Izlaganje sa skupaSigurnost hraneUprava za veterinarstvo i sigurnost hrane

Prijevare vezane uz hranu

Zrinka Dugonjić Odak
Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Planinska 2a, Zagreb (zrinka.dugonjic@mps.hr)

Sažetak


Kao odgovor na skandale prijevara vezanih uz hranu Europska Komisija je na apel Europskog Parlamenta poduzela brojne inicijative, uključujući niz audita sustava službenih kontrola nadležnih tijela država članica, stvaranje Europske mreže za prijevare vezane uz hranu (EU FFN), sustav za brzu razmjenu informacija između nadležnih tijela država članica (RASFF, AAC), edukacije putem BTSF programa te učestalo provodi koordinirane akcije s državama članicama i Europolom (OPSON).
Također, podrška u provedbi svih mjera Komisiji je i Centar znanja o prijevarama vezanim uz hranu, koji pruža znanstvenu potporu u ovom području. Iako je analizom potencijalnih izazova jasno vidljiva složenost teme prijevara vezanih uz hranu, stupanjem na snagu nove Uredbe (EU) br. 2017/625 o službenim kontrolama, svim dionicima odgovornim za provedbu službenih kontrola dan je učinkovitiji zakonodavni temelj za rješavanje uočenih problema.
Ključne riječi: prijevare vezane uz hranu, OCR, subjekt u poslovanju s hranom, nadležno tijelo, Komisija

1. Uvod


Složena priroda globaliziranog lanca opskrbe hranom i ekonomska motivacija za ostvarenjem veće dobiti pridonose su sve češćoj pojavi dokaza i sve većoj pozornosti usmjerenoj praćenju pojave prijevara povezanih s hranom. Kao odgovor na sve učestalije incidente, države članice i potrošači interveniraju Europsku Komisiju (u daljnjem tekstu: Komisija) te traže djelovanje u pronalaženju učinkovitog rješenja ovog problema.

Kao odgovor na skandal s konjskim mesom 2013. godine, Komisija je poduzela brojne inicijative, uključujući niz audita sustava službenih kontrola država članica, stvaranje Europske mreže za prijevare vezane uz hranu (EU FFN – European Union Food Fraud Network), sustav za brzu razmjenu informacija između više direktorata (u daljnjem tekstu: DG SANTE), Komisije i država članica. Dodatno, Komisija je osigurala edukacije putem BTSF programa (Better Training for Safer Food) te vodi koordinirane akcije s državama članicama i Europskim policijskim uredom (u daljnjem tekstu: EUROPOL). Također, Zajednički istraživački centar nedavno je imenovan Centrom znanja o prijevarama vezanim uz hranu te pruža znanstvenu potporu u ovom području.
Nakon incidenta s fipronilom u jajima 2017. godine, Komisija i države članice obvezale su se na niz dodatnih radnji usmjerenih na učinkovitije suzbijanje prijevara vezanih uz hranu i učinkovitije korištenje postojećih informacijskih sustava.

2. Izazovi u borbi s prijevarama u hrani


Europsko zakonodavstvo o hrani, iako je razvijeno prije gotovo dvadeset godina, i dalje prilično detaljno daje odredbe o sigurnosti hrane, ali naveden zakonski okvir ne cilja na prijevare vezane uz hranu na sveobuhvatan način. U okviru postojećeg zakonodavnog okvira identificirano je sedam izazova:
Prijevare vezane uz hranu nisu jasno definirane propisima o hrani što za posljedicu ima neusklađeno otkrivanje, prikupljanje i razmjenu podataka te provedbu mjera nadležnih tijela.

Sustavi upravljanja sigurnošću hrane razvijeni od strane industrije i zakonodavca usmjereni su na javno zdravstvo i nisu posebno osmišljeni za otkrivanje prijevara vezanih uz hranu. To znači da puno slučajeva prijevara vezanih uz hranu ostaju neotkriveni.

Subjekti u poslovanju s hranom nisu dužni izvještavati i nisu izravno obvezni povući i/ili opozvati hranu kada sumnjaju na prijevare vezane uz hranu, u slučajevima kada ne postoji rizik za javno zdravlje. Slijedom navedenoga, malo je slučajeva koji su prijavljeni, djelomično zbog neizvjesnosti kako će se slučaj odraziti na subjekta u poslovanju s hranom i trenutne nedostatne zaštite zviždača.

Sve dosada utvrđene slabosti sustava na razini EU, smatraju se puno značajnijima na razini izvan EU, u trećim zemljama. Situaciju dodatno komplicira činjenica da treće zemlje ne poštuju sve odredbe o hrani propisane propisima EU-a te radi toga podliježu češćem nadzoru od strane EU.

Prijevare vezane uz hranu su kompleksan problem i trenutno nadležna tijela, provoditelji službenih kontrola u cijelom lancu hrane (od polja do stola) nemaju dovoljna forenzička znanja i vještine u otkrivanju prijevara vezanih uz hranu, a policijski službenici nemaju neophodna iskustva u kontroli hrane, osobito kada je dovedeno u pitanje javno zdravlje.
Nova Uredba o službenim kontrolama (OCR) zahtjeva od zemalja članica provedbu službenih kontrola kada sumnjaju na prijevare vezane uz hranu. Uredba predviđa i audite Komisije nad nadležnim tijelima zemalja članica kako bi utvrdili da li se takve službene kontrole provode.

Trenutno, oni koji se bave prijevarama vezanim uz hranu lako se odlučuju na taj potez, jer je profit velik, a rizik da će biti uhvaćeni u prijevari razmjerno nizak. Prijestupnici najčešće ne završavaju na sudu,jer Komisiji i nadležnim tijelima zemalja članica najčešće nedostaju neophodne administrativne mjere/kazne koje bi prevenirale prijevarne radnje.

U rješavanju ovih izazova pojavile su se brojne mogućnosti, ali i rizici.

3. Zakonodavni okvir


Higijenski paket, odnosno skup propisa o hrani, smatra se jednim od najdetaljnijih propisa u sustavu EU acquisa. Ovdje se primarno misli na Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1. 2. 2002., sa svim izmjenama i dopunama) (General Food Law, u daljnjem tekstu: GFL), Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi verifikacije postupanja u skladu s odredbama propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30. 4. 2004.), sa svim izmjenama i dopunama, novu Uredbu (EU) br. 2017/625 o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (u daljnjem tekstu: OCR), koja stupa na snagu 14. prosinca 2019. godine, Uredbu (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (FIC) i Uredba 767/2009 o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje, izmjeni Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 79/373/EEZ, Direktive Komisije 80/511/EEZ, direktiva Vijeća 82/471/EEZ, 83/228/EEZ, 93/74/EEZ, 93/113/EZ i 96/25/EZ te Odluke Komisije 2004/217/EZ, kao odgovarajući “postojeći” pravni okvir važan za prijevare s hranom.

Značajno je i sektorsko zakonodavstvo, posebno u području poljoprivrede (na primjer, zakonodavstvo o organskoj proizvodnji).

4. Prijevare vezane uz hranu – trenutno stanje


Prijevare vezane uz hranu stare su koliko i civilizacija te su uvijek bile u fokusu javnosti.
Baveći se problemom prijevara vezanih uz hranu i hranu za životinje, nije bitno samo reagirati kada se pojavi kriza, nego raditi na sustavnoj prevenciji i otkrivanju prijevara, razmjeni informacija između subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje te nadležnih tijela.

U jeku skandala s konjskim mesom Europski parlament je 2013. pozvao Komisiju „da prijevari vezanoj uz hranu posveti punu pažnju kakvu ona zahtjeva i poduzme sve potrebne korake kako bi sprječavanje i suzbijanje prijevara vezanih uz hranu postale sastavni dio politike EU“. Komisija je provela dobivene preporuke te započela koordinirane akcije s Europolom i Centrom znanja o prijevarama i kvaliteti hrane.
Međutim, ostali su problemi koje tek treba riješiti, a to su definicija prijevara vezanih uz hranu u zakonodavstvu, jasna odgovornost subjekata u poslovanju s hranom te obveza država članica da otkriju i prijave sve sumnje u prijevaru te osiguraju praćenje.
Navedena zabrinutost Parlamenta odjeknula je među državama članicama koje su se na Vijeću AGRIFISH 2014. godine složile da je „skandal s konjskim mesom pokazao da su prijevare s hranom široko rasprostranjene i prekogranične prirode. S obzirom na višestruki aspekt prijevara, važno je ojačati suradnju između institucija različitih nadležnosti“.

Incident s fipronilom u jajima tijekom ljeta 2017. godine, vratio je prijevare vezane uz hranu na naslovne stranice. Nakon ministarske konferencije, države članice i Komisija dogovorile su 19 konkretnih mjera za jačanje djelovanja EU-a protiv prijevara vezanih uz hranu. Mjere su, između ostalog, uključivale odluku o spajanju sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) i sustava administrativne pomoći i suradnje (AAC) te stvaranje jedinstvenih kontakt točaka za oba sustava.

U Republici Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama članicama, trenutno se donosi novi Zakon o službenim kontrolama koji će biti temelj za provedbu OCR-a koji stupa na snagu 14. prosinca 2019. godine. Istovremeno se planira osnivanje specijalne službe koje će se baviti prijevarama vezanim uz hranu. Osnovna zadaća navedene službe sastavljene od djelatnika više nadležnih tijela biti će prikupljanje informacija, procjena rizika te sankcioniranje prekršitelja.

Od skandala s konjskim mesom 2013. godine, sukladno preporukama Parlamenta, dokazi o otkrivenim prijevarama s hranom mogu se naći u sve većem broju u obavijestima Komisije u AAC sustavu, rezultatima koordiniranih akcija Europola i Interpola OPSON (https://www.europol.europa.eu/activities-services/europol-in-action/operations/operation-opson) te mjesečnim sažetim pregledima za tisak o prijevarama s hranom (https://ec.europa.eu/food/safety/food-fraud_en).

4. Sedam izazova u borbi s prijevarama u hrani u svjetlu nove Uredbe o službenim kontrolama (OCR)


4.1. Definicija
Da se radi o prijevari vezanoj uz hranu govorimo kada su zadovoljena sljedeća četiri kriterija (ujedno navedeno označava i radnu definiciju „prijevara vezanih uz hranu“):

  • Kršenje EU propisa o hrani
  • Poduzimanje namjernih radnji. Ovaj kriterij obično uključuje namjerno prikrivanje činjenica te ga treba razlikovati od od „pogreške“ (manje ili veće) učinjene nenamjerno.
  • Ostvarenje ekonomske ili financijske dobit počinitelja
  • Poduzimanje radnji koje upućuju na obmanu potrošača/kupca

Prijevarne radnje uključuju:

  • Razrjeđivanje – miješanje tekućeg sastojka visoke vrijednosti s tekućinom niže vrijednosti (npr. maslinovo ulje razrijeđeno uljem niže kvalitete, dodavanje vode proizvodima,…)
  • Zamjena – zamjena sastojka ili dijela proizvoda visoke vrijednosti drugim sastojkom ili proizvodom niže vrijednosti (npr. dodavanje punila poput škroba, brašna, prašine, krede, orašastih plodova mrvičastim začinima, uporaba kravljeg mlijeka umjesto bivoljeg u mozzarella siru,…)
  • Prikrivanje – skrivanje niske kvalitete prehrambenih sastojaka ili proizvoda (npr. uporaba boja za prikrivanje oštećenja svježeg voća)
  • Neprikladna poboljšanja – dodavanje nepoznatih i/ili nedozvoljenih sastojaka proizvodima kako bi se poboljšala njihova kvaliteta ili je primijenjen neprihvatljiv postupak (npr. dodavanje melamina za povećanje vrijednosti proteina, aditiva za poboljšanje izgleda tune koja potom izgleda kao svježa, primjena nedozvoljenog zračenja ili zamrzavanja,…)
  • Pogrešno označavanje – navođenje lažnih tvrdnji (npr. zemljopisnog podrijetla, vrste, naziva proizvoda, načina proizvodnje, obrade ili uvjeta skladištenja, datuma isteka, navedene težine sastojaka, količine ili postotka koji se značajno razlikuje od očekivanih, vjerskih statusa, općenito zahtjeva koji nisu ispunjeni,…)
  • Krivotvorenje – kopiranje trgovačkog imena, koncepta pakiranja, recepta, načina obrade i sl.
  • Krivotvorenje službene dokumentacije.

Prijevare vezane uz hranu mogu ili ne moraju imati utjecaj na zdravlje ljudi. Moraju se jasno razlikovati od nenamjerne ili slučajne pogreške vezane uz sigurnost hrane, kvalitetu hrane (sustav dvostrukog deklariranja proizvoda namijenjenog različitim tržištima EU), bioterorizam.

4.2. Sustav samokontrola subjekata u poslovanju s hranom


Sustav upravljanja sigurnošću hranom razvile su industrije u suradnji sa zakonodavcima s ciljem smanjenja rizika za zdravlje ljudi od mikrobioloških, kemijskih i fizičkih utjecaja. Primjena sustava samokontrole subjekata u poslovanju s hranom rezultira rjeđim pojavama epidemija trovanja hranom u državama članicama. Međutim, navedeni sustavi temeljeni na HACCP načelima nisu posebno osmišljeni za otkrivanje ili ublažavanje namjernih prijevarnih radnji, posebno u slučajevima koji uključuju rizike za zdravlje. To znači da industrija trenutno primjenom sustava samokontrola ne preuzima proaktivnu odgovornost za poštivanje svih aspekata zakona o hrani, što može rezultirati npr. time da neki subjekti u poslovanju s hranom često zaprimaju sastojke od nepouzdanih dobavljača. Upravo radi učinkovitije zaštite sigurnosti hrane razvijeni su alati koje koriste subjekti u poslovanju s hranom, za dodatnu samoprocjenu ranjivosti (TACCP – Threat Assessment and Critical Control Point i VACCP – Vulnerability Assessment and Critical Control Point).

Zakonodavstvo EU zahtjeva od subjekata u poslovanju s hranom opozvati i/ili povući s tržišta svu hranu koja predstavlja rizik za zdravlje ljudi i životinja, ali ne traži povlačenje i/ili opoziv hrane ili hrane za životinje za koju sumnjaju da je patvorena. Trenutno je vrlo malo izviješća o sumnjama na prijevarne radnje od strane subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje. Razlog tome je nesigurnost subjekata u poslovanju u rezultat objave takve informacije.

4.3. Povlačenje i/ili opoziv


Isto tako, nadležna tijela država članica dužna su prijaviti sve slučajeve izravnog ili neizravnog rizika za zdravlje ljudi i životinja u okviru sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF). Međutim, države članice nemaju obvezu prijavljivanja svih sumnji u prijevaru ili obmanu potrošača. Izvješćivanje putem EU mreže prijava o hrani trenutno je ograničeno na slučajeve u kojima se traži koordinirano djelovanje s drugom/drugim zemljama članicama ili Komisijom. Ako se neusklađenost odnosi na drugu državu članicu, prvotna država članica može o tome obavijestiti drugu državu članicu, ne postoji obveza informiranja, nego se informacije razmjenjuju na dobrovoljnoj bazi.

S obzirom na navedeno, lažni proizvodi koji ne uključuju neposredni rizik za zdravlje ili uopće ne predstavljaju rizik za zdravlje, često se ne prijavljuju i lako mogu proći neopaženo te ostati na tržištu. Nažalost, čini se vjerojatnim da će se takva praksa nastaviti kada novi OCR stupi na snagu, jer su nadležna tijela za provedbu zakona o hrani država članica i Komisija često lišeni vrijednih obavještajnih izvora (koji su najčešće povjerljivi) te ih to zaustavlja u mogućnosti pretraživanja, otkrivanja i borbi protiv drugih sličnih pojava prijevara.

4.4. Uvoz iz trećih zemalja


Kada hrana potječe iz trećih zemalja, složenost proizvodnje i stavljanja hrane na tržište, dodatno povećava rizik od pojave prijevara vezanih uz hranu. Slabosti sustava otkrivanja prijevara vezanih uz hranu utvrđene u EU postoje i izvan granica EU-a, a ponekad su čak i značajnije što primarno ovisi o učinkovitosti nadležnih tijela trećih zemalja. S ciljem učinkovitije zaštite potrošača, članak 121. točka h) OCR omogućuje Komisiji, prilikom procjene rizika i utvrđivanja učestalosti provedbe kontrola u trećim zemljama, uzeti u obzir postojanje dokaza o prijevarama ili obmanjujućim praksama u trećim zemljama. Na navedeno se nadovezuje i članak 9. stavak 2. OCR-a koji utvrđuje opća pravila o službenim kontrolama. Ponekad uopće ne postoji suradnja s nadležnim tijelima treće zemlje kada se sumnja u prijevare te obveze koje se odnose na institucionalnu suradnju u nekim bilateralnim sporazumima izazov su za provedbu kada je riječ o prijevari.

Obmanjujuće prakse mogu utjecati na hranu životinjskog podrijetla i hranu neživotinjskog podrijetla. Razlike u proizvodnom lancu (npr. hrana i hrana za životinje ne životinjskog porijekla mogu se prevoziti skupno) i zakonodavstvu (npr. popis zemalja odobrenih za izvoz u EU, odobrenje objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla, kontrola i certifikacija mnogo su razvijeniji za proizvode životinjskog podrijetla) moraju se uzeti u obzir pri izradi strategija protiv prevara vezanih uz hranu. Slijedom navedenoga, pokazalo se vrlo teško osigurati sljedivost proizvoda neživotinjskog podrijetla.

4.5. Specijalni odjeli za borbu protiv prijevara vezanih uz hranu


Nedavni skandali vezani uz ​​subjekte u poslovanju s hranom koji su mijenjali „najbolje upotrijebiti do“ datume podsjećaju da su prijevarne aktivnosti također posljedica mogućnosti koju su subjekti na neki način dobili te su i učinili prijevarnu radnju (Narodna izreka: Prilika čini lopova).Nadležnost inspektora za provedbu službenih kontrola hrane u državama članicama nije izričito proširena na otkrivanje prijevara vezanih uz hranu. Kao rezultat toga, inspektori ne moraju nužno imati pristup svim potrebnim informacijama kako bi mogli otkriti prevare vezane uz hranu, niti su u povezani sa nadležnim policijskim službama. Dodatno, inspektori koji provode službene kontrole poslovanja s hranom ne moraju nužno imati odgovarajuću forenzičku stručnost i iskustvo kako bi sami istražili slučajeve prevare vezane uz hranu. S druge strane, prevare vezane uz hranu tradicionalno nisu visok prioritet za policijske službe u usporedbi s terorizmom, ubojstvima i ilegalnim drogama. Policijski službenici nemaju potrebna stručna znanja kako bi prosudili može li problem prijevare vezane uz hranu biti i javnozdravstveni problem (npr. fipronil u jajima). U navedenim okolnostima, ukoliko nema izravne suradnje između inspekcije nadležne za provedbu službenih kontrola hrane i policijske službe, ukoliko ona vodi tajnu kriminalističku istragu, takva istraga može ići na štetu zaštite javnog zdravlja.

S ciljem rješavanja problema prijevara vezanih uz hranu, do sada je deset država članica oformilo tzv. specijalizirane jedinice za prevare vezane uz hranu koje istovremeno imaju nadležnost provoditi propise o hrani (prikupljati podatke, provoditi službene kontrole, obavljati procjenu rizika) i sposobnost provođenja kriminalističke istrage.

Iskustvo takvih specijaliziranih timova i provedenih koordinacijskih istraga pokazalo se vrlo učinkovito. Nova odredba OCR-a propisana člankom 102. stavkom 4. točkom (b) (od država članica izričito zahtijeva poduzimanje mjera kako bi se olakšao protok informacija o mogućim kršenjima pravila vezanih uz hranu „počinjena putem lažnih i obmanjujućih praksi“, između tijela nadležnih za izvršavanje zakonodavstva, javnih tužitelja i pravosudnih tijela nadležnim tijelima za službene kontrole u području hrane) ima za svrhu omogućiti lakši pristup i kolanje informacija između nadležnih tijela za suzbijanje prijevara vezanih uz hranu. Potreba za takvim pravnim temeljem pokazala je dosadašnja praksa pojedinih zemalja članica koje već imaju oformljene specijalizirane službe, koje imaju poteškoće u suradnji i razmjeni, pogotovo, osjetljivih podataka s “tradicionalnim inspekcijskim službama za hranu” u drugim državama članicama, koje nemaju slične istraživačke mogućnosti.

4.6. Nova uredba o službenim kontrolama (OCR)


Ovlasti prema postojećem zakonodavstvu Komisija (DG SANTE-a) koristi za kontrolu ispunjavaju li nadležnih tijela država članica obveza vezane za osiguranje službenih kontrola hrane na nacionalnoj razini. U svjetlu otkrivanja prijevara vezanih uz hranu, navedeno znači da su i subjekti za koje se sumnja da rade prijevare vezane uz hranu i nadležna tijela unaprijed upozoreni o svakoj kontroli Komisije, dajući im dovoljno vremena da prije posjete uklone sve dokaze o sumnjivoj praksi. Navedena procedura, značajno smanjuje šanse za otkrivanje lažnih praksi i/ili neučinkovitog rada nadležnih tijela. Činjenica da OCR zahtijeva od država članica obavljanje službenih kontrola s ciljem utvrđivanja moguće prijevarne prakse, dodatno daje i ovlasti Komisiji da verifikacijom na licu mjesta utvrdi učinkovitost rada nadležnih tijela.

European Anti-Fraud Office (OLAF) ima mogućnost provođenja inspekcija na licu mjesta, ali su one ograničene na prijevare povezane s proračunom EU-a. U praksi su njihove aktivnosti u sektoru hrane ograničene na uvoz i izbjegavanje carina (npr. lažne deklaracije o podrijetlu, krivotvorenje robe,…).

Europol ne može samostalno provoditi istrage na licu mjesta, a u svakom slučaju, njegov fokus je uglavnom na organiziranom kriminalu. Koordiniraju mali broj operacija u prehrambenom sektoru na temelju pravosudnog zahtjeva jedne države članice. Ostale države članice mogu ili ne moraju aktivno sudjelovati u ovim zajedničkim operacijama (OPSON).

Komisija ima obvezu objavljivati ​​izvješća o svim provedenim kontrolama u državama članicama i trećim zemljama (čl. 117. i 122. OCR-a), ali mora paziti da pri tom ne omete pravosudna tijela u provedbi daljnjih istraga u slučajevima prijevara s hranom.

Odredbe OCR-a o kaznama i administrativnim mjerama su ograničene (članci 139. i 141.). Komisija i sada ima ovlast usvajanja hitnih mjera na temelju članka 53. GFL-a.
Međutim, takve mjere se primjenjuju samo u slučajevima ozbiljne prijetnje zdravlju ljudi ili životinja. U praksi se ta odredba rijetko koristi, a kada se primjenjuje najčešće se odnosi na proizvode podrijetlom iz trećih zemalja.

Komisija na temelju članka 141. OCR-a imati ovlast poduzimati izvršne mjere u slučajevima “ozbiljnih nedostataka u sustavu službenih kontrola države članice”.
Članci 126-128 također su relevantni u odnosu na uvoz iz trećih zemalja.

4.7. Prevaranti i krivotvoritelji hrane


Prevare vezane uz hranu za pojedine subjekte u poslovanju s hranom su vjerojatan izbor, jer je rizik da će biti uhvaćeni u prijevari razmjerno nizak, pogotovo u odnosu na financijsku dobit. Progon krivotvoritelja hrane najčešće se ne provodi, osim minimalnog ometanja aktivnosti koje provode. Na primjer, ne ekološki proizvodi označeni kao ekološki, ukoliko se nađu u prometu samo se drukčije razvrstaju i dalje se prodaju kao konvencionalni proizvodi, bez dodatnih posljedica za prevarante. Ovakva praksa je poticaj kriminalcima da se i dalje bave prijevarama vezanim uz hranu umjesto drugih vrsta prijevara s usporedivim financijskim dobitcima.

Prevare vezane uz hranu nisu tradicionalno visok prioritet za kazneno gonjenje (u usporedbi s drugim kriminalnim aktivnostima). Kazneni postupak može trajati nekoliko godina i često nije prilagođen za rješavanje u hitnim postupcima kada je ugroženo javno zdravlje. Važno je također naglasiti da Komisiji i državama članicama trenutno nedostaje potreban niz administrativnih mjera i kazni za odvraćanje počinitelja od lažnih praksi u ovom području. Sve postaje još složenije kada razmotrimo prekogranične ilegalne aktivnosti.

5. Zaključak


Kao odgovor na ne malobrojne skandale prijevara vezanih uz hranu u nedavnoj prošlosti, sve većoj zabrinutosti potrošača za hranu koju konzumiraju te potrebi nadležnih tijela zemalja članica da zadrže povjerenje potrošača u sustav sigurnosti hrane, na razini EU-a ozbiljno se pristupilo rješavanju problemu prijevara vezanih uz hranu. Kao odgovor na postojeći problem sustavno se uvode strože mjere u kontroli ne samo sigurnosti hrane, nego i provjeri kvalitete. Iako je analizom potencijalnih izazova jasno vidljiva složenost teme prijevara vezanih uz hranu, stupanjem na snagu nove Uredbe (EU) br. 2017/625 o službenim kontrolama, svim nadležnim tijelima dan je učinkovitiji zakonodavni temelj za rješavanje uočenih problema.


Literatura [… prikaži]

Food Fraud


Zrinka Dugonjić Odak


As response to the food fraud scandals the European Commission, took the initiative in solving the issue using all available power, including more frequent auditing of official controls system in Member states, establishing the European Union Food Fraud Network (EU FFN), a rapid alert system for exchanging of information between competent authorities (RASFF, AAC), training for officials of competent authorities through the DG SANTE BTSF program. Also, European Commission permanently coordinates actions with Member States and Europol (OPSON) in line to fight food fraud. In addition, support in placing all measures to the Commission has been demonstrated by the Food Fraud Knowledge Center, which has provided expert support in this area. The analysis of potential challenges showed all complexity of food fraud. The entering into force of the new Regulation (EU) No. 2017/625 on official controls; all shareholders responsible for official controls would get more effective tool to fight the food fraud issue.
Key words: Food Fraud, OCR, Competent Authority, Food Business Operator

Vezani sadržaji

Spongiformna encefalopatija jelena – Chronic wasting disease (CWD)

Urednik

Psihičke ozljede i “izgaranje” veterinara u Republici Hrvatskoj

Urednik

Nasljedne bolesti konja i mogućnosti testiranja roditelja

Urednik

Primjer endemske i moguće emergentne virusne zoonoze u Hrvatskoj – hepatitis E i krimsko-kongoanska hemoragijska groznica

Urednik

U Osijeku obilježen Svjetski dan sigurnosti hrane

Urednik

17. Konferencija o sigurnosti i kvaliteti hrane

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više