DijagnostikaIzlaganje sa skupa

Preanalitika

Davorin Lukman

LABOKLIN Hrvatska i Slovenija, Varaždin
lukman@laboklin.com

Sažetak


Pod terminom preanalitika, podrazumijevamo sve procese, koji se odvijaju prije same laboratorijske analize. Jednostavno rečeno, to je dobivanje, priprema, skladištenje i transport materijala za pretragu. Znanja o bitnosti i protokolu preanalitike su od središnjeg značenja za vrednovanje rezultata analiza.

Čemu treba pridavati pažnju kod uzimanja krvi ?


Uzimanje krvi treba biti stardardizirano, dakle uvijek pod istim kriterijima, jer pod različitim uvjetima, rezultati mogu ispasti potpuno drugačiji.
Npr. hemolizirani ili lipemični uzorci, mogu samo ograničeno biti iskorišteni u laboratorijskoj analitici.

Prilikom hemolize dolazi do izlaska intraeritrocitarnih tvari. Pad koncentracije ili interakcije između testa i hemolizom uvjetovanih obojenja, dovode do povišenja koncentracija npr. LDH, CK, AST (GOT), željeza i elektrolita. U pravilu, to ne utječe na određivanje hormona i antititjela. Ikterus i lipemija imaju sličan utjecaj na rezultate mjerenja.

Utjecaj hemolize, lipemije ili ikterus na određivanje različitih kliničko kemijskih parametara predočen je u tablici 1.

Tablica 1. Utjecaj hemolize, lipemije i ikterusa na rezultate mjerenja

Ikterično obojenje uzorka je najčešće uvjetovano nekom bolešću i na to ne možemo utjecati. Lipemija i hemoliza nasuprot tome, mogu s obzirom na vrijeme i tijek uzimanja uzorka u pravilu biti drastično ograničavajuće.

1. Kako možemo spriječiti GREŠKE prilikom uzorkovanja?


Kao prvo, već prije uzimanja treba provesti jasno i potpuno označavanje uzoraka, npr. epruvete (ime i prezime vlasnika te ime pacijenta). Kod uzimanja uzoraka u različito vrijeme (npr. funkcionalni testovi) treba također označiti i redoslijed uzimanja.

2. Kako možemo spriječiti LIPEMIJU?


Lipemija krvi nastaje par sati nakon konzumiranja hrane bogate mastima i utječe na relevantnost mnogih fotometrijskih metoda kao npr. određivanje hemoglobina.
Prije svega utječe na LIPIDE (↑), GLUKOZU (↑) kao i FOSFOR (↑; a nakon hranjenja bogatim UGLJIKOHIDRATIMA ↓).

3. Kako možemo spriječiti HEMOLIZU?


Bitno je informirati vlasnika, da pacijent prije uzimanja krvi ne smije imati nikakve značajne tjelesne aktivnosti, jer će nakon stresa ili napora laktat kao i enzimi iz muskulature – CK, LDH i AST (GOT) biti u SERUMU povišeni, dakle i u rezultatu pretrage.

Komprimiranje žile iz koje vadimo krv, treba biti što je kraće moguće, kako bi spriječili hemokoncentraciju, a time i povišenu koncentraciju ukupnih proteina, BILIRUBINA, GOT, LAKTATA, ŽELJEZA i KRVNIH STANICA.

Prilikom uzimanja krvi, iglom (kanilom) i brizgaljkom, trebaju biti primijenjene sterilne, oštre i ne pretanke kanile, a također treba izbjegavati naglo aspiriranje.
Nakon aspiriranja, krv iz brizgaljke ispuštamo brzo u epruvetu (ovisno o namjeni, sa ili bez antikoagulanata).

Alternativa uzimanju krvi brizgaljkom, je uzimanje krvi izravno polako na zid epruvete ili puštanje krvi u epruvetu na vakum (npr. Vacutainer).

Epruvete s antikoagulantima trebaju biti uvijek napunjene (kada je to moguće) do oznake i odmah ih treba oprezno i pažljivo okrenuti nekoliko puta (naglo tresenje dovodi do hemolize!).

Ukoliko je moguće uzeti samo nekoliko kapi krvi, kao npr. kod ptica ili malih glodavaca, posebno je bitno pažljivo okretanje epruvete načiniti odmah, kako bismo spriječili zgrušavanje krvi.

4. Koje su posljedice STRESA?


Uzbuđenje dovodi do izlučivanja EPINEFRINA te posljedično LEUKOCITOZE i istovremene NEUTROFILIJE. Opsežan akutni stres može kod mačke za posljedicu imati i LIMFOCITOZU.

Na isti način, posljedica stresa je vrlo često HIPERGLIKEMIJA, a kod trajnog stresa u pasa i povišenje ALKALNE FOSFATAZE.

5. Imaju li MEDIKAMENTI utjecaj na laboratorijske vrijednosti?


Informacije o medikamentoznoj terapiji prije uzimanja krvi, vrlo su bitne za interpretaciju laboratorijskih nalaza, jer mnogi medikamenti utječu na određivanje određenih parametara ili aktivnosti enzima.

Utjecaj pojedinih lijekova na određene parametre kliničko-kemijskih pretraga:

Penicilin G K>
Tetraciklini K< PO4 >
Salicilati K<
Kortikosteroidi CK, AP, Glukoza, ukupni Proteini >
K, Ca, Na, <
Phenylbuthason Ca, Na >
Barbiturati CK >
Halotan – anestezija CK, PO4 >
Glukoza – infuzija Glukoza > ; PO4<

Osim medikamenata, također i mnoge terapijske i/ili dijagnostičke mjere imaju utjecaj na laboratorijske rezultate. Tako na primjer operacijski zahvati, punkcije, biopsije, infuzije, transfuzije, RTG, primjena kontrastnih sredstava itd. mogu utjecati na kliničko-biokemijske parametre.
Infuzije mogu povećati koncentraciju elektrolita ili glukoze, ali također i sniziti razinu hematokrita ili hemoglobina zbog efekta razrjeđenja krvi.
Anestezije i operacijski zahvati odgovorni su za povećanje koncentracije enzima iz muskulature: CK, LDH, AST (GOT) kao i za povećanje enzima jetre te parametara bubrega.

6. Kako pripremamo UZORKE za kliničko – biokemijske pretrage i na koji način ih šaljemo?


Uzorke pune krvi, potrebno je pretražiti u što kraćem roku. Za kliničko-biokemijske pretrage, uzorke krvi treba pripremiti za dobivanje SERUMA ili PLAZME jer stajanjem dolazi do lize eritrocita.

Serum je supernatant koagulirane pune krvi, bez stanica i fibrina. Da bismo dobili kvalitetan serum, koagulacija mora biti završena u potpunosti. Stoga uzorak krvi mora stajati do 1-2 sata, a u epruvetama s pospješivačem koagulacije dovoljno je i 30 minuta.
Da bi smo odvojili serum od pune krvi, potrebno je koagulat izcentrifugirati na 3000-3500 okretaja u minuti minimalno 5 do 20 minuta. Ukoliko je potrebno, postupak se može ponoviti. Da bismo povećali količinu seruma i spriječili hemolizu, možemo prije centrifugiranja staklenim i plastičnim štapićem odvojiti koagulat od stijenke epruvete.
Plazma je pak supernatant bez stanica, nezgrušane pune krvi, kojeg dobivamo u epruvetama s antikoagulansom. Dobivamo je centrifugiranjem na isti način kao i serum.
Epruvete je potrebno slati u zaštitnim kontejnerima, kako bi bile zaštićene od razbijanja, ali i svjetla.

Puna krv nije pogodna za transport jer reagira kako na povišenu tako i na sniženu temperaturu okoline te posljedično hemolizira. Stoga je znatno povoljnije slati SERUM, koji je stabilan 5 dana na temperaturi od 0-30 ℃.

Za diferencijalnu krvnu sliku, preporuča se slanje osušenih krvnih razmaza u zaštitnom kontejneru. Tako će stanična morfologija biti zaštićena od starenja za vrijeme transporta.

7. Što je bitno za slanje uzoraka URINA?


Postoje dvije mogućnosti uzimanja uzorka urina, kateteriziranjem ili paracentezom, tj. punkcijom mokraćnog mjehura. Ukoliko želimo uzorak bez dodatne kontaminacije, prednost dajemo paracentezi, koja mora biti načinjena po načelima asepse i antisepse.
Spontano uriniranje, još više kontaminira mokraću, stoga to može utjecati na rezultate pretraga. Za dobivanje urina koristimo čiste epruvete ili sterilne za bakteriološke pretrage. Uputno je pretrage raditi s jutarnjim urinom!

8. Na što trebamo obratiti pozornost prilikom uzimanja uzoraka IZMETA?


Za bakteriološke pretrage, treba pokušati uzeti uzorak sa što manje kontaminacije.
Kod sumnje na intestinalna krvarenja, potrebno je minimalno tri dana obustaviti prehranu mesom, konzervama ili suhom hranom, kako bi smo spriječili utjecaj mioglobina i hemoglobina na rezultate pretrage.

Kod ptica uzorak izmeta za bakteriološku pretragu uzimamo tupferom iz kloake te ga stavimo u transportni medij, jer količina može biti toliko mala, da isušivanje utječe na rezultat pretrage. Za dokazivanje antigena na klamidije, također primjenjujemo uzimanje uzorka tupferom s medijem, jer taj uzorak ima veću količinu uzročnika od samog izmeta.

Za dokazivanje pankreasne elastaze i chymotrypsina, kao i neprobavljene ostatke škroba, masti i mišićnih vlakna potreban je izmet. Za slanje izmeta, potrebno je uzeti uzorak koji će ispuniti epruvetu maksimalno do 2/3 ili 3⁄4, zbog stvaranja plina i sprječavanja „eksplozije“ te izbacivanja čepa.

9. Referentne vrijednosti / Interpretacija REZULTATA pretraga


Referentno područje, odnosno fiziološke vrijednosti predstavljaju usporedne vrijednosti s kojima treba usporediti vrijednosti dobivene pretragom pacijenta. Po definiciji, referentne vrijednosti čine prosjek od 95% zdrave grupacije te vrste, odnosno također po toj definiciji, 5% zdravih životinja ima vrijednosti izvan referentnih.
Budući da kod posjete veterinaru mi ne znamo u koju grupaciju spada dotični pacijent, potrebno je definirati njegove referentne vrijednosti putem pretrage krvi. Naravno, u zdravom stanju, bez aktivnosti, uzbuđenja i na tašte. U pravilu, uvijek postoje određena odstupanja. Cilj brižne preventivne kontrole zdravstvenog stanja, jest te pacijente držati u okviru referentnih vrijednosti sa što manje odstupanja.
Vrijednost koja je izvan gornje ili donje fiziološke granice, ne smije stoga biti proglašena patološkom vrijednošću. Tu promjenjenu vrijednost, kategoriziramo samo kao povišenu ili sniženu.
Ponekad je za postavljanje dijagnoze potrebno i više od interakcije anamneze, kliničkih nalaza i laboratorijskih pretraga, odnosno rezultati drugih pretraga.

PREANALYTICS


Davorin Lukman


Under the terms ‘Preanalytics’ we mean all processes which take place before the laboratory analysis itself. Simply said, it is getting, preparation, storage and transport materials for research. Knowledge of importance and protocol of preanalytics are of central significance to evaluate the results of analysis.

Vezani sadržaji

Epilepsija u praksi – što sve možemo bez napredne dijagnostike?

Urednik

Spongiformna encefalopatija jelena – Chronic wasting disease (CWD)

Urednik

Gljivične bolesti u veterinarskoj kliničkoj praksi – izazovi dijagnostike i liječenja

Urednik

Psihičke ozljede i “izgaranje” veterinara u Republici Hrvatskoj

Urednik

Javni poziv za iskaz interesa za provedbu subvencioniranog postupka sterilizacije vlasničkih pasa na području Grada Zagreba za 2024.

Urednik

Nasljedne bolesti konja i mogućnosti testiranja roditelja

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više