Pokrate u biomedicinskom nazivlju

Klječanin Franić, Ž.

Željana KLJEČANIN FRANIĆ, prof., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Kraćenjem riječi u općem jeziku nastaju dvije vrste skraćenica – kratice i pokrate. Prema pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (http://pravopis.hr/) kratice nastaju kraćenjem jedne ili više riječi, pišu se malim početnim slovom, najčešće s točkom na kraju, i ne sklanjaju se (profesor ˃ prof., akademska godina ˃ ak. god., doktor veterinarske medicine ˃ dr. med. vet.).

Pokrate također nastaju kraćenjem jedne ili više riječi, ali za razliku od kratica pišu se velikim slovima, u pravilu se sklanjaju i ne završavaju točkom (opće riječi, npr. deoksiribonukleinska kiselina ˃ DNK, i imena, npr. Hrvatska veterinarska komora ˃ HVK).
Jezik biomedicinskih znanosti sadržava brojne složene nazive koji se u pisanim tekstovima, radi uštede prostora (ekonomičnosti), skraćuju.

S obzirom na to da je suvremeno biomedicinsko nazivlje pod velikim utjecajem engleskog jezika na svim jezičnim razinama, te osobito zbog velikog priljeva novih engleskih naziva, uz hrvatske pokrate u tekstovima raznih biomedicinskih znanosti vrlo su česte i engleske pokrate. Za razliku od engleskih naziva i anglizama koji su terminološki problem zbog neprevođenja i prilagodbe koja nije usklađena s pravopisnom, tvorbenom i sintaktičkom normom, pri upotrebi pokrata u suvremenim biomedicinskim tekstovima prilagodba nije sporna, naime opravdana je upotreba i engleskih i hrvatskih pokrata. Problem se međutim pojavljuje pri dekliniranju pokrata i određivanju njihova roda.

Samo letimičan pregled diplomskih radova iz humane i veterinarske medicine pokazuje nesigurnost i dvojbe pri pisanju pokrata. U većini se tih ocjenskih radova zapaža dvostruk odnos prema pokratama – jedne se sklanjaju, dok se druge ne sklanjaju, često im se pripisuje pogrešan rod ili su u svom osnovnom obliku u jednom rodu, a u padežnim oblicima u drugom rodu, osim toga nerijetko se upotrebljava pogrešan nastavak u množini. Primjer je rečenica ‘Kontrastnom MR-om ili SPECT-om može se dokazati postojanje MVO.’ U njoj se zapaža nekoliko pogrešaka: 1) neujednačenost – pokrate MR i SPECT u ovoj se rečenici sklanjaju, a pokrata MVO ne; 2) pokratu MVO trebalo je pisati u genitivu – ‘postojanje MVO-a’; 3) kod pokrata MR i SPECT upotrijebljen je krivi, ženski rod, naime riječ je o pokratama muškog roda (bez obzira na to što su nazivi od kojih su pokrate izvedene ženskog roda). Navedeni radovi obiluju ovakvim pogreškama što upućuje na nepoznavanje gramatičkih svojstava pokrata i pravopisne norme, koji za stručne nazive vrijede jednako kao za pokrate u općem jeziku.

Rod pokrata

Pokrate se ponašaju kao imenice, dakle imaju rod, sklanjaju se i mogu imati jedninu i množinu. Rod pokrate ne mora odgovarati rodu naziva, primjerice naziv arterijska insuficijencija ženskog je roda, a pokrata AI muškog roda.

Muškog su roda:

• pokrate koje izgovorno završavaju suglasnikom: MR (magnetska rezonancija), SPECT (jednofotonska kompjutorizirana tomografija), PN (parenteralna prehrana)
• pokrate koje izgovorno završavaju samoglasnicima –e, –i, –o, –u: AGE (akutni gastroenteritis), PCI (perkutana koronarna intervencija), TPO (tireoidna peroksidaza), IVU (intravenska urografija)
• pokrate koje izgovorno završavaju naglašenim –a (koje se ne izgovoraju kao riječi, već se slovkaju, primjerice FDA → ef-de-a), uključujući one na –ka i –ha: DKA (dijabetička ketoacidoza), PSA (antigen specifičan za prostatu), ACTH (adrenokortikotropni hormon), CK (kreatin-kinaza).

Iznimka je ovdje pokrata DNA/DNK (deoksiribonukleinska kiselina), kod koje je praksa pokazala da se rod određuje isključivo prema rodu naziva, primjerice dvolančana DNA/DNK. U tom slučaju ovu pokratu ne treba sklanjati s obzirom na to da bi u svom osnovnom obliku ona bila ženskog roda (jednolančana nekružna DNK), a u padežnim oblicima muškog roda (oštećenje DNK-a).

Ženskog su roda pokrate koje završavaju nenaglašenim -a:

• OSA (opstruktivna apneja u spavanju, engl. obstructed sleep apnea), PUVA (fotokemoterapija, engl. photochemotherapy), TIA (prolazni ishemijski napadaj, engl. transient ischemic attack). Njihov bi genitivni oblik bio: OSA-e, PUVA-e i TIA-e.

Sklanjanje pokrata

Pokrate se, kao i imenice, sklanjaju. Pritom se kod onih koje u izgovoru završavaju glasom –i između pokrate i nastavka umeće međusamoglasnički –j: AFI (indeks amnijske tećine, engl. amniotic fluid index) → vrijednosti AFI-ja, HVI (Hrvatski veterinarski institut) → znanstvenici HVI-ja. Kod pokrata koje završavaju na –o pišu se oba slova –o ako nastavak počinje na –o: ECHO (ehokardiogram) → dijagnoza potvrđena ECHO-om. U tablici 1 nalaze se primjeri nepravilnog pisanja pokrata pronađeni u diplomskim radovima i njihova pravilnog pisanja.

Kad je riječ o sklonidbi, iznimku čine pokrata DNK/DNA i pokrate koje završavaju brojkom. Pokrate kao što su COVID-19, SARS-CoV-2, PON-1 (paraoskonaza 1), COX-1 (ciklooksigenaza 1) ne sklanjaju se.

Jednina i množina

Osim što imaju rod i sklanjaju se pokrate mogu imati i množinu. Kod pokrata koje se slovkaju vrijedi pravilo koje se odnosi na jednosložne imenice muškog roda – imaju dugu množinu: NSPUL-i > NSPUL-ovi (nesteroidni protuupalni lijekovi), FKD-i > FKD-ovi (fokalne kortikalne displazije, engl. focal cortical dysplasia). U tablici 2 nalaze se primjeri pokrata u množini.

Zaključak

Biomedicinsko nazivlje sadržava velik broj složenih naziva koji se vrlo često u pisanim tekstovima skraćuju radi uštede prostora. Pokrate imaju određena gramatička svojstva – imaju rod i broj i sklanjaju se. Bez obzira na to što su mnoge pokrate preuzete iz engleskog jezika, one u hrvatskim tekstovima podliježu pravilima kao i hrvatske pokrate, trebaju se sklanjati. Većina je pokrata u biomedicini muškog roda, a među njima i one koje završavaju samoglasnicima –e, –i, –o, –u i u izgovoru naglašenim –a. Pokrate koje završavaju brojkom ne sklanjaju se.