Prekid skotnosti u kuja (*)

Koraljka Gracin¹, Branimira Špoljarić², Darko Gereš^2
1 Centar za rehabilitaciju Silver, Zagreb
² Klinika za porodništvo i reprodukciju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

SAŽETAK

---

U 20 nepoželjno sparenih kuja induciran je pobačaj u drugoj trećini skotnosti. Kuje su bile skotne 27-34 dana i terapija je započeta dan nakon UZV detekcije. Kuje su tretirane dinoprostom (Dinolytic^®, Pfizer) i jednom od pripravaka dopaminskih agonista (Bromergon^®-om (n=11), Parlodel^®-om (n=4) ili Galastop^®-om (n=5)).

Dinolytic^® je apliciran subkutano u 7 kuja, a u 13 kuja intramukozalno u stijenku vestibuluma vagine (13 kuja). U 12 kuja apliciran je jednom dnevno (n=12), odnosno dva puta na dan (n=8). Tri (3) kuje prvi su dan dobile udarnu dozu koja se konsekutivno smanjivala. Kuje su kontrolirane ultrazvučno. U svih je kuja nastupio prekid skotnosti između 4. i 10. dana (prosjek 7 dana). Pobačaj se klinički očitovao smeđim, čokoladnim iscjetkom, kojem je prethodio sluzavi iscjedak, a kod nekih kuja manifestne su bile promjene ponašanja tipične pripremi za porod. Nuspojave (slinjenje, povraćanje, tremor, dahtanje i gubitak apetita) izražene su u 8 kuja tijekom cijelog postupka, u devet (9) kuja samo u prva tri dana, a u ostalih (n=3) nisu uočene. Cilj istraživanja bio je dokazati pouzdanost metode kombinirane indukcije pobačaja prostaglandinom F2α i dopaminskim agonistima, bez obzira na modalitete aplikacije PF2α tjekom kliničkog protokola. Intramukoznom aplikacijom u vestibulum vagine PF2α postignuti su slabije izražene neželjene nuspojava nego kod s.c. aplikacije. Bromokriptin je uzrokovao slabije nuzučinke i tretman je kraće trajao u odnosu na kabergolin.

---

Ključne riječi: kuja, nepoželjna skotnost, prostaglandin, dopaminski agonisti, indukcija pobačaja

PODACI IZ LITERATURE

Polovica domaćinstava ima psa ili mačku, ali ipak milijuni kućnih ljubimaca humano se usmrćuju jer se vlasnici ne mogu ili ne žele brinuti za njih. Tako se godišnje i do 25% cjelokupne populacije pasa i mačaka uništi. Otprilike 1/3 svih pasa i mačaka koji dospiju u šinteraje odbačeni su od vlasnika, a svega 17% ih biva udomljeno (GRIFFIN, 2002). Brojni veterinari zagovaraju kiruršku sterilizaciju, ali vjerojatna budućnost je u nekirurškim rješenjima. Farmakološke metode kontracepcije i sterilizacije pomoću hormonskih pripravaka, androgena i GnRH analoga direktno blokiraju receptore ili neposredno blokiraju koncepciju putem mehanizama negativne povratne sprege.
Rješenje budućnosti je vjerojatno i u imunokontracepciji (GRIFFIN i sur., 2002; KUTZLER i WOOD, 2006).
Depopulacijska politika u pasa ne može se provoditi samo eutanazijom, tj. uništavanjem pasa (JOHNSTON, 1990.), već pravovremenim i učinkovitim mjerama kojima se broj pasa može držati pod kontrolom. Metode kontracepcije, post-koitalne kontracepcije i indukcije abortusa često su neophodne u prevenciji estrusa i prevenciji nepoželjnih rađanja. Brojne su socijalne, kulturalne, financijske i etičke razlike između država i kultura u rješavanju ovih problema. Najpopularniji i najčešći način prevencije skotnosti svakako je sterilizacija (ovariotomija i ovariohisterektomija), koju definiramo i kao fizičko uklanjanje jajnika i jajnika zajedno sa maternicom. Naravno da je primjena ovih metoda neprihvatljiva u kuja predviđenih za daljnji rasplod. U SAD većina kuja se kirurški sterilizira, a kontracepcija je rijetka. Međutim svi vlasnici nisu spremni podvrći svoje ljubimce operaciji. Kao primjer može poslužiti Sao Paulo u Brazilu gdje čak 56,5% vlasnika adaptiranih pasa ne žele sterilizirati ljubimca. Razlozi za ovakovu odluku su sažaljenje, nepoznavanje postupka i cijene te promjena ponašanja (SOTO i sur., 2005). Prema istraživanju PATRONEK-a i sur. (1997), svega 63.1% pasa bilo je sterilizirano, a samo u 7.9% slučajeva razlog tomu bila je cijena. Kako je posljedica ovariohisterektomije trenutni gubitak kompletnog progesterona žutog tijela, ona je učinkovita metoda samo uz rezervu. Naime, zahvat nije potpuno bezopasan (pogotovo krajem skotnosti) i naravno, primijenjuje se samo u kuja koje nisu predviđene za rasplod.

Pripravci koji se koriste za prekid skotnosti morali bi biti učinkoviti, jednostavni za uporabu i jeftini. Poželjno je da njihova uporaba ne uzrokuje nuspojave ili da one budu minimalne (OETTLE i sur., 1988; ONCLIN i VERSTEGEN., 1996; FELDMAN i NELSON, 1996; EILTS, 2002; VERSTEGEN, 2002). Značajan problem u maloj praksi je i taj što vlasnici kuja, bez spoznaje o mogućim posljedicama po pacijentu i/ili potomstvu, najčešće zahtjevaju momentalni prekid skotnosti, čim primijete da se kuja nepoželjno sparila (Concannon i Meyers-Wallen, 1991; Concannon, 1995; Feldman i Nelson, 1996; England, 1998), dakle prije mogućnosti primjene objektivne dijagnostike gravidnosti. Naravno, svaka nepoželjno parena kuja nije skotna. Dapače, prema FELDMAN-u i sur. (1993) u čak 60% slučajeva kuje nisu ostale gravidne, pa se zato antikonceptivni tretmani u većine životinja provode nepotrebno. Cilj je iznaći najučinkovitiju metodu kojom bi se moglo prekinuti i suprimirati estrus, ali isto tako i prekinuti skotnost. U većini slučajeva nepoznat je točan datum nepoželjnog parenja, pa bi idealan bio onaj pripravak kojim bi se mogao inducirati pobačaj u bilo kojoj fazi gestacije. Prema tome, svaka nepoželjna skotnost pred struku postavlja zahtjev za iznalaženje sigurnog, učinkovitog, ali i humanog postupka (FELDMAN i NELSON, 1996). Najčešći uzroci mezalijanse su nepažnja i činjenica da vlasnici nisu bili svjesni da se kuja tjera. Postoji više metoda u rješavanju ovog problema počevši od kirurške sterilizacije do farmakološke sterilizacije i kontracepcije pa sve do imunokontracepcije. Posljednjih godina intenzivno se u indukciji pobačaja u kuja koristi kombinacija dopaminskih agonista bromokriptina i kabergolina i sintetskih analoga prostaglandina F2α koja se je pokazala potpuno učinkovitom i bezopasnom, ali i najprihvatljivijom metodom za svakodnevnu primjenu u maloj praksi (CORRADA i sur., 2006; GOBELLO i sur., 2005; Palmer i Post, 2002; Verstegen, 2002; WankeL i sur., 2002). Cilj našeg rada bio je detaljno proučiti prekid neželjenog graviditeta u kuja primjenom kombinacije PGF2a i dopaminskih agonista koji su na osnovi istraživanja u praksi zadnjih desetak godina pokazali odličan učinak. U našem radu koristili smo kombinacije preparata, na temelju iskustva objavljenih u recentnoj literaturi, ali mjenjajući dinamiku aplikacije kombinirane terapije. Na taj smo način željeli ustanoviti standardni postupak koji bi bio aplikativan i jednostavan u širokoj primjeni. Uz to smo detaljno analizirali trajanje samog postupka, trajanje nuspojava neovisno o simptomima i intenzitetu, trajanje nuspojava ovisno o simptomima i intenzitetu i na kraju samu kliničku manifestaciju pobačaja.

Željeli smo također ustanoviti postoje li razlozi zbog kojih bi ova metoda bila neprimjenjiva ili primjenjiva uz rezervu i na kraju provjeriti kakva je buduća plodnost, odnosno ima li štetnih posljedica po fertilitet i opće zdravstveno stanje kuja.

Prekid skotnosti u kuja preporučljiv je postupak u rasplodnih kuja u kojih se želi očuvati rasplodna sposobnost. U ostalih kuja, preporučljiva je sterilizacija kao mjera trajnog ukljanjanja spolnosti, budući pripravci za prevenciju estrusa, kao ni kontracepcijski postupci ne zadovoljavaju.

Prije prekida skotnosti anamnestički, ginekološki, citološki i ultrazvučno potrebno je ustanoviti da li se kuja parila je li uopće skotna, jer 38% kuja koje su podvrgnute preventivnom prekidu skotnosti nisu bile skotne (FELDMAN i sur., 1993). Najsigurniji dokaz skotnosti sredinom graviditeta je utrazvučni pregled kada se graviditet može ustanoviti sa potpunom sigurnošću. Već od 23. do 25. dana skotnosti vidljiv je embrio i otkucaji srca (CARTEE i ROWLES, 1984).

Prekid skotnosti temelji se na indukciji luteolize, dakle supresiji progesterona žutog tijela. Sniženje razine progesterona ispod 2 ng/ml kroz 24 sata uzrokuje pobačaj (FELDMAN i sur., 1993).
Dopaminski agonisti su inhibitori prolaktina. Kako je prolaktin luteotropan, održava funkciju žutog tijela, blokada sekrecije uzrokovat će regresiju žutog tijela i posljedično pobačaj. Za bolji abortivni učinak prostaglandini i dopaminski agonisti koriste se kombinirano (ONCLIN i sur., 1995).

MATERIJALI I METODE

Istraživanjem je obuhvaćeno 20 kuja. Petnaest kuja bile su čistokrvne (irski seter, dva staford terijera, labrador retriver, rotvajler, njemački ovčar, mađarska vižla, shar pei, njufaundler, istarski gonič, njemački bokser, zapadnoškotski bijeli terijer, bordoška doga, minijaturni pinč, koker španijel), a pet križane kuje. Kuje su bile u dobi od 1-7 godina (prosjek 3 godine; 5 kuja od 1 godinu, 6 kuja od 2 godine, 3 kuje od 3 godine, 3 kuje od 4 godine i po jedna kuja sa 5, 6 i 7 godina). Tjelesna masa kuja je u rasponu od 7 do 50 kg. Postupak je započet nakon ultrazvučno potvrđene skotnosti, između 28. i 35. dana skotnosti (n=3) 28.dan, (n= 6) 29.dan, (n=4) 30.dan, (n=3) 31. dan, (n=1) 32. dan , (n=1) 33. dan, (n=2) 35 .dan).

Tijekom posupka kuje nisu hospitalizirane nego držane kod vlasnika. Poslije svake aplikacije dinoprosta kuje su ostajale na Klinici 15 minuta i bilježene su nuzpojave dinoprosta. Eventualne nuzpojave tijekom dana bilježili su vlasnici kuja.
Dvanaest (12) kuja dolazilo je jednom dnevno, a 8 kuja dvaput na dan na aplikaciju dinoprosta. U 7 kuja dinoprost je apliciran s.c., a u 13 kuja intramukozno u vestibulum vagine. Pri tome je načinjena svaki dan UZV kontrola. Svakodnevno je izvršen ginekološki pregled kako bi se uočile promjene u odnosu na prethodni dan, eventualni iscjedak.
Kuje su podjeljene u 4 skupine, prema dozi i načinu apliciranja dinoprosta te vrstu dopaminskog agonista. Svim skupinama apliciran je dinoprost (Dinolytic^®, Pfizer) u rasponu doza od 0.05 do 0.21 mg/kg. Tri skupine kuja dobivale su bromokriptin, (dvije skupine nižu dozu (30.29 μg/kg t.m.), jedna skupina višu dozu (0.23 mg/kg t.m.)) i jedna skupina kabergolin (1.96 μg/kg t.m.).
Skupini A (n=8) aplicirana je viša dozu dinoprosta (0.18 mg (0.15 mg – 0.21 mg) dinoprosta/kg t.m.), i jednom dnevno bromokriptin (Bromergon^®, Lek) peroralno 28.48 μg (24.04 μg – 34.72 μg) bromokriptina/kg t.m. Doza dinoprosta podjeljenua na dvije dnevne doze aplicirana je intramukozno u vestibulum vagine (n=5).
Skupini B (n=3) aplicirana je višu doza dinoprosta prvi dan (udarna doza), a ostale dane do pobačaja smanjena doza. Prva kuja (udarna doza 0.11 mg dinoprosta/kg t.m), ostale dane aplicirano je 0.08 mg Drugoj kuji udarno 0.1 mg/kg, ostale dane 0.075 mg/kg i trećoj kuji udarno 0.075 mg/kg dinoprosta, ostale dane 0.05 mg/kg. Dinoprosta je aplicirana jednom dnevno, intramukozalno u vestibulum vagine. Dnevna doza bromokriptina (31.25 μg – 33.78 μg/kg t.m.(Bromergon^®, Lek) podjeljena je u dvije kuje na dvije doze. Skupini C (n=5) aplicirana je niža doza dinoprosta 0.078 mg (0.053 mg – 0.098 mg) /kg t.m., jednom dnevno intramukozno u vestibulum vagine (n=1), a ostalim kujama s.c. (n=5). Dnevna doza kabergolina (Galastop^®, Vetem) aplicirana je jednom dnevno, peroralno, 1.96 μg (1.17 μg – 2.05 μg) kabergolina/kg t.m.
Skupini D (n=4) aplicirana je niža doza dinoprosta (0.05 mg dinoprosta/ kg t.m.) jednom dnevno intramukozalno u vestibulum vagine. Bromokriptin Parlodel^®(Novartis) u višoj dozi od Bromergona^® (0.18 mg – 0.25 mg) bromokriptina/kg t.m. davan je jednom dnevno u dozi.

REZULTATI

Prosječno trajanje postupka bilo je 6,95 dana: u skupini A 6.25 dana, skupini B 8.66 dana, skupini C 7,4 dana i skupini D 6 dana.
U 3 kuje (15%), poslje pojave čokoladnog iscjedka postupak je valjalo produljiti i trajao je još 2 (n=2) odnosno tri dana (n=1). Sve tri kuje sa prolongiranim pobačajem imale su velik broj plodova (n=5).
Nuspojave su se javile kod 17 kuja (85%), a u 3 kuje nije bilo nuspojava (15%). Od toga, u 8 kuja (40%) nuzpojave su trajale tijekom cijelog postupka, a u 9 kuja prva tri dana (45%). Tri kuje nisu imale nuzpojave (15%). Nuzpojave bile su su: slinjenje, povraćenje, drhtanje, dathtanje, gubitak apetita. Niti u jednom slučaju nije bilo potrebe za uporabom atropina.
U skupini bez nuzučinaka (n=3) prosječna težina kuja bila je 13 kg, u skupini sa nuzučincima u prvih tri dana po aplikaciji (n=9), 20.3 kg, a u skupini sa izraženim nuzpojavama kroz cijeli postupak, prosječna težina bila je 30.6 kg.
Skupina kuja koje su tjekom postupka su imale nuzpojave kroz cijelo vrijeme postupka u prosjeku su imale 2.6 ploda (3 kuje sa 1 plodom, 1 kuja sa 2 ploda, 2 kuje sa 3 ploda, 2 kuje sa 5 plodova). Kuje sa nuspojavama u prva tri dana postupka 3.1 plod (jedna kuja sa 1 plodom, dvije kuje sa dva ploda, tri kuje sa tri ploda, jedna sa četiri i dvije sa 5 plodova). Kod kuja bez nuzpojava prosječno je pobačen 1.66 plod (jedna kuja sa jednim plodom, dvije sa dva ploda).
Kod kuja sa 1-4 ploda postupak je trajao 6-7 dana (kod kuja sa jednim plodom 7 dana, kod dva ploda 6.2 dana, kod tri ploda 6.2 dana, kod četiri ploda 7 dana). Kod kuja sa pet plodova trajanje postupka bilo je je 9.33 dana.
U skupini A (n=8) postupak je prosječno trajao 6.25 dana /5 dana (n=3); šest dana (n=2); sedam dana (n=2) i devet dana (n=1). Kod jedne kuje u koje je postupak prolongiran svi plodovi nisu pobačeni istovremeno – dva ploda pobačena su sedmog dana postupka čemu je prethodio gusti, čokoladno smeđi vaginalni iscjedak, u količini od 2 dL. Ultrazvučnom pretragom uočene su još vidljive ampule sa plodom. Deveti dan (nastavljenog postupka) ponovio se iscjedak i tada je pobačaj završen. U ovoj skupini u dvije kuje nuzpojave su bile kontinuirano, a u 5 kuja samo tijekom prva 3 dana, a u jedne nije bilo nuzučinaka.

U skupini B (n=3) trajanje postupka bilo je 8.66 dana (n=1 šest dana, n=2 deset dana). Kod dvije kuje nastupio je prolongiran pobačaj. Kod jedna kuje peti dan uočen je mukozni proziorni, zelenkasti iscjedak, sedmi dan čokoladasti. Ultrazvučnom pretragom ustanovljene su tri ampule sa plodovima. Desetog dana ponovio se čokoladasti iscjedak, a ultrazvučno je ustanovljen prekid graviditeta. Kod druge kuje sa prolongiranim pobačajem osmi dan se javio mukozni iscjedak (otapanje sluznog čepa), a deveti i deseti dan smeđi, čokoladasti iscjedak. U ovoj skupini u dvije kuje javile su se nuzpojave na početku postupka, a u jedne su trajale kroz cijeli postupak.

U Skupini C (n=5) prosječna duljina postupka bila je 7.4 dana (šest dana u jedne kuje, sedam dana u jedne kuje, osam dana u tri kuje). U tri kuje nuzpojave su trajale tjekom cijelog postupka, a u dvije u prva 3 dana.

U Skupini D (n=4 kuje) prosječno trajanje postupka bilo je 6.5 dana (četiri dana u jedne kuje, šest dana u druge, sedam dana u treće, devet dana u četvrte). Prolongirani pobačaj javio se u jedne kuje (sedmi dan čokoladasti iscjedak, ultrazvučno tri ampule sa plodovima; osmi dan mukozni iscjedak, deveti dan čokoladasti iscjedak). Deveti dan ultrazvučno utvrđen dovršen pobačaj. U ovoj skupini nuzpojave se nisu javile u dvije kuje, a u dvije problemi su trajali cijelo vrijeme postupka.

RASPRAVA

Postupak induciranog pobačaja u kuja započinje sredinom, odnosno u drugoj trećini skotnosti (28. do 35. dan po parenju). Sintetski analog PGF2a uspješno suprimira sintezu progesterona zbog luteolitičkog učinka apliciran 30. dan ili iza 30-tog dana skotnosti. To je period u kojem su kuje u istraživanju tretirane, shodno dokazima VICKERY i McRAE (1980), prema kojima u ranijoj fazi nema učinka. Dopaminski agonisti stimuliraju sekreciju dopamina i na taj način indirektno suprimiraju sintezu i sekreciju prolaktina (CONCANNON, 1987), stoga bi njihova primjena prije 30. dana mogla biti neučinkovita.
Prosječna duljina trajanja postupka u kuja koje su tretirane bromokriptinom bila je 5,5 dana a kabergolinom je 7,4 dana. Nuspojave kod davanja bromokriptina prisutne su u 33% kuja cijeli postupak, 47% kuja na početku postupka i 20 % kuja su bez nuspojava.
Kod davanja kabergolina dobivamo lošije rezultate, 60% kuja ima nuspojave tijekom cijelog postupka, 40 % kuja na početku postupka. U ovom istraživanju se bromokriptin pokazao boljim izborom za prekid gravidnosti, s obzirom na nuspojave i duljinu postupka. Rezultat je donekle iznenađujući jer bromokriptin prelazi hematoencefalnu barijeru i izaziva centralni emetički učinak. Možda je objašnjenje što je dio kuja tretiran dvokratno u tijeku dana, pa je manja doza bila slabiji podražaj na centre (VICKERY i McRAE, 1980; VERSTEGEN, 2000; ONCLIN i sur.,1995).
Duljina postupka skupine u svih kuja bila je podjednaka što govori da je metoda učinkovita i svakako bi u budućnosti tirebalo težiti sve nižim dozama kako bi se uz to i prevenirali ili oslabili nuzučinci (WankeL i sur., 2002).
Ideja da se dinoprost aplicira intramukalno u vestibulum vagine potaknuta je razmišljanjem da će učinak prostaglandina biti brži i da će nuzučinci biti blaži.
Međutim, očekivani učinci su izostali budući trajanje postupka nije bilo smanjeno, dapače prosječno trajanje postupak bilo je dulje nego kod subkutanog apliciranja, a pojavnost nuzpojava bila je niža. Dinoprost apliciran intramukozno u vestibulum vagine (n=13), u 31% (n=4) nuspojave su prisutne kroz cijeli postupak, u 46% (n=6) nuspojave zabilježene u prva 3 dana postupka i u 23% (n=3) bez nuspojava.
Dinoprost apliciran s.c. (n=7), u 57 % (n=4) nuspojave su prisutne kroz cijeli postupak, u 43% (n=3) nuspojave su prisutne na početku postupka. Intramukoznom aplikacijom dinoprosta u vestibulum vagine dobivamo slabiju izaraženost neželjenih nuspojava.
Trajanje postupka kod intramukozne aplikacije u vestibulum vagine je 7.2 dana a kod s.c. aplikacije 6.4 dana. Vjerojatno je samo slučajnost da su nuzpojave kod dvije dnevne aplikacije dinoprosta bile žešće, ali je zato postupak bio kraći od prosjeka. Također se pokazalo da tretman početnom udarnom dozom koja se konsekutivno smanjuje nema pozitivan učinak niti na trajanje postupka niti na intenzitet nuzučinaka. Nuzpojave koje prate aplikaciju prostaglandina F2a povezane su sa stimulacijom glatke muskulature.
Nuspojave se javljaju se nekoliko minuta nakon aplikacije; nakon nekoliko aplikacija dolazi do ‘adaptacije’ kuje na prostaglandin kada nestaju nuspojave (GOBELO i sur., 2005). Najintenzivnije nuzpojave nastaju od 20 do 60 minuta po aplikaciji, a nestaju za 2 do 3 sata. Parasimpatički pripravci (npr. atropin) reduciraju pojedine nuspojave, salivaciju, povraćanje i poremećaje u disanju, ali u istraživanju nije bilo potrebe za uporabom istih (ONCLIN i sur., 1995). Jačina nuspojava vezana je za tjelesnu masu kuje, dakle za jačinu doze (Palmer i Post, 2002; Verstegen, 2002).
Autori navode da kod uporabe sintetskih analoga prostaglandina odnosno kod kombinirane uporabe sintetskog analoga prostaglandina (cloprostenola) i dopaminskih agonista dolazi do prolongiranog pobačaja (ONCLIN i sur., 1995; LANGE i sur., 1997).
U istraživanju prolongirani pobačaji bili su isključivo u kuja sa većim brojem plodova.

ZAKLJUČAK

Istraživanje je dokazalo 100% uspješnost postupka. Obzirom na učinkovitost te pojavnost i intenzitet nuzpojava pokazalo se da je najoptimalnija kombinacija niske doze dinoprosta i visoke doze bromokriptina (Parlodel^®). Intramukoznom aplikacijom prostaglandina u vestibulum vagine nuzpojave su slabije izražene nego kod s.c. aplikacije. Varijabilna doza prostaglandina ne utječe na duljinu postupka. Bromokriptin uzrokije slabije nuzučinke od kabergolina, a i postupak kraće traje. Broj plodova ne utječe na intenzitet nuzpojava, ali bitno utječe na trajanje postupka.

Literatura [… prikaži]