Pristup “Jedno zdravlje” – naša iskustva

Ljubo Barbić¹, Tatjana Vilibić Čavlek², Vladimir Stevanović¹, Vladimir Savić³, Suzana Hađina¹, Tomislav Kiš⁴, Ljupka Maltar⁴, Ivana Lohman Janković⁴, Josip Madić¹

¹Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ²Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ³Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, ⁴Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane

Pristup „Jedno zdravlje“ podrazumijeva suradnju stručnjaka iz različitih područja na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini sa zajedničkim ciljem postizanja najboljih rezultata u očuvanju zdravlja ljudi i životinja te očuvanju okoliša. Posljednjih godina ovaj pristup postaje sve značajniji model nadzora i suzbijanja zaraznih bolesti, s posebnim naglaskom na zoonoze. Navedeno je potaknuto i naglašeno pojavom niza emergentnih zoonoza od kojih se značajan dio prenosi vektorima. Stoga jedino multidisciplinarni pristup omogućuje cjelovito prikupljanje podataka za brzo i učinkovito djelovanje u svrhu pravovremenog otkrivanja te uspostavu sustava nadzora i suzbijanja emergentnih zoonoza.

Međutim, sagledavajući problematiku zoonoza i očuvanja zdravlja ljudi, nepobitna je činjenica da suradnja veterinara i liječnika, kao i prepoznavanje neophodnog zajedničkog djelovanja, postoji i provodi se daleko prije definiranja pojma „Jedno zdravlje“. Prisjetimo se da su neka od najvećih dosega moderne medicine, primjerice uvođenje imunoprofilakse, upravo rezultat ovakvog cjelovitog poimanja medicine. Zajednički sustavan rad različitih struka i do sada je rezultirao uspješnim suzbijanjem mnogih zoonoza koje su stoljećima ugrožavale zdravlje i živote ljudi, poput primjerice bjesnoće u Europi.

Primarna djelatnost veterinarske struke u cilju nadzora i suzbijanja zoonoza desetljećima je bila usmjerena na suzbijanje izvora infekcija i sprječavanje širenja infekcija zoonotskim uzročnicima. Stoga se provodila, i provodi se, dijagnostika zoonoza u životinja, njihovo liječenje ili neškodljivo uklanjanje, te imunoprofilaksa životinja u svrhu prekida lanca širenja uzročnika zoonoza na ljude. Također, svakodnevno se provodi nadzor namirnica animalnog podrijetla čime se dodatno daje značajan doprinos zaštiti ljudi od zoonoza. Ovim postupcima u Republici Hrvatskoj (RH) je broj oboljenja koja su nastala kao posljedica izravnog prijenosa uzročnika zoonoza s domaćih životinja ili prijenosom preko kontaminiranih namirnica animalnog podrijetla, značajno smanjen i uspješno se održava na niskoj razini.
Međutim, novo vrijeme donosi nove zajedničke izazove. Danas smo svjedoci sve većeg broja emergentnih zoonoza koje se pojavljuju i šire po cijelom svijetu. Iznimka u tome nije niti RH, tako da su mnoge bolesti koje su prije imale lokalni značaj, često i na ograničenim područjima na drugim kontinentima, danas postale naša svakodnevnica. Pojava ovih emergentnih zoonoza, značajan dio kojih su transmisivne, obvezuje na djelovanja sukladno pristupu „Jedno zdravlje“ i na području RH. Potreba za brzim djelovanjem u potpuno novoj situaciji ističe nužnost bliske suradnje različitih struka, kako bi se u što kraćem vremenu prikupili objektivni pokazatelji neophodni za prepoznavanje i suzbijanje prisutnih i prijetećih emergentnih zoonoza.

U ovu svrhu nametnula se potreba za uvođenjem sustava nadzora emergentnih zoonoza pretraživanjem životinja, kao najboljeg modela prikupljanja podataka o nazočnosti i aktivnosti pojedinih uzročnika na nekom području. Uspostavom ovakvih sustava nadzora, bliskom interdisciplinarnom suradnjom i brzom razmjenom podataka, posljednjih godina su na području RH i otkrivene emergentne zoonoze poput primjerice bolesti Zapadnog Nila i Usutu virusne infekcije. Nadalje, zahvaljujući rezultatima nadzora emergentnih zoonoza pretraživanjem životinja, usmjeravane su i mjere suzbijanja te sveukupno uspostavljen uspješan sustav nadzora, s konačnim ciljem zaštite zdravlja ljudi.

Nastavak još intenzivnije suradnje u skladu s pristupom „Jedno zdravlje“ liječnika, veterinara, biologa, entomologa i drugih srodnih struka, imperativ je i jedini mogući način suzbijanja emergentnih zoonoza čije nas pojavljivanje neminovno očekuje i u sljedećem razdoblju.