The adjective “immune” and its derivatives

Klječanin Franić, Ž.

Željana KLJEČANIN FRANIĆ, prof., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Dopisni autor: zkljecanin@vef.hr

Sažetak

---

U biomedicinskoj publicistici i znanstveno-popularnim tekstovima u značenju mehanizama koje tijelo upotrebljava kao zaštitu od stranih tvari susrećemo dvije varijante naziva, imunost i imunitet.
Obje su imenice tvorene od pridjeva imun, čiji korijen nalazimo i u pridjevima imunosni i imunološki.
Upotreba ovih triju pridjeva kao sinonima navodi na zaključak da nema razlike među njihovim značenjima. U ovom se radu analiziraju tvorenice od pridjeva imun i odgovara na pitanje jesu li imenice imunost i imunitet te pridjevi imun, imunosni i imunološki sinonimi ili različiti tvorbeni nastavci označuju i razliku u njihovu značenju. Primjere smo potražili i u udžbenicima veterinarske imunologije.

---

Ključne riječi: imunost, tvorba riječi, veterinarska imunologija, terminologija.

Abstract

---

In biomedical and popular scientific texts about the importance of the mechanisms used by the body as protection from foreign substances, we come across two variants of the term “immunity” in the Croatian language (imunost and imunitet) Both nouns are derived from the adjective “immune” whose roots are found in the adjectuves “immune” and “immunological” (imunosni, imunološki). The use of all these three adjectives as synonyms leads us to the conclusion that there is no difference in their meaning. This study analyses derivatives from the adjective “imun” and answers the question whether the nouns “imunost” and “imunitet” and the adjectives “imun” and “imunitet” are synonyms, or if the different suffixes or prefixes indicate differences in meaning. We looked for examples in veterinary immunology textbooks.

---

Key words: immunity, creation of words, veterinary immunology, terminology.

▲

Uvod

Imunologija je biomedicinska disciplina koja proučava sposobnost organizma da prepozna strane tvari (antigene) i da se odupre njihovu djelovanju (Padovan, 1990.). Ova relativno mlada znanost svojim se strelovitim razvojem nametnula kao kamen temeljac humane i veterinarske medicine i malo je veterinarskih djelatnosti koje s njom nisu povezane (Šeol Martinec i Herak Perković, 2013.). Nema dvojbe koliko su temeljno znanje o imunološkim zbivanjima i njegova primjena u kliničkoj praksi u humanoj i veterinarskoj medicini važni, no dvojbe se često pojavljuju kad trebamo imenovati pojmove koji se odnose na imunologiju i imunost. Tako samo letimičan pregled suvremene znanstvene i stručne publicistike iz biomedicine pokazuje da se primjerice reakcija koja se događa u organizmu s ciljem obrane od stranih tijela naziva imuni, imunosni i imunološki odgovor.
Također, u značenju sposobnosti obrane organizma od bolesti nailazimo na termine imunost i imunitet.
Postavlja se pitanje imaju li ovi pridjevi i imenice isto značenje, odnosno mogu li se u imenovanju stručnih pojmova zamjenjivati a da to ne utječe na promjenu značenja, te koji je od navedenih oblika usklađen s terminološkim preporukama i načelima.

▲

Imunost i imunitet

Nazivi imunost i imunitet internacionalizmi su koje nalazimo i u općem i stručnom jeziku. Dolaze od latinske riječi immunitas koja je označivala nemogućnost osuđivanja, odnosno izuzeće mogućnosti kažnjavanja članova senata u Rimu. Kod internacionalizama koji u hrvatskom jeziku završavaju na –itet te imaju svoje ekvivalente na –ost prednost u upotrebi imaju oblici sa sufiksom –ost. U biomedicini to su nazivi imunitet > imunost, sterilitet > sterilnost, graviditet > gravidnost itd. Naime, kako ovi nazivi potječu iz latinskog i grčkog jezika, a terminološka je preporuka da se posuđuje samo osnovni strani naziv, a ne i njegova cijela porodica (Hudeček i Mihaljević, 2012.), u tvorbi imenice od pridjeva imun upotrijebit ćemo domaći sufiks –ost. Tako se u biomedicinskom jeziku preporučuje oblik imunost, a ne imunitet, koji smo preuzeli iz njemačkog jezika (Immunität). To načelo poštuju i Enciklopedijski rječnik humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja (Padovan, 2006.), koji sadržava temeljni korpus biomedicinskog, pa i imunološkog nazivlja, te suvremena veterinarska udžbenička literatura iz imunologije u kojoj se upotrebljava isključivo naziv imunost (Naglić i Hajsig, 1993.; Hajsig i sur., 2012.; Šeol Martinec i Herak Perković, 2013.).

No da je i varijanta imunitet našla svoje mjesto u terminologiji, pokazuju nazivlja drugih struka. U pravnom nazivlju nalazimo primjerice diplomatski imunitet (nepovredivost osobe diplomatskog predstavništva i prostorija koje mu pripadaju; HJP), a u pomorskom i općeprometnom pravu brodski imunitet (sudski i izvršni imunitet koji sprečava da brod ne potpadne pod sudsku nadležnost druge države) (STRUNA).

Tako su imunost i imunitet na razini različitih terminoloških sustava desinonimizirani i nisu varijante istoga naziva, već paronimi, riječi koje slično zvuče, ali im se značenja razlikuju. Izbor među sufiksima – ost i –itet u tvorbi imenice od pridjeva imun uvjetovat će ne samo terminološko načelo, koje bi prednost dalo domaćem sufiksu –ost, nego i terminološki sustav unutar kojega se pojam imenuje.

▲

Imun, imunosni, imunološki

Opisni pridjev imun dolazi od latinske riječi immunis što znači isključen. U hrvatskom jeziku imun označuje onoga koji je otporan na što, stoga će u biomedicini imun biti onaj koji je otporan na bolesti ili njihove uzročnike, dok će u prenesenom značenju imun biti i onaj koji primjerice ne prihvaća nečija prigovaranja.

U stručnim tekstovima ovaj pridjev često nalazimo u značenju odnosnog pridjeva imunosni, pa ćemo tako naići na oblike autoimune bolesti i imuni sustav, u kojima je pridjev imun pogrešno upotrijebljen.

Pridjev imunosni izveden je od imenice imunost (imunost + –ni > imunostni, pri čemu suglasnik –t ispada iz suglasničke skupine –stn i dobivamo imunosni). Upotrebljava se u značenju onoga što se odnosi na imunost: imunosni sustav, imunosna reakcija, imunosni odgovor itd. U tom se značenju međutim pogrešno upotrebljava i pridjev imunološki, pa imamo i varijante imunološki sustav, imunološka reakcija i imunološki odgovor.

Pridjev imunološki izveden je od imenice imunologija (nastavak –ija odbacuje se i dodaje odnosni sufiks –ski), koja označuje znanost i djelatnost. Tu se radi o sekundarnoj mutaciji gdje se odnosni pridjev izveden od jedne imenice odnosi i na drugu imenicu od iste osnove (Babić, 2002.), pa se tako imunološki odnosi i na struku (imunologija) i osobu koja se tom strukom bavi (imunolog). Imunološke su primjerice pretrage, testovi i dijagnostika.

Premda ova tri pridjeva imaju različita značenja, u upotrebi se u znanstveno-stručnoj publicistici i znanstveno-popularnim tekstovima oni često nalaze kao sinonimi, riječi koje znače isto.
Oni su, međutim, i unutar istoga terminološkog sustava paronimi, slični su i po zvučnosti i po značenju, zbog čega je zamjenjivost među njima vrlo česta (Tafra, 2003.). Najčešći su paronimni parnjaci imun // imunosni i imunosni // imunološki. Kako se radi o različitim vrstama pridjeva (opisni i odnosni) te s obzirom na to da se i dva odnosna pridjeva, imunosni i imunološki, tvorbeno jasno razlikuju jer su izvedeni od dviju imeničnih osnova (imunost i imunologija), u stručnim se nazivima ne bi trebali zamjenjivati jer upotreba pogrešnog paronima prenosi sasvim drugo značenje.

Pridjev imunosni upotrijebit ćemo za bolesti, poremećaje i stanja imunosnog sustava te za sve mehanizme i tvari koje sudjeluju u njegovu funkcioniranju. Isto vrijedi i za pridjeve tvorene prefiksima (hiper-) i vezanim leksičkim morfemima (auto-), pa će tako autoimuna bolest biti autoimunosna bolest, a hiperimuni serum hiperimunosni serum. Pridjev imunološki upotrijebit ćemo kad govorimo o dijagnostici – testovima, metodama, postupcima, pretragama itd.

Želimo li navesti primjere upotrebe ovih pridjeva, možemo reći da je imun (otporan) organizam, životinja, čovjek, jedinka. Što se tiče pridjeva imunosni i imunološki, najčešće primjere, preuzete iz veterinarskih udžbenika iz imunologije, donosimo u tablici.

Jedan je od važnih terminoloških zahtjeva težnja za ekonomičnošću stručnih naziva te je dobro da oni budu što kraći, po mogućnosti jednorječni (Mihaljević i Ramadanović, 2006.).
U imunologiji su tako mnogi dvorječni i višerječni nazivi u kojima se pojavljuju pridjevi imunosni i imunološki postali jednorječni tvorbenim načinom koji se u hrvatskim gramatikama naziva slaganjem (Barić i sur., 1997.). Tako su nastale sljedeće složenice:

Premda se nisu svi dvorječni nazivi čija je sastavnica pridjevna tvorenica imunosni odnosno imunološki ustalili kao složenice, nema razloga da se kao kraći i ekonomičniji naziv ne upotrijebi primjerice imunosustav, imunoodgovor, imunoreakcija itd. Osim što su takvi nazivi u skladu s terminološkim preporukama, oni koji nisu sigurni koji pridjev upotrijebiti izbjeći će i mogućnost pogreške. Naravno, želimo li znati koji je pridjev ispravno upotrijebiti uz koji imunološki pojam, zavirit ćemo u Enciklopedijski rječnik humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja ili u udžbenike veterinarske imunologije u kojima su paronimni parnjaci imunosni i imunološki u dvorječnim i višerječnim nazivima vrlo jasno značenjski razgraničeni.

▲

Zaključak

U suvremenim znanstveno-stručnim i znanstveno-popularnim tekstovima iz biomedicine susrećemo imenice imunost i imunitet te pridjeve imun, imunosni i imunološki koji se zbog svoje izrazne sličnosti često upotrebljavaju kao sinonimi. Iako su imunost i imunitet izvedeni od jednog pridjeva i mogu biti sinonimi u biomedicinskom nazivlju, preporučuje se naziv imunost jer se prednost daje tvorbi domaćim sufiksima. Pridjevi imun, imunosni i imunološki tvorbeno se i značenjski razlikuju i ne bi se trebali upotrebljavati kao sinonimi. Pridjev imun opisni je pridjev koji znači otporan na bolesti i njihove uzročnike. Pridjevi imunosni i imunološki odnosni su pridjevi, pri čemu je imunosni izveden od imenice imunost i odnosi se na sve mehanizme i njihove komponente uključene u obranu organizma od stranih tijela, dok je imunološki izveden od imenice imunologija i odnosi se na imunologiju kao znanost i djelatnost. Želimo li oprimjeriti značenjske razlike ovih paronima u jednoj rečenici, reći ćemo da je nakon cijepljenja psa protiv parvovirusa u njegovu organizmu došlo do imunosnog odgovora te je imunološkim dijagnostičkim metodama ustanovljeno da je pas stvorio zaštitna protutijela, što znači da je postao imun na pseći parvovirus.

Literatura [… prikaži]

• Primjena terminoloških načela na sinonimne nazive u veterinarskoj kirurgiji
• Pokrate u biomedicinskom nazivlju
• Razlikovanje pridjeva genski, genetski i genetički
• Jetreni – hepatalni, hepatički ili hepatični?
• Pridjevi u medicini tvoreni sufiksom –(at)ozan