Dealing with strictly protected species of mammals and birds died under unexplained circumstances – recommendations and proposal for a common protocol
Severin*, K., M. Tišljar, S. Brzica, J. Jeremić, V. Dumbović Mazal, E. Menđušić, Z. Heruc, P. Džaja, M. Palić
Dr. sc. Krešimir SEVERIN, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Petar DŽAJA, dr. med. vet., redoviti profesor u trajnom zvanju, Magdalena PALIĆ, univ. mag. med. vet., asistentica, Zavod za sudsko i upravno veterinarstvo, Veterinarski fakultet u Zagrebu, dr. sc. MARINA TIŠLJAR, dr. med. vet., znanstvena savjetnica, u mirovini, Stjepan BRZICA, dipl. ing. kem., Centar za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, mr. Jasna JEREMIĆ, dr. med. vet., mr. sc. Vlatka DUMBOVIĆ MAZAL, dipl. ing., Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Emilio MENĐUŠIĆ, Sokolarski centar Šibenik, Zlatko HERUC, univ. mag. med. vet., Agroproteinka d.d., Dopisni autor: severin@vef.unizg.hr
SažetakAbstractUvodGlavne smjernice postupanja i načela dobre praksePrijedlog protokola kod nalaza lešina strogo zaštićenih vrsta sisavaca i ptica uginulih pod nerazjašnjenim okolnostimaAnaliza postupanja iz prakseLiteratura
Sažetak
U tvrđivanje činjenica i okolnosti događaja koji se vežu za smrt strogo zaštićenih vrsta sisavaca i ptica uginulih pod nerazjašnjenim okolnostima predstavlja složenu istražnu radnju koja uz postupanje od strane nadležnih tijela nužno zahtjeva uključivanje stručnjaka iz područja veterinarske medicine te stručnjake iz područja forenzičnih ispitivanja, istraživanja i vještačenja. Prepoznavanje i postavljanje sumnje na način smrti (prirodna, nasilna i nenasilna) na mjestu pronalaska lešine te postupanje od strane stručnih i kompetentnih tijela koja provode pretraživanja predstavljaju važne dijelove sustava koje je potrebno uspostaviti od samog početka nalaza i istražnih radnji. U ovom radu ukazali smo na glavne potrebne nadopune i rješenja za postojeće kapacitete i sustave. Međusobna povezanost i sinergija djelovanja predstavljaju nužnu okosnicu sustava kojim bi osiguralo da se u što je moguće kraćem vremenu dođe do materijalne istine i relevantnih dokaza za učinkovito procesuiranje nezakonitih radnji.
Ključne riječi: sudsko veterinarstvo, smrt pod nerazjašnjenim okolnostima, istraživanje mjesta događaja, strogo zaštićene vrste, ptice, sisavci.
Abstract
Establishing the facts and circumstances of incidences related to the death of strictly protected species of mammals and birds, who have died in unexplained circumstances, is complex investigation work, which, alongside action by the authorities, also requires the inclusion of experts in the field of veterinary medicine and experts in the field of forensics, research and expertise. Recognition and establishing suspicion of the manner of death (natural, violent and non-violent) at the site where the carcass was found, and procedures by the expert and competent bodies conducting the investigation are important elements of a system that must be established from the very beginning of the investigation. This paper points out the main solutions that are needed to supplement the existing capacities and systems. The inter-connection and synergy of all activities undertaken are the vital backbone of systems to ensure that the material facts and relevant evidence are established as quickly as possible, for the effective processing of unlawful acts.
Key words: forensic veterinary medicine, death under unexplained circumstances, crime scene investigation, strictly protected species, birds, mammals.
Uvod
Provedbom pravila o sprječavanju i kontroli bolesti životinja koje su prenosive na životinje ili ljude uspostavljen je sustav nadziranja koji uključuje odgovarajuće istrage kako bi se potvrdila ili isključila prisutnost bolesti na koju se postavi sumnja. U svim događajima pronalaska uginulih divljih životinja koji bi mogli upućivati na neku od bolesti pokreće se ustaljeni sustav pretraživanja s ciljem potvrde ili isključenja bolesti. Takva istraživanja su ciljana i ne moraju nužno utvrditi druge uzroke uginuća. Nakon isključenja postojanja bolesti daljnji postupci utvrđivanja ili isključivanja drugih uzroka smrti uglavnom ovise o interesu vlasnika (odgovorne osobe za životinju) ili nadležnih tijela. Zakonom o zdravlju životinja (Anonymous, 2022.a) detaljno je uređeno ovo područje postupanja te se ono odnosi isključivo na bolesti i životinjske vrste iz Priloga Provedbene uredbe Komisije (EU) 2018/1882 od 3. prosinca 2018. o primjeni određenih pravila za sprečavanje i suzbijanje bolesti na kategorije bolesti s popisa i o utvrđivanju popisa vrsta i skupina vrsta koje predstavljaju znatan rizik za širenje tih bolesti s popisa (Anonymous, 2018.). Odgovornost i obveze prijave sumnje kao i postupanja od strane veterinara, veterinarskog inspektora i tijela nadležnih za obavljanje službenih aktivnosti u području zdravlja životinja (veterinarske organizacije, službeni laboratoriji) utvrđena su Pravilnikom o prijavi bolesti životinja (Anonymous, 2023.a) i Naredbom o provedbi i financiranju mjera sprječavanja, kontrole i nadziranja bolesti životinja na području Republike Hrvatske (Anonymous, 2023.b).
Za razliku od slučajeva kada je postavljena sumnja na bolest za koju postoji zakonska obveza postupanja, kod utvrđivanja uzroka smrti za koje se sumnja da su posljedica nezakonitih radnji, poput nezakonitog ubijanja (namjerno trovanje, krivolov uključujući hvatanje stupicama, lovkama i zamkama) ili mučenja životinja, ne postoji slično organizirani sustav. To neminovno dovodi do neujednačenosti postupanja što zasigurno utječe na uspješnost pri otkrivanju, istraživanju i dokazivanju prekršajnih i kaznenih djela. Nakon zaprimljene prijave ili saznanja o stradanju prva razina postupanja najčešće je od strane čuvara prirode, nadležne policijske uprave, inspekcije zaštite prirode i veterinarske inspekcije Državnog inspektorata, koja ne uključuje jasno razrađen plan postupanja na mjestu događaja poput utvrđivanja okolnosti događaja, prikupljanja i osiguranja dokaza te otpremanja i slanja lešine na razudbu. Zbog nedovoljne stručne osposobljenosti, nedostatka potrebne opreme i pomoći kompetentnih stručnjaka nerijetko su istražne radnje površne i ne dovode do utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja.
U Studiji o zločinu protiv prirode od 2016. do 2021. godine navodi se da u pravilu kod osnovane sumnje za počinjenje bilo kaznenog bilo prekršajnog djela, pokretanje istražnih radnji ovisi od slučaja do slučaja, bez točno definiranih pravila o provedbi i financiranju troškova utvrđivanja uzorka smrti (Anonymous, 2022.b). Prema istom izvoru, shodno klasifikaciji analiziranih kaznenih predmeta prema zabranjenoj radnji, nezakonito usmrćivanje najčešća je zabranjena radnja, zabilježena u 59 % slučajeva. Kao mogući razlozi postojanja velikog nesrazmjera između broja počinjenih i otkrivenih slučajeva zločina protiv prirode1 u Hrvatskoj, navodi se manjak svijesti izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, zatim opće javnosti o značenju i posljedicama zločina protiv prirode te nedostatak financijskih i ljudskih kapaciteta u čitavom sustavu suzbijanja zločina protiv prirode (Anonymous, 2022.b). Krivolov i trovanje strogo zaštićenih vrsta sisavaca i ptica dvije su najčešće nezakonite radnje na području Hrvatske (Hanley i Mikac, 2020.; Pantović i sur., 2022.). Također, ne treba zanemariti činjenicu da je najveći dio takvih zlodjela počinjen izvan područja gdje žive ljudi te u pravilu nedostaju svjedoci ili se ne zna da je djelo počinjeno, što dodatno utječe na otkrivanje takvih slučajeva (Pantović i Andevski, 2018.). S druge strane slučajevi uginuća za koje ne postoje indicije da su posljedica nezakonitih radnji gotovo u pravilu ostaju neistraženi. U ovakvim se slučajevima uzrok smrti uglavnom evidentira kao prirodna ili posljedica nenasilne smrti (npr. nalet motornog vozila, udar groma, elektrokucija, zalijetanje ptica u rotore vjetroelektrane i tome slično). Interes za utvrđivanjem takvih uzroka smrti ovisi o važnosti i ugroženosti životinjske vrste te se uglavnom istražuje od nadležnih državnih tijela poput Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (Zavod, MINGOR). Zakonom o zaštiti prirode propisana je uspostava Sustava za dojavu i praćenje uhvaćenih, usmrćenih, ozlijeđenih i bolesnih strogo zaštićenih životinja (Sustav) koji vodi Zavod MINGOR. Još je 2014. godine razvijen web-obrazac za dojave (https://arcg.is/1CbK98) dok su za neke skupine vrsta (velike zvijeri – vuk i ris te morske kornjače i sisavci) razvijeni posebni protokoli za dojavu i djelovanje, a na neprekidnom raspolaganju je i dežurni telefon. Sustavno prikupljanje i obrada podataka o stradalim jedinkama strogo zaštićenih vrsta i uzrocima njihova stradavanja daje uvid u neke od prisutnih pritisaka s kojima se vrste susreću te omogućuje kvalitetnije osmišljavanje mjera njihova očuvanja, a u svrhu poboljšanja stanja očuvanosti vrsta.
Razvojem Sustava teži se tomu da se za određeni dio dojavljenih uzroka stradavanja (koji su trenutačno u većini slučajeva pretpostavka nalaznika), a posebno onih stradavanja zaprimljenih putem postojećih Protokola, utvrdi točan uzrok smrtnosti detaljnim veterinarskim pregledima, te po potrebi forenzičkim pretragama i analizama. Takvi su postupci posebno nužni u slučajevima sumnje na nezakonite radnje i/ili kod vrsta koje su posebno ugrožene (npr. ptice grabljivice te vuk i ris). U razdoblju od 2017. do 2021. godine Zavod MINGOR je kroz web-obrazac Sustava za dojavu zaprimio 547 dojava o mrtvim, ozlijeđenim, bolesnim jedinkama ili jedinkama neobičnog ponašanja. Dio stradavanja divljih životinja čine i prirodna uginuća. Najveći je broj dojava zaprimljen za ptice i sisavce. Uzroci stradavanja procjenjivali su se subjektivno te je većina uzroka ostala nepoznata. Posebno su se obrađivale dojave za one vrste za koje postoje protokoli, i tu je došlo do znatnijih pomaka u saznanjima nakon ostvarene suradnje sa stručnim institucijama i provedbe temeljitijih istraživanja.
Objektivno gledano, kada se i pokrene postupak utvrđivanja uzroka smrti strogo zaštićenih vrsta sisavaca i ptica uginulih pod nerazjašnjenim okolnostima, uspješnost često ovisi o iskustvu, odnosno pronicljivosti i snalažljivosti pojedinaca u pojedinim fazama postupanja. Do uzroka smrti i okolnosti događaja često se dolazi pukom srećom. U takvim okolnostima nije za očekivati visoku uspješnost progona počinitelja nezakonite radnje s obzirom na očekivane poteškoće u pronalaženju uvjerljivih dokaza koji povezuju događaje s navodnim počiniteljem (Fajardo i Ruiz, 2016.). Postojanje ujednačenih smjernica s jasno definiranim postupanjima s obzirom na okolnosti događaja i pretpostavljene sumnje na uzrok smrti, osim što bi u bitnom olakšalo obavljanje poslova nadležnih tijela, osiguralo bi stjecanje vjerodostojne materijalne istine koja je temelj za bilo kakvo daljnje postupanje. Smatramo da bi jedan od glavnih prioriteta trebala biti uspostava stručnih službi veterinarskih istražitelja mjesta događaja koji bi nakon stjecanja kompetencija za postupanje na mjestima događaja bili na dispoziciji nadležnim tijelima. Njihova bi prvotna uloga bila postavljanje sumnje na način smrti (prirodna, nasilna ili nenasilna) što bi odredilo daljnji proces postupanja. Ovlašteni veterinari kojima su kao fizičkim osobama povjereni poslovi drugih službenih aktivnosti kao stručnih poslova od javnog interesa mogli bi predstavljali okosnicu takvog postupanja. U procesu postupanja kao stručno tijelo na terenu trebaju sudjelovati djelatnici stručnih i čuvarskih službi javnih ustanova za očuvanje prirode (županijske, nacionalnih parkova i parkova prirode), članovi Interventnog tima za vuka i risa u RH te članovi Interventnog tima za smeđeg medvjeda u RH koji su, osim javnosti, u većini slučajeva poveznica između nalaza uginule životinje, dojave o nalazu te postavljanja sumnje od stručnog istražitelja, te su najčešće i prve osobe koje osiguravaju mjesta počinjenja i dokaze. Osim uspostave ujednačenog sustava postupanja nakon otkrivanja i na mjestu nalaza, od velike je važnosti usklađivanje istražnih procesa od institucija poput Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskog veterinarskog instituta, Centra za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ (Centar Ivan Vučetić), Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ (NZJZ Andrija Štampar), odnosno službenih laboratorija za koje je očekivano sudjelovanje u rješavanju pojedinih poslova povjerenih od strane nadležnih tijela poput razudbe lešine, toksikoloških analiza, analiza bioloških tragova i materijalnih dokaza, davanja nalaza i mišljenja vještaka i drugo.
Jačanje suradnje i aktivnosti na traženju rješenja za uspostavom jedinstvenog sustava nastavilo se početkom 2018. godine, kada smo se kao stručnjaci i provoditelji određenih poslova u Centru za peradarstvo Hrvatskog veterinarskog instituta, Centru Ivan Vučetić, Zavodu MINGOR i Zavodu za sudsko upravno veterinarstvo Veterinarskog fakulteta našli u složenim situacijama i pred brojnim izazovima rješavajući zaprimljene predmete. Zavod MINGOR je u razdoblju 2018.-2019., tijekom provedbe projekta “Izrada prijedloga planova upravljanja strogo zaštićenim vrstama (s akcijskim planovima)” (KK.06.5.2.01.0001.), a kroz ciljane radionice na kojima su sudjelovali zainteresirani dionici (stručna i znanstvena javnost), potvrdio aktivnost izrade plana i protokola o postupanju kod sumnje na nezakonito ubijanje kao prioritetnu aktivnost važnu za očuvanje ugroženih divljih vrsta životinja u prijedlozima planova upravljanja za vuka, risa, surog orla i bjeloglavog supa. Udruga Biom posredstvom Vulture Conservation Foundation organizirala je više osposobljavanja iz područja otkrivanja i procesuiranja trovanja ptica, s posjetima slučajevima dobre prakse u Srbiji i Španjolskoj (2019.) i u Bugarskoj i Španjolskoj (2020.) te sudjelovanja na obuci za istražitelje zločina protiv divljih životinja u okviru Wildlife Crime Academy. Provođenjem međunarodnih projekata kao što su projekt LIFE Balkan Detox udruge BIOM i LIFE SWIPE – Uspješan progon zločina protiv prirode u Europi organizacije WWF Adria (World Wide Fund for Nature – svjetska organizacija za zaštitu prirode) otvorile su se mogućnosti okupljanja većeg dijela dionika vezanih uz procesuiranje nezakonitih radnji. Uz to treba pridodati aktivno učešćem djelatnika Centara za peradarstvo Hrvatskog veterinarskog instituta, Veterinarskog fakulteta, Centra Ivan Vučetić, NZJZ Andrija Štampar, Zavoda MINGOR, Sokolarskog centra Šibenik, Prirodoslovno matematičkog fakulteta i Udruge BIOM u projektima European Raptor Biomonitoring Facility COST Action (CA16224) i EU LIFE APEX (Apex Predators and their Prey in Chemicals management) u kojima provedena istraživanju uzroka smrti i povezanosti nekih vrstama pesticida i teških metala u određenih vrsta divljih ptica u Hrvatskoj tijekom 2020. i 2021. godine. Ovom području istraživanja Republika Hrvatska se po prvi puta uključila unutar COST Action ERBF.
Uspostavu sustava, kojeg smo na više mjesta i prilika predlagali, katkad je osim nerazumijevanja potreba, kao i izostanka potrebnih ljudskih i financijskih resursa nadležnih institucija, pratila nevoljnost nekih nadležnih tijela za promjene i uvođenje novih praksi. Kako bismo probali pridonijeti pozitivnim promjenama te uspješnosti postupanja kod nalaza i utvrđivanja uzroka smrti strogo zaštićenih vrsta sisavaca i ptica uginulih pod nerazjašnjenim okolnostima, pokušat ćemo u ovom radu prikazati cjelovit sustav postupanja s naglaskom na važnost uključivanja veterinarske struke u sve segmente postupanja. Cilj nam je ukazati na važnost svake pojedine faze postupanja i preduvjete koje je potrebno ispuniti. Smatramo da je to jedini način koji će rezultirati brzim rješavanjem premeta i slučajeva, a time uspješnijim procesuiranjem počinitelja. U svakom slučaju promptno postupanje, utvrđivanje stanja i svih relevantnih činjenica koje se utvrđuju dokazima preduvjet je za svaku borbu protiv počinjenja nezakonitih radnji na životinjama.
Glavne smjernice postupanja i načela dobre prakse
Prema našem iskustvu glavni problemi tijekom postupanja nastaju na samom početku evidentiranog slučaja. Iako postoji zakonodavni okvir s utvrđenim nadležnostima, učestalo su postupanja ne koordinirana, nedostatna ili čak i neujednačena. Dio razloga zasigurno leži u činjenici da ne postoji jedinstveni sustav/protokol postupanja, da se različito tumače nadležnosti i zakonodavni okviri od strane različitih službi koje bi trebale aktivno postupati i sudjelovati u samom procesu što upućuje, među ostalim, na nedostatan međusektorski dio zakonodavstva. Sve to prati i različita validacija prioritetnih poslova, nedostatak iskustva, znanja te ostalih potrebnih resursa. Nerijetko se propušta dokumentiranje i prikupljanje materijalnih tragova koji su nužni pri utvrđivanu okolnosti događaja, ali i uzroka smrti ili ozljeđivanja životinje. Gotovo u pravilu o događaju ili sumnji na nezakonitu radnju obavještavaju se policijski djelatnici mjesno nadležnih policijskih postaja koji zbog nedostatka stručnog znanja o postupanju s lešinama i životinjama uglavnom traže pomoć veterinara lokalnih veterinarskih organizacija, katkad i veterinarskih inspektora ili inspektora zaštite prirode koji postupaju prema vlastitom iskustvu, također bez jasnih uputa. Ovlašteni veterinari izvan nadležnosti propisanih Zakonom o veterinarstvu (Anonymous, 2013.c) nerado provode istražne radnje na mjestu događaja. Osim nedovoljne opremljenosti i osposobljenosti često se od njih traži postupanje bez naloga i naknade za obavljanje posla. Nadležna tijela često nisu svjesna njihove odgovornosti kao stručnih svjedoka.
Uspostava službe stručnih veterinarskih istražitelja mjesta događaja koji bi bili na stalnoj dispoziciji nadležnim tijelima pridonijelo bi uspostavi usmjerenog i ujednačenog postupanja s obzirom na utvrđeni nalaz na mjestu događaja i pretpostavljeni način smrti (prirodna, nasilna ili nenasilna smrt). Iako smo već istaknuli da je davanje mišljenja o uzroku smrti na temelju relevantnih činjenica u isključivoj nadležnosti doktora veterinarske medicine, angažman koji bi se on njih očekivao zahtijevao bi stjecanje dodatnih znanja iz područja forenzičkih znanosti i kriminalistike (Cooper i sur., 2009.; Severin i sur., 2021.).
Postavljanju sumnje načina, a time posljedično i uzroka smrti, prethodi analiza okolnosti događaja i mjesta pronalaska lešine koja se mora provesti prema stručno određenim pravilima. Nakon pregleda mjesta i dokumentiranja svih relevantnih nalaza slijedi detaljan vanjski pregled lešine te prikupljanje, pohrana i slanje lešine te drugih materijalnih tragova na daljnje pretrage i analize. Prikupljanje svih relevantnih podataka započinje dolaskom na mjesto pronalaska lešine. Pod ovim podrazumijevamo svaku informaciju dobivenu od nalaznika ili svjedoka događaja kao i uvidom u stanje okoliša na mjestu događaja. Osoba koje obavlja svoje svakodnevne poslove u određenom prostoru, u konkretnom slučaju u prirodnom staništu, trebala bi moći naslutiti radi li se o neočekivanom ili uobičajenom, prirodnom događaju, te s obzirom na utvrđeno poduzeti određene korake bez obzira na stupanj osposobljenost i stečene stručne kompetencije. Promjene koje odudaraju od uobičajenog nalaza u staništu odnosno okolišu treba na prihvatljiv način evidentirati i dokumentirati. Gotovo se u pravilu pronalaze promjene koje nastaju uzajamnim djelovanjem čovjeka, otvorenog prostora, životinja ili predmeta, a koji bi se mogli dovesti u vezu s nađenom lešinom (Severin, 2022.).
Kao takve, one vrlo lako mogu biti materijalni trag na temelju kojeg/kojih će nadležna tijela (policijski službenici, nadležne inspekcije Državnog inspektorata, Državnog odvjetništva) utvrđivati postojanje ili nepostojanje protuzakonitog postupanja, odnosno kaznenog dijela ili prekršaja. Svojim stručnim savjetima veterinar uvijek mora uputiti nadležno tijelo na način postupanja s materijalnim tragovima u smislu njihova pravilnog aserviranja te uspostavljanja i održavanja primjerenog lanca nadziranja kretanja prikupljenih tragova. U svim slučajevima kada veterinar nije nadležan za mjesto događaja, on mora s glavnim istražiteljem razmotriti slučaj i razraditi plan istraživanja, postupak s tragovima i životinjama, odnosno lešinama (Severin i sur., 2016.). Kako bi se izbjeglo stvaranje vizije tunela i fokusiranje samo na mjesto pronalaska lešine, nužno je potrebno pažljivo pregledati okolni prostor ne bi li se našle neke promjene ili tragovi povezani s lešinom. Naprimjer, u slučaju otrovanja karbamatima (karforuran, metomil, metiokarb) smrt gotovo u pravilu nastupi trenutno, zbog čega je uobičajen nalaz izvora otrova u neposrednoj blizini. Vrlo se često radi o mamcu koji je primamljiv za ciljanu životinju (komad mesa, kobasica, otvorena konzerva i sl.). U nekim slučajevima izvor trovanja može biti lešina životinje koja se ispuni na razne načine otrovnom tvari. Manje oprezni trovači znaju ostaviti i neke druge tragove koji ih mogu povezati s mjestom događaja, poput ambalaže u kojoj se nalazio mamac ili otrov, opušaka, tragova obuće, a katkad i osobne stvari. U svakom slučaju pronalaskom sumnjive tvari koja nalikuje otrovu potrebno je postupati s velikom pažnjom, zaštititi vlastito zdravlje i spriječiti mogući dodir s drugim ljudima i životinjama. Treba uvijek imati na umu da su otrovi štetni i za zdravlje ljudi, a neki od njih i smrtonosni i u vrlo malim količinama (Severin, 2022.). Položaj lešine koji često upućuje na način i okolnosti u kojima je došlo do uginuća mora biti zabilježen prije pregleda. Vanjski pregled lešine na mjestu pronalaska istovjetan je pregledu kojim započinje svaka razudba. Sastoji se od utvrđivanja identiteta (vrsta, spol, dob, veličina i težina, urođeni i stečeni osobni znaci), tjelesne građe i kondicije (gojno stanje lešine), postmortalnih promjena (hlađenje lešine, slijeganje krvi, mrtvačka ukočenost, truljenje), pregleda lešine u cjelini koju čine pregled kože i kožnih tvorevina i pregled vidljivih dijelova sluznica prirodnih otvora (oči, usta, nos, uši, anus, spolni organi). Posebna pažnja posvećuje se pronalasku znakova ozljeda koje ukazuju na nasilnu smrt, poput mehaničkih, asfiksičnih i fizikalnih (tablica 1).
*Glavni istražitelj mjesta događaja (policijski službenik) kao odgovorna i nadležna osoba određuje dinamiku statičnog i dinamičnog dijela nakon konzultacije s veterinarom.
Sumnju na nasilnu, nenasilnu ili prirodnu smrt trebalo bi postaviti u najkraće mogućem roku od trenutka pronalaska lešine kako bi se istražni postupak mogao usmjeriti u pravom smjeru, spriječio gubitak materijalnih dokaza i u najkraćem roku došlo do materijalne istine. Stoga glavna odrednica takvog postupanja mora biti kompetentni tim na mjestu događaja i specijaliziranost laboratorija u otkrivanju nezakonitih radnji poput namjernog trovanja, krivolova, protuzakonitog usmrćivanja ili mućenja životinja te njihova međusobna povezanost (Zorrilla Delgado, 2016.). Iskustva uspostavljenog sustava na području Andaluzije, pokrajine u Španjolskoj, pokazuju da je ključna uloga laboratorija (centra za forenzička istraživanja) koji, osim što je u prisnoj komunikaciji s istražnim timom na mjestu događaja, kontinuirano provodi njihova osposobljavanja. Jedna je od prednosti takvog sustava nadležno tijelo (Agencia de Medio Ambiente y Agua de Andalucía) pokrajinskog Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i okoliša (Consejería de Agricultura, Pesca y Medio Ambiente, Junta de Andalucía) u čijem su sastavu službene osobe samostalne u postupanju na mjestu događaja (Agente de Medio Ambiente) i laboratorij (Centro de Análisis y Diagnóstico de la Fauna Silvestre). Sagledavajući trenutačnu raspoloživost ljudskih i materijalnih resursa u pogledu postupanja s ciljem otkrivanja počinjenja nezakonite radnje na strogo zaštićenim vrstama, svjesni smo da nije moguće preko noći uspostaviti istovjetni ili sličan sustav u Hrvatskoj. Glavne razloge treba tražiti u utvrđenim nedostacima na organizacijskoj razini koje su prepoznate u Studiji o zločinu protiv prirode od 2016. do 2021. godine poput: a) nepostojanja specijalizacije policijskih službenika, državnog odvjetništva i sudstva; b) nedostatka institucionalnih i ljudskih kapaciteta za detekciju i progon kaznenih djela i prekršaja protiv okoliša i prirode; c) nedostatka tehničke opreme za postupanje u vezi s kaznenim djelima protiv okoliša i prirode; d) nedostatka pravne podrške nadzornim službama; e) nedostatka sustavne i redovite edukacije svih uključenih dionika o suzbijanju zločina protiv prirode i f) neuspostavljen sustav suradnje između različitih državnih tijela uključenih u postupanje povezano sa zločinima protiv prirode (Anonymous, 2022.b). U Studiji su utvrđene poteškoće prilikom prikupljanja i osiguranja dokaza, nedovoljna brzina dolaska i osiguranja mjesta počinjenja i životinjske lešine te utvrđivanje nasilne smrti tek nakon razudbe, bez prethodnog postavljanja sumnje na nezakonitu radnju i prikupljanja dokaza s mjesta počinjenja. Isto tako uz nedostatke prepoznata je i istaknuta dobra praksa u istražnim radnjama utvrđivanja uginuća te forenzičkih ispitivanja, istraživanja i vještačenja Veterinarskog fakulteta, Hrvatskog veterinarskog instituta i Centra Ivan Vučetić. Kako bi se bi se što bolje utvrdile činjenice i došlo do materijalne istine, od uključenih laboratorija očekuje se veće stručno znanje i specijaliziranost iz područja sudskog veterinarstva, patologije, molekularne identifikacije, traseologije, balistike i toksikologije (Stroud, 1998.; Cooper i sur., 2009.; Cooper i Cooper, 2013.). Naime, predmet istražnih radnji nije uvijek samo životinja, odnosno lešina, nego i brojni materijalni i biološki tragovi koji se mogu naći na mjestu događaja i na neki način pomoći u rješavanju slučaja. Katkada je potreban angažman davanja mišljenja od strane stalnih sudskih vještaka na temelju utvrđenih činjenica na mjestu događaja i provedenih istražnih radnji u specijaliziranom laboratoriju (forenzički laboratorij). Razvoj i uspostava forenzičkih metoda u obavljanju svakodnevnih poslova, izmjene i poboljšanja programa studija veterinarske medicine te postojanje specijalizacije iz područja sudskog veterinarstva rezultirali su osnivanjem Laboratorija za forenziku Zavoda za sudsko i upravno veterinarstvo Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Severin, 2021.). Iz tog razloga istražni postupak od zaprimanja lešine i materijalnih tragova u bitnom se ne razlikuje od spomenutog andaluzijskog sustava. Trenutačno način postupanja osim razudbe i utvrđivanja uzroka, mehanizma i načina smrti (forenzička razina pretraživanja) minimalni standard postupanja za svaku dostavljenu lešinu uključuje RTG dijagnostičko pretraživanje i prosuđivanje postmortalnog intervala na temelju postmortalnih promjena i entomološkog nalaza. Ovisno o postavljenoj sumnji na uzrok smrti pretraga se nadopunjuje preliminarnom toksikološkom analizom (ekstrakcija otrova QUENCHER metodom i analiza tankoslojnom kromatografijom), balističkom analizom ozljeda koje imaju karakteristike strijelne rane (ciljna balistika) ili molekularnom analizom bioloških tragova (npr. utvrđivanje podrijetla bioloških tragova iz okolice i ugriznih rana, utvrđivanje podudarnost mamca životinjskog podrijetla i sadržaja želudca otrovane životinje). Bez obzira na postavljenu sumnju uginuća, razudbu lešine treba napraviti u cijelosti i pritom utvrditi sve relevantne nalaze, uključujući i one koje nemaju izravnu uzročno-posljedičnu vezu. Osim patohistološke pretrage tkiva i organa, koja je standardna dijagnostička metoda kao dopuna razudbi, ne treba zanemariti i druge, poput biokemijske, citološke, bakteriološke, mikološke i virološke. Ovo se napose odnosi na slučajeve kad postoji obveza uzorkovanja i laboratorijskog pretraživanja prema programima nadziranja sukladno Naredbi o provedbi i financiranju mjera sprječavanja, kontrole i nadziranja bolesti životinja na području Republike Hrvatske (Anonymous, 2023.b). Nakon višegodišnje suradnje sa Zavodom MINGOR ugovoreno je pružanje određenih veterinarskih usluga u svrhu utvrđivanja uzroka uginuća strogo zaštićenih vrsta sisavaca i ptica, posebno kod postojanja sumnje na kaznena djela nezakonitog usmrćivanja bez izravnih dokaza. Ovim poslovima treba pribrojiti toksikološke analize i analize kemijskih elemenata (teških metala) koje se provode u suradničkim ustanovama kao što su Centar Ivan Vučetić te NZJZ Andrija Štampar. Da bi lešine stradalih životinja te samim time materijalni dokazi bili osigurani i prevezeni u skladu s pozitivnim propisima, kao partner u očuvanju strogo zaštićenih vrsta te pomoć uspostavi sustava pridružilo se i poduzeće Agroproteinka d.d.
Stručne osobe poput djelatnika stručnih službi i čuvara prirode u parkovima prirode, nacionalnim parkovima ili županijskim javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima županija čine dio sustava neposrednog nadzora.
Obavljajući svakodnevne aktivnosti u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže, lakše dolaze u priliku uočiti promjene u staništu i pronaći uginulu životinju. Osim obveze obavještavanja nadležnih tijela, oni bi svakako morali biti osposobljeni postupati u takvim situacijama na način da poduzmu sve potrebne mjere, očuvaju i zaštite lešine kao i sve povezane tragove koji mogu nestati ili promijeniti svoje stanje.
Opseg postupanja određuje nadležno tijelo ovisno o događaju. Uz stručne službe i čuvare prirode od velike su pomoći članovi interventnih timova za vuka i risa te medvjeda, među kojima se nalaze stručnjaci različita profila koji neposrednije komuniciraju među nadležnim tijelima, ali i institucijama gdje se provode istražni postupci na lešini i tragovima. Članovi interventnih timova često su veterinari koji posjeduju široko stručno znanje o zaštićenim životinjskim vrstama što olakšava postupanje kod takvih događaja. Veterinarski fakultet na zahtjev Zavoda MINGOR izradio je Smjernice za postupanja kod nalaza lešina strogo zaštićenih vrsta sisavaca i ptica za koje je postavljena sumnja da su uginuli pod nerazjašnjenim okolnostima koje su namijenjene stručnim službama, čuvarima prirode i članovima interventnih timova. Pri dodjeljivanju ovlasti za postupanja treba paziti da se ne bi u postupak istražnih radnji uključila osoba koja ima određen interes koji bi mogao biti u sukobu s istražnim postupkom. Španjolska, ali i iskustva mnogih drugih država Mediterana pokazuju da se prema lovočuvarima, kao i prema uzgajivačima stoke i lovcima, treba uvijek ophoditi s određenom razinom opreza zbog potencijalne umiješanosti u počinjenje nezakonitih radnji usmrćivanja divljih životinja (Pantović i Andevski, 2018.). Glavne razloge počinjenja nezakonitih radnji treba tražiti u sukobima lokalnog stanovništva koje se bavi stočarstvom s velikim zvijerima, ponajprije vukom, zbog šteta na stadima. Zatim su slučajevi trovanja divljih životinja, postavljanjem mamaca i otrovanih lešina domaćih životinja kao mamaca za predatore (lisicu, čaglja i vuka) koji stvaraju štete na divljači u lovištima radi čega posredno stradavaju i ptice grabljivice koje se hrane otrovanim lešinama (Graham i sur., 2005.; Pantović i Andevski, 2018.).
Prijedlog protokola kod nalaza lešina strogo zaštićenih vrsta sisavaca i ptica uginulih pod nerazjašnjenim okolnostima
Prvoj razini prethodi pronalazak uginulih, bolesnih ili ozlijeđenih strogo zaštićenih životinja koja može biti od stručnih službi, građana, policije i drugih. Građani bi o svakom takvom nalazu trebali obavijestiti 112 službu koja bi zatim proslijedila informaciju mjesno nadležnim tijelima poput inspektora ili nadležnoj policijskoj postaji (po potrebi odjelu kriminalističke policije). Uloga 112 službe trebala bi biti prva kontakt točka odnosno informativni centar te ne bi trebalo inzistirati da on postane centar za postupanja i koordinacije nadležnih tijela. Bez obzira kako bi nadležna tijela bila obaviještena, nalaznika treba upozoriti da svojim aktivnostima ne mijenja zatečeno stanje i da uvijek postoji opasnost za vlastitu sigurnost napose ako se radi o slučaju trovanja. U tom slučaju trebalo bi uspostaviti pasivno dežurstvo inspekcijske službe jer bi dostupnost trebala biti 24/7.
Službenim postupkom prijave sumnje na bolest kod divljih životinja obvezuje se lovoovlaštenike, tijela nadležna za zaštitu prirode te druge relevantne pravne ili fizičke osobe nadležne ili po prirodi posla zadužene za strogo zaštićene vrste životinja, odmah i bez odgađanja ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji prijaviti pojavu neuobičajenih uginuća i drugih ozbiljnih znakova bolesti u divljih životinja. Ovlašteni veterinar ovlaštene veterinarske organizacije bez odgađanja provodi istraživanje, što po potrebi uključuje i uzimanje odgovarajućih uzoraka radi laboratorijskog pretraživanja. Ovisno o provedenom istraživanju, ovlašteni veterinar donosi odluku o isključivanju bolesti ili postavljanju sumnje na bolest.
Nakon što policija ili inspekcija, kao prva i najuobičajenija razina postupanja, utvrde počinjenje nezakonite radnje, potrebno je utvrditi radi li se u navedenom slučaju o kaznenom djelu ili prekršaju.
Do spoznaje da se radi o nezakonitom ubijanju kao obliku nezakonite radnje uglavnom se dolazi nakon provedene istražne radnje utvrđivanja uzroka uginuća. Trenutačno u Hrvatskoj ne postoji specijalizirani odjel ni službenici u policiji za kaznena djela protiv divljih vrsta. Ovu situaciju otežava i činjenica da unutar državnog odvjetništva i sudova nije došlo do specijalizacije za kaznena djela protiv okoliša.
Izdavanjem naloga za utvrđivanje sumnje na nasilnu smrt i pomoć pri obradi mjesta događaja veterinari utvrđuju sve relevantne činjenice na mjestu događaja, postavljaju i odbacuju sumnju na nasilnu smrt, predlažu prikupljanje, pohranu i slanje materijalnih dokaza, pripremaju i organiziraju slanje lešine na sudsko-veterinarsku razudbu. Sustav nadzora kretanja dokaza potrebno je uspostaviti od trenutka prikupljanja dokaza i slanja lešine.
U dijelu identifikacije pri vanjskom pregledu lešine stručnu pomoć oko vrste, spola i dobi trebaju pružiti stručnjaci koji se u svakodnevnom poslu bave divljim vrstama koja je predmet pregleda (npr. stručnjaci za ptice, sisavce i sl.)
Agroproteinka d.d., kao tvrtka registrirana za prikupljanje i preradu nusproizvoda životinjskog podrijetla, zadužena je za prijevoz lešine na sudsko-veterinarsku razudbu pod uvjetima i na način koji je odredio veterinar u dogovor s laboratorijem. Osim toga odvozi lešine na neškodljivo zbrinjavanje kada nadležna tijela odustanu od daljnjih istražnih radnji.
U tablici 2. prikazani su pravni propisi RH na temelju kojih se sankcioniraju kaznena i prekršajna djela povezana uz ubijanje strogo zaštićenih vrsta sisavaca i ptica. Nadležna tijela koja se bave otkrivanjem, istraživanjem i progonom počinitelja navedenih prekršajnih ili kaznenih dijela jesu policija (Ministarstvo unutarnjih poslova), Državni inspektorat, Državno odvjetništvo, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (Zavod za zaštitu okoliša i prirode, Uprava za zaštitu prirode) i Ministarstvo poljoprivrede (Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Uprava šumarstva, lovstva i drvne industrije). Uzimajući u obzir procesnopravno načelo ne bis in idem, zabranjeno dva puta suditi u istoj stvari, odnosno mogućnost da se za djelo za koje je već vođen postupak jedne vrste pokrene postupak druge vrste (Josipović i Novak Hrgović, 2016.). Prekršaji se od kaznenih djela razlikuju prema stupnju zaštite i značaju posebnog zaštićenog dobra, pri čemu je potrebno istaknuti da je zakonodavac s razlogom odredio što su pojedini zaštitni subjekti i objekti kod pojedinih prekršaja i kaznenih djela, što je vidljivo i iz zapriječenog zakonskog maksimuma kazne koja se može odrediti. Pritom pojavu teže posljedice koja je pretpostavka za počinjenje kaznenog djela nikako ne bi trebalo ignorirati, iako se opisana posljedica zatekla u činjeničnom opisu prekršaja za koji je okrivljenik presuđen u slučaju kad se opisom prekršaj i kazneno djelo u bitnome preklapaju. Naime upravo se najčešće zbog pojave teških posljedica – tjelesnih ozljeda, materijalnih šteta, smrti, širenja zaraznih bolesti i slično, kazneno djelo po značaju zaštitnog objekta (subjekta) izdiže iznad sfere prekršajnog koji je po svojoj pravnoj prirodi blaže naravi (Đuras, 2016.). U kontekstu specifičnosti pravnog statusa životinje te zaštite njihova života i integriteta bilo bi za očekivati primjenu istog principa kod ustanovljenja težih posljedica za nju kao živo biće. Primjerice, smrtni ishod, dugotrajna patnja, tjelesna i psihička oštećenja koja trajno mijenjaju integritet jedinke i stvaraju trajnu ugrozu bile bi neke od težih posljedica za koje bi se odredbe kaznenih djela uništavanja zaštićenih prirodnih vrijednosti te ubijanja i mučenja životinja ispunila svrha Kaznenog zakona kao krajnjeg sredstva u rješavanju određenih delikata u društvu.
Analiza postupanja iz prakse
Kao primjer postupanja, detaljnije ćemo prikazati slučaj počinjenja Kaznenog djela uništavanja zaštićenih dijelova prirode i protuzakoniti lov upotrebom nedopuštenih sredstava iz 2020. godine na području mjesta Mazin (slučaj Općinskog suda u Gospiću).
U navedenom slučaju iz siječnja 2020. počinitelj je u dva navrata na dvije različite lokacije uporabio otrov na način da je koristio mamce lešina domaćih životinja te svojim postupanjem prouzročio smrt lisice (Vulpes vulpes) i strogo zaštićenih jedinki vuka (Canis lupus) i surog orla (Aquila chrysaetos). Članovi Udruge Biom zajedno s lokalnim lovačkim društvom prijavljuju nadležnim tijelima (policiji te inspekciji zaštite prirode i veterinarskoj inspekciji Državnog inspektorata) pronalazak lešine vuka, lisice i dva teleta na području Mazina na jednoj lokaciji. Djelatnik udruge Biom čuva mjesto pronalaska do sljedećeg dana, kada policija provodi očevid. Na samom početku postupanja zatražena je pomoć vještaka Veterinarskog fakulteta oko istražnih radnji utvrđivanja uzorka uginuća nađenih životinja i uzimanja uzoraka za potrebe toksikološkog vještačenja.
Pregledom dostavljenih fotografija s mjesta pronalaska (slika 2.) i prikupljenih saznanja potvrđuje se sumnja na nasilnu smrt te se predlaže uzimanje materijalnih tragova od interesa za istragu i određuje način prikupljanja i slanja lešina na sudsko-veterinarsku razudbu.
Do trenutka slanja lešine izdaje se nalog općinskog državnog odvjetnika kojim se Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu povjeravaju istražni poslovi. Razudbom lešina vuka i lisice utvrđena je osnovanost sumnje na akutno trovanje karbamatima za razliku od teladi čija je smrt bila vezana uz uzroke drugih etiologija. Nakon dva tjedna u neposrednoj blizini prve lokacije nalaza pronalazi se lešina surog orla i krava u poodmakloj fazi raspadanja. Uzrok smrti surog orla također je odgovarao naglom nastupu smrti kao posljedice akutnog otrovanja koji se često uočavaju kod otrovanja karbofuranom.
U svim slučajevima i svim dostavljenim uzorcima utvrđena je prisutnost karbofurana (2,3-dihidro-2,2-dimuetilbenzofuran-7-il metilkarbamat) kao aktivne tvari i njegovih metabolita. Lešine goveda poslužile su kao mamac (izvor otrova) što je potvrđeno molekularnom identifikacijom uzoraka sadržaja želuca lisice, vuka i surog orla. Osim vrsne provedena je i individulana identifikacija (genotipizacija goveda – utvrđivanje jedinstvenog DNA profila umnožavanjem seta kratkih tandemskih ponavljanja značajnih za vrstu lančanom reakcijom polimeraze) kako bi se utvrdila moguća povezanost teladi s kravom i povezanost s mogućim stadom. Istraga o trovanju provedena je u koordinaciji državnih i stručnih tijela Državnog inspektorata, Uprave i Zavoda Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Veterinarskog fakulteta, Hrvatskog veterinarskog instituta i Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić”.
Literatura [… prikaži]
