Izv. prof. dr. sc. Lorena Jemeršić
Hrvatski veterinarski institut
1. Uvod2. Povijest i proširenost afričke svinjske kuge
Izvor: Brošura “Afrička svinjska kuga”, 10. travnja 2019.
1. Uvod
Pojavi ASK mora se pristupiti sa stajališta zaštite i dobrobiti životinja, ali i sa stajališta šteta do kojih njezina pojava dovodi. Izravne štete nastaju zbog vrlo visokog letaliteta inficiranih svinja (i do 100%), ali i zbog ukupnih gubitaka u proizvodnji (pobačaji gravidnih krmača i izostanka prirasta u tovljenika). Neizravne su štete vezane za stroge i vrlo skupe mjere suzbijanja, uključujući zabranu prometa svinjama u zaraženim područjima, praćenje njihovog zdravstvenog statusa i laboratorijsko testiranje, te depopulaciju bolesnih i na bolest sumnjivih svinja uz troškove pravilnog upravljanja s lešinama uginulih i usmrćenih svinja. Nisu ni zanemarivi troškovi rada svih uključenih službi u suzbijanju ASK, te troškovi kompenzacije vlasnicima svinja zbog nastalih šteta.
Posljedično pojavi ASK dolazi do prekida trgovine svinjama s državama u kojima je dokazana infekcija ili regijama unutar tih država, što utječe na uvozno i izvozno gospodarstvo istih, a istodobno zbog nedostatka svinjetine raste njezina vrijednost na tržištu mesa. Zbog zatvaranja obiteljskih farmi svinja nastaju i socijalne promjene u društvu. Stoga nije zanemariv negativni utjecaj ASK na opću društvenu situaciju u državama u kojima je dokazana.
O značenju pojave ASK na području Europe najbolje govore činjenice o gospodarskoj važnosti svinjogojske proizvodnje. Naime, svinjogojska je proizvodnja dominanta grana proizvodnje mesa u Europskoj uniji (EU) i važan je izvozni proizvod (58% od ukupnog izvoza mesa), s dobiti od 7,7 milijardi € godišnje, te čini 8,5% ukupne poljoprivredne proizvodnje.
Stoga je EU nakon 2013. godine kada se ASK pojavila na njezinim granicama (u Ukrajini i Bjelorusiji) osigurala 95 milijuna € za mjere iskorjenjivanja i prevencije ASK. Međutim, usprkos osiguranim sredstvima i svim propisanim mjerama koje su primjenjivane sa svrhom sprječavanja širenja infekcije, prema podatcima Međunarodnog ureda za zdravlje životinja (OIE), samo je u razdoblju od 2014. do kraja 2018. godine dokazano 1 679 novih žarišta ASK u domaćih svinja, pri čemu je infekcija potvrđena u 353 539 jedinki i ukupno ih je uginulo ili je usmrćeno 733 706. U istom je razdoblju ASK u divljih svinja dokazana u 5 062 novih žarišta, te je zahvatila preko 12 000 jedinki.
2. Povijest i proširenost afričke svinjske kuge
Prva pojava ASK izvan područja Afrike zabilježena je u Portugalu 1957. godine nakon hranjenja svinja zagađenim ostatcima hrane iz zrakoplova koji je doletio iz Afrike. Infekcija je ubrzo dokazana i u Španjolskoj, gdje je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća meki krpelj, Ornithodoros (O.) erraticus prepoznat za nositelja i rezervoara virusa.
Time je načinjen veliki iskorak u boljem poznavanju epidemiologije ASK, te je razvijena i metoda dokazivanja anti-O. erratus protuijela sa svrhom potvrđivanja ektoparasitske infestacije svinja mekim krpeljima (Canals i sur., 1990).
Naknadno su O. moubatta, O. porcinus domesticus i O. porcinus porcinus prepoznati kao aktivni prenostelji virusa u Africi (Plowright i sur., 1970)
Nakon pojave ASK u Portugalu i Španjolskoj, infekcija se sporadično pojavljivala i u drugim državama Europe, poput Malte (1978.), Italije (1967., 1980., 2004.), Francuske (1964., 1967., 1977.), Belgije (1983.) i Nizozemske (1986.). Portugal i Španjolska su proglašene slobodnima od ASK tek nakon tridesetak godina od pojave prvih slučajeva infekcije, odnosno devedesetih godina prošlog stoljeća. ASK je tada iskorijenjena nakon dugogodišnje primjene strogih mjera suzbijanja uključivši i depopulaciju svinja, te spaljivanje njihovih nastambi sa svrhom uništavanja vektora, mekih krpelja (Bech-Nielsen i sur., 1993.). Premda je tada ASK iskorijenjena i u svim drugim državama Europe, infekcija se zadržala u Italiji i to na Sardiniji gdje je i danas prisutna.
Tijekom 1971. godine ASK je dokazana i na Kubi, nakon čega se širi na otočje Hispaniola u Dominikansku Republiku i Haiti. Iako se pretpostavlja da je virus dospio na Karibe iz Španjolske, časopis Newsday tada objavljuje članak (Slika 1) u kojem pojavu ASK na Kubi pripisuje pokušaju političke i gospodarske destabilizacije tadašnjeg ustroja predsjednika Fidela Castra, organiziranoj od strane kubanske oporbe uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Tajne službe (Central Inteligence Agency, CIA) SAD su potom navod opovrgle (Slika 1), ali sama objava članka dovela je do pojačane napetosti između Kube i SAD, što govori o mogućnostima upotrebe ASK u destabilizaciji vlada i njezinom političkom utjecaju na države u kojima se pojavljivala.
U Brazilu je ASK dokazana u domaćih svinja 1978. godine, a do infekcije je došlo putem hranjenja svinja kuhinjskim otpacima iz zrakoplova iz Španjolske ili Portugala (Lyra 2006.). Zadnji je slučaj ASK u Brazilu zabilježen 1981. godine (Costard i sur., 2009.).
Transkontinentalno širenje ASK ponovilo se 2007. godine pojavom ASK u Gruziji. Zbog postavljanja dijagnoze tek tri mjeseca nakon izbijanja, ASK se proširila sa domaćih na divlje svinje te i u susjedne države uključujući Armeniju, Azerbajdžan i Rusiju. Budući su jednaki sojevi virusa ASK izdvojeni iz domaćih svinja u Mozambiku, Zambiji i Madagaskaru, pretpostavlja se da je do ulaska virusa na područje Kavkaza došlo putem hranjenja domaćih svinja kuhinjskim otpatcima s brodova dospijelih iz Afrike u luku Poti na obali Crnog mora (Lubisi i sur., 2005., Beltran-Alcrudo i sur., 2008.). U Rusiji je ASK danas poprimila endemski karakter, pogotovo u područjima visoke gustoće divljih svinja.
Iz Rusije se zaraza divljim svinjama postupno proširila u Ukrajinu (2012.) i Bjelorusiju (2013.). Države koje graniče s njima (Estonija, Litvanija, Latvija i Poljska) uvode dodatne mjere nadzora i zaštite od unosa virusa poput obvezne dezinfekcije prometala na graničnim prijelazima, stroge zabrane unosa hrane iz zaraženih država, zabrane održavanja stočnih sajmova u blizini granica, uvođenje pojačanih biosigurnosnih mjera na farmama svinja, stalni veterinarski nadzor i laboratorijsko testiranje domaćih i divljih svinja, te mjere koje sprečavaju prekogranični prijelaz divljih svinja (npr. ograđivanje). Međutim, usprkos dodatnim mjerama, ASK je u siječnju 2014. potvrđena u divljih svinja u Litvaniji kada su preventivno uklonjene i sve domaće svinje koje su uzgajane u blizini granice s Bjelorusijom. Iste je godine u Poljskoj dokazana infekcija u divljih svinja, a primijenjene su jednake mjere, odnosno neškodljivo su uklonjene sve domaće svinje u zaraženoj zoni.
Prvi službeni slučaj ASK u domaćih svinja u EU je zabilježen 26. lipnja 2014. u Latviji.
Usprkos sustavnom provođenju svih mjera nadzora i iskorjenjivanja bolesti u zahvaćenim državama i okružju, ASK se i dalje širila Europom. Do danas je u Europi ASK dokazana u Rusiji (2007.), Ukrajini (2012.), Bjelorusiji (2013.), Poljskoj (2014.), Latviji (2014.), Litvaniji (2014.), Estoniji (2015.), Moldaviji (2016.), Rumunjskoj (2017.), Republici Češkoj (2017.), Mađarskoj (2018.), Belgiji (2018) i Bugarskoj (2018). U Češkoj se pored uobičajenih mjera suzbijanja, prvi put uvodi dvostruko ograđivanje zaraženog lovišta s vanjskom ogradom pod naponom te postavljanje mirisnih repelenata za svinje kako bi se smanjio broj dolazaka novih divljih svinja na zaraženo područje.
Uvedene mjere su pokazale pozitivan učinak na suzbijanje bolesti.
U kolovozu 2018. je bolest potvrđena u domaćih svinja u Kini gdje je do kraja godine usmrćeno 81 023 svinja, te je u siječnju 2019. ASK dokazana i u Mongoliji (Slika 3).