Prehrambene masti važne su kao izvor esencijalnih masnih kiselina, kao i izvor energije. Normalno, prehrambene masti su učinkovito i gotovo u potpunosti probavljene i apsorbirane. Međutim, tijekom različitih bolesnih stanja probava masti je ugrožena. Ovaj rad donosi pregled fiziologije probave i apsorpcije masti, bolesti povezanih sa poremećajem probave masti i ulogu prehrambenih masti u liječenju problema malapsorpcije masti.
Većina dijetetskih masti prisutna u hrani za pse je u obliku dugolančanih triglicerida (LCT), koji se sastoje od masnih kiselina koje sadrže između 16 i 22 ugljikovih atoma. Mast je najsloženija hranjiva tvar za probavu i apsorpciju.
Glavnina probave masti počinje s emulgiranjem masti žučnim kiselinama, stvarajući sitne, u vodi topive čestice koje može lako probavljati pankreasna i crijevna lipaza. Pankreasna lipaza je enzim od primarne važnosti za normalnu probavu masti. Želučana lipaza, koja se luči u želucu i crijevna lipaza koju luči crijevna sluznica, također su u stanju probavljati LCT. Ovo postaje puno važnije u pasa s egzokrinom insuficijencijom gušterače. Krajnji rezultati luminalne LCT probave je glicerol, monogliceridi i u mastima topljive slobodne masne kiseline. Žučne kiseline olakšavaju formiranje micela (u vodi topljive nakupine monoglicerida i slobodnih masnih kiselina) koji djeluju kao transportni medij za prijenos probavljenih masnih čestica na površini sluznice za apsorpciju. Dok žučne kiseline nisu neophodne za apsorpciju masti, one ju olakšavaju. Oko 97% dijetalnih masti normalno se probavlja i apsorbira, dok se samo oko 50-60% apsorbira u nedostatku žučnih kiselina.
Slobodne masne kiseline i monogliceridi pasivno se apsorbiraju nakon kontakta s crijevnim resicama.
Unutar enterocita, slobodne dugolančane masne kiseline ponovno su sintetizirane u trigliceride. Novoformirane LCT su složene zajedno sa apsorbiranim i sintetiziranim kolesterolom, vitaminima topljivima u vodi i drugim lipidima u hilomikrone.
Ovi proteinima obloženi hilomikroni, topivi u vodi, zatim ulaze u crijevne limfne žile i prenose se preko limfnog sustava u vensku krv. Apsorpcija masti odvija se uglavnom preko crijevnih stanica smještenih na vrhovima mikrovila. To su ujedno i stanice najosjetljivije na ozljede sluznice. Stoga, malapsorpcija ili maldigestija masti se mogu pojaviti kao posljedica oštećenja sluznice ili njezine atrofije. Deficit pankreasne lipaze ili žučnih kiselina također rezultira maldigestijom ili malapsorpcijom masti. Jaka malapsorpcija masti vidljiva je kako steatoreja. Slabija malapsorpcija masti može doprinijeti proljevu i/ili gubitku težine.
Tablica 1: Uzroci proljeva povezani s malapsorpcijom masti
Tablica 1: Uzroci proljeva povezani s malapsorpcijom masti
U tablici 1. navedeni su uzroci koji mogu uzrokovati proljev povezan s malapsorpcijom masti. Malapsorpcija masti dovodi primarno do sekrecijskog proljeva. Slabo probavljene masti mogu biti fermentirane bakterijama u kolonu čime nastaju hidroksilirane masne kiseline koje potiču pojačanu sekreciju tekućine u crijevni lumen. Kada količina sekreta premaši kapacitet kolona da reapsorbira tekućinu, rezultat je proljev. Rjeđe, masti mogu doprinijeti eksudativnom proljevu zbog opstrukcije limfnih žila. To se može dogoditi uslijed limfangiektazije, limfosarkoma, crijevne histoplazmoze ili drugih uzroka. Sluznički hidrostatski tlak povećava se sekundarno kongestiji limfnih žila sluznice s hilomikronima bogatim mastima što za posljedicu ima stvaranje eksudata bogatog proteinima i smanjenu apsorpciju hranjivih tvari i tekućine.
Dijeta s niskim udjelom masti može pomoći ograničiti proljev povezan s malapsorpcijom masti. Nažalost, budući da masti osiguravaju značajan udio kalorija u normalnoj prehrani, mnogi psi će izgubiti težinu na dijeti sa niskim udjelom masti, osim ako postoji odgovarajuća dijetalna nadoknada. Prehrana koja sadrži visoko probavljive ugljikohidrate i proteine može pružiti odgovarajuću količinu kalorija za neke pacijente, dok drugi zahtijevaju puno koncentriraniji izvor energije. Za te pse, suplementacija sa srednjelančanim trigliceridima (MCT) može osigurati nužne prehrambene kalorije.
Srednjelančani trigliceridi, kao oni pronađeni u mlijeku ili kokosovom ulju, sadrže masne kiseline dužine lanca 6-12 atoma ugljika. Ove kraće dužine lanca omogućavaju MCT da budu probavljane i apsorbirane drugačije od LCT (Tablica 2).
Tablica 2: Pregled probave i apsorpcije dugolančanih i srednjelančanih triglicerida
Tablica 2: Pregled probave i apsorpcije dugolančanih i srednjelančanih triglicerida
LCT MCT
Probava Hidroliza želučanom lipazom :: polako – brzo Hidroliza pankreasnom lipazom :: brzo – jako brzo
Luminalni transport Vodotopljivost FFA :: niska – visoka Treba miceliranje žučnim kiselinama :: da – ne
Apsorpcija Paracelularna apsorpcija :: nema – djelomično Reesterifikacija i stvaranje hilomikrona:: da – ne Primarni put transporta iz crijeva :: limfatički – portalni FFA: Free Fatty Acids (SMK-Slobodne masne kiseline)
Želučana lipaza, inače ‘beznačajan’ enzim u probavi LCT, učinkovita je u hidrolizi MCT. U usporedbi s drugim vrstama, psi imaju višu razinu aktivnosti želučane lipaze. Aktivnost želučane lipaze pronađena u želucu pasa bila je znatno veća nego ona pronađena u tkivu želuca glodavaca, svinja i primata. Enzim je koncentriran u fundusnoj sluznici i ostaje aktivan, unatoč vrlo kiselom pH želuca. Dok je opseg hidrolize lipida u želucu obično manje od 30%, smatra se da je puno važniji u odsutnosti pankreasne lipaze ili u prisustvu kratkolančanih i srednjelančanih triglicerida. Na primjer, sposobnost probave MCT smanjena je samo oko 25% u pasa s egzokrinom insuficijencijom gušterače (EPI) dok je probava LCT masti u komercijalno dostupnim dijetama s niskim udjelom masti smanjena za oko 95% (Tablica 3).
Tablica 3: Utjecaj egzokrine insuficijencije gušterače na probavu hranjivih tvari kod pasa
Tablica 3: Utjecaj egzokrine insuficijencije gušterače na probavu hranjivih tvari kod pasa
Srednjelančani trigliceridi se lako hidroliziraju u tankom crijevu u glicerol i slobodne masne kiseline.
Ove masne kiseline su topljive u vodi i lako ulaze u enterocite difuzijom. Ove karakteristike mogu biti povoljne kod pacijenata koji nemaju žučne kiseline, koje su potrebne kako bi se olakšao normalan prijenos dugolančanih masnih kiselina unutar gastrointestinalnog lumena na površinu sluznice.
Velik dio apsorbiranih MCT masnih kiselina proći će izravno iz enterocita u portalni krvotok, zaobilazeći limfni sustav. Sadržaj lipida u hilomikronima smanjen je za gotovo 80% u ljudi kada su MCT osigurale prehrambene masti nego kod LCT. To može biti korisno kod bolesnika s limfnom kongestijom ili poremećenim limfnim tokom. Međutim, prekomjeran unos masti, čak i MCT, može povećati sadržaj lipida u hilomikronima. Dakle, ukupne prehrambene masti treba kontrolirati kod pacijenata u tim uvjetima. Nakon apsorpcije, MCT lako metaboliziraju za energiju. Zbog svoje kratke dužine lanca, srednjelančane masne kiseline prolaze lako u stanice i oksidiraju. Čini se da MCT nisu uključene u pohranu lipida, poput masnog tkiva, već su pretežno oksidirane za energiju. Intravenski primijenjene MCT oksidirane su oko dvostruko brže LCT.
Zabrinutosti zbog korištenja MCT su se povećale. Znakovito, toksičnost je primijećena kada su povećane količine primjenjene intravenski, što je rezultiralo narkoleptičkim stanjem. To stanje je obratno smanjenju primjenjene količine na prikladniju razinu. Nekad se korištenje MCT u bolesnika sa zatajenjem jetre smatralo neprikladnim. Sugeriralo se da će se veće koncentracije slobodnih masnih kiselina natjecati s triptofanom za vezna mjesta na albuminima i pogoršati hepatičku encefalopatiju. Ova teorija je ocijenjena i pobijena. U stvari, MCT su pokazale da poboljšavaju nutritivni status i posebno se preporučuju za uporabu u bolesnika s kroničnim zatajenjem jetre.
Srednjelančani trigliceridi mogu biti korisni u liječenju mnogih stanja koja uzrokuju malapsorpciju masti i poremećaj energetskog metabolizma. Međutim, unatoč njihovoj znatnoj koristi, MTC se nikada nebi trebali koristiti kao jedini izvor masnih kiselina. Ovi lipidi su lišeni esencijalnih omega-6 masnih kiselina. Stoga je važno da pacijenti dobivaju odgovarajuću izvor esencijalnih masnih kiselina osim MCT. Predloženo je da MCT ne prelazi 50% dijetalnih masti u dijetama koje će se davati dugotrajno.
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
