IzdvojenoIzlaganje sa skupaKućni ljubimciParazitiVeterinarski lijekovi

Prijedlog pristupu dehelmintizacije pasa – da li je vrijeme za korekciju naređenih mjera?

prof. dr. sc. Tatjana Živičnjak
Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, tatjanaz@vef.hr

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2017.

Summary


Izvor: Zbornik radova 6. HRVATSKI VETERINARSKI KONGRES

Kad se govori o dehelmintizaciji pasa i naređenim mjerama u RH, isključivo se misli o mjerama kojima je svrha suzbijanje ehinokokoze kod pasa, kojima je prilikom cijepljenja protiv bjesnoće propisana primjena pripravkom koji sadrži prazikvantel.
Trenutačno na našem tržištu za primjenu kod pasa postoje samo oralni oblici (tablete) kombiniranih pripravaka koji osim nematocida (najčešće febantel i pirantel), ili makrocikličkog laktona, sadrže i prazikvantel.

Ako zanemarimo činjenicu da se pripravak s prazikvantelom obavezno aplicira i psima koji su čitav život na kuhanoj ili komercijalnoj prehrani dehidriranom ili konzerviranom hranom, već dulje vrijeme ističemo da se uz takve propisane mjere kriju (barem) četiri zamke:

    ■ Prva zamka je trenutačna dostupnost u RH samo oralne primjene, jer se vlasniku prepušta da on aplicira tablete. Mnogi vlasnici nisu vješti u davanju tableta psima, neke pse nije moguće niti „prevariti“ stavljanjem tableta u hranu. Neki vlasnici zaborave dati tablete, neki ih daju manje od propisanog, a neki ih ne daju namjerno.
    ■ Druga zamka je nemogućnost kontrole (također Naredbom propisanog) neškodljivog uklanjanja izmeta 48 sati nakon aplikacije lijeka.
    ■ Treća je nemogućnost kontrole postupka s odbačenim visceralnim organima nakon „privatnog“ klanja (a Naredbom je propisano neškodljivo uklanjanje u kafileriji ili termička obrada).
    ■ Četvrta je što dan nakon davanja prazikvantela pas može dobiti obrok s vitalnim hidatidama i nakon 7-8 tjedana ponovo početi kontaminirati okolinu jajima male pasje trakavice.

Izvjesno je da će u RH vrlo uskoro biti stečeni uvjeti da se kao i u većini zemalja EU primijeni drugačiji kalendar cijepljenja protiv bjesnoće (odnosno, da prestane biti obavezno cijepljenje jednom godišnje cijeloga života). U tom slučaju će nužno trebati donijeti nove mjere koje se tiču suzbijanja ehinokokoze.

Smatramo da bi obavezna primjena prazikvantela u parenteralnoj primjeni dala bolji učinak (pas bi sigurno dobio pripravak), ali bi trebalo promisliti i odrediti koje su to ciljane skupine koje trebaju dobiti prazikvantel.
Moramo biti svjesni da postupak s odbačenim organima nakon privatnog klanja (dokle god je ono dopušteno) nije moguće kontrolirati i da su psi koji žive u takvom okruženju a priori izloženi. Osim pasa koji žive u ruralnim predjelima, trebamo biti svjesni da i lovački psi često dobivaju sirove ostatke ustrijeljene divljači.

Osim male pasje trakavice, tu je još nekoliko vrsta trakavica iz roda Taenia koje pas dobije nakon konzumacije termički neobrađenih visceralnih organa, mozga ili muskulature s larvalnim stadijem. Takav pas kontaminira okolinu jajima, a neke od tih trakavica također mogu kao posrednika koristiti i čovjeka.

Kod pasa koji su izloženi, najdjelotvornija bi bila redovita primjena prazikvantela unutar prepatentnog razdoblja za E. granulosus, a to je svakih 7 tjedana.

    Druga (i jeftinija) mogućnost bi bilo tretiranje prazikvantelom samo pasa u endemskom području ehinokokoze (Dalmacija) svakih 7 tjedana. Ovom mjerom ne bi adekvatno bili obuhvaćeni svi lovački psi, ali niti ostali eksponirani psi.
    Treća mogućnost bi bila sve izložene pse tretirati odmah nakon sezone klanja u endemskom području ehinokokoze (do 2004. godine je Naredbom bila propisana „trokratna aplikacija“). Niti ovom mjerom ne bi bili obuhvaćeni svi psi (lovački, ali i ostali eksponirani).
    Četvrta mogućnost je aplikacija prazikvantela svim psima koji su izloženi invaziji tenijama na području cijele RH, odmah nakon sezone klanja. Međutim, iako je u RH poznato vrijeme kad su uobičajena privatna klanja, to nije regulirano zakonom i provode se sporadički tijekom cijele godine. Niti ovom mjerom ne bi bili obuhvaćeni svi psi (lovački i ostali eksponirani).

Razvidno je da idealnih mjera nema i da bi trebalo odabrati onu koju je moguće kvalitetno provesti s obzirom na cijenu i organizaciju. Osim aplikacije prazikvantela, edukacija vlasnika pasa je neprocjenjiva, jer bi vlasnici mogli i trebali imati glavnu ulogu u suzbijanju ehinokokoze (ali i ostalih tenioza) pasa, a time i kod ljudi. Smatramo da su veterinari opće prakse, koji su u svakodnevnom kontaktu s vlasnicima, izrazito važan čimbenik u tom procesu.

Otežavajuća okolnost je što se posljednjih godina doslovno kao pokret, na društvenim mrežama i internetu općenito, pojavilo favoriziranje BARF-a, odnosno prehrane pasa i mačaka sirovim mesom (skraćeno od Biologically Appropriate Raw Food, Bones And Raw Food ili Bones and Raw Flesh), a nažalost i neki veterinari su pobornici toga. Ukratko, pobornici BARF-a smatraju da sirovo meso kao „prirodna prehrana“ pored navodno bolje probavljivosti, liječi sve bolesti i alergije prouzročene „neprirodnom“, komercijalnom hranom, a isto tako da ih prevenira. Iako u znanstvenoj literaturi ne postoji niti jedan dokaz takvog učinka, postoji mnoštvo dokaza o invazijama parazitima, infekcijama mikroorganizmima, te ozljedama sirovim kostima. Takva hrana na tržište u RH najčešće dolazi duboko zamrznuta; što se parazita i njihovih razvojnih stadija tiče, u takvom obliku ne predstavljaju opasnost za životinju niti javnozdravstveni rizik, ali još uvijek tu postoji problem patogenih mikroorganizama koji se odlično čuvaju u duboko zamrznutom stanju (najčešće Salmonella, Listeria i Campylobacter, a ne treba niti zanemariti niti virus bolesti Aujeszkoga). Neki vlasnici kupuju meso u trgovini i budući da je namijenjeno prehrani ljudi, daju ga životinjama sirovog, bez prethodnog zamrzavanja. Iako je teško povjerovati da će se na policama trgovine/mesnice naći iznutrice s hidatidama, to nije nemoguće, ali potencijalno veći problem je Toxoplasma gondii i Sarcocystis spp. na koje se rutinski ne provodi pretraga poslije klanja.

Pored navedenoga, treba raditi na edukaciji uzgajivača, kako bi započeli s dehelmintizacijom štenadi u dobi od 2-2,5 tjedna, sa svrhom sprečavanja kontaminacije okoline jajima askarida (Toxocara canis) jer se radi o opasnoj zoonozi (visceralna larva migrans). Štenad nakon transplacentne i galaktogene invazije okolinu počinje kontaminirati jajima već u dobi od tri tjedna. Iako trenutačno na našem tržištu postoje dva pripravka koji su namijenjeni oralnoj primjeni kod tako mlade štenadi (aplikaciju treba ponavljati prema uputi proizvođača do navršena tri mjeseca), još je uvijek uobičajeno da se prva dehelmintizacija štenadi radi u dobi od 2 mjeseca ili čak kasnije, kad postoji više odobrenih pripravaka na tržištu.

Deworming Schedule in Dogs – Are We About Time for Control Measures Reformulation?


prof. Tatjana Živičnjak, PhD, Veterinary Faculty University of Zagreb


Summary
Control measures ordered by the law in the Republic of Croatia imply the application of praziquantel to all dogs (as a control measure against echinococcosis), along with the vaccination against rabies, and both should be performed yearly. While some EU countries require yearly rabies vaccination by law too, in others the 3-year vaccines are acceptable. It is to be expected a change of rabies vaccination schedule in Croatia soon, so maybe this is the moment for echinococcosis deworming schedule reformulation. Although universal deworming protocol does not exist, maybe it should be evaluated which is the target group not requiring „preventive application“ of praziquantel, but on the other side, it should be recognized which are target groups requiring praziquantel more often than yearly. Furthermore, maybe it will be wise to evaluate the advantages and disadvantages of oral dewormer applications.

Vezani sadržaji

Epilepsija u praksi – što sve možemo bez napredne dijagnostike?

Urednik

Spongiformna encefalopatija jelena – Chronic wasting disease (CWD)

Urednik

Pregled brahicefalne opstruktivne bolesti dišnih putova: patofiziologija, dijagnoza, liječenje i perspektive

Urednik

Psihičke ozljede i “izgaranje” veterinara u Republici Hrvatskoj

Urednik

Javni poziv za iskaz interesa za provedbu subvencioniranog postupka sterilizacije vlasničkih pasa na području Grada Zagreba za 2024.

Urednik

Održan stručni tečaj „Terapija laserom – jesmo li na istoj valnoj duljini?”

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više