Application of terminology principles to synonyms in veterinary surgery
Klječanin Franić*, Ž., M. Đuras, P. Kostešić
Željana Klječanin Franić, spec. philol. croat., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Martina Đuras, Zavoda za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Petar Kostešić, Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dopisna autorica: zkljecanin@vef.unizg.hr
Sažetak
S uvremeno je hrvatsko biomedicinsko nazivlje trodijelno – sastoji se od latinskih naziva (os lacrimale), pohrvaćenih latinskih naziva (lakrimalna kost) i hrvatskih naziva (suzna kost), zbog čega se brojni nazivi upotrebljavaju u dvjema ili više varijanti. Terminološke su varijante kod određenih anatomskih naziva uvjetovane i time upotrebljavaju li se u kontekstu humane ili veterinarske medicine, s obzirom na razlike u položaju tijela u ljudi i životinja. U ovom su radu analizirani određeni nazivi kojima se stručnjaci u veterinarskoj kirurgiji služe u različitim varijantama. Među istoznačnim su nazivima primjenom terminoloških načela odabrani preporučeni nazivi, koji su usklađeni sa standardnojezičnom i terminološkom normom te prihvatljivi stručnjacima s obzirom na svoj sadržaj i uvriježenost u struci.
Ključne riječi: kirurgija, anatomija, veterinarska medicina, sinonimni nazivi, terminološka načela.
Abstract
Modern Croatian biomedical terminology is comprised of three parts – Latin terms (os lacrimale), terms formed by putting together Latin and Croatian terms (lacrimal bone) and Croatian terms (narrow bone), which is why many terms are used in two or more variants. The terminology variants for certain anatomical terms also depend on whether they are used in the context of human or veterinary medicine, as the posture of humans and animals is different. In this paper, some terms used by veterinary surgeons are analysed in their different variants. Among equivalent terms, the recommended terms have been selected by applying terminology principles and taking into account the alignment of the terms with the standard language and terminology and their acceptance by the professionals concerning their content and prevalence.
Key words: surgery, anatomy, veterinary medicine, synonymous terms, terminology principles.
Uvod
Naime gotovo se podjednako u stručnim tekstovima upotrebljavaju latinski nazivi (arteria brachialis, musculus sterno-occipitalis), pohrvaćeni latinski nazivi ili internacionalizmi (brahijalna arterija, sterno-okcipitalni mišić) i njihovi prijevodni ekvivalenti (nadlaktična arterija, prsno-zatiljni mišić). Prema terminološkim smjernicama (Infoterm, 2005.) prednost imaju domaći jezici i nazivi, no u područjima u kojima latinski i grčki nazivi imaju dugu tradiciju, kao što je biomedicinsko, ti nazivi imaju povlašten status. Internacionalizme odlikuje:
1. prozirnost – latinske su i grčke osnove prepoznatljive u različitim nacionalnim jezicima što olakšava sporazumijevanje među stručnjacima; 1
2. ekonomičnost – vrlo često za jednorječne internacionalizme ne postoji jednorječni hrvatski ekvivalent, već opisni izraz; 2
3. tvorbena plodnost – od internacionalnih se osnova lakše tvore novi nazivi 3.
No u prilagodbi posuđenih naziva iz klasičnih jezika osim što treba voditi računa o pravopisnoj, tvorbenoj i sintaktičkoj normi standardnog jezika te terminološkim načelima, u obzir treba uzeti i to da naziv bude usklađen sa zahtjevima struke te da stručnjacima bude prihvatljiv (Mihaljević, 2009.; Gjuran Coha, 2010.). Pri stvaranju naziva i odabiru preporučenoga naziva među sinonimnim nazivima treba se voditi sljedećim terminološkim načelima (Mihaljević, 2009.):
1. domaći naziv ima prednost pred stranim,
2. nazivi latinskog i grčkog podrijetla imaju prednost pred nazivima iz engleskoga, francuskoga, njemačkoga i drugih jezika,
3. prošireniji naziv ima prednost pred manje proširenim,
4. naziv koji je stručnjacima određene struke prihvatljiviji ima prednost pred nazivom koji je manje prihvatljiv,
5. naziv treba biti usklađen sa sustavom hrvatskog standardnog jezika,
6. kraći nazivi imaju prednost pred dužima,
7. naziv od kojeg se lakše tvore tvorenice ima prednost pred onim od kojega se ne mogu tvoriti tvorenice,
8. unutar istoga terminološkog sustava naziv ne smije imati više značenja,
9. značenje naziva ne smije se bez valjana razloga mijenjati,
10. ako jedan naziv već ima određeno značenje, ne treba mu davati nova značenja,
11. naziv ima prednost ako odgovara pojmu kojemu je pridružen i odražava svoje mjesto u pojmovnom sustavu, a o tome odlučuje stručnjak.
U ovom su radu analizirani određeni nazivi kojima se veterinarski kirurzi služe u različitim varijantama: koljeni zglob / koljenski zglob, kučni zglob / zglob kuka, lom / prijelom, menisk / meniskus, prednji križni ligament / prednji ukriženi ligament i zglobna čahura / zglobna kapsula. U razmatranju koja bi varijanta bila pravilnija, odnosno usklađenija sa standardnojezičnom i terminološkom normom, za svaki je od ovih naziva provedena jezična i terminološka analiza s obzirom na uzrok postanka istoznačnih naziva. Jezična je analiza tako obuhvatila pravopisni, tvorbeni i sintaktički aspekt nastanka naziva, a u terminološkoj su analizi primijenjena sljedeća terminološka načela:
1. domaći nazivi imaju prednost pred stranima,
2. prošireniji naziv ima prednost pred manje proširenim,
3. naziv koji je korisnicima prihvatljiviji ima prednost pred nazivom koji je manje prihvatljiv,
4. naziv treba biti usklađen sa sustavom hrvatskog standardnog jezika,
5. naziv od kojega se lakše tvore tvorenice ima prednost pred onim od kojega se ne mogu tvoriti tvorenice.
Pojavnost pojedinih sinonimnih naziva u stručnim i znanstvenim tekstovima provjerili smo na Google Znalcu. Također, pravopisne, tvorbene, sintaktičke i leksičke varijante odabranih naziva potražili smo u općejezičnim i terminološkim pisanim i elektroničkim rječničkim izvorima, a to su Rječnik hrvatskog jezika (Anić, 2007.), Hrvatski jezični portal (https://hjp.znanje.hr/), Terminološka baza Hrvatsko strukovno nazivlje – Struna (http://struna.ihjj.hr/), Enciklopedijski rječnik humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja (Padovan, 2006.) i Medicinski leksikon (https://medicinski.lzmk.hr/).
Primjena terminoloških načela na odabir naziva
Koljeni zglob ili koljenski zglob
U tvorbi pridjeva od imenica kod kojih pridjevni sufiks –ni dolazi na osnovu koja završava suglasnikom –n jedno se –n gubi: kamen > kameni, ugljen > ugljeni, rame > rameni, sjeme > sjemeni itd. Stjepan Babić u Tvorbi riječi (2002.) navodi da u novim tvorbama na osnove sa završnim suglasnikom –n sufiks –ni više ne dolazi, već je uobičajeniji sufiks –ski, te i za primjere imenica rame i sjeme pridjeve ramenski i sjemenski navodi kao uobičajenije. Hrvatski jezični portal (HJP) od imenica koljeno, rame, sjeme i tjeme pridjeve tvori sufiksom –ni, a ne sufiksom –ski (koljeni, rameni, sjemeni i tjemeni), a i nazivi u terminološkoj bazi Struna sadržavaju ovu pridjevnu varijantu (koljeni zglob, rameni zglob, sjemeni kanalići, tjemeni brid), kao i nazivi u Enciklopedijskom rječniku humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja (ERHVMN; Padovan, 2006.) i Medicinskom leksikonu. Premda su, dakle, kod navedenih pridjeva u stručnim tekstovima u upotrebi obje tvorbene varijante, i obje su pravilne, s obzirom na veću učestalost tvorbe sufiksom –ni 4 te na to da se varijante na –ni nalaze u terminološkim izvorima (ERHVMN, HJP, Struna), prednost bismo dali tvorbenim varijantama koljeni, rameni, sjemeni i tjemeni, odnosno nazivu koljeni zglob (lat. articulus genus, engl. stifle joint, kneejoint, franc. genou, njem. Kniegelenk).
Spomenut ćemo i da Veterinarska anatomska nomenklatura (Nomina anatomia veterinaria, 2017.) ističe da latinska riječ articulatio podrazumijeva sve spojeve u tijelu te se ona upotrebljava i u nazivu svih zglobova. U starijoj je literaturi naziv articulus označivao isključivo spoj u tijelu koji je ostvaren zglobom (lat. articulatio synovialis). Tako će prema nomenklaturi iz 2017. pravilan latinski naziv koljenog zgloba biti articulatio genus.
Kučni zglob ili zglob kuka
Za zglob kuka svojedobno je među veterinarskim kirurzima postojao prijedlog da se nazove kučnim zglobom, prema analogiji s tvorbom naziva drugih zglobova u tijelu, kao što su čeljusni zglob, lakatni zglob, ručni zglob, skočni (nožni) zglob i drugi. Premda su i tvorbeni obrazac (prema kojemu odnosni pridjev od riječi kuk glasi kučni) i sintaktički obrazac (pridjevna sintagma kučni zglob ima prednost u odnosu na genitivnu sintagmu zglob kuka) u nastanku ovog naziva u skladu sa standardnojezičnom normom i terminološkim preporukama, naziv kučni zglob u struci nije prihvaćen, i to zbog izgovorne sličnosti pridjeva kučni s pridjevom kućni, odnosno potencijalnog nerazlikovanja ovih dvaju pridjeva u izgovoru i zabune koju bi to nerazlikovanje moglo izazvati. Sintaktičku varijantu kučni zglob ne nalazimo ni u terminološkim rječničkim izvorima te je u slučaju ovog naziva nedvojbena preporuka koristiti se genitivnom sintagmom zglob kuka (lat. coxa, engl. hip, franc. hanche, njem. Hüfte).
Također, u veterinarskoj se anatomiji spoj između kosti kukovlja ili bočne kosti (lat. os coxae) i bedrene kost (lat. os femoris) naziva bočnim zglobom (lat. articulatio coxae) (König i Liebich, 2009., Padovan, 2006.).
Lom ili prijelom
U Rječniku hrvatskoga jezika (Anić, 2007.) kao prvo značenje rječničke natuknice lom navodi se definicija ‘čin slamanja i mjesto gdje se nešto slomilo’, a kao sinonim navodi se riječ prijelom. Uz prvo značenje rječničke natuknice prijelom navedena je leksikografska odrednica pat., što znači da se riječ upotrebljava u okviru određene struke (patologija), te definicija ‘lom, puknuće kosti’, a kao sinonim navodi se riječ fraktura. I na HJP-u uz riječ prijelom navodi se da se upotrebljava u medicini u značenju ‘lom, puknuće kostiju’. U Struni se riječ lom ne nalazi kao naziv u medicinskim znanostima koji se odnosi na tjelesne organe (u dentalnoj se medicini lom veže isključivo uz materijale), već se nalazi u drugim znanstvenim područjima i odnosi se ili na lom različitih materijala u tehničkim znanostima (primjerice u drvnoj tehnologiji lom drva ili u strojarstvu lom filtarskog elementa) ili u prirodnim znanostima (u geofizici lom vjetra, u fizici lom svjetlosti). U humanoj, veterinarskoj i dentalnoj medicini kao prijevodni ekvivalent latinskog naziva fractura (engl. fracture) upotrebljava se naziv prijelom: prijelom lubanje (lat. fractura cranii, engl. fracture of the skull), prijelom zelene grane (engl. greenstick fracture), prijelom krune (lat. fractura coronae dentis, engl. crown fracture) itd. I ERHVMN, i Struna, i Medicinski leksikon u značenju frakture tjelesnih organa i struktura sadržavaju samo naziv prijelom, stoga je i naša nedvojbena preporuka pri izboru između leksičkih varijanti lom i prijelom upotreba naziva prijelom (lat. fractura, engl. fracture, franc. fracture, njem. Fraktur).
Meniskus ili menisk
Pri prihvaćanju imenica iz latinskoga u hrvatski jezik latinski se imenični sufiksi odnosno njihovi dijelovi kao što su –um (dio sufiksa –ulum) i –us obično uklanjaju. 5
Primjeri su takve prilagodbe sljedeći: lat. atrium → hrv. atrij, lat. discus → hrv. disk, lat. fasciculus → hrv. fascikul, lat. glomerulus → hrv. glomerul, lat. ventriculum → hrv. ventrikul, lat. reticulum → hrv. retikul. U skladu s tim i latinski naziv meniscus – ‘polumjesečasta ili srpolika pločica u zglobnoj šupljini građena od fibrozne hrskavice’ – u hrvatskom jeziku glasi menisk. Ova se pravopisna varijanta nalazi i u Medicinskom leksikonu i u ERHVMN-u gdje se uz terminološku natuknicu menisk upućuje na precizniji naziv – zglobni menisk (lat. meniscus articularis, engl. articular meniscus, franc. ménisque articulaire, njem. Gelenkmeniskus) (Padovan, 2006.). Varijantu menisk sadržava i Struna, ali u terminološkom sustavu kemije gdje je definicija ovog naziva ‘zakrivljenost površine tekućine uzrokovana površinskom napetošću’.
Prednji križni ligament ili prednji ukriženi ligament
Naziv prednji križni ligament u suvremenoj se stručnoj publicistici nalazi u čak četiri varijante, a pregled njihove učestalosti na Google Znalcu dat će sljedeće rezultate: prednji križni ligament (oko 1060 rezultata), prednja križna sveza (oko 512 rezultata), prednji ukriženi ligament (oko 345 rezultata) i prednja ukrižena sveza (oko 329 rezultata). U ERHVMN-u ova se anatomska struktura – snažan ligament koji povezuje bedrenu i goljeničnu kost unutar koljenog zgloba – nalazi pod rječničkom natuknicom lateralna križna sveza koljenog zgloba (lat. ligamentum cruciatum anterius i ligamentum decussatum anterius, engl. anterior cruciate ligament, franc. ligament croisé antérieur, njem. vorderes Kreuzband). Ovaj se peteročlani naziv u znanstvenim i stručnim radovima međutim ne upotrebljava, već je prevladao tročlani naziv prednji križni ligament, što je s gledišta jezične ekonomije i s obzirom na to da ne utječe na preciznost naziva opravdano.
Što se tiče upotrebe latinskog naziva ligament ili domaćeg sveza, prema terminološkom načelu koje kaže da prednost u tvorbi naziva ima domaća riječ, u ovom bi nazivu prednost imala hrvatska riječ sveza pred posuđenicom ligament. Premda domaće riječi imaju prednost pred internacionalizmima, zbog svoje je prozirnosti i jednoznačnosti naziv ligament jednakovrijedan nazivu sveza. On je osim toga i tvorbeno plodan, naime od naziva ligament mogu se tvoriti druge riječi (npr. različiti pridjevni oblici u nazivima ligamentna burza, ligamentozna kila i ligamentarni kompleks; Padovan 2006.), dok od naziva sveza to nije uobičajeno.
Prednji i stražnji križni ligament nazivaju se križnima odnosno ukriženima zbog toga što unutar koljena tvore strukturu koja nalikuje na slovo X. Pridjev križni ima značenje ‘koji se odnosi na križ’ i ‘koji oblikuje križ’ (HJP), a pridjev ukriženi odnosi se na strukture koje se međusobno križaju tako da postoje osnove za upotrebu obaju pridjeva. ERHMVN sadržava oba ova pridjeva u nazivima, pa se tako nalaze rječničke natuknice križna kost, križna međuhrskavična kopitna sveza, križni gangliji, ali i ukrižene sezamoidne sveze, ukriženi sindromi i ukriženo ispupčenje.
Prema tome, ni jedna od četiriju varijanti ovog naziva nije nepravilna. Prednost bi s terminološkog aspekta, s obzirom na prednost domaćih naziva pred posuđenima u hrvatskoj terminologiji, imao naziv prednja križna sveza ili prednja ukrižena sveza. No kako se u znanstvenoj i stručnoj komunikaciji najčešće upotrebljava naziv prednji križni ligament, a i u biomedicinskom je terminološkom sustavu upotreba internacionalizma ligament opravdana zbog njegove prepoznatljivosti i duge tradicije u medicini, preciznosti značenja i tvorbene plodnosti, možemo se složiti i s izborom stručnjaka i reći da je jednakovrijedan naziv prednji križni ligament. 6
Uz ove se četiri varijante naziva, međutim, pojavljuju još dvije, a one su nastale zbog različita položaja tijela odnosno trupa u ljudi i životinja, pa se u humanoj i veterinarskoj medicini iste tjelesne strukture različito opisuju. Pojmovi prednji i stražnji, odnosno anteriorni i posteriorni, pripadaju skupini anatomskih odrednica kojima se opisuje položaj i smjer dijela tijela (lat. termini situm et directionem partium corporis indicantes) i uobičajeni su u humanoj anatomiji zbog uspravnog, stojećeg položaja ljudskog tijela. U veterinarskoj se anatomiji pojmovi prednji i stražnji upotrebljavaju samo iznimno. Kako bi se preciznije opisao položaj neke anatomske strukture u četveronožaca, a time i većine kralježnjaka, položaj prema naprijed i položaj prema straga opisuju se kao kranijalni – ‘prema glavi’ i kaudalni – ‘prema repu’. Oznake anteriorni i posteriorni upotrebljavaju se samo pri opisu struktura na glavi, primjerice pri opisu dijelova očne jabučice gdje bi oznaka kranijalni bila netočna s obzirom na to da je i sama struktura smještena upravo na glavi. Zbog toga su u veterinarskoj medicini, u skladu s veterinarskom anatomskom nomenklaturom, precizniji nazivi lig. cruciatum craniale i lig. cruciatum caudale, odnosno kranijalni križni ligament i kaudalni križni ligament (Gasse i sur., 2017.).
U veterinarskoj se kirurgiji međutim upravo ovi nazivi rjeđe upotrebljavaju, te se umjesto odrednica kranijalni i kaudalni upotrebljavaju odrednice prednji i stražnji kao što je to u humanoj kirurgiji.
Zglobna čahura ili zglobna kapsula
Zglobna čahura jest tanja ili deblja dvoslojna opna koja zatvara zglobnu šupljinu, prihvaća se za rub zglobnih ploha kosti i prelazi u pokosnicu. Uz ovaj se naziv gotovo podjednako, sudeći po rezultatima pretrage na Google Znalcu, 7 upotrebljava i naziv zglobna kapsula, stoga se postavlja pitanje koji je od njih prihvatljiviji. Prema terminološkom načelu koje kaže da prednost u tvorbi naziva imaju domaće riječi pred stranima, hrvatska riječ čahura imala bi prednost pred internacionalizmom kapsula, pa tako i ERHVMN, i Medicinski leksikon, i Struna sadržavaju naziv zglobna čahura. To, međutim, ne znači da je kapsula neprihvatljiva riječ u biomedicinskom nazivlju, naime kako je postojanje sinonima prilika za razjednačivanje i preciziranje značenja, tako je i kapsula kao naziv prihvaćena primjerice u farmakologiji (kapsula – ‘čvrsti jednodozirni omot koji sadržava lijek za oralnu primjenu’). Osim toga, internacionalizam kapsula tvorbeno je plodniji od hrvatskog ekvivalenta čahura, zbog čega je u biomedicinskom nazivlju zadržan u složenim nazivima u kojima se od ove riječi tvori pridjev (npr. kapsularna katarakta, kapsularne bubrežne arterije) te kao osnova u sufiksoidnim imeničnim tvorenicama (npr. kapsuloplastika – ‘kirurška rekonstrukcija zglobne čahure’, kapsulorafija – ‘kirurško nabiranje zglobne čahure’ i kapsulotomija – ‘prerezivanje zglobne čahure, obično radi poboljšanja zglobnih kretnji’, ‘incizija očne leće kod operacije mrene’) (Padovan, 2006.). Kada je riječ o opni koja zatvara zglobnu šupljinu, preporučuje se naziv zglobna čahura (lat. capsula articularis, engl. joint capsule, franc. capsule articulaire, njem. Gelenkkapsel).
Zaključak
Praksa pokazuje da se internacionalizmi različito prihvaćaju, primjerice ligament kao sastavnica složenog naziva prednji križni ligament češće je u upotrebi od domaćeg naziva sveza, dok je kod naziva zglobna čahura / zglobna kapsula češća varijanta s domaćom sastavnicom čahura. Kod naziva prednji križni ligament sa stajališta veterinarske anatomije treba voditi računa i o tome da je umjesto oznaka prednji i stražnji u veterinarskoj medicini preciznije koristiti se odrednicama kranijalni i kaudalni, što znači da odabir naziva u ovom slučaju ovisi i o terminološkom podsustavu, humanomedicinskom ili veterinarskomedicinskom, unutar biomedicinskog nazivlja. S druge strane, u veterinarskoj kirurgiji kao kliničkoj znanosti u upotrebi je prevladao naziv prednji križni ligament nad kranijalnim križnim ligamentom. Normiranje naziva u ovom bi slučaju značilo da se stručnjaci različitih veterinarskomedicinskih disciplina, anatomije i kirurgije, usuglase koji će naziv s obzirom na moguće kombinacije varijantnih sastavnica prednji/kranijalni + križni/ukriženi + ligament/sveza biti normativno određen kao preporučeni naziv, a koji kao dopušteni (ili nedopušteni) naziv. Za koju god se od ovih varijanti odlučili, preporuka je da se radi razumijevanja sadržaja na razini jednoga teksta uvijek upotrebljava isključivo jedna varijanta naziva.
Literatura [… prikaži]