Dr.sc. Nika Brkljača Bottegaro
Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
1. Kolike u konja
Probavni sustav konja je vrlo specifičan, i upravo zbog njegovih karakteristika konji su predisponiraniji od ostalih životinja prema razvoju probavnih poremećaja. Želudac konja je razmjerno mali, s vrlo jakim sfinkterom na ulazu što konju onemogućava povraćanje.
Tanko je crijevo konja dugačko i više od 30 m, te je vrlo slobodno i pomično u trbušnoj šupljini, što može rezultirati njegovim zapetljajem i uvlačenjem između drugih struktura trbušne šupljine. Osnova probave konja se odvija u debelom crijevu koje se sastoji od više dijelova koje karakterizira nekoliko naglih promjena promjera crijeva, što također pogoduje zadržavanju probavnog sadržaja, i mogućem razvoju patoloških procesa.
Postoji čitav niz patoloških stanja probavnog sustava koji mogu rezultirati pojavom abdominalne boli, odnosno kolika. Među čestima su opstipacije, odnosno nakupljanje čvrste mase hrane unutra crijeva. Opstipacije su vrlo česte u debelom crijevu, tj. u velikom kolonu, na mjestima njegovih suženja (zdjelična i dijafragmatska fleksura). Ova vrsta kolika vrlo se često sanira medikamentoznom terapijom, dok dugotrajni zanemareni slučajevi, ova možda naizgled bezopasne bolesti, mogu biti pogubni za konja. Spastične kolike su također vrlo česte, a karakterizira ih pojačana pokretljivost crijeva koja može dovesti do bolnog grčenja stjenke crijeva. Kod konja zahvaćenim ovim patološkim stanjem karakteristična je, uz pojavu abdominalne boli, višekratna defekacija. Srećom, spastične kolike vrlo dobro reagiraju na medikamentoznu terapiju. Nadalje, uzrok količnih bolova u konja može biti nakupljanje plina u crijevima, posebice u debelom crijevu (kolon, slijepo crijevo). Nakupljanje plinova može također biti ne samo uzrok, već i posljedica, mnogo kompleksnijih patoloških stanja probavnog sustava konja, poput promjene položaja (dio crijeva dolazi u nefiziološki položaj unutar trbušne šupljine), volvulusa i torzije (uvrtanje, zapetljaj) dijela crijeva. Obzirom da kod spomenutih uzroka kolika u pravilu dolazi do potpune blokade crijeva, ukoliko se konj u što kraćem vremenu ne podvrgne operacijskom zahvatu, smrtni ishod je vrlo izvjestan. Stoga je upravo kod ovih stanja neobično važna pravovremena adekvatna veterinarska skrb. Uzrok količnih bolova mogu biti i različiti upalni procesi, najčešće uzrokovani patogenim bakterijama, no mogu biti i posljedica uzimanja nekih lijekova. Kod takvih konja vlasnici prvenstveno primjećuju apatičnost, povećanu tjelesnu temperaturu i profuzne proljeve. Liječenje kolitisa (upale debelog crijeva) te enteritisa (upale tankog crijeva) je vrlo zahtjevno i dugotrajno. Važno je naglasiti da se vrlo često iz naizgled blagih kolika mogu, u vrlo kratkom vremenu, razviti po život opasne patološke promjene probavnog sustava.
Kako prepoznati znakove kolike? Konj bol u abdomenu pokazuje na više načina, no u pravilu sve od njih savjestan vlasnik vrlo jednostavno može zamijetiti. Tipični pokazatelji količnih bolova u konja su: učestalo lijeganje, višekratno lijeganje i ustajanje, valjanje, apatično ponašanje, držanje stražnjih nogu u neprirodno ispruženom položaju, učestalo zauzimanje položaja za uriniranje, pogledavanje prema trbušnoj šupljini, kopanje prednjim nogama, udaranjem stražnjim nogama prema trbušnoj šupljini, učestalo podizanje gornje usne, znojenje, učestalo premještanje težine s jedne na drugu nogu.
Što učiniti ukoliko se primijete neki od znakova kolika u konja? Najvažnije je odmah kontaktirati veterinara. Upravo pravovremen veterinarski pregled, a kod težih slučajeva pravovremen dolazak u specijaliziranu kliniku, ključni su faktor koji utječu na preživljavanje i najkompleksnijih slučajeva patoloških stanja probavnog sustava u konja.
Već nakon osnovnog kliničkog pregleda, koji podrazumijeva uzimanje trijasa, auskultaciju peristaltike, sondiranje te rektalni pregled, veterinar može procijeniti da li su konju potrebne daljnje pretrage i eventualna hospitalizacija.
Kako spriječiti nastanak kolika u konja? Premda je, nažalost, nemoguće u potpunosti spriječiti nastanak kolika, pravilnim držanjem zasigurno možemo umanjiti njihovu pojavnost. Dokazano je da određeni faktori utječu na povećanu učestalost pojavnosti kolika u konja: promjene u prehrani (posebice promjene vrste/kvalitete sijena), dehidracija, manjak kretanja, parazitoze, gutanje zraka, prethodne kolike, promjene vremena i transport. Učestalost pojave promjene položaja i torzije debelog crijeva povećana je u kobila u kasnom graviditetu i početkom laktacije. Spriječiti učestalost pojavnosti kolika možemo pravilnim držanjem konja. Važno je omogućavanje redovitog kretanja konja, njihovu socijalizaciju, omogućiti ispašu, redovite godišnje preglede i prema potrebi korekcije zubala, redovitu primjenu antiparazitika uz održavanje pašnjaka, omogućiti stalan pristup čistoj, svježoj vodi te postepeno uvoditi promjene u radu konja.
Pravilna prehrana je također od posebne važnosti. Konji su evolucijski stvoreni kako bi sve svoje energetske potrebe dobivali iz ispaše od 16-18 sati/dan. Uzevši u obzira način današnjeg držanja konja, kako i energetske potrebe koje proizlaze iz aktivnosti koje konjima namećemo, svjesni smo da danas samo u izuzetnim okolnostima konji žive na spomenut način. Idealno bi bilo omogućiti konju stalan pristup kvalitetnom sijenu, naravno ukoliko konj nema problema sa prekomjernom tjelesnom težinom. Količina koncentrirane hrane po obroku ne bi trebala prelaziti 0,5% tjelesne težine konja. Također je važno konju ponuditi sol te prilikom značajnih gubitaka znojenjem i elektrolite. Obzirom na osjetljivost konja na promjene prehrane nužno je svaku promjenu prehrane uvoditi postepeno, odnosno u razdoblju od najmanje nekoliko tjedana.
2. Rane u konja
Konji su po prirodi vrlo plahe životinje, često sklone panici prilikom čega vrlo često dolazi do njihovog ranjavanja. Premda najčešće na ekstremitetima, rane u konja nastaju na svim dijelovima tijela, a mogu biti od potpuno bezopasnih pa do opasnih po život.
Upravo kod ovih posljednjih od posebnog je značaja promptna adekvatna veterinarska skrb, te je stoga upravo poznavanje i prepoznavanje opasnosti od strane vlasnika konja preduvjet uspješnog liječenja. Bez obzira radi li se o opsežnim dubokim ranama ili onim jednostavnim, bezopasnim, sve rane karakterizira određen i kompleksan proces cijeljenja.
Cijeljenje rana započinje fazom upale koja nastaje odmah nakon ranjavanja, a karakterizirana je odgovorom krvnih žila, odnosno početnom vazokonstrikcijom nakon čega slijedi vazodilatacija. U ovoj početnoj fazi značajna je uloga proteina koji se naziva fibrin. Već nakon 30 minuta leukociti dolaze u ranu i započinju njezino „čišćenje“ od bakterija i stranih tijela, a istovremeno dolazi do stvaranja ugruška. U sljedećoj fazi dolazi do odvajanja bakterija i stranih tijela tijekom koje često dolazi do razvoja gnoja. Faza epitelizacije započinje već oko 8. sata nakon ranjavanja. Oko 4-5 dana u ranu prilijevaju fibroblasti, odgovorni za kontrakciju, odnosno skupljanje rane. Kontrakcija je uvijek znatno izraženija na mjestima s opsežnim potkožjem, tj. na ranama na trupu i vratu, dok je ona zamjetno usporenija na ranama na donjim dijelovima ekstremiteta kod kojih je vrlo malo tkiva potkožja. Od 3. do 6. dana započinje stvaranje granulacijskog tkiva koje ispunjava defekt rane i omogućuje kontrakciju njezinih rubova. Konji su, nažalost, vrlo skloni razvoju hipergranulacije, odnosno prekomjernog razvoja granulacijskog tkiva koje prominira daleko iznad razine kože i time remeti proces cijeljenja. Posljednja faza cijeljenja rane podrazumijeva razvoj ožiljka koji obiluje kolagenim tkivom. Nemoguće je ubrzati cijeljenje rana, no možemo utjecati na stvaranje uvjeta u kojima će cijeljenje biti najefikasnije, a time i najbrže.
Što napraviti kada se konj povrijedi? Osnovna prva pomoć, koja se pruži konju do dolaska veterinara, može znatno utjecati na proces cijeljenja rane. Bandažiranjem rana često, ne samo što se može zaustaviti krvarenje, već se može i spriječiti daljnja kontaminacija rane i konju pružiti stabilizaciju povrijeđenog dijela tijela. Koliko se god rane činile prljavima, nipošto ih nije uputno čistiti utrljavanjem agresivnih dezinficijensa prije obavljenog veterinarskog pregleda. U većini slučajeva biti će najbolje isprati ranu fiziološkom otopinom i blagom otopinom betadina (0,01%), ne zaboravljajući korištenje čistih rukavica kojima ćemo spriječiti daljnju kontaminaciju rane. Na samu ranu uputno je staviti sterilne komprese namočene fiziološkom otopinom, te iste fiksirati većom gazom ili vatom. Kao sekundarni sloj povoja, u pravilu se koristi značajna količina vate, no u nedostatku mogu poslužiti i čisti ručnici. Kako bi se cijeli povoj učvrstio, na vatu se mota ljepljivi/elastični povoj, a u nedostatku istoga mogu dobro poslužiti i stajske bandaže.
Nakon dolaska veterinara važno je utvrditi karakteristike rane, odnosno procijeniti koji je način liječenja najprikladniji. Ukoliko postoji značajno krvarenje, imperativ je takvo krvarenje zaustaviti. Ukoliko je došlo do velikog rascjepa kože, ranu je često potrebno kirurški obraditi što je svakako uputno napraviti dok je rana čim svježija. Često naizgled banalne rane, poput ubodnih rana, mogu ugrožavati život konja. Posebno su zahtjevne ubodne rane koje sežu u šupljine zglobova obzirom da je kod takvih rana neminovna infekcija zahvaćenih zglobova koje se liječe artroskopskim zahvatom uz dugotrajnu sistemsku i lokalnu primjenu antibiotika. Slične posljedice po zdravlje konja mogu imati i ubodne rane kopita, ako sežu do vitalnih struktura unutar čahure kopita.
Bakterija Clostridum tetani se u velikim količinama nalazi u okolini konja, posebno u fecesu. Premda vrlo otporna u obliku spora, ovoj bakteriji je za razvoj potreban okoliš bez kisika, koji često nastaje u ranama koje u sebi imaju odumrlog tkiva. U takvim uvjetima spore ove bakterije proklijaju, te dolazi do stvaranja toksina koji iz rane prelazi u cirkulaciju. Posljedica njegovog djelovanja je generaliziran grč velikih mišićnih masa, posebno uočljiv na žvačnoj muskulaturi. Konji koji boluju od tetanusa kliničke znakove razvijaju vrlo brzo, vrlo burno reagiraju na podražaje, teško i ukočeno se kreću, raširenih nogu, ispruženog vrata, s uškama okrenutim sa strane i uz prolapsus treće očne vjeđe.
Takvi koji vrlo često ne mogu ustati te u pravilu umiru od ugušenja kao posljedice paralize dišnih mišića. Klinička slika tetanusa u konja je vrlo dramatična, no srećom ova se bolest uspješno može prevenirati. Dovoljno je redovito cijepiti konja, a ukoliko dođe do ranjavanja, uputno je konju i aplicirati serum protiv tetanusa koji će imati promptni učinak.
Bolesti konja su neminovne te mnoge od njih mogu ugroziti život konja. Njihova se učestalost može značajno smanjiti pravilnim držanjem. Obzirom da je za najbolje rezultate liječenja neophodna pravovremena intervencija veterinara, upravo je sposobnost vlasnika da uoči promjene na konju od neizmjerne važnosti.
Pročitajte i:
