Živičnjak, T.
Dr. sc. Tatjana ŽIVIČNJAK, dr. med. vet., redovita profesorica u trajnom zvanju, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Vlasnici, uzgajivači i veterinari imaju zajednički cilj kad se radi o dehelmintizaciji pasa i mačaka: zdrava životinja koja nije izvor invazije za druge životinje i ljude. Već se desetljećima na tržištu nalaze pripravci različitih proizvođača, koji sadržavaju jednu djelatnu tvar ili (češće) kombinaciju više djelatnih tvari. Obično se radi o pripravku iz skupine benzimidazola (febantel ili fenbendazol) u kombinaciji s pirantelom i/ili prazikvantelom. Iako se radi o djelotvornoj kombinaciji, u uputama uz ljekoviti pripravak (bez obzira na proizvođača) nerijetko je naglašeno da je lijek djelotvoran kod svih navedenih parazita u jednokratnoj aplikaciji propisane doze, zatim da kod „jakih invazija“ liječenje treba ponoviti za 14 dana, a preporuka je „preventivno“ davati taj pripravak svaka tri mjeseca.
Osim benzimidazolske skupine antihelmintika (s prazikvantelom i/ili pirantelom ili bez njih), na našem se nalaze i pripravci iz skupine makrocikličkih laktona (eprinomektin, milbemicin oksim, moksidektin i selamektin), sami ili u kombinacijama s insekticidima/akaricidima i/ili antihelminticima, namijenjeni psima ili mačkama za lokalnu (spot-on), oralnu ili parenteralnu primjenu. Makrociklički se laktoni znatno razlikuju od ostalih antihelmintika zbog djelovanja na razvojne stadije nekih ektoparazita te produljenog (stoga i preventivnog) učinka, zbog kojega dolazi i do ugibanja juvenilnih stadija nematoda ubrzo nakon invazije.
Pri ordiniranju antihelmintika nužno je znati ne samo ima li životinja endoparazite nego i koje. Jedino je u štenadi i mačića preporuka započeti dehelmintizaciju ako i nema kliničke indikacije za dijagnostiku.
Dehelmintizaciju treba započeti u dobi od dva (štenad), odnosno tri tjedna (mačići) zbog izvjesne transplacentalne (štenad) i galaktogene (štenad i mačići) invazije crvima iz roda Toxocara i više puta ponavljati aplikaciju (svakih 14 dana benzimidazolskim pripravcima, a jedanput mjesečno makrocikličkim laktonima). Mi preporučujemo ponavljanje do navršenih 3,5 – 4 mjeseca, a nakon mjesec dana od posljednje aplikacije lijeka treba koprološkom pretragom ustanoviti ima li parazitskih jaja (ali i cista i oocista) u izmetu.
Prazikvantel koji se nalazi u mnogim pripravcima kao jedan od sastojaka, vrlo je djelotvoran kod trakavičavosti. Prepatentno razdoblje kod trakavica pasa i mačaka iznosi 3 – 7 tjedana, ovisno o vrsti.
Nakon determinacije vrste/roda trakavice na osnovi morfologije (ili molekularnim metodama) izbačenih članaka i ordiniranja prazikvantela moguće je ubuduće osigurati preventivu ili redovitim tretmanom protiv ektoparazita (Dipylidium caninum), odnosno prehranom termički obrađenim mesom uz sprečavanje predatorstva (Taenidae, Diplopylidium, Joyeuxiella).
U mačaka koje izlaze vani vrlo je izvjesno da će uhvatiti i vjerojatno i pojesti nekog sitnog glodavca, pticu ili guštera. Psima je pak tkivo sitnih glodavaca (ako ih pojedu) izvor invazije trakavicom Echinococcus multilocularis (prepatentno razdoblje je oko 5 tjedana) nakon čega izmet psa postaje izvor invazije za ljude.
Nadalje, uobičajeno je lovačkim psima dati ostatke nakon egzenteracije divljači, a ponegdje tradicija klanja domaćih životinja za vlastite potrebe podrazumijeva i tradiciju bacanja sirovih ostataka psima. Termički neobrađeno meso i iznutrice domaćih životinja i lovne divljači psima su izvor invazije trakavicama iz roda Taenia, zbog čega je desetljećima u Hrvatskoj bila obvezna dehelmintizacija svih pasa jedanput godišnje pripravkom koji sadržava prazikvantel (uz cijepljenje protiv bjesnoće), isključivo kao mjera suzbijanja invazije malom pasjom trakavicom (E. granulosus sensu lato) koja je također zoonotska.
Budući da je prepatentno razdoblje male pasje trakavice oko šest tjedana, a ordinirani prazikvantel nije imao produljeno djelovanje, jasno je da su psi i vlasnici u nastavku godine imali dovoljno vremena dijeliti ostatke od klanja ili nakon lova, a trakavice su imale vremena dosegnuti razdoblje patencije.
Koprološkom parazitološkom pretragom moguće je detektirati parazite (helminte i protiste) probavnog i dišnog sustava te jetre. Kod mnogih je endoparazita dijagnostički stadij jaje, cista ili oocista, ali kod nekih se u svježem izmetu mogu nalaziti i embrionirana jaja i ličinke (Strongyloides sp.). Pri kliničkoj sumnji na plućne vlasce mesoždera nije pouzdano provoditi samo standardnu koprološku parazitološku pretragu nego se u slučaju sumnje pretražuju i ispirci traheje i radi se, osim standardne flotacije, i Baermannova metoda jer dijagnostički su stadij ličinke, a ne jaja. Invazija francuskim srčanim crvom (Angiostrongylus vasorum) može se dijagnosticirati i pretragom krvi, detekcijom cirkulirajućeg antigena komercijalnim testom. Postoji više opisanih smjernica liječenja, a u pravilu se osim dugotrajne primjene benzimidazola primjenjuje i neki od makrocikličkih laktona.
Na potkožnog crva (Dirofilaria repens) veterinari katkad naiđu tijekom rutinskog kirurškog zahvata. Iako se najčešće radi o slučajnom nalazu prilično bezazlenog parazita za pse, D. repens ima znatan zoonotski potencijal, pa preporučujemo redovito praćenje, koje se provodi jednostavnim Knottovim krvnim testom, i zatim postavljanje dijagnoze na osnovi morfometrijskih značajki izoliranih mikrofilarija.
Moguće je postaviti dijagnozu i na osnovi mikroskopske morfologije pronađenog adulta te molekularnim metodama.
Srčani crv (D. immitis) znatno je opasniji od potkožnog i dijagnostika je vrlo složena jer uključuje kliničku, rendgensku i ultrazvučnu dijagnostiku. Dijagnoza se, međutim, postavlja na osnovi morfometrijskih značajki mikrofilarija dobivenih Knottovim testom i/ili detekcijom cirkulirajućeg antigena u krvi komercijalnim testom. Moguća je i molekularna dijagnostika.
Od veterinara se ne očekuje da se educira o suzbijanju parazita samo iz uputa priloženih uz pripravak nego i da prati dostupnu literaturu i smjernice. Također, nužno je da organizira provedbu parazitološke dijagnostike, i klinički indicirane i u svrhu praćenja, jer životinje vrlo često nemaju znakova i simptoma nakon invazije parazitima.
Budući da je odnedavno u Hrvatskoj dopušteno odrasle pse cijepiti protiv bjesnoće svake tri godine, izvjesno je da će psi dobiti prazikvantel svega 4 – 5 puta u životu. Iako ne postoje smjernice u pogledu naređenih mjera, veterinari bi možda trebali vlasnicima nekih pasa i mačaka (lovačkih pasa, pasa u ruralnom okruženju kojima se bacaju ostaci od klanja, psima koji love i jedu male glodavce, psima koje vlasnici hrane sirovim, termički neobrađenim mesom, odnosno sirovim i ne smrznutim, te mačkama koje borave vani) preporučiti davanje pripravka s prazikvantelom jedanput mjesečno tijekom cijele godine.
Mi kod eksponiranih (i dokazano negativnih) pasa (i mačaka) preporučujemo preventivnu primjenu repelenta i makrocikličkih laktona sa svrhom sprečavanja invazije potkožnim i srčanim crvom tijekom cijele godine (pružaju optimalnu zaštitu ako se aplikacija ponavlja svaka četiri tjedna). Jednake su smjernice i za sprečavanje invazije plućnim vlascima pasa i mačaka (nije nužan repelent).
Psima koji imaju u cirkulaciji mikrofilarije potkožnog crva treba barem do kraja sezone komaraca ordinirati onaj makrociklički lakton koji je deklariran da djeluje mikrofilaricidno te mjesec dana nakon prestanka Knottovim testom provjeriti ima li mikrofilarija. Protokol liječenja invazije srčanim crvom uvijek se sastoji od dviju faza. Jedna faza podrazumijeva ubijanje mikrofilarija djelotvornim makrocikličkim laktonom, a druga faza podrazumijeva ubijanje odraslih stadija tzv. sporom ili brzom metodom, među kojima ni jedna ne podrazumijeva makrocikličke laktone.
Ako životinja nema endoparazite, veterinar treba vlasnika informirati o tome kakve su mogućnosti preventivnih mjera (kod nekih parazita u obzir dolazi kemoprofilaksa na mjesečnoj bazi, kod drugih zaštita od ektoparazita, kod nekih su dovoljne higijenskosanitarne mjere i korekcija prehrane, a kod nekih ima smisla davanje lijeka unutar prepatentnog razdoblja.
Nema tog pripravka koji djeluje na sve parazite, a doziranje i dinamika aplikacije ovise ponajprije o vrsti, razvojnom ciklusu i, naravno, osjetljivosti parazita, a ne o intenzitetu invazije. Nakon liječenja invazije bilo kojim endoparazitom važno je unutar prepatentnog razdoblja provjeriti je li liječenje bilo uspješno.
Ako životinja propisanom dinamikom dobiva makrocikličke laktone u svrhu preventive (nematodi u probavnom i dišnom sustavu, potkožni i srčani crv), svejedno preporučujemo parazitološku dijagnostiku u slučaju kliničke sumnje, odnosno barem jedanput godišnje i bez kliničke sumnje.
Vezano:
- Međunarodni promet kućnih ljubimaca (psi, mačke i pitome vretice)
- Alveolarna ehinokokoza u Hrvatskoj i dalje izvan kontrole
- Bakterijske zoonoze u pasa
- Zoonotski nametnici riba kao kancerogeni skupine I
- Dirofilaria repens: čimbenici emergentnosti i dokazi prilagodbe na ljude
