Bolesti domaćih životinjaIzlaganje sa skupa

Portosistemska anastomoza u pasa

Jelena Gotić
Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2019.

SažetakAbstract


Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Primošten, 2019.

Sažetak


Portosistemska anastomoza je nepravilna veza između portalnog i sistemskog krvotoka, kojom venska krv iz abdomena zaobilazi jetru. Razlikujemo kongenitalne i stečene, intra- i ekstra-hepatične, te jednostruke ili višestruke anastomoze. U oboljelih pasa nalazimo sitnu građu tijela, nepodnošenje anestetika, te promjene u ponašanju, osobito neposredno nakon obroka. Životnje mogu očitovati neurološke kliničke znakove vezane uz jetrenu encefalopatiju te probleme vezane uz mokraćni sustav. Kod pasa sa sumnjom na portosistemsku anastomozu preporuča se kompletna dijagnostička obrada koja uključuje analizu krvi i urina, te slikovna dijagnostika kojom se konačna dijagnoza nepravilnog krvotoka potvrđuje. Terapija podrazumijeva kirurško liječenje kongenitalnih portosistemskih anastomoza, a za životinje koje se mogu podvrgnuti kirurškom zahvatu provodi se medicinska stabilizacija posebnom prehranom te kontrolom napada. Cilj terapije je zatvaranje anastomoze kirurškim zahvatom, ono se provodi ligiranjem krvne žile različitim metodama. Prognoza bolesti je povoljna za životinje koje dobro podnesu operativni zahvat i postoperativni period te ukoliko se postigne potpuna ligacija promijenjene krvne žile.
Ključne riječi: jetra, anastomoza, pas

Portosistemska anastomoza je nepravilna veza između portalnog i sistemskog krvotoka. Venska krv iz trbušnih organa koja bi se portalnom venom trebala odvoditi u jetru, anastomozom se odvodi u sistemski krvotok. Stoga dio toksina, bjelančevina i hranjivih tvari koje crijeva apsorbiraju zaobilazi jetru i usmjerava se izravno u sistemski krvotok.
Iako je većina portosistemskih anastomoza urođena, pod određenim okolnostima one mogu biti i stečene, tj. posljedica drugih patologija jetre. Kongenitalne anastomoze obzirom na lokaciju mogu biti ektrahepatične i intrahepatične anastomoze (nalaze se izvan ili unutar jetrenog parenhima). Pojedinačne ekstahepatične anastomoze javljaju se obično kongenitalno u patuljastih i malih pasmina pasa, dok su pojedinačne intrahepatične kongenitalne anastomoze češće u velikih pasmina pasa. Stečene anastomoze gotovo su uvijek višestruke, čini ih više krvih žila, a posljedica su jetrene hipertenzije kao kompenzacijskog mehanizma za sprječavanje zatajenja jetre. Takve se anastomoze javljaju u raznih pasmina pasa i liječe se isključivo konzervativno.

U zdravih životinja venska krv iz crijeva, slezene i gušterače ulazi u portalnu venu, koja je potom odvodi u jetru. Kod portosistemske anastomoze nastaje hepatička atrofija jer jetra zbog promijenjene vaskularizaije dobiva smanjnu koncentraciju hepatotrofičnih čimenika. Posljedično može nastati i jetrena insuficijencija koja, tada u kombinaciji s proteinima i hranjivim tvarima u cirkulaciji, često rezultira jetrenom encefalopatijom.

U pasa s kongenitalnim portosistemskim anastomozama nalazimo sitnu građu tijela, produženo djelovanje anestetika te promjene u ponašanju koje se javljaju periodički a osobito nakon jela. Neurološki klinički znakovi nastaju zbog sindroma jetrene encefalopatije, prvenstveno ataksija, epileptoidni napadaji, slijepilo i pritiskanje glave. Također se mogu javiti anoreksija, povraćanje, proljev, opstipacija, poliurija i polidipsija, strangurija i hematurija zbog učestalog stvaranja mokraćnih kamenaca.

Kod pasa sa sumnjom na portosistemsku anastomozu preporuča se kompletna dijagnostička obrada koja uključuje analizu krvi i urina. Specifične pretrage jetrene funkcije uključujuju određivanje koncentracije žučnih kiselina i amonijaka. Žučne kiseline se mogu povećati s bilo kojom bolešću jetre, pa visoke žučne kiseline nisu patognomonične za urođene portosistemske anastomoze. Konačna dijagnoza postiže se slikovnom dijagnostikom koja uključuje ultrazvučnu i rendgensku pretragu abdomena, te eventualno nuklearnu scintigrafiju, portografiju te kompjutersku tomografiju s intravenskim kontrastom.

Liječenje portosistemske anastomoze je kirurško, dok je medikamentozna terapija nužna za stabilizaciju životinje i pripreme za operacijski zahvat. Ta se terapija svodi na korištenje nisko proteinske prehrane i peroralne primjene antibiotika i laktuloze, kojima se postiže smanjenje populacije bakterija u crijevima i minimiziranje proizvodnje toksina. Terapija izbora za pojedinačne anastomoze je tehnički zahtjevan operacijski postupak kojem je cilj ligiranje anastomoze. Postoji više tehnika kojima se provodi ligiranje; svilom ili polipropilenom, ameroidnim prstenom, celofanskom vrpcom, hidrauličnim zatvaračem ili pak embolizacija zavojnicama. Ukoliko postoji rizik od portalne hipertenzije provodi se parcijalno ligiranje. Akutna portalna hipertenzija dovodi do distenzije abdomena, boli, krvavog proljeva, ileusa i endotoksičnog šoka.
Postoperativna njega je važna te uključuje tekućinsku terapiju i analgeziju. Preporuča se nastavak terapije laktulozom i posebna prehrana sve do nastanka urednih nalaza žučnih kiselina. Komplikacije operacijskog zahavata moguće su u smislu otpuštanja ligature, rekanalizacije anastomoze, nastanka višestrukih stečenih anastomoza zbog portalne hipertenzije ili fibroze jetre. Prognoza bolesti nakon kirurške terapije je povoljna ukoliko životinja prebrodi neposredno postoperativno razdoblje i postigne se potpuna ligacija anastomoze, dok je prognoza za životinje koje se ne mogu liječiti kirurški nepovoljna.

PORTOSISTEMIC SHUNT IN DOG


Jelena Gotić


Portosystemic shunts are irregular connections between the portal and systemic circulation, by which venous blood from the abdomen bypasses the liver. We distinguish congenital and acquired, intra- and extra-hepatic, and single or multiple shunts. In diseased dogs, we find a small body stature, prolonged recovery following an anesthesia, and behavioral changes, especially immediately after a meal. Animals may manifest neurological clinical signs related to hepatic encephalopathy and problems related to the urinary system. In dogs with suspected portosystemic shunts, a complete diagnostic procedure including blood and urine analysis is recommended, as well as imaging to confirm the definitive diagnosis of irregular blood flow. Therapy involves the surgical treatment of congenital portosystemic shunts, and the animals subject to surgery undergo medical stabilization with a specialized diet and seizure control. The aim of therapy is to close the shunt surgically, performed by ligation of the blood vessel using various surgical methods. The prognosis is favorable for animals surviving the immediate postoperative period and full ligation of the shunt is achieved.
Key words: liver, shunt, dog

Vezano:

Vezani sadržaji

Spongiformna encefalopatija jelena – Chronic wasting disease (CWD)

Urednik

Pregled brahicefalne opstruktivne bolesti dišnih putova: patofiziologija, dijagnoza, liječenje i perspektive

Urednik

Psihičke ozljede i “izgaranje” veterinara u Republici Hrvatskoj

Urednik

Javni poziv za iskaz interesa za provedbu subvencioniranog postupka sterilizacije vlasničkih pasa na području Grada Zagreba za 2024.

Urednik

Održan stručni tečaj „Terapija laserom – jesmo li na istoj valnoj duljini?”

Urednik

Nasljedne bolesti konja i mogućnosti testiranja roditelja

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više