Pridjevne varijante tvorene sufiksima –alan/–alni i –ni/–ski

Klječanin Franić, Ž.

Željana KLJEČANIN FRANIĆ, prof., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Znatan se dio medicinskog nazivlja temelji na internacionalizmima – riječima koje potječu iz latinskog i grčkog jezika. Upotreba internacionalizama vrlo je ekonomična i medicinskom terminološkom sustavu potrebna jer su odgovarajuće hrvatske varijante tih naziva često višečlani nazivi (npr. hiperimunizacija – imunizacija u cilju postizanja visokog titra protutijela, skleroza – patološko, djelomično sistemsko otvrdnuće tkiva ili organa), a i tvorbene su mogućnosti internacionalizama iznimno velike. U tvorbi pridjeva od internacionalnih osnova međutim sudjeluju i latinski i hrvatski sufiksi, pa se pojavljuje nesigurnost koji sufiks upotrijebiti.

U stručnoj se i znanstvenoj publicistici primjerice susreću sinonimni pridjevni oblici gingivalni i gingivni, hormonalni i hormonski itd. U prvoj je pridjevnoj varijanti riječ o preuzimanju latinskog pridjevnog oblika (gingivalis – gingivalni, hormonalis > hormonalni), dok drugi tvorbeni model slijedi obrazac tvorbe hrvatskim sufiksom koji se dodaje na preuzetu latinsku osnovu (gingiv(a)+ –ni > gingivni, hormon + –ski > hormonski).

Jedno od terminoloških načela prema kojima se tvore nazivi u hrvatskom jeziku glasi da se pri posuđivanju iz stranih jezika posuđuje samo osnova, a izvedenice se tvore prema pravilima hrvatske tvorbe – domaćim sufiksima. Dakle ako već posuđujemo latinsku ili grčku imenicu (gingiva, hormon), ne treba preuzimati i internacionalne pridjeve (gingivalni, hormonalni), već prednost treba dati obliku tvorenom hrvatskim sufiksima (gingivni, hormonski). To vrijedi za sve pridjeve koji se pojavljuju u varijantama tvorenima preuzetim latinskim sufiksom –alan/–alni i domaćim sufiksima –ni i –ski.
U tablici donosimo primjere pridjeva u medicini koji se nalaze u sinonimnim varijantama i njihov preporučeni oblik.