i pospanosti. Bolest zna zahvatiti i do 90 % životinja. Neke životinje ne preživljavaju dehidraciju i ugibaju.
Za razliku od osjetljivih mladih životinja, starije ovce i koze su otporne. U većini studija je primijećeno da u janjadi i jaradi prevladavaju genetski subtipovi koji se mogu prenijeti i na čovjeka. O značaju prijenosa na čovjeka najbolje govori podatak o epidemiji koja se desila 1993. u američkom gradu Milwaukee na obali jezera Michigan. U samo tjedan dana od proljeva je oboljelo 403 000 stanovnika. Do danas je istraživana mogućnost liječenja i to s čak 90 lijekova i ni za jednog nije potvrđena pouzdana učinkovitost. Ova praživotinja živi ispod stanične membrane gdje ne dopiru lijekovi. Na temelju svega navedenog je zato vrlo važno bolesne životinje izolirati te zatražiti veterinarsku pomoć.

▲

Giardioza

Ova je bolest uzrokovana bičašem (praživotinjom) Giardia duodenalis koji živi u tankom crijevu. Ne prodire u stanice već se prihvaća za njihovu površinu pa ih tako oštećuje što ima za posljedicu nastanak proljeva. Ova je praživotinja jedan od najraširenijih crijevnih parazita kako u ljudi tako i u životinja. Posebno je učestala kako u janjadi tako i jaradi. Životinje se zaraze unošenjem tzv. cisti i to putem vode i hrane. Ciste su otporne na niske temperature, kratkotrajno isušenje i utjecaj klornih dezinficijensa. Giardioza je posebno učestala u prenapućenim prostorima i dovoljno je svega deset cisti pa da se razvije bolest. Iako postoji čak osam genetskih subtipova koji su specifični za pojedine skupine sisavaca, važno je napomenuti da je u ovaca i koza potvrđena prisutnost ljudskih subtipova A i B.
U brojnim slučajevima zaražene životinje ne pokazuju nikakve kliničke znakove, ali i pored toga izmetom izlučuju veliki broj cisti kojima se mogu zaraziti i druge životinje i čovjek. Kako se i u ovom slučaju radi o vrlo zaraznoj bolesti neophodno je važno izolirati bolesne životinje i zatražiti veterinarsku pomoć.

Vezano (toksoplazmoza, kriptosporidioza, giardioza):

• Bakterijske zoonoze u pasa
• Toksoplazmoza i promjena ponašanja domaćina i dalje ostaje misterijom
• Toxoplasma gondii – gdje ju pronaći
• Toxoplasma gondii – gdje ju pronaći
• Toksoplazmoza u trudnoći: seroprevalencija na području Europe