Izvještavanje s XI. Peradarskih dana omogućili su
Hrvatski veterinarski institut i Phoenix-farmacija.
Fotografije: dr. sc. Ivan Križek
U ŠIBENIKU ZAVRŠENI XI. PERADARSKI DANI
XI. znanstveno-stručni simpozij PERADARSKI DANI s međunarodnim sudjelovanjem održan je u Šibeniku od 13. do 16. svibnja 2015.
Sudionike simpozija pozdravio je i direktor Croatiastočara g. Branko Bobetić (v. izlaganje), a zatim i predsjednik organizacijskog odbora Peradarskih dana, dr. sc. Vladimir Savić (predstojnik Centra za peradarstvo Hrvatskoga veterinarskog instituta) te g. Boris Slunjski, glavni upravitelj industrije mesa Koka d.d. Nakon njih, kratkim pozdravnim govorom sudionicima simpozija obratila se prof. dr. sc. Estela Prukner-Radovčić, predsjednica hrvatskog ogranka Svjetske udruge znanosti o peradi, a zatim i prof. emeritus Hrvoje Mazija, predsjednik hrvatskog ogranka Svjetske udruge veterinara peradara.
Izbijanja visokopatogene influence ptica odnosno ptičje gripe je u protekle dvije godine bilo jako puno u svijetu, ali je u Hrvatskoj nasreću ipak nije bilo. Većina izolata bili su podtipovi H5, a H7 se pojavila na tri mjesta. Pojava podtipa H7N7 najbliža Hrvatskoj bila je sredinom ljeta 2013. godine u Italiji.
H7N3 se pojavljuje u Meksiku i još uvijek je aktualan, a u Australiji su se u proteklom pojavila dva podtipa: H7N2 i H7N7. Međutim, vrlo interesantan je H5N1 za kojega javnost nerijetko pomisli kako je nestao i više se ne pojavljuje. Njega zapravo više nema u medijima, ali je još uvijek prisutan i cirkulira u više zemalja. Pojavljuje se i u peradi i u divljih ptica te i dalje radi prodore iz Dalekog Istoka u druge dijelove svijeta te – ono što je najvažnije – i u našu regiju odnosno u Europu, kako u divljih ptica tako i u domaće peradi. Osim toga, ovaj H5N1 je sudjelovao kao “roditeljski” virus stvaranju novih tipova virusa. Dakle, H5N1 je ‘dao’ dijelove koji uključuju i gen za H5 za „potomke“ s drugim virusima koji su bili N2, N6, N8, pa su nastale nove presloženice, dakle nove kombinacije – H5N2, H5N6, H5N8. Nama je najinteresantniji H5N8 koji se pojavljuje na Dalekom Istoku i koji se za sada najviše proširio. Negdje otprilike prije godinu dana nađen je i u divljih ptica u Koreji i Japanu i taj virus H5N8 očito migracijama divljih ptica (nemamo stopostotne dokaze, ali sve upućuje na to) zapravo prodire u Europu i – što je posebno zanimljivo – prodire i na američki kontinent. H5N1 nije nikad prodro divljim pticama do američkog kontinenta (ili ako je prodro nije dokazan). Međutim, ovaj H5N8 je prodro i u Kanadu i u sjeverne dijelove SAD. Ovaj H5N8 ‘dao’ je dio tj. gen za H5 te su s lokalnim američkim virusima podtipa N1 i N2 nastale nove presloženice: H5N1 i H5N2. Dakle, u sjevernim dijelovima Sjeverne Amerike zapravo se pojavljuje H5N1 koji je dijelom kao H5N1 s Dalekog Istoka, a dijelom je lokalni američki, pa tako i H5N2. Pojavio se, osim u divljih ptica, i u domaće peradi.
Iako bi sve zemlje trebale prijavljivati pojavu newcastleske bolesti ipak sve zemlje to ne čine tako da realno imamo nižu sliku pojavnosti nego što je stvarna pojavnost ove bolesti. Newcastleska bolest je enzootična u dosta zemalja i pojavljivala se u protekom dvogodišnjem razdoblju. U Hrvatskoj je nema već nekoliko desetljeća, ali to ne znači da ona kao realna opasnost ne postoji. U 2015. godini imamo izbijanja Newcastleske bolesti istočno od Hrvatske, tj. u Rumunjskoj, Bugarskoj te u Izraelu i Palestini. No, zanimljivo je da su se na ta dva mjesta u 2015. godini pojavio i virus visokopatogene influence podtipa H5N1, iz čega možemo izvući različite zaključke…
Zahvaljujemo dr. sc. Ivanu Križeku, glavnom uredniku Hrvatskoga veterinarskoga vjesnika, na dostavljenim fotografijama i dozvoli za njihovu objavu.