Pripremila:
Marija Santini, dr. sc., dr. med., specijalist infektolog
Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Bjesnoća je gotovo redovito fatalna bolest za ljude.
Ipak, nekoliko nedavnih izvješća otvara pitanje jesu li svi ljudi jednako podložni ovoj bolesti i postoji li mogućnost abortivne infekcije? Obzirom da je većina ljudi izuzetno podložna virusu bjesnoće, određeni stupanj otpornosti trebalo bi tražiti u manjim genetski izoliranim skupinama koje su endemski izložene virusu.
Kako bi provjerili ovu mogućnost, Gilbert i suradnici su proveli istraživanje na pripadnicima dvije izolirane zajednice u peruanskom dijelu Amazonije. Radi se o području u kojem su učestale epidemije bjesnoće povezane s ugrizima šišmiša.
Od ukupno 316 pripadnika navedenih zajednica, anketirane su 92 osobe (prosječna dob 25 godina; 55 % muškaraca) od kojih je 50 (54 %) osoba navelo podatak o prethodnom ugrizu šišmiša. Uzorci seruma prikupljeni su od 63 osobe. U uzorcima 7 (11 %) osoba pronađena su neutralizirajuća protutijela na virus bjesnoće (rVNA). Šestero od ovih sedmero ispitanika navelo je podatak o prethodnom ugrizu šišmiša, a samo jedna osoba je potvrdila da je zaprimila postekspozicijsku profilaksu. Protutijela na nukleoprotein virusa (RNP) klase IgG pronađena su kod 3 osobe (od kojih su dvije imale i neutralizirajuća protutijela), a klase IgM kod jedne (negativne na ostala protutijela). Svih devet seropozitivnih osoba navelo je izloženost šišmišima u anamnezi, a sedmero i ugriz. Seropozitivnost je bila povezana s dobi: osobe mlađe od 29 godina imale su značajno nižu vjerojatnost seropozitivnog nalaza.
U objašnjenju navedenih nalaza kao jedna mogućnost navodi se da je ova izolirana populacija ispitanika genetski i imunološki otpornija na infekciju virusom bjesnoće, u kojem slučaju bi sekvencioniranjem genoma i daljnjim istraživanjima mogli doći do saznanja o biokemijskim putovima odgovornim za otpornost na infekciju virusom bjesnoće. Kao drugo moguće objašnjenje navodi se moguća povezanost s utjecajem vektora (u ovom slučaju mikrobiološke flore u slini šišmiša) ili abortivna infekcija malog i perifernog inokuluma. U svakom slučaju, rezultati ovog istraživanja mijenjaju općeprihvaćen pogled na bjesnoću u čovjeka kao na redovito fatalnu bolest i utiru put traženju novih terapijskih mogućnosti.Izvor:
Gilbert AT et al. Evidence of rabies virus exposure among humans in the Peruvian Amazon. Am J Trop Med Hyg 2012 Aug; 87:206.
Preuzeto iz Infektološkog glasnika 32:3, 143-145 (2012)