Postanak i razvoj Muzeja za povijest veterinarstva

Uz obljetničko izdanje Monografije Zbirka veterinarskih instrumenata Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. Vesna Vučevac Bajt

Sažetak

---

U povodu proslave 90-te obljetnice održane 13. studenog 2009. Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu tiskao je kao prilog spoznajama iz hrvatske veterinarske povijesti «Zbirku veterinarskih instrumenata iz Muzeja za povijest veterinarstva». Obrađena zbirka nalazi se u Muzeju za povijest veterinarstva u Veterinarskom fakultetu, koji je osnovan Uredbom godine 1936. i koji djeluje do danas kao sastavnica /u sastavu/ Zavoda za povijest veterinarstva. Prikupljena građa u Muzeju razvrstana je po skupinama na: arhivsku građu, veterinarsku i drugu srodnu literaturu, zbirku veterinarskih instrumenata i zbirku potkova. U objavljenoj Monografiji opisani su veterinarski instrumenti, koji su imali najveće značenje u razvoju veterinarske znanosti i prakse.

---

Ključne riječi: muzej za povijest veterinarstva, veterinarski instrumenti, Hrvatska

Summary ↓

Uvod

U povodu obilježavanja 90-te obljetnice Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održana je 13. studenog 2009. proslava u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u okviru kojeg je predstavljena i monografija «Zbirka veterinarskih instrumenata iz Muzeja za povijest veterinarstva». Za izradu zbirke odabrani su veterinarski instrumenti, koji su imali najveće značenje u razvoju veterinarske znanosti i prakse.

Povijesni osvrt

Muzej za povijest veterinarstva osnovan je Uredbom godine 1936. pod nazivom «Seminar za povijest veterinarstva s muzejom». Tijekom godina status i naziv predmeta i pripadajućeg mu Muzeja više puta su se mijenjali. Tako se neposredno prije početka Drugog svjetskog rata mijenja naziv u «Seminar i muzej za povijest veterinarstva». Taj naziv ostaje do godine 1954., kada je provedena reorganizacija nastave i oblikovan novi predmet pod naslovom «Seminar za uvod u veterinarsku medicinu i povijest veterinarstva». Godine 1956. dopunjen je postojeći naziv, te je glasio «Seminar za uvod u veterinarstvo i povijest veterinarstva s muzejom». Godine 1965. mijenja se naziv u «Kabinet za povijest veterinarstva», a godine 1977. mijenja se naziv u «Seminar za povijest veterinarstva» i ulazi u sastav Zavoda za društvene znanosti u čijem je sastavu djelovao sve do godine 2005., kada je provedena nova reorganizacija nastavnih jedinica, pa je osnovan Zavod za povijest, etiku i sociologiju, koji od godine 2008. ima naziv Zavod za povijest i etiku veterinarstva. Iako je ispušten iz naslova Zavoda, Muzej za povijest veterinarstva sastavni je dio Zavoda. Za osnutak i rad Muzeja osobito je zaslužan prof. dr. sc. S. Rapić, koji je okupio skupinu entuzijasta i osnovao Sekciju za povijest veterinarstva Hrvatske, koja je dugo djelovala unutar Društva veterinara i veterinarskih tehničara RH. Sekcija je osnovala Biblioteku za povijest veterinarstva Socijalističke Republike Hrvatske u kojoj je tiskan veći broj knjiga povijesnog sadržaja, organizirala mnoge stručne sastanke i znanstvene simpozije na kojima su sudjelovali i strani stručnjaci, a uz pomoć svojih članova prikupljala je arhivsku građu i druge izloške za veterinarki muzej. Materijalna podloga za rad Sekcije i osnutak Muzeja za povijest veterinarstva ostvareni su pomoću različitih doprinosa kao npr. iz Fonda za suzbijanje stočnih zaraza, Republičkog fonda za naučni rad i Republičke zajednice za zdravstvenu zaštitu stoke, te većeg broja veterinarskih stanica. Muzej je bio smješten u neprikladnom prostoru sve do godine 1979., kada je u povodu proslave 60-te obljetnice Fakulteta dobio novi prostor u kojem je prof. dr. sc. Vesna Vučevac Bajt prvi put uredila stalni izložbeni prostor, pa je Muzej od tog vremena otvoren za javnost. Prikupljenim se sredstvima uredio izložbeni prostor i osigurao otkup i uređenje značajnih izložaka kojim danas raspolaže Muzej.

Koncepcija stalnog muzejskog postava

Izložbeni predmeti u Muzeju za povijest veterinarstva razvrstani su po skupinama na: arhivski građu, veterinarsku i drugu srodnu literaturu, zbirku veterinarskih instrumenata i zbirku potkova.
Prva skupina koju čini arhivska građa razvrstana je u stariju i noviju. Stariju građu čine originalne diplome prvih hrvatskih veterinara, kovača i mesarskih obrtnika iz razdoblja od 1867. do 1923., razni dokumenti poznatih veterinarskih stručnjaka, velik broj pasoša izdanih od 1861. do 1890., kao i neki pravilnici o stočnim pasošima. Noviju građu čine dokumenti vezani za osnutak i rad Fakulteta kao i 248 medalja, plaketa, priznanja i diploma koje je Fakultet do sada dobio.
Drugu skupinu čini veterinarska i srodna literatura, koja je razvrstana prema vremenu nastanka i jeziku – ukupno 749 knjiga, od toga iz razdoblja od 17. do 20. st. ukupno 187 vrlo vrijednih knjiga. Najstarija knjiga, koja se nalazi u Muzeju je medicinski priručnik Opera medica, koja je napisana u Amsterdamu 1663. godine. U Muzeju se nalazi i zbirka veterinarskih kalendara i priručnika tiskanih u razdoblju od 1866. do 1944., kao i zbirka enciklopedija iz 19. i 20. st. Posebnu skupinu knjiga čine knjige iz veterinarskog zakonodavstva, koje su razvrstane u dva dijela; prvi dio čine zakoni tiskani u razdoblju od 1704. do 1891., a drugi dio čine zakoni tiskani u razdoblju od 1889. do današnjih dana.
Treću skupinu muzejskih izložaka čini zbirka od oko 150 veterinarskih instrumenata razvrstanih prema područjima rada, a petu skupinu čini zbirka potkova.

Monografija Zbirka veterinarskih instrumenata iz Muzeja za povijest veterinarstva

U povodu 90-te obljetnice osnutka i rada Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu otvorena je u Muzeju za povijest veterinarstva Izložba zbirke veterinarskih instrumenata. Izložba je nastala kao rezultat dugogodišnjeg rada na projektima financiranim od strane SIZ-a IV u razdoblju prije 1990. godine i MZOS-a u razdoblju poslije 1990. godine, čiji je voditelj bila prof. dr. sc. Vesna Vučevac Bajt. Rad na projektima iz povijesti veterinarstva omogućili su prikupljanje i zaštitu velikog broja muzejskih izložaka. S tim u vezi tiskana je i Monografija Zbirka veterinarskih instrumenata iz Muzeja za povijest veterinarstva kao izvorno djelo na ukupno 135 stranica, nastalo temeljem odabranih veterinarskih instrumenata iz Muzeja. Tekst je pisan dvojezično, odnosno hrvatskim i engleskim jezikom, što joj daje dodatnu vrijednost i doprinosi daljnjoj popularizaciji hrvatskog veterinarstva.
Monografija započinje kratkim predgovorom iz kojeg je razložno, da je dekanski kolegij Veterinarskog fakulteta, poštujući činjenicu da se postojanost i izvrsnost Fakulteta očituje kroz njegovu povijest, odlučio tiskati ovu Monografiju, kako bi predstavio široj javnosti jedan dio hrvatske veterinarske povijesti.
Nakon predgovora opisan je kratki pregled povijesti osnivanja Muzeja iz kojeg se očituje duga tradicija predmeta Povijest veterinarstva i pripadajućeg mu Muzeja, pa se bez prevelike skromnosti mora naglasiti da je nastava iz povijesti veterinarstva bila prva nastava iz povijesti neke biomedicinske struke u Hrvatskoj.
Zatim slijede poglavlja u kojima su predstavljeni veterinarski instrumenti, razvrstani u tri cjeline: veterinarski instrumenti za upotrebu kod unutarnjih bolesti, veterinarski instrumenti za upotrebu iz porodništva, veterinarski instrumenti za upotrebu iz kirurgije. Pojedine cjeline opisali su priznati su stručnjaci iz svog područja; prof. dr. sc. Zdravko Žvorc veterinarske instrumente iz područja kod unutarnjih bolesti, prof. dr. sc. Zdenko Makek veterinarske instrumente iz porodništva, a prof. dr. sc. Josip Kos veterinarske instrumente za upotrebu iz kirurgije. Ispred svake cjeline nalazi se slika Klinike i slika prvog predstojnika Klinike čije su skupine instrumenata opisane u tom poglavlju, a zatim slijedi obrazloženje koje uvodi čitatelja u problematiku kojoj služe prikazani instrumenti.

U poglavlju Veterinarski instrumenti za upotrebu kod unutarnjih bolesti obrađeni su: instrumenti koji čine laboratorijsku opremu (11 slika); instrumenti koji služe kao pribor za aplikaciju lijekova, vađenje i puštanje krvi (13 slika); instrumenti koji služe za sputavanje i smirivanje životinja te dijagnostički pribor (6 slika); instrumenti koji služe kao klinovi i otvarači za usta (8 slika); sonde i kateteri (5 slika).
U poglavlju Veterinarski instrumenti za upotrebu iz porodništva obrađeni su: instrumenti za pomaganje kod poroda (5 slika); instrumenti za embriotomiju (1 slika); embriotomi – noževi za embriotomiju i drugi pribor (16 slika); instrumenti za vaginalni pregled (3 slike); instrumenti za zatvaranje stidnice kod izvale rodnice u krave (4 slike); instrumenti za pregled i operacije na vimenu (4 slike); instrumenti za ovariotomiju krava i kobila (1 slika); instrumenti za njegu mladunčadi (1 slika).
U poglavlju Veterinarski instrumenti za upotrebu iz kirurgije obrađeni su: veterinarski kirurški instrumenti; kirurški noževi (7 slika); kirurški instrumenti za šivanje (7 slika); kirurški instrumenti za prihvaćanje raznih tkiva (4 slike); tvornički pripremljeni kirurški setovi (2 slike); instrumenti za kastraciju muških domaćih životinja (10 slika); pribor i instrumenti koji se upotrebljavaju u onihologiji (8 slika); instrumenti u veterinarskoj stomatologiji ( 5 slika); oftalmološki instrumenti (2 slike); instrumenti za izvođenje operacijskih i ostalih zahvata u abdominalnoj kirurgiji (4 slike); kirurški instrumenti za ostale specifične zahvate (14).
Ovako prezentirana Monografija upućuje na razvoj veterinarske struke i znanosti te vrijednosti znanstvenih dostignuća, a njena izuzetno zanimljiva materija daje vrijedan doprinos u poznavanju i popularizaciji veterinarske struke, odnosno hrvatske veterinarske povijesti i kulture općenito.

Zaključak

Iz navedenog možemo zaključiti da je Muzej za povijest veterinarstva nastao zahvaljujući osnutku i postojanju kolegija Povijest veterinarstva koji je u dugom razdoblju postojanja bio i ostao centar veterinarske povijesne znanosti /izvrsnosti/. Monografija Zbirka veterinarskih instrumenata iz Muzeja za povijest veterinarstva predstavljena u povodu 90-te obljetnice osnutka i rada Veterinarskog fakulteta upućuje na razvoj veterinarske struke i znanosti, te vrijednosti znanstvenih dostignuća, a njena izuzetno zanimljiva materija daje vrijedan doprinos u poznavanju i popularizaciji veterinarske struke, odnosno hrvatske veterinarske povijesti i kulture općenito.