Primjena proteze umjetnog kuka u pasa

Pregledni članak

Marko Šestan i Mario Kreszinger

Marko Šestan, dr. med. vet., dr. sc. Mario Kreszinger, dr. med. vet., izvanredni profesor, Veterinarski fakultet Zagreb

Prenešeno iz časopisa VETERINARSKA STANICA br. 46 (2), 2015.[download/preuzmi pdf ovdje]

Uvod Endoproteze umjetnog kuka Cementne metode Bescementne metode Hibridne endoproteze Bionic Hip resurfacing Komplikacije ugradnje endoproteze kuka Postoperativna skrb pacijenta Sažetak Literatura Abstract

Uvod

Potpuna zamjena zgloba (engl. total joint replacement, TJR) je široko prihvaćen postupak liječenja degenerativnih bolesti zglobova u ljudi i životinja. U veterinarskoj je medicini danas moguća ugradnja endoproteze umjetnog kuka, lakta, koljena i međukralježničkog diska.
(Allen, 2012.). Ugradnja umjetnog kuka (engl. total hip replacement, THR) je kiruški zahvat potpune zamjene bolnog i nefunkcionalnog kuka s umjetnom (metalnom ili plastičnom) protezom u svrhu uklanjanja boli i vraćanja funkcije zgloba za aktivni način življenja (Hayashi, 2009.). Danas se za sve životinje s uznapredovalim bolestima kuka smatra rutinskim zahvatom (Houlton i sur., 2006.). Uobičajno se izvodi u pasa koji trpe teške bolove u kuku prouzročene displazijom kukova, tj. osteoartrozom.
U pasa s bolnim abnormalnostima kuka izazvanim frakturom, luksacijom ili uznapredovalom nekrozom također se može razmotriti mogućnost THR (Hayashi, 2009.). Obzirom da su proteze u stalnom procesu degeneracije, preporuča se napraviti THR što je moguće kasnije u životu pacijenta, kako bi se smanjila potencijalna potreba za kasnijom zamjenom prvo ugrađene proteze (Fossum i sur., 2007.).

▲

Endoproteze umjetnog kuka

Endoproteze umjetnog kuka se dijele na: cementne i bescementne (Guttbrod i Festl, 1995.) te hibridne endoproteze (Scmalzried i Harris, 1993.).
Kod cementnih metoda cement služi kao poveznica između implantanta i kosti, a danas je najčešće upotrebljavan polimetilmetakrilat (PMMA) (Fossum i sur., 2007.). Bescementna metoda omogućuje osteointegraciju, odnosno integraciju implantanta s kosti (Olmstead, 1995.). Važna razlika između cementnih i bescementnih endoproteza jest u njihovim površinama. Cementne endoproteze imaju potpuno glatke plohe, dok bescementne moraju biti hrapave s mikro i makro porama na površini u koje kasnije urasta kost (Rorabeck i sur., 1994.). Nedostatak bescementnih metoda je veća pojavnost fraktura tijekom operacija, ali se izbjegavaju dvije potencijalne komplikacije koje su javljaju pri primjeni cementnih metoda, infekcije i aseptičko popuštanje (Fossum i sur., 2007.). Uporabom bescementnih metoda smanjuje se vrijeme trajanja operacije i uklanja rizik od toplinskog oštećenja kosti (Allen, 2012.). Odabir cementne ili bescementne metode ovisi o više čimbenika. Bescementne se metode koje se baziraju na biološkoj fiksaciji koriste kod mladih, aktivnijih pacijenata. Kod starijih pacijenata sa slabijom kvalitetom kosti preporuča se cementna metoda fiksacije, jer press-fit metoda fiksacije nije idealna (Vezzoni, 2008.). Unazad nekoliko godina, bescementne endoproteze imaju daleko širu uporabu u veterinarskoj ortopediji u odnosu na cementne endoproteze iz razloga što je uporaba cementnih endoproteza povezana s visokom stopom infekcija i učestalom pojavom aseptičkog popuštanja (Bardet, 2004.). Hibridne su endoproteze kombinacija prethodne dvije: dio endoproteze je bescementni (najčešće acetabularni dio), dok se za drugi dio koristi koštani cement (češće bedreni dio) (Scmalzried i Harris, 1993.).
Budućnost ugradnje umjetnog kuka u pasa predstavlja bionic hip resurfacing (pokrovna proteza) ili metoda uklanjanja oštećene zglobne površine gdje se mijenja samo oštećeni dio zgloba, tj. zglobne plohe te se takvim zahvatom čuva kost za možebitne buduće operacije i potencijalnu potrebu za zamjenom prvo ugrađene proteze (Fary i sur., 2011.).

▲

Cementne metode

Cement služi kao poveznica između implantanta i kosti, a postavlja se nakon uklanjanja degenerativnim promjenama zahvaćene hrskavice acetabuluma i dijelova kosti (Fossum i sur., 2007.).
Primarna zadaća koštanog cementa je povećanje dodirne površine između endoproteze i ležišta u kosti za približno 200 puta (Rorabeck i sur., 1994.). Koštani cement je najjači dva dana nakon postavljanja, ali s vremenom može popustiti, jer nema mogućnost prilagodbe, ni promjenama statike, ni promjenama opterećenja (Fossum i sur., 2007.). U postavljanju cementnih implantata potrebno je posebnu pozornost posvetiti asepsi/antisepsi i točnom pozicioniranju implantata (Allen, 2012.).

CFX^TM proteza

Slika 1. Prikaz CFXTM proteze (Izvor: Fossum i sur., 2007.) — Slika 1. Prikaz CFXTM proteze
(Izvor: Fossum i sur., 2007.)

Femoralni dio CFX^TM proteze izgrađen je od legure kobalta i kroma, a acetabularna čašica od polietilena (UHMWPE) visoke molekularne težine (Liska, 2004.). Polietilenska čašica lijepi se s PMMA za, na taj način pripremljeno, uleknuće acetabuluma. Zatim se ukloni glava i dio bedrene kosti, kao i dio medularne šupljine u koju se umeće klin s protezom glave i dijela vrata bedrene kosti. Sve se učvrščuje koštanim cementom PMMA (Liska, 2004.).

Slika 2. Prikaz dijelova CFXTM Micro/Nano hip endoproteze (Izvor: http://www.biomedtrix.com/news_story.php?id=1) — Slika 2. Prikaz dijelova CFX^TM Micro/Nano hip endoproteze
(Izvor: http://www.biomedtrix.com/news_story.php?id=1)

U retrospektivnoj studiji provedenoj na 277 pasa s ugrađenom CFX^TM endoprotezom uspjeh je utvrđen u 90,3% slučajeva. Komplikacije su obuhvaćale aseptičko popuštanje implantata te trošenje acetabularne komponente (Bardet, 2004.). U 2005. godini tvrtka Biomedtrix razvila je CFX^TM Micro/Nano endoprotezu kuka kojom je omogućena ugradnja endoproteze kuka i u malih pasmina pasa, tj. odraslih mačaka težine manje od 5 kg (Allen, 2012.).

▲

Bescementne metode

Bescementna metoda omogućuje osteointegraciju, odnosno integraciju, implantanta s kosti (Olmstead, 1995.).
Bescementni se implantati mogu fiksirati mono ili bikortikalnim vijcima, press-fit metodom ili vijcima na navoj (Fossum i sur., 2007.). Bescementne endoproteze moraju biti hrapave, s mikro i makro porama napo vršini u koje kasnije urasta kost. Kod bescementnih je endoproteza vrlo je važna dobra primarna fiksacija endoproteze u ležištu kosti, nakon čega s vremenom slijedi urastanje kosti u mikro i makro pore, što se naziva sekundarna fiksacija endoproteze (Rorabeck i sur., 1994.).

BFX^TM proteza

Slika 3. Prikaz BFXTM proteze (Izvor: Fossum i sur., 2007.) — Slika 3. Prikaz BFX^TM proteze
(Izvor: Fossum i sur., 2007.)

Biomedtrix-ov tip endoproteze pod nazivom BFX^TM izrađena je od Co-Cr femoralne komponente i hemisferične titanske acetabularne čašice čija je unutarnja obloga izrađena od polietilena. Adekvatno prijanjanje omogućeno je uporabom Co-Cr kuglica (srednje vrijednosti promjera 300 μm) ili tzv. zrnate plohe na čitavoj stražnjoj strani acetabularne komponentne te na vratu femoralne komponente proteze.
Zrnata ploha omogućava uraštanje kosti između Co-Cr kuglica, tj. u male sitaste međuprostore implantanta. Uraštanje kosti omogućuje dugoročnu stabilnost bez uporabe koštanog cementa (Barnhart, 2005.).
Oblik fiksacije u kojoj se komponente učvršćuju snažnim nabijanjem u poziciju s posljedičnim uraštanjem kosti u male sitaste međuprostore na protezi naziva se tzv. press-fit fiksacija. Rezultat je tijesno priljubljivanje proteze uz kost što potiče koštano uraštanje (Barnhart, 2005.). Klinički rezultati ugradnje BFX^TM proteze bili su odlični, sa stopom uspjeha od 92-95%, a najčešće komplikacije koje su se javljale bile su frakture femura u 10% slučajeva (Liska, 2004.), ali se pritom izbjegavaju infekcije i aseptičko popuštanje endoproteze (Barnhart, 2005.). Potvrda uspješnosti ugradnje BFX^TM proteze je pozitivna procjena postoperativne funkcije ekstremiteta (Lascelle i sur., 2010.).

Kyon Zürich proteza

Slika 4. Prikaz femoralne i acetabularne komponente „Kyon Zürich“ bescementne endoproteze (Izvor: http://www.kyon.ch/catalog- ordering/zurich-cementless-thr/thr-implants) — Slika 4. Prikaz femoralne i acetabularne komponente „Kyon Zürich“ bescementne endoproteze
(Izvor: http://www.kyon.ch/catalog-ordering/zurich-cementless-thr/thr-implants)

Kyon Zürich endoproteza se sastoji od titanskih komponenti, a kombinacijom različitih veličina komponenti glave i vrata prilagođava se kako velikim, tako i malim pasminama pasa (Tepic, 2008.). Femoralni dio „Kyon Zürich“ bescementne endoproteze namješta se u femoralni medijalni korteks te se osigurava monokortikalnim zaključavajućim vijcima u endoprotezu.
Na ovaj je način endoproteza priljubljena cijelom svojom dužinom na površinu kosti te cijelom svojom dužinom podnosi određenu nosivu silu, tako pružajući stabilnost ekstremitetu nakon operacije (Boudreau, 2004.).

Slika 5. Kyon Zürich bescementna proteza i RTG prikaz Kyon Zürich proteze(Izvor: Hayashi, K. (2009.), www.acvs.org) — Slika 5. Kyon Zürich bescementna proteza i RTG prikaz Kyon Zürich proteze
(Izvor: Hayashi, K. (2009.), www.acvs.org)

Fiksacija acetabularne čašice potpuno je drugačijeg pristupa od fiksacije femoralne komponente proteze.
Uglavnom se ugrađuje čašica izrađena od titana, hrapave površine i s laserski napravljenim porama za konvekciju tkivnih tekućina kako bi uraštanje bilo što uspješnije. Upravo je to svojstvo još jedno od osnovnih odlika koje Kyon Zürich endoprotezu čine jedinstvenom.
Polietilen se postavlja unutar šupljine titanske čašice, ostavljajući tako 1 mm hidraulički slobodnog prostora kojeg s vremenom ispunjava kost, uraštajući u protezu. Takav se oblik fiksacije naziva „press fit“ metoda. Površina titanske čašice je dodatno presvučena plazmom titana kako bi omogućila dodatni „microlock“ proteze. Zbog svega toga koristi se samo jedan centralni vijak za dodatno učvršćivanje acetabularne komponente u samu kost što uvelike smanjuje traumatiziranje spongioze acetabuluma (Tepic i Montavon, 2004.).
Najčešće komplikacije Kyon Zürich endoproteze su bile: kraniodorzalno iščašenje femura u 10% slučajeva te prijelom bedrene kosti i popuštanje acetabularne endoproteze u 5% slučajeva (Boudreau, 2004.). Od ukupno 1053 ugrađenih Kyon Zürich endoproteza kuka uspjeh je utvrđen u 91% slučajeva (Vezzoni, 2011.).

HELICA proteza

Slika 6. RTG prikaz HELICA proteze (Izvor: http://www.tierarzt-thissen.de/en/leistungen/endoprothetik) — Slika 6. RTG prikaz HELICA proteze
(Izvor: http://www.tierarzt-thissen.de/en/leistungen/endoprothetik)

HELICA endoproteza predstavljena je 2006. godine kao opcija THR-a koja kost ostavlja očuvanom. HELICA proteza se sastoji od 4 komponente, vijčani navoj i acetabularna čašica izrađeni su od legure titana s UHMWPE graničnom linijom, a glava proteze od legure nehrđajućeg čelika s titan-nitrid presvlakom kako bi se smanjilo trenje i posljedično oštećivanje (Hach i Defls, 2009.). Način ugradnje HELICA implantanta temelji se na tome što se endoproteza glave bedrene kosti, izrađena od legure titana učvršćuje u kost zahvaljujući vijčanom navoju, nakon resekcije glave bedrene kosti.
Fiksacija titanske acetabularne čašice postiže se kombinacijom neposredne stabilnosti, koja se ostvaruje rezanjem navoja na stražnjem dijelu acetabularne čašice i osteointegracijom zbog zrnate strukture acetabularne čašice. Procedura ugradnje bescementne Helica proteze zahtijeva minimalnu resekciju kosti pa medularni kanal i dio vrata bedrene kosti ostaju očuvani (Hach i Delfs, 2009.). Glavna prednost HELICA endoproteza je relativna jednostavnost ugradnje, smanjena invazivnost te kraće trajanje samog zahvata čime se smanjuje mogućnost nastanka postoperativnih infekcija (Anderoni i sur., 2010.). U istraživanju provedenom na 39 pasa komplikacije prilikom ugradnje HELICA endoproteza javile su se u 12,8% slučajeva, ali nisu obuhvaćale niti infekcije, niti luksacije. Najčešće komplikacije koje su se javile bile su popuštanje acetabularne komponente u 7,6% slučajeva, popuštanje femoralne komponente u 2,5% slučajeva te ozljede živca n. ishiadicus u 1,1% slučajeva. Od tih 12,8% komplikacija njih 70% uspješno se rješava revizijom. Nakon zahvata psi su bili u mogućnosti opterećivati operirani ekstremitet već nakon jednog dana od operacije (Hach i Delfs, 2009.).

▲

Hibridne endoproteze

Hibridne su endoproteze kombinacija cementnih i bescementnih endoproteza, tj. metoda fiksacije pri čemu je jedan dio endoproteze bez cementa (najčešće acetabularni dio), dok se za drugi dio koristi koštani cement (češće bedreni dio) (Scmalzried i Harris, 1993.).

▲

Bionic Hip resurfacing

U Bionic Hip resurfacing ili metodi uklanjanja oštećene zglobne površine (pokrovna proteza) mijenja se samo oštećeni dio zgloba, a to su zglobne plohe. Umjesto rezanja vrata bedrene kosti i stavljanja trupa implantanta u kanal, na glavu femura koja se najprije izbrusi postavlja se metalna kapa, koja se učvršćuje koštanim cementom.
U acetabulum se postavlja metalna čašica koja se fiksira osteointegracijom zbog zrnate strukture acetabularne komponente. Takvim se zahvatom čuva kost za eventualne buduće operacije.
Između femoralne i acetabularne komponente proteze se ne nalazi plastični umetak te je na taj način očuvana anatomija kuka (Mont i sur., 2006.).
Prednosti Hip resurfacinga su očuvanje kosti za buduće operacije, kraće trajanje operativnog zahvata, brži oporavak i smanjena prevalencija prijeloma i iščašenja bedrene kosti.
U budućnosti tek slijede klinička istraživanja prednosti i mana ovih proteza na kukovima s navedenim patološkim stanjima, koja će svakako biti zanimljivo pratiti (Fary i sur., 2011.).

▲

Komplikacije ugradnje endoproteze kuka

Najčešće komplikcije THR-a su luksacije, infekcije i aseptičko popuštanje implantanta (Liska, 2004.), dok se prijelomi bedrene kosti, ozljede živaca te loše pozicioniranje implantanta javljaju znatno rjeđe (Slatter, 2003.). Prema istraživanju provedenom 2000. godine na ukupnom uzorku od 400 pasa bez obzira na tip implantanta komplikacije su se javile u njih 48 (15,3%), točnije na 51 kuku (12,7%). Luksacije su se javile u 18 slučajeva (4,5%), popuštanje implantata u 9 (2,25%), a infekcije u svega 5 slučajeva (1,25%) (Liska, 2000.).

▲

Postoperativna skrb pacijenta

Nakon operacije dajemo per os antimikrobnu terapiju baziranu, uglavnom, na cefalosporinskim antibioticima u trajanju od najmanje tri dana kako bismo smanjili vjerojatnost pojave postoperativnih infekcija (Brinker i sur., 2006.). U prvih mjesec dana psu je najbitnije limitirati kretanje šetnjom isključivo na povodniku. Ukoliko pas zbog bilateralnih promjena na kukovima mora na drugu operaciju, razmak između postupaka mora biti najmanje tri mjeseca (Denny i Butterworth, 2006.).

▲

Sažetak

Ugradnja umjetnog kuka (THR) je kiruški zahvat potpune zamjene bolnog i nefunkcionalnog kuka s umjetnom protezom u svrhu uklanjanja boli i vraćanja funkcije zgloba za aktivni način življenja te se danas smatra rutinskim zahvatom za sve životinje s uznapredovalim bolestima kuka. Endoproteze se dijele na cementne, bescementne te hibridne endoproteze. Budućnost ugradnje umjetnog kuka u psa predstavlja bionic hip resurfacing (pokrovna proteza) ili metoda uklanjanja oštećene zglobne površine kad se mijenja samo oštećeni dio zgloba, tj. zglobne plohe te se takvim zahvatom čuva kost za eventualne buduće operacije i potencijalne potrebe za kasnijom zamjenom prvo ugrađene proteze. Najčešće komplikcije THR-a su luksacije, infekcije i aseptičko popuštanje implantanta, dok se prijelomi bedrene kosti, ozljede živaca te loše pozicioniranje implantanta javljaju znatno rjeđe.

Literatura [… prikaži]

▲

1. Anon. (2013a): http://www.biomedtrix.com/news_story.php?id=1.
2. Anon. (2013b):http://www.kyon.ch/catalog-ordering/zurich-cementless-thr/thr-implant.s
3. Anon. (2013c): http://www.tierarzt-thissen.de/en/leistungen/endoprothetik.
4. Anon. (2013d): http: //www.securos.com/Portals/8/ProductOffering/Catalogs/SecurosOrthopedicResource/files/assets/seo/page61.html.
5. ALLEN, M. J. (2012): Advances in total joint replacement in small animals. J. Small Anim. Pract. 53, 495-506.
6. ANDERONI, A. A., T. G. GUERRERO, K. HURTER and P. MONTAVON (2010): Revision of an unstable HELICA endoprothesis with Zürich cementless total hip replacement. Vet. Comp. Orthop. Traumat. 23, 177-181.
7. BARDET, J. F. (2004): Cemented total hip replacement: experience in France with the Porte prosthesis. ESVOT 2004 Pre-Congress – Total Hip Replacement Seminar, ESVOT Pre-Congress-THR, (VEZZONI, A., ed.), 9 th September. Münich, Germany. P. 14.
8. BARNHART, M. (2005): Canine Total Hip Replacement – Cemented vs. Cementless. J. Small Anim. Pract. 32, 145-150.
9. BOUDREAU, R. J. (2004): Cementless Zürich Total Hip Arthroplasty: Multicentric study, ESVOT Pre-Congress-THR, (VEZZONI, A., ed.), 9 th September. Münich, Germany. Pp. 21-25.
10. BRINKER, W. O., D. L. PIERMATTEI and G. L. FLO (2006): The Hip Joint. In: Handbook of small animal Orthopaedics and fracture repair. Saunders, W. B. Philadelphia. Pp. 461-511.
11. DENNY, H. R. and S. BUTTERWORTH (2006): The Hindlimb. In: A Guide to Canine and Feline Orthopaedic Surgery. (DENNY, H. R., S. BUTTERWORTH, eds.). Blackwele Science Ltd., Carlton, pp. 439-601.
12. FARY, C., G. E. THOMAS, A. TAYLOR, D. BEARD, A. CARR and S. GLYN-JONES (2011): Diagnosing and investigating adverse reactions in metal on metal hip implants. Brit. Med. J. 343, 7441.
13. FOSSUM, T. W., C. S. HEDLUND, A. L. JOHNSON, K. S. SCHULZ, B. SEIM, M. D. WILLARD, A. BAHR and G. L. CARROLL (2007): Diseasses of Joints. In: Small animal surgery 3rd ed. (STRINGER, S., ed.) PA Mosby Inc. St. Louis, pp. 1143-1313.
14. GUTTBROD, F. and D. FESTL (1995): Praktische Anwendung und klinische Ergebnise der Hüftgelenk-Totalendoprothese für Hunde Modell Aesculap. Kleintierpraxis 40, 793-804.
15. HACH, V. and G. DELFS (2009): Initial experience with a newly developed cementless hip prothesis, Vet. Comp. Orthop. Traumatol. 2, 1-4.
16. HAYASHI, K. (2009): Total Hip Replacement in Dogs. Vet. Surg. 34, 11-18.
17. HOULTON, J. E. F., J. L. COOK, J. F. INNES and S. J. LANGLEY-HOBBS (2006): The hip. In: BSAVA Manual of Canine and Feline Musculoskeletal Disorders. (MACIAS, J. L., J. COOK, J. INNES, eds.). Brit. Small Anim. Assos. Pp. 309-350.
18. LASCELLE, S. B. D., M. FREIRE, S. C. ROE, V. DEPUY, E. SMITH and D. J. MARCELLIN-LITTLE (2010): Evaluation of functional outcome after BFX total hip replacement using a pressure sensitive walkway. Vet. Sur. 39, 71-77.
19. LISKA, W. D. (2000): Canine total hip replacement complication: An overview, Proceeding, Contemporay Issues in Canine Hip Replacemant San Diego. 30.
20. LISKA, W. D. (2004): Cemented total hip replacement: experience in the USA with the Biomedtrix prosthesis. In: ESVOT 2004 Pre-Congress – Total Hip Replacement Seminar, (VEZZONI, A., ed.), 9 th September. Münich, Germany. P. 15.
21. MONT, M. A., T. M. SEYLER, D. R. MARKER, G. A. MARULANDA and R. E. DELANOIS (2006): Use of metal-on-metal total hip resurfacing for the treatment of osteonecrosis of the femoral head. J. Bone Joint Surg. [America] 88 (Suppl. 3), 90-97.
22. OLMSTEAD, M. L. (1995): The canine cemented modular total hip prothesis. J. Am. Anim. Hosp. Assoc. 31, 109-124.
23. RORABECK, C. H., R. B. BOURNE and A. LAUPACI (1994): A doubleblind study of 250 cases comparing cemented with cementless total hip arthroplasty: Cost-effectivness and its im pacton health-related quality of life. Clin. Orthop. 298, 156-164.
24. SCMALZRIED, T. P. and W. H. HARRIS (1993): Hybrid total hip replecment, 6,5-year follow-up study. J. Bone Joint Surg. 75, 608-615.
25. SLATTER, D. (2003): Surgical Tretmant of Canine Hip Dysplasia. In: Textbook of small animal surgery 3 rd ed. (SCHULZ, K. S., L. M. DEJARDIN, eds.). Philadelphia, pp. 2029-2059.
26. TEPIC, S. and P. M. MONTAVON (2004): Concepts of cementless Zürich prothesis. In: Multicentric study, ESVOT Pre-Congress-THR, (VEZZONI, A., ed.,), 9. September. Münich, Germany. Pp. 18-20.
27. TEPIC, S. (2008): Kyon THR: results and complications, 14 th ESVOT Congress, Munich, Germany. Pp. 178-179.
28. VEZZONI, A. (2008): Juvenile THR. Proceedings of the 14 th European Society of Veterinary Orthopaedics and Traumatology. Münich, Germany, pp. 199-201.
29. VEZZONI, A. (2011): Kyon cementless total hip arthroplasty. Proceedings of the 2011 American College of Veterinary Surgeons Veterinary Symposium, Chicago, IL, USA, pp. 227-235.

▲

Artificial Hip Replacement in Dogs

Marko ŠESTAN, DVM; Mario KRESZINGER, DVM, PhD, Associate Professor, Faculty of Veterinary Medicine Zagreb

Total hip replacement (THR) is the surgical replacement of a painful and dysfunctional hip with an artificial prosthesis which aims to eliminate pain and restore joint function for an active way of life. Today, it is considered a routine procedure for all animals with advanced hip disease. Canine THRs are divided into cemented, cementless and hybrid endoprostheses. The future of THR in dogs is bionic hip resurfacing: a method of removing damaged joint surfaces in which only the damaged part of the joint or joint surface is replaced. Such a procedure preserves bone for possible future operations or the potential need to replace hip prostheses.
The most common THR complications are luxation, infection and the aseptic loosening of implants, whereas fractures of the femur, poor implant positioning and nerve injuries occur significantly less frequently.

Uvod

Endoproteze umjetnog kuka

Cementne metode

CFXTM proteza

Bescementne metode

BFXTM proteza