Prof. dr. sc. Nikica Prvanović Babić
Klinika za porodništvo i reprodukciju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Upotrebna namjena, a time i uzgojni cilj u uzgojima konja uvelike se tijekom vremena mijenjao i razlikovao od uzgoja drugih domaćih životinja. Jedna stvar je međutim ostala ista. Kod konja se nikada nije težilo primarno reprodukciji svih jedinki već se forsiralo razmnožavanje isključivo najboljih, po svemu superiornih primjeraka. Naime, o inteligenciji, poslušnosti i izdržljivosti konja nerijetko je direktno ovisio život i preživljavanje jahača odnosno čovjeka. Tako je i danas iako je konj izgubio svoju primarnu namjenu u svakodnevnom životu čovjeka. Konje se ne uzgaja ponajprije s namjenom proizvoda, nego kao životinje za visokoprifilirani sport te užitak i osobno zadovoljstvo uzgajivača. Zbog takve uporabne vrijednosti postoji potreba i želja za najvišom razinom selekcije odnosno u rasplod idu isključivo najuspješniji primjerci rasplodnih kobila i pastuha, iznadprosječnih rezultata u sportu, u eksterijernim kvalitetama, zadovoljavajućeg temperamenta i ćudi. Kako takve životinje nerijetko nisu i idealne za rasplod često je potrebno intervenirati primjenom različitih metoda asistirane reprodukcije. Najvažnije od njih su umjetno osjemenjivanje (U.O.), embriotransfer, seksiranje spermija i kloniranje. Od svih navedenih najčešće se primjenjuje U.O. jer je daleko najjednostavnija i traži daleko najmanje sredstava i opreme. Nadalje, primjena U.O. zapravo ubrzava postupke oplemenjivanja pasmina i uzgojnih tipova te ubrzava selekcijski učinak jer najkvalitetniji pastusi kroz umjetno osjemenjivanje ostavljaju znatniji uzgojni trag. Jednim skokom pastuh opasuje jednu kobilu, dok se spermom ejakulata može osjemeniti više od deset kobila, odnosno preko 600 kobila godišnje. Nadalje, duboko smrznuto sjeme pastuha može se i nakon njegova uginuća koristiti u rasplodu.
Zdravstvene prednosti umjetnog osjemenjivanja ogledaju se u sprječavanju prijenosa spolno zaraznih, nametničkih i drugih bolesti. Ujedno se smanjuje i rizik od raznih povreda prilikom manipulacije sa životinjama i uklanjaju tzv. «profesionalne» bolesti usko vezane s pojačanom seksualnom aktivnosti, poput impotencije i psihičkih problema. Umjetno osjemenjivanje olakšava distribuciju genetskog materijala čime se izbjegava stres uvjetovan transportom rasplodnih grla. Konjogojstvo u našoj domovini nezaustavljivo galopira naprijed. Interes i broj uzgajivača i držatelja konja, naročito sportskih grla raste, no na osnovi Godišnjih izviješća Hrvatske Poljoprivredne Agencije očito je da je plodnost konja svih pasmina u Hrvatskoj nezadovoljavajuća te je broj ždrebadi prema broju kobila daleko ispod europskog prosjeka na što stručna javnost upozorava već dulji niz godina.
Republika Hrvatska kao članica EU u kojoj postoji vrlo dobro organiziran sustav praćenja potencijalnih problema sa slabijom plodnošću, odnosno neplodnošću, spolno prenosivim bolestima, pobačajima i slično, trebala bi itekako pridavati pažnje prevenciji smanjene plodnosti, odnosno neplodnosti te zakonski osigurati i regulirati bolju provedbu mjera kontrole plodnosti konja. Upravo bi poticanje primjene U.O. na većem broju kobila direktno i indirektno pridonijelo postizanju tog cilja i dostizanju rezultata iz drugih zemalja, članica EU u kojima postotak kobila na kojima se provodi U.O. iznosi 40-60%.
Organizacija umjetnog osjemenjivanja
Umjetno osjemenjivanje (u daljnjem tekstu U.O.) predstavlja postupak kojim se polučeni ejakulat pastuha (razrijeđen ili ne, u više doza) polaže u maternicu kobile u estrusu s ciljem da ostane gravidna. Na taj način jedan ejakulat je dovoljan da se osjemeni više kobila, a ejakulacija je odvojena od osjemenjivanja. U.O. kobila u svijetu se provodi već godinama. Neke konjogojske udruge dozvoljavaju osjemenjivanje samo sa svježom razrijeđenom spermom na mjestu polučivanja ejakulata, dok druge dozvoljavaju i uporabu svježeg transportiranog sjemena i duboko smrznutog sjemena. Pojedine elitne udruge, primjerice engleskih punokrvnjaka, uopće ne dozvoljavaju U.O. čak niti kada je to medicinski indicirano, npr. kod stečenih malformacija vanjskih genitalija. Idu čak do takvih mjera da umjetnim osjemenjivanjem postupkom dobivenu ždrebad odbijaju registrirati. Stoga je vrlo bitno da svi vlasnici i uzgajivači konja na startu znaju kakav je stav njihove uzgojne organizacije prema asistiranoj reprodukciji. Osnovna razlika između umjetnog osjemenjivanja konja za razliku od drugih vrsta domaćih životinja je važnost priznavanja podrijetla odnosno mogućnost izdavanja pravovaljanog pedigrea odnosno rodovnice. U tu je svrhu važno imati dokaziv trag od polučivanja ejakulata, sustava pohrane i smrzavanja, transporta, osjemenjivanja i u konačnici rođenja ždrebeta. Stoga je krajnje nedopustivo a kod nas se već događalo, da se rashlađena sperma ilegalnim kanalima dostavlja u Republiku Hrvatsku, osjemenjuju se kobile,a potom je nemoguće registrirati novorođeno ždrijebe jer je podrijetlo roditelja nepotpuno. Naime, DNA analiza roditeljstva koja je kod nas postala praktički obavezna, nije moguća bez potvrde o podrijetlu za oba roditelja.
Usporedba plodnosti kobila prilikom prirodnog pripusta i umjetnog osjemenjivanja
Na osnovi dosadašnjih saznanja na polju asistirane reprodukcije u razvijenim zemljama tehnikom umjetnog osjemenjivanja očigledno je kako je takav način interveniranja u selekcijski rad na polju reprodukcije konja vrlo značajan i unosi mnoge prednosti i poboljšanja u odnosu na tradicionalni prirodni pripust. Osim toga, U.O. kobila sjemenom kvalitetnog rasplodnjaka ostavlja se veći trag i oplemenjuje određena pasmina u puno kraćem vremenskom roku. U RH je postupak umjetnog osjemenjivanja zakonski reguliran člankom 30. i 31. Zakona o veterinarstvu, koji govore kako rasplodna grla, sjeme za umjetno osjemenjivanje i oplođene jajne stanice moraju biti slobodni od zaraznih i nametničkih bolesti a sjeme za umjetno osjemenjivanje i oplođene jajne stanice moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede polučivanja, pripreme i razrjeđivanja, zdravstvene ispravnosti i biološke kakvoće te biti označeni na propisani način. Objekti za poslovanje s reprodukcijskim materijalom moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima. Ukoliko se poštuju navedeni pozitivni zakonski propisi, mogućnost prenosa bolesti preko sperme smatramo zanemarivom. Nadalje, kobile prilikom postupka umjetnog osjemenjivanja traze dodatni veterinarski strucni nadzor sto dovodi do pravovremenog otkrivanja i liječenja nezaraznih uzroka neplodnosti što takodjer utječe na bolju uspješnost rasplodjivanja. Ukoliko je kobila prije osjemenjivanja pravilno pripremljena, postotak koncepcije iznosi preko 75% jednako kao i kod prirodnog pripusta.
Osim toga, vlasnicima kobila je praktičnije i jednostavnije da se kobile osjemenjuju nego da se pripuštaju neovisno o tome da li imaju ili nemaju pastuha u svom uzgoju. Naime, ukoliko nemaju pastuha, tada se uvođenjem umjetnog osjemenjivanja uklanja potreba prijevoza kobile na prirodni pripust jer se osjemenjivanje sa svježom i rashlađenom spermom može provesti u štali vlasnika. Ukoliko pak imaju pastuha koji treba oploditi veći broj kobila, tada je moguće iskoristiti neku od kobila kao fantoma te uz pomoć umjetne vagine polučiti ejakulat koji ce se koristiti za osjemenjivanje više kobila koje se istodobno tjeraju. Na taj se način štedi pastuha i smanjuje rizik od pripusnih ozljeda. Istina je da umjetno osjemenjivanje traži veću zdravstvenu kontrolu nad kobilama i pastusima te veći angažman veterinara, no oni su tom poslu dorasli i sposobni su preuzeti vođenje rasplođivanja nad populacijom konja na jednak način kako to rutinski već desetljećima rade i sa drugim vrstama domaćih životinja. Ukoliko se svi postupci umjetnog osjemenjivanja sa svježom i rashlađenom spermom provedu stručno i savjesno, postotak koncepcije kobila je čak i veći nego kod prirodnog pripusta jer se ranije uoče i izliječe potencijalni uzroci neplodnosti, embrionalne smrtnosti i pobačaja. Nedostatak osjemenjivanja sa svježom i rashlađenom spermom je u tome što se mora čuvati u posebnim uvjetima i upotrebljiva je samo 48 h, pa se može dogoditi da ne stigne na vrijeme ili da pak propadne ako kobila bude spremna za oplodnju nešto ranije ili kasnije nego što je bilo planirano. Navedeni problem može se vrlo efikasno riješiti primjenom umjetnog osjemenjivanja sa duboko smrznutom spermom. Ona se u tekućem dušiku može čuvati neograničen vremenski period i upotrebljiva je i više desetaka godina nakon što je pastuh od kojeg potječe odavno mrtav ili se pak nalazi na drugom kontinentu.
Nedostatak duboko smrznute sperme je što ima vrlo kratak oplodni život i što traži hospitalizaciju kobile i svakodnevne višekratne ginekološke preglede tijekom čitavog estrusa. Osjemenjivanje se provodi apliciranjem sperme u reproduktivni sustav kobile u estrusu i to naranije 12 sati prije a najkasnije 6 sati nakon ovulacije pri čemu se bimanuelnom tehnikom nastoji uvesti kateter što bliže vrhu roga sa one strane sa koje je kobila ovulirala odnosno ima predovulatorni folikul. Za uspješnost osjemenjivanja pri korištenju zamrznutih ejakulata pokazalo se da je dob kobila presudna u postotku koncepcije. U kobila mlađih od 8 godina postotak iznosi 45%, za kobile do 13 godina starosti iznosi 36%, a preko 13 godina starosti to je svega 29%. Nadalje, postoji velika individualna varijabilnost između pastuha s obzirom na sposobnost ejakulata da bude konzerviran. Različite tehnike nisu primjenjive na sve pastuhe i određeni postotci ejakulata pastuha ne podnose hlađenje ili zamrzavanje. Postoji također i određeni broj pastuha koji su slabije plodni ili sterilni. Nadalje, pri osjemenjivanju sa DSS potrebno je učestalo pratiti folikularni razvoj s obzirom da je broj doza koje su dostupne za korištenje obično ograničen. Postotak preživljavanja spermija prilikom hlađenja smanjuje se zbog iscrpljivanja tijekom pohrane, naime tada dolazi do korištenja vlastitih metaboličkih rezervi spermatozoida te do dezintegracije membrane (počinju se stvarati kristali leda, i sam osmotski tlak medija se promijeni) zbog temperaturnog šoka do kojeg dolazi prilikom pada temperature između 15 i 9 °C. Osjemenjivanje neposredno po polučenom ejakulatu je postupak koji ostvaruje najbolje rezultate. Koristiti ohlađene ili duboko smrznute ejakulate ima opravdanje samo kod transporta ili kad su u pitanju neke druge otegotne okolnosti.
Trenutni status primjene asistirane reprodukcije konja u Hrvatskoj
Glavni i odgovorni za sakupljanje i skladištenje sjemena pastuha do sada je bio Centar za reprodukciju u stočarstvu RH u Križevcima, koji je uspostavio suradnju sa raznim udrugama toplokrvnjaka čiji su pastusi također iz usluge boravili u Križevcima. U budućnosti se planira povećati broj takvih Centara koji će polučivati ejakulat pastuha i distribuirati doze za U.O. a koordinaciju, edukaciju i stručnu potporu pružat će Klinika za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakutleta Sveučilišta u Zagrebu. Jednako tako u tijeku je uvođenje umjetnog osjemenjivanja na državne ergele lipicanaca Lipik i Đakovo koji takodjer planiraju polučivati i distribuirati spermu pastuha na način kako to provode slične ergele zemalja u okruženju. Umjetno osjemenjivanje sa svježom i rashlađenom te duboko smrznutom spermom iz uvoza već dulji niz godina uspješno se provodi na Klinici za reprodukciju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao i u manjem broju privatnih veterinarskih stanica i ambulanti primjerice u Karlovcu, Vrbovcu i Sv. Petru u Šumi. Značajno je pri tome napomenuti da se U.O. kobila u Hrvatskoj u svim nabrojenim veterinarskim institucijama i organizacijama provodi sa uspjehom usporedivim onome iz ostalih zemalja EU i SAD. Naime, postotak plodnosti se podudara i iznosi do 70%, a uvelike ovisi o dobi kobile koju se osjemenjuje. Nadalje, u svrhu pretraživanja pastuha na kliconoštvo virusnog arteritisa provodi se polučivanje ejakulata pastuha na svim većim ergelama (Državne ergele Lipik i Đakovo, Alkarska ergela) što je preduvjet za uvođenje umjetnog osjemenjivanja na navedenim uzgojima konja. Nadalje, velika većina veterinarskih stanica posjeduje ultrazvučne aparate i provodi ginekološke i transrektalne ultrazvučne preglede kobila. Stoga bi, uz minimalnu edukaciju, lako mogli na sebe preuzeti umjetno osjemenjivanje kobila nad kojima su i do sada vršili stručni nadzor rasplođivanja. Pri tome prvenstveno mislimo na rashlađenu spermu koja bi bila polučena od pastuha na hrvatskim pastuharnama, dok bi za U.O. sa duboko smrznutom spermom kobile ipak trebalo dovesti u specijalizirane ustanove, poput Klinika Veterinarskog fakulteta ili Centra za reprodukciju u Križevcima jer je sam postupak bitno složeniji i iziskuje hospitalizaciju kobile i veću razinu stručnog znanja.
Razvoj U.O. u RH može se usmjeravati u dva osnovna smjera. Jedan od njih je uvoz sperme kvalitetnih rasplodnih pastuha određenih pasmina konja čime bi se doprinijelo na oplemenjivanju i osvježavanju krvi naših rasplodnih kobila pojedinih pasmina i time stvorila dobra baza za kvalitetnije jedinke kako u smislu danjeg rasploda tako u smislu boljih rezultata na natjecanjima.
Drugi smjer je stvaranje «banke sperme» naših autohtonih pasmina (hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak, lipicanac i međimurski konj) koja bi svojim postojanjem bolje kontrolirala sjeme kvalitetnih pastuha i povećala dostupnost kvalitetnog sjemena u svim dijelovima RH, ali i u izvozu u treće zemlje i u zemlje EU.
Upotreba umjetnog osjemenjivanja u svrhu dobivanja mula i mazgi te očuvanja kritično ugroženih i zaštićenih pasmina magaraca
Smatra se da je danas na svijetu oko 44 000 000 mula, mazgi i magaraca. Oni spadaju u najbrže rastuću populaciju životinja za sport, turizam i rekraciju. Razlozi za njihovu sve veću popularnost predstavlja njihova izdržljivost, skromnost, otpornost i miran temperament. Iz istih su razloga od davnina u upotrebi kao radne životinje te su kao takvi skromnijih uzdržnih potreba i otporniji od većine pasmina konja. Kako su mazge i mule hibridi konja i magarca koji se ne mogu samostalno razmnožavati, može ih se dobiti primarno križanjem magarca sa kobilom (mula) odnosno pastuha sa magaricom (mazga).
Pri tome je neusporedivo lakše dobiti mule nego mazge, pa je broj mula u svijetu skoro desetorostruko veći od broja mazgi. Naime, pastuha je gotovo nemoguće naučiti da skoči na magaricu a čak i kada uspijemo u tome, šanse da će doći do koncepcije i posljedično gravidnosti relativno su male. Za razliku od pastuha, magarac se može istrenirati da skače na kobile što rezultira gravidnošću sa gotovo jednakom vjerojatnosti kao da se radi o parenju jedinki iste vrste. Kako je riječ o neprirodnom parenju, magarca kojeg želimo koristiti kao rasplodnjaka za dobivanje mula, treba odgojiti zajedno sa kobilama i on kao odrasla jedinka više neće biti zainteresiran za parenje sa magaricama, već samo sa kobilama. Neki magarci pokazuju interes za kobile u estrusu ako su vidjeli da ostali magarci zaskakuju kobile ali je praktički nemoguće dobiti magarca kojeg se može pripuštati i na kobile i na magarice. Jednako tako je veliki problem i to što kobile, neovisno o fazi spolnog ciklusa i dotadašnjem držanju, uglavnom ne dozvoljavaju magarcima da ih zaskoče, iako pokazuju želju za parenjem sa pastusima, pa ih je potrebno sputati ili sedirati. Stoga je takav pripust opasan za magarca i upitan sa aspekta dobrobiti kobile, jer se radi o potencijalno opasnoj aktivnosti u kojoj mogu biti ozlijeđeni magarac, kobila kao i osobe koje pri tome rukuju sa životinjama. Stvar se dodatno komplicira i zbog činjenice što su za stvaranje navedenih hibrida podesniji magarci većeg tjelesnog okvira poput sjeverno talijanskih pasmina (apuljski tip magarca npr. Martina Franca) i istarskog magarca. Navedene pasmine većinom spadaju u kritično ugrožene i iznimno je važno da se sve genetski vrijedne životinje koriste u rasplodu, kako bi se očuvala pasmina. Od ukupno 16 europskih pasmina magaraca, čak 7 pasmina se smatra kritično ugroženima i na rubu izumiranja (prema FAO). Primjerice pasmina apuljskog magarca Martina Franca trenutno ima svega 48 rasplodno sposobnih magaraca, dok je broj naših rasplodno sposobnih istarskih magaraca još i manji jer cjelokupna populacija istarskih magaraca broji oko stotinjak životinja i čini samo 1,17% ukupne populacije magaraca u Hrvatskoj.
Stoga nije prihvatljivo odgajati magarce sa kobilama kako bi služili isključivo za dobivanje mula, već su nam primarno potrebni za očuvanje pasmine. Jedino prihvatljivo rješenje za budućnost predstavlja uvođenje umjetnog osjemenjivanja. Na taj bi se način postiglo nekoliko istodobnih ciljeva. Moglo bi se očuvati vrijedan genetski materijal, tako što bi se sperma magaraca pastuha pohranila u tekući dušik i mogla se koristiti u budućnosti.
Nadalje, moglo bi se ejakulatom jednog magarca osjemeniti više magarica koje čak ne bi bile niti u istom krdu, što do sada nije bila praksa i pomoglo bi u očuvanju genske raznolikosti. Također bi se uvela bolje kontrola nad reproduktivnim zdravljem pojedinih životinja što bi rezultiralo suzbijanjem neplodnosti i iskorijenjivanjem potencijalnih spolno prenosivih bolesti. Uz to bi se povećala opća razina znanja o fiziologiji i patologiji rasplođivanja zaštićenog i ugroženog istarskog magarca. Također bi se spermom magaraca pastuha mogle osjemeniti kobile čime bi se dobile mule koje imaju veoma veliku komercijalnu vrijednost a da pri tome ne bi bilo rizika niti stresa za nijednu od uključenih životinja. Sve zajedno bi dovelo do veće profitabilnosti uzgoja uz još bolju perspektivu za očuvanje pasmine. S obzirom da je riječ o životinjama primjerene plodnosti, adekvatnog tjelesnog okvira koji omogućuje transrektalni ultrazvučni pregled i pristup spolnim organima kao i dovoljno socijaliziranima da omogućuju sputavanje i blizak kontakt sa čovjekom, smatramo da postoje dobri preduvjeti za uvođenje umjetnog osjemenjivanja a potom i ostalih metoda asistirane reprodukcije u uzgoje istarskih magaraca. U tom smislu glavnu prepreku predstavlja činjenica kako umjetno osjemenjivanje kobila još uvijek nije rutinska metoda u Hrvatskoj. Provodi se na pojedinim većim uzgojima ali u globalu se konji u Hrvatskoj većinski razmnožavaju prirodnim pripustom. Općenito postoji tendencija da se u sve uzgoje autohtonih pasmina konja u Hrvatskoj uvede najprije umjetno osjemenjivanje a potom i ostale metode asistirane reprodukcije. S obzirom na rezultate našeg istraživanja, bilo bi dobro, a svakako je moguće, da se umjetno osjemenjivanje istovremeno uvede i u uzgoje istarskih magaraca.
ZAKLJUČCI
- Umjetno osjemenjivanje kobila pouzdana je i vrlo učinkovita metoda primjene asistirane reprodukcije s mnogim prednostima naspram prirodnog pripusta i kao takav nedovoljno je korištena metoda reprodukcije u RH.
- Potencijal za proširenje te metode biotehnologije rasplođivanja je vrlo visok.
- Podizanjem opće razine veterinarske kontrole i nadzora nad rasplodnim grlima kroz postupak U.O. u RH povećala bi se plodnost, smanjila mogućnost širenja spolnih zaraza te doprinjelo očuvanju autohtonih pasmina i povećanju njihove populacije u našoj zemlji.
- Na polju nacionalnog zakonodavstva poduzeti su važni koraci u usklađivanju sa zakonodavstvom EU, doneseni su i još su u planu donošenja mnogi pravilnici te i na tom planu nema zapreke za razvoj ove vrste asistirane reprodukcije kao što je U.O.
- Uvodjenje umjetnog osjemenjivanja a potom i ostalih metoda asistirane reprodukcije omogućiti će zaštitu i očuvanje hrvatskih autohtonih pasmina konja i magaraca.
- Uvođenje umjetnog osjemenjivanja i ostalih metoda asistrane reprodukcije dovest će do poboljšanja kvalitete uzgoja sportskih konja jer će pojednostavniti i pojeftiniti uvoz kvalitetnog genetskog materijala iz inozemstva.
Vezano (konji, umjetno osjemenjivanje):
- Održan stručni tečaj „Terapija laserom – jesmo li na istoj valnoj duljini?”
- Nasljedne bolesti konja i mogućnosti testiranja roditelja
- Stručni skup „ZNANJEM DO ZDRAVIJEG KONJA“
- Ždrijebe – njega i postupci u prvim danima života
- Mali strongilidi – velik problem parazitologije konja