Nakon kineske koronavirusne epidemije 2003. godine poznatije pod nazivom SARS (Severe Acute Respiratory Syndrome), ustanovljeno je da su prirodni rezervoari tog virusa pojedine vrste šišmiša (rod Rhinolophus) kojima se hrane i cibetke. Utvrđeno je kasnije da je taj virus, očigledno sposoban i za prelazak sa čovjeka na čovjeka, do ljudi dospio konzumacijom zaraženih cibetki, te da je tako započela ova prva epidemija 21. stoljeća.
Treba imati na umu da zoonotski virusi mogu biti posebno opasni jer na raspolaganju kao domaćine imaju više različitih bioloških vrsta među kojima se mogu širiti i mutacijama prilagođavati, pa ih je teže ograničiti i zaustaviti njihovo širenje, a još teže iskorijeniti. Za koronavirus MERS-a (Middle East Respiratory Syndrome Coronavirus (MERS-CoV)) koji je do 2012. godine bio potpuno nov ljudima kao prijemčivoj vrsti, utvrđeno je da izvorno potiče od jednogrbih deva.
Rizici za slične buduće slučajeve svakoga su dana objektivno veći, iz više razloga. Primarno stoga što su kontakt i interakcija ljudi sa divljim životinjama sve učestaliji, a brojne razne ljudske aktivnosti sve više uključuju ulazak, pa i devastaciju sve manjih prirodnih životnih teritorija divljih životinja, za koje – zajedno sa njihovim okolišem – ne možemo pouzdano znati čime nas sve mogu iznenaditi. Klimatske promjene u smislu globalnog zatopljenja tome ne idu u prilog jer određeni patogeni tako lakše preživljavaju u većim dijelovima svijeta, a zahvaljujući masovnim globalnim putovanjima ljudi, brzo se i lako prenose i šire u bilo koji njegov dio.
Pozornost treba obratiti na svaki kontakt i promet životinjama, posebice divljim, a naročito na zaustavljanje ilegalne trgovine divljim životinjama. Ovakva legislativa postoji u većem dijelu svijeta, ali postoje i brojni koji ju svjesno ne poštuju.
Ako aktualni kineski koronavirus i ne potječe od životinja, nismo ništa izgubili, a najmanje razlog za daljnja istraživanja. Ovakve situacije povremeno i tek površno rasvjetljavaju globalnu sjenu u kojoj su, uz liječnike infektologe i epidemiologe, upravo veterinari nezaobilazni stručnjaci koji štite zdravlje ljudi, izučavajući zoonotske bolesti, savjesno upozoravajući na rizike i predlažući rješenja (v. ‘Jedno zdravlje‘). Baš kao i brojna druga stručna mišljenja i upozorenja koja upućuju najširoj javnosti, pa i odgovornima, a tiču se bolesti među kojima ima i onih na našim prostorima odavno dobro poznatih, kao što su tuberkuloza, bruceloza, bjesnoća, trihineloza, leptospiroza i mnoge druge.
Aktualna kineska koronavirusna epidemija povod je najavljenom simpoziju koji će 14. veljače na temu koronavirusnih infekcija biti održan u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.