Pojava i suzbijanje mastitisa na farmi mliječnih krava – prikaz slučaja

L. Cvetnić*, M. Benić, B. Habrun, G. Kompes, Maja Stepanić i M. Samardžija

---

Luka CVETNIĆ*, dr. med. vet., asistent, (dopisni autor, e-mail: lcvetnic@veinst.hr), dr. sc. Miroslav BENIĆ, dr. med. vet., znanstveni savjetnik, naslovni docent, dr. sc. Boris HABRUN, dr. med. vet., znanstveni savjetnik, naslovni izvanredni profesor, dr. sc. Gordan KOMPES, dr. med. vet., viši znanstveni suradnik, Maja STEPANIĆ, dr. med. vet., stručna suradnica, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; dr. sc. Marko SAMARDŽIJA, dr. med. vet., redoviti profesor, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

▲

Uvod

---

Upale mliječne žlijezde u mliječnih goveda stvaraju najveće gospodarske gubitke u mliječnom govedarstvu.
Osim toga bolest je važna sa stanovišta javnoga zdravstva, prerade mlijeka i dobrobiti životinja (Bačić, 2009.). Štete se očituju smanjenjem proizvodnje mlijeka, prijevremenim izlučenjem krava iz uzgoja zbog propadanja dijelova (četvrti) vimena, naglim uginućem i klanjem iz nužde oboljelih krava, velikim troškom lijekova za liječenje upale vimena i napokon, neuporabom mlijeka za prehranu i industrijsku preradu tijekom trajanja i još nekoliko dana nakon liječenja. Mlijeko (patološki sekret) iz bolesnog vimena može štetiti zdravlju ljudi jer sadrži patogene mikroorganizme i njihove toksine (Rupić, 2010.).

Upala mliječne žlijezde je složena bolest prouzročena djelovanjem mikroorganizama, a na pojavu utječe i okoliš, otpornost domaćina i nepovoljan management farme (Cergolj, 2003.).
Mastitis, bez obzira na uzrok odlikuju fizičke, kemijske i bakteriološke promjene u mlijeku i parenhimu vimena (Radostits i sur., 2000.).

Pojavi bolesti doprinosi odstupanje od temeljnih zoohigijenskih i zootehničkih mjera te nepoštivanje osnovnih postulata za higijensku mužnju i neodgovarajuće tehničko-funkcionalno stanje muznih aparata (Benić, 2011.). Premda mastitis najčešće prouzroči široka paleta gram pozitivnih i gram negativnih bakterija i gljivica, nije realno očekivati da će liječenje mastitisa ikada biti u cijelosti riješeno (Cergolj, 2003., Deb i sur., 2013.).

Cilj našeg rada je prikazati važnost kontrole mastitisa u jednom uzgoju mliječnih goveda i rezultate nakon provedene kontrole, bakteriološke pretrage, provedene terapije te preporuka za provedbu drugih zoohigijenskih i zootehničkih mjera.

▲

Materijali i metode

---

Na farmi od 20 mliječnih krava u okolici Zagreba u vlasništvu OPG – a, vlasnik je primijetio povremene pojave klinički vidljivih upala mliječne žlijezde, uočen je znatan pad mliječnosti, povećan ukupan broj bakterija i broj somatskih stanica te veći broj četvrti vimena koje su pozitivno reagirale s mastitis reagensom. Važan segment OPG bila je i proizvodnja sira, ali je često dolazilo i do pojave slatkog grušanja. Obrađeni su uzorci sekreta vimena 12 krava koje su u trenutku obilaska gospodarstva bile u laktaciji, a označene su brojevima ušnih markica (Tabela 1.).

Uzimanje uzoraka mlijeka. Uzorci za mikrobiološku pretragu uzimani iz svake četvrti svih 12 krava prije redovite mužnje. Uzorci su transportirani na ledu i do obrade su se čuvali na 4 °C, a obradili smo ih odmah nakon dolaska u laboratorij.
Uzimanje briseva vimena. Brisevi su uzimani s četvrti vimena obrađivane mliječne krave prije mužnje, odnosno prije pranja i dezinfekcije vimena.

▲

Metode – obrada uzoraka u laboratoriju

---

Mastitis test.
Svaki uzorak testirali smo Zagrebačkim mastitis reagensom, a rezultate smo prosudili prema priloženoj shemi.
Testom se otkriva stupanj poremećenosti sekrecije na osnovi indirektnog dokazivanja broja somatskih stanica u sekretu mliječne žlijezde. S pomoću testatora, na kojem su ugrađene četiri plitice, odjednom se mogu ispitati sve četvrti vimena. Reakcija se procjenjuje prema graduiranoj skali (Tabela 2.)

Mikrobiološka pretraga. Mikrobiološku pretragu proveli smo u skladu s opće prihvaćenim preporukama opisanima u Laboratory handbook on bovine mastitis (National mastitis council, 1999.).

Iz uzorka svake pojedinačne četvrti nacijepili smo količinu od 0,01 mL na četvrtinu površine Petrijeve zdjelice s hranjivom podlogom eskulin-krvni agar.
Pritom smo koristili mikrobiološku ušicu promjera 10 mm za jednokratnu uporabu.

Briseve vimena svake četvrti krave nacjepljivali smo izravno na hranjive podloge. Nacijepljene hranjive podloge inkubirali smo u termostatu pri 37 °C tijekom 24 sata nakon čega smo pristupili kontroli porasta kolonija na površini hranjive podloge. Ostatak uzorka čuvali smo u hladnjaku pri temperaturi od 4 °C do kraja pretrage. Uzorke koji su mastitis testom reagirali pozitivno, a u kojima nije bilo porasta mikrobne kulture nakon 24-satne inkubacije, nacijepili smo još jednom na polovicu površine Petrijeve zdjelice u količini od 0,1 mL, a kontrolu porasta obavljali smo u istim vremenskim razmacima.

Nakon inkubiranja nacijepljene hranjive podloge pristupili smo determinaciji poraslih bakterijskih kolonija. Pri tome smo u obzir uzimali morfološke (oblik, veličinu i strukturu kolonija) i fiziološke osobine (stvaranja pigmenta, izazivanje CAMP fenomena, razgradnja eskulina, sposobnost zgrušavanja kunićje plazme, bojanje po Grammu).

▲

Rezultati

---

Rezultati mastitis testa na 12 obrađenih krava bili su sljedeći: u 10 (83,3%) utvrđene su pozitivne reakcije mastitis testom. U krava oznake 6433, 8368 i 8002 mastitis testom utvrđene su pozitivne reakcije različitog intenziteta u sve četiri četvrti vimena, u krava oznake 6353 i 5470 u tri četvrti vimena, u krava oznake 1070, 0239, 8587 i 8004 u dvije četvrti, a u krava oznake 8967 i 8001 zamijećene su jedva primjetne reakcije (Tabela 3.).

Mikrobiološkom pretragom uzoraka mlijeka iz 9 (75%) obrađenih krava, odnosno 20 (41,6%) četvrti izdvojen je neki od uzročnika mastitisa. Streptococcus uberis je izdvojen iz sekreta 6 (50%) krava, Corynebacterium iz 2 16,6%, kvasci iz 2 (16,6%) i Pseudomonas iz 1 (8,3%) krava.
U 3 (25%) krave nisu utvrđeni patogeni uzročnici mastitisa. Isto tako napravljen je i antibiogram te je osjetljivost pojedinih uzročnika prikazana u tabeli (Tabela 4.).

Mikrobiološkom pretragom iz briseva pojedinačnih sisa izdvojili smo bakterije roda Enteroccocus i vrstu Streptoccocus uberis. Pozitivan bakteriološki nalaz utvrdili smo u 9 (75%) obrađenih krava. Iz 9 obrisaka (18,8%) izdvojene su bakterije roda Enteroccocus sp., iz 6 (12,5%) pretraženih obrisaka izdvojen je Streptoccocus uberis, dok u 33 obriska (68,8%) nisu utvrđeni patogeni uzročnici mastitisa. (Tabela 5.).

▲

Rasprava

---

Nastanak mastitisa najčešće je posljedica stalne borbe između bakterija koje se žele naseliti unutar četvrti i obrambenog sustava krave koja ih želi eliminirati, a postoji isto tako mnoštvo čimbenika koji utječu na krajnji ishod (Bačić, 2009.). Premda se u suvremenoj proizvodnji mlijeka primjenjuje čitava paleta preventivnih mjera u cilju sprječavanja pojave mastitisa, ova bolest i dalje je uzrok najvećih ekonomskih gubitaka u mliječnom govedarstvu.
Mnogobrojni su razlozi u nastanku mastitisa i zaražavanju mliječne žlijezde (Cergolj, 2013.).

U našem radu opisana je pojava mastitisa u uzgoju od 20 mliječnih krava u kojem je došlo do pada mliječnosti, povećanog broja somatskih stanica i povećanog ukupnog broja bakterija te pozitivnog mastitis testa. Tijekom mjeseca veljače 2016. obrađeno je 12 mliječnih krava koje su bile u laktaciji, pozitivne reakcije mastitis testom utvrđene su u 10 (83,3%) krava. Mikrobiološkom pretragom uzoraka mlijeka prisutnost uzročnika mastitisa utvrđena je u 9 (75%) obrađenih krava. Iz 20 (41,6%) četvrti izdvojen je uzročnik mastitisa. Hristov i sur. (2005.), dokazali su na istraživanim farmama mastitise u 24,17%, zatim u 23,33% i u 18,33% četvrti. Cvetnić (2015.) u jednom istraživanju mastitis testom dokazuje pozitivne reakcije u 13,7%, a iz 13% četvrti vimena krava izdvojen je neki od uzročnika.

Streptococcus (S.) uberis je izdvojen iz 6 (50%) pretraženih krava, Corynebacterium iz 2 (16,6%), kvasci iz 2 (16,6%) i Pseudomonas iz 1 (8,3%) krave. U 3 (25%) krave nisu utvrđeni patogeni uzročnici mastitisa. Isto tako napravljem je i antibiogram. Isto tako iz briseva pojedinih četvrti vimena krava izdvojili smo Enteroccocus i Streptoccocus uberis. Pozitivne reakcije bile su utvrđene u 9 (75%) obrađenih krava. Cvetnić i sur. (2016.) navode da su u njihovim istraživanjima najčešći izdvojeni uzročnici mastitisa u krava bili Streptococcus (S.) uberis, zatim Staphylococcus (S.) aureus, streptokoki, Trueperela pyogenes i Corynebacterium bovis, a rjeđe drugi uzročnici. Uvjetovane mastitise prouzroče bakterije koje obitavaju u okolišu životinje, a osobito često je to S. uberis. Ova vrsta bakterija se u velikom broju nalazi u iskorištenoj slamnatoj stelji koja služi kao stelja ispod krava i u silaži. Stoga je u prevenciji mastitisa prouzročenih ovim uzročnikom bitan element čist i suh okoliš, pogotovo u vrijeme suhostaja (Leigh, 1999.). S. uberis se javlja kao jedan od najčešćih uzročnika mastitisa u Njemačkoj (Khan i sur., 2003., Lundberg i sur., 2014.). Istraživanjem kliničkog i supkliničkog mastititisa na 97 farmi u Engleskoj i Welsu dokazano je da su najčešći uzročnici S. uberis u 23,5% uzoraka, E. coli u 19,8%, stafilokoki (CNS) u 15%, S. aureus u 10% te Corynebacterium u 10% uzoraka (Bradley i sur., 2007.).

Corynebacterium sp. se smatra blagim patogenom, kolonizira sisni kanal i izaziva blagi porast broja somatskih stanica i jedva primjetno manju količinu mlijeka, a posljedice su blage infekcije pa se teže zapažaju (Bradley i sur., 2007.).
Enterokoki su vrlo prošireni u okolišu ljudi i životinja (otpadnim vodama i na biljakama) u koji dospijevaju izmetom kralježnjaka. Često se izdvajaju iz mlijeka, što samo po sebi nije dokaz da prouzroče i mastitis. U našim istraživanjima izdvojili smo je iz obrisaka pojedinih četvrti vimena istraživanih krava. Nam i sur. (2010.) navode Enterococcus sp. kao uzročnike mastitisa u 4,8% pretraženih krava. Sličan nalaz opisan je i u jednom istraživanju u Švicarskoj gdje je Enterococcus izdvojen u 5,3% istraživanih uzoraka (Rüegsegger i sur., 2013.). Poznato je da muhe sudjeluju u širenju uzročnika mastitisa s inficiranih na zdrave životinje (Zastempowska i Lassa, 2012.).

Malo bi se koja druga zarazna bolest mogla mjeriti s mastitisom po broju mogućih uzročnika. Mnoštvo uzročnika obitava u okolišu životinja, a njihov prijenos s inficirane na neinficiranu životinju tijekom mužnje omogućen je ukoliko se prilikom mužnje ne pridržava higijenskih načela. Mastitis se češće javlja u visokoproduktivnih mliječnih krava koja žive pod stalnim stresom. Njegova pojava unutar stada je dinamična i teško je predvidivo patološko stanje koje se pojavljuje, širi i postupno povlači (Cergolj, 2003.). U literaturi se navodi da je do danas iz slučajeva mastitisa izdvojeno više od 150 različitih vrsta mikroorganizama. Najveći broj pripada bakterijama, premda bolest mogu prouzročiti i gljivice (Stepanić i sur., 2014.).

U većini slučajeva mastitisa radi se o supkliničkim infekcijama koje se očituju samo povećanjem broja somatskih stanica. Vrlo često se problem u stadu otkriva rutinskom kontrolom broja somatskih stanica pri otkupu sirovog mlijeka. Mlijeko s povećanim brojem somatskih stanica nije prihvatljivo za otkup i daljnju preradu pa su štete u slučaju zabrane predaje mlijeka velike (Benić, 2001., 2005.). Međutim, puno su veće gospodarske štete koje nastaju zbog smanjene proizvodnje mlijeka u krava s inficiranom mliječnom žlijezdom.

Na istraživanoj je farmi ubrzo nakon obilaska, mikrobiološke pretrage, provedene terapije i poboljšanja zoohigijenskih i zootehničkih uvjeta došlo do znatnijeg povećanja mliječnosti.
U prosjeku su prije naše kontrole davale oko 20 litara po kravi, a nakon provedenih mjera mliječnost je iznosila oko 25 litara, što je povećanje mliječnosti za 25%. Diljem svijeta postoje podatci o procjeni ekonomskih gubitaka zbog kliničkih mastitisa. Taj raspon se na farmama kreće od 61 do 178 eura po kravi.
Međutim, postoje velike razlike između farmi. Tako se u Nizozemskoj navodi da troškovi mogu varirati od 17 do 198 eura (Hogeveen i sur., 2011.). Talijanski autori izračunali su da po svakoj kravi u stadu gubitak zbog mastitisa iznosi između 55 i 113 eura (Piccinini i sur., 2003.).

Postoji tzv. plan u pet točaka (Engl. „The 5 Point Plan“) koji je prije više desetaka godina razvijen u Velikoj Britaniji za suzbijanje mastitisa, a sadrži sljedeće elemente: dezinfekcija sisa prije i nakon mužnje, liječenje antibioticima svih krava u suhostaju, liječenje kliničkih mastitisa, pravilno održavanje muzne opreme i izlučivanje problematičnih krava iz uzgoja. Redovitom primjenom ovih pravila uočavaju se znatna poboljšanja. Isto tako važno je smanjiti rizične čimbenike za nastanak mastitisa na farmi poput pojačanih biosigurnosnih mjera, poboljšanja zoohigijenskih uvjeta u okolišu u kojem životinja obitava, redovite provjere stanja vimena (sisa), kontrole muzne opreme, provjere postupaka prije, za vrijeme i nakon mužnje, postupaka s kravama u suhostaju, liječenja mastitisa, higijene tijekom liječenja, procjene građe vimena i drugo (Merl i sur., 2003., Petrović i sur., 2006., Bačić, 2009.).

Brojnost i šarolikost mogućih uzročnika, različit put širenja i preživljavanja uzročnika u okolišu razlozi su koji idu u prilog neophodnosti mikrobiološke pretrage.
Neki od uzročnika mogu ugroziti ljudsko zdravlje. Treba spomenuti različit stupanj osjetljivosti istovrsnih bakterija prema istim antibiotskim tvarima.
Odnosno, bakterije su u stanju steći i prenijeti rezistenciju prema antibiotskim tvarima na druge, taksonomski srodne i nesrodne pripadnike bakterija.
Budući da je antibiogram sastavni dio mikrobiološke pretrage, neupitna je važnost mikrobiološke pretrage u samoj dijagnostici bolesti, ali i u praćenju trenda pojave i širenja rezistencije prema antibioticima. Pored toga neophodna je primjena temeljnih zoohigijenskih i zootehničkih mjera te poštivanje osnovnih postulata za higijensku mužnju.

▲

Sažetak

---

U radu su opisani rezultati pretraga sekreta vimena krava na jednoj farmi mliječnih krava u kojoj je došlo do pada mliječnosti, povećanog broja somatskih stanica i ukupnog broja bakterija i pozitivnog mastitis testa. Obrađeni su uzorci 12 mliječnih krava u laktaciji. U 10 (83,3%) krava utvrđene su pozitivne reakcije mastitis testom.
Mikrobiološkom pretragom uzoraka mlijeka bakterije su izdvojene iz 9 (75%) krava. Iz 20 (41,6%) četvrti izdvojen je neki uzročnik mastitisa. Streptococcus uberis je izdvojen iz 6 (50%) krava, Corynebacterium iz 2 (16,6%), kvasci iz 2 (16,6%) i Pseudomonas iz 1 (8,3%) krave. U 3 (25%) krave nisu utvrđeni patogeni uzročnici mastitisa. Iz briseva pojedinih četvrti vimena krava izdvojeni su Enteroccocus i Streptoccocus uberis. Pozitivne mikrobiološki nalaz utvrđen je u 9 (75%) obrađenih krava. Iz 9 (18,8%) pretraženih obrisaka četvrti izdvojen je Enteroccocus sp., a iz 6 (12,5%) Streptoccocus uberis. Nakon provedene terapije i primjene drugih preporučenih zoohigijenskih mjera na istraživanoj farmi je ubrzo došlo do znatnijeg povećanja mliječnosti u prosjeku za 25%.
Ključne riječi: mastitis, proizvodnja mlijeka, krava

Literatura [… prikaži]

▲

Outbreak and Elimination of Cow Mastitis on a Small Dairy Farm – a Case Report

---

Luka CVETNIĆ, DVM, Assistant, Miroslav BENIĆ, DVM, PhD, Scientific Advisor, Assistant Professor, Boris HABRUN, DVM, PhD, Scientific Advisor, Associate Professor, Gordan KOMPES, DVM, PhD, Senior Scientific Advisor, Maja STEPANIĆ, DVM, Expert Associate, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia; Marko SAMARDŽIJA, DVM, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia

---

The article describes the results of microbiological examination of udder secretions from a dairy farm with observed decreased milk production, increased somatic cell and total bacteria counts, and positive CMT quarters. The samples were taken from the individual quarters of 12 lactating cows. Ten cows (83.3%) were CMT positive in at least one quarter. Mastitis pathogens were isolated from nine (75%) examined cows or from 20 (41.6%) individual quarters.
Streptococcus uberis was isolated from six (50%) cows, Corynebacterium sp. from two (16.6%), yeasts from two (16.6%) and Pseudomonas sp. from one (8.3%) cow. No pathogens were observed in three (25%) cows. Enteroccocus sp. and/or Streptoccocus uberis were isolated from the teat swabs of nine (75%) examined cows.
Enteroccocus sp. was isolated from nine (18.8%) individual teat swabs while Streptoccocus uberis was isolated from six (12.5%) swabs. The administration of the recommended therapy and corrections in management led to an increase of milk production by 25%.
Key words: Mastitis, Milk production, Cow