Terminologija

Pasji ili pseći u veterinarskoj medicini?

The use of the words pasji or pseći (dog) in veterinary medicine

Željana Klječanin Franić


Željana KLJEČANIN FRANIĆ, prof., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Dopisni autor: zkljecanin@vef.hr

Sažetak


Pandemija i mogućnost zaraze koronavirusom u Hrvatskoj izazvale su dodatnu zabrinutost vlasnika kućnih ljubimaca, koji su se zapitali mogu li im njihovi psi i mačke prenijeti virus. I dok su znanstvene spoznaje u svijetu u tom području kao i odgovori naših virologa uglavnom umirili zabrinute vlasnike, čitajući tekstove na veterinarskim portalima i mrežnim stranicama veterinarskih ambulanta i tvrtki koje proizvode i prodaju hranu i opremu za pse, nismo mogli ne primijetiti različite pridjevne oblike koji se odnose na psa. Tako u jednom intervjuu novinarka postavlja pitanje o pasjem koronavirusu, dok se veterinarski virolog u svom odgovoru služi oblikom pseći koronavirus. Jesu li bolesti od kojih tipično obolijevaju psi pasje ili pseće i je li hrana za pse pasja ili pseća? U ovom ću se članku osvrnuti na pojavnost pridjeva pasji i pseći u općem jeziku i veterinarskoj literaturi te ću pokušati odgovoriti na pitanje koji bi od ta dva oblika u stručnim i znanstvenim tekstovima trebalo upotrebljavati.


Ključne riječi: pasji, pseći, veterinarska medicina, terminologija.

Abstract


The COVID-19 pandemic and the consequent risk of infection in Croatia have raised additional concerns in pet owners about whether their dogs and cats could be a possible source of disease for humans. And while the scientific facts as well as the responses given by Croatian virologists have eased these owners’ fears, we could not fail to notice the occurrence of different attributes and forms of adjectives related to dogs in various texts on veterinary portals and websites. For example, during the one interview a question was asked about dog coronavirus (termed as pasji koronavirus), to which the veterinarian replied using a different term – pseći koronavirus. Therefore, one could wonder whether diseases typical for dogs should be addressed as pasje or pseće, or whether dog feed should be called pasja or pseća. In this article an overview of the occurrence of these two adjective is given in general language and veterinary literature, as well as recommendations about which should be used in professional and scientific articles.


Key words: pasji, pseći, veterinary medicine, terminology.

Uvod


Čitajući tekstove u medijima koji govore o psima, uočit ćemo da u sintagmama čija je sastavnica pridjev tvoren od imenice pas nalazimo oblike pasji i pseći.

Slika 3. Pseći adenovirus: (Izvor: https://thenativeantigen/company.com/products/canine-adenovirus-1-antigen/).
Potražimo li aktualne članke o bolesti COVID-19 i životinjama, pronaći ćemo da Magazin za kućne ljubimce u članku u koronavirusu u pasa donosi podnaslov Pseći koronavirus: koji su simptomi?, a AnimaLabs na svojoj stranici ima članak Pseći koronavirus (CCoV; Canine Coronavirus). No portali o psima VauVau i Pasji život u svojim člancima ne govore o psećem, nego o pasjem koronavirusu. Pretragom Portala hrvatskih znanstvenih i stručnih časospisa Hrčak naići ćemo na pseći adenovirus, ali i pasji parvovirus. Internetska pretraga oblika pasji i pseći dat će velik broj rezultata za oblik pasji, no to je stoga što se taj oblik, osim u frazemima i kao pridjevna sastavnica fitonima, pojavljuje i u slovenskom jeziku, dok je u hrvatskim tekstovima o liječenju pasa, njihovoj prehrani, opremi, navikama i drugim sintagmama vezanima uz pse oblik pseći češći.

Tvorba i značenje pridjeva pasji i pseći


Premda se oblici pasji i pseći upotrebljavaju u istim kontekstima, oni se ne tvore od iste imenice. Naime pridjev pasji tvori se od imenice pas dodavanjem sufiksa –ji na osnovu. Istim se sufiksom tvori i pridjev pseći, s tim da se taj pridjev ne tvori od imenice pas, već od imenice pseto. Osnovi pset– dodaje se pridjevni sufiks –ji, pri čemu jotacijom glasovi –t i –j daju –ć te nastaje pridjev pseći. Sufiks –ji u hrvatskoj se tvorbi riječi opisuje kao slabo plodan. Njime se tvore odnosni pridjevi, i to prije svega od imenica za oznaku životinja, pa su tako nastali pridjevi kokošji, kozji, mačji, mišji i dr. (Babić, 2002.).

Imenice pas i pseto, međutim, premda označuju istu životinjsku vrstu, nemaju potpuno jednako značenje. Dok je značenje imenice pas stilski neutralno, imenica pseto izrazito je stilski obilježena, njezino je značenje pejorativno. Tu razliku navodi Školski rječnik hrvatskoga jezika (Birtić i sur., 2012.; http://rječnik.hr/) u kojemu se uz imenicu pas, čija je prva definicija životinja koja služi kao čuvar i kućni ljubimac, navodi i sinonimni oblik pseto, uz naznaku da se radi o pogrdnom izrazu. Hrvatski jezični portal (http://hjp.znanje.hr/) također uz imenicu pseto donosi napomenu da je riječ o ekspresivnom izrazu imenice pas. Hrvatski jezični savjetnik (Hudeček i sur., 1999.) sadržava obje imenice i ne navodi razliku u stilskoj obilježenosti ovih dviju imenica, njihova se značenja izjednačuju. Štoviše, kod tvorenica psarina (pristojba za pse) i psarnica (nastamba za pse) upućuje se na upotrebu oblika psetarina i psetarnica, koji se izvode od imenice pseto.

Pridjevi pasji i pseći u općem jeziku i strukovnim nazivljima


Slika 1. Pasja vrućina (www.pixabay.com).
Zoonim pas česta je sastavnica frazemskih sintagmi u hrvatskom jeziku (vjeran kao pas, mokar kao pas, gladan kao pas i dr.), jednako je tako i pridjev pasji, tvoren od imenice pas, sastavni dio mnogih frazema. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u svojoj bazi frazema (http://frazemi.ihjj.hr/) navodi dvadeset frazema čija je sastavnica pridjev pasji (pasji sin, spasti na pasja kola, isprebijati na pasje ime i dr.), dok se oblik pseći spominje u tri frazema kao pridjev (pseća vrućina, pseća zima, pseći dani) te u jednome kao prilog (biti pseći odan).

Slika 2. Pasji trn (www.pixabay.com).
Oblik pasji sastavnica je više fitonima, primjerice pasji jezik (Cynoglossum), pasji trn (Hippophae rhamnoides L.) i pasji zub (Erythronium dens-canis L.).
U nazivima biljaka ne nalazimo oblik pseći.

Obratimo li pozornost na naslove knjiga čija su sastavnica pridjevi pasji i pseći, primijetit ćemo da se oblik pseći pojavljuje u knjigama o psima u doslovnom značenju odnosno oznaci životinjske vrste i kućnoga ljubimca: 101 pseći trik, Sveobuhvatni vodič kroz pseći svijet, Svijet iz pseće perspektive: Što psi vide, njuše i znaju, Pseći trikovi s priručnikom za trening, Moji krzneni superjunaci: istinite priče o psećoj ljubavi i hrabrosti. Oblik pasji u naslovima knjiga pojavljuje se najčešće u prenesenom značenju, kao sastavnica frazemskih sintagmi: Pasja osveta, Pasji praznik, Pasje godine.

Pojavnost ovih dvaju pridjeva u biranom književnom jeziku istraživao je Volenec (2014.), koji u odabranom korpusu Antuna Gustava Matoša i Janka Polića Kamova imenicu pas nalazi u neutralnom kontekstu, za razliku od imenice pseto koja je izrazito stilski obilježena. Pridjev pseći ne nalazi, dok se pridjev pasji pojavljuje nekoliko puta. Volenec tako zaključuje da pridjev pseći nije jezično neutralan jer je tvoren od imenice pseto koja ima ekspresivno, pogrdno značenje, te bi kao pridjev koji se odnosi na pse kao životinjsku vrstu trebalo upotrebljavati oblik pasji.

U medicinskim i zoološkim rječnicima nalazimo različite varijante naziva i nedosljednost u njihovoj tvorbi. Enciklopedijski rječnik humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja (Padovan, 2006.), kad je riječ o fitonimima te mikroorganizmima koji se mogu naći u organizmu psa i bolestima u pasa, donosi oblik pasji. Među nazivima mikroorganizama jesu pasja babezija, pasja buha, pasja pauš, pasja rikecija i drugi te sindrom pasja eklampsija. Oblik pseći pojavljuje se u tri rječničke natuknice: pseća histerija koja označuje toksično oštećenje mozga zbog nestašice vitamina B, pseća oprema i pseći ugriz.
Zoološki rječnik – hrvatsko-njemačko-englesko-latinski (Matas, 2009.) sadržava dublete pasja buha i pseća buha, no trakavica je pasja, a uš i krpelj pseći. Medicinski leksikon (https://medicinski.lzmk.hr/) ima nazive pasja glista i pasja trakavica te miris psećeg daha i pseća toksokara. Nedosljednost u tvorbi naziva vidi se na primjeru pasje gliste i pseće toksokare, naziva koji označuju isti pojam, oblić iz roda Toxocara koji parazitira u tankom crijevu psa. Englesko-hrvatski medicinski rječnik (Jernej, 2006.) naziv iz parazitologije dog tapewarm prevodi kao pasju trakavicu.

U novijim veterinarskim udžbenicima i priručnicima, međutim, ne nalazimo pridjev pasji, pridjevna sastavnica naziva koji se odnose na bolesti i njihove uzročnike u pasa jest pseći. Tako šesto izdanje Veterinarskoga priručnika (2012.) sadržava nazive bolesti pseća ciklična neutropenija (bolest koja se pojavljuje u štenadi škotskog ovčara), pseća deficijencija adhezije leukocita (opisana kao najbolje istražena u irskog setera) i pseći idiopatski poliartritis (pojavljuje se ponajprije u pasa, mačaka i konja). Kad je riječ od dijelovima tijela psa, priručnik se također koristi pridjevom pseći (pseći bubreg). Kod nekih se bolesti izbjegava pridjevna konstrukcija, pa se tako canine parvovirus enteritis prevodi kao parvoviroza pasa, a canine rotavirus infection kao rotavirusni enteritis pasa premda nema razloga da se prema istom tvorbenom modelu višerječnih naziva upotrijebljenom u prethodnim primjerima te bolesti ne nazovu pseća parvoviroza i pseći rotavirusni enteritis. Udžbenik Virusne bolesti životinja (Cvetnić, 1997.) ima naziv pseće ludilo, dok Bakterijske i gljivične zoonoze (Cvetnić, 2013.) sadržavaju nazive pseća granulocitna anaplazmoza i pseća monocitna erlihioza. Kratka anketa provedena među stručnjacima iz različitih veterinarskomedicinskih disciplina i pregled nastavne literature pokazuju da se u ovoj struci ustalio pridjev pseći, i to u svim kontekstima i sintagmama koje se odnose na pse, a koje nisu frazemi i fitonimi. Tako se u veterinarskoj medicini govori o psećim bolestima i njihovim uzročnicima, psećoj hrani i opremi, psećoj dlaci i dijelovima tijela, psećem njuhu i mirisu itd.
Iako su imenica pseto i pridjev pseći koji se od nje izvodi stilski obilježeni, te i u Enciklopedijskom rječniku humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja zapažamo nastojanje da se ova jezična i terminološka dvojba i dvojnost razriješe, pa se kao sastavnica naziva bolesti i njihovih uzročnika nudi ispravniji oblik pasji, u praksi u govoru i pismu među doktorima veterinarske medicine on nije zaživio, već je prihvaćen oblik pseći.

Zaključak


U hrvatskom se jeziku kao pridjev koji se odnosi na pse pojavljuju oblici pasji i pseći. U općem se jeziku oba pridjeva pojavljuju u istim kontekstima, iako njihovi polazišni oblici, pas i pseto, nemaju jednaka značenja, naime pseto je pogrdan izraz i upotrebljava se u negativnom kontekstu. Za razliku od pridjeva pasji, koji se ustalio kao sastavnica frazemskih sintagmi i fitonima, u suvremenoj se veterinarskoj terminologiji u nazivlju bolesti i njihovih uzročnika ustalio pridjev pseći. Prihvaćanje oblika pseći u veterinarskoj medicini može se smatrati primjerom spontane terminologizacije pri čemu je stilski obilježena riječ iz općega jezika postala dijelom naziva u veterinarskoj struci i znanosti. S obzirom na to da stručni nazivi trebaju biti precizni, jednoznačni i nedvosmisleni, izbor pridjeva pseći kao sastavnice veterinarskih naziva ujedno olakšava njihovo razlikovanje od naziva u botanici koji u svom sastavu imaju pridjev pasji.


Literatura [… prikaži]

HRVATSKI VETERINARSKI VJESNIK

Vezani sadržaji

20 godina označavanja kućnih ljubimaca u Republici Hrvatskoj

Urednik

Prvi molekularni dokazi erlihija u krpelja na području RH

Urednik

Rizični čimbenici pri slikovnoj dijagnostici hitnih pacijenata

Urednik

Popis propisa objavljenih od 1. kolovoza 2024. godine do 4. prosinca 2024. godine

Urednik

Kako umjetna inteligencija utječe na digitalnu transformaciju u visokom obrazovanju i veterinarskoj medicini

Urednik

Hrvatski veterinarski vjesnik

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više