Prisutnost pčelinjih zajednica u šumama Republike Hrvatske

Zvonimir Tucak¹, Darko Beuk², Tatjana Tušek³, Marin Periškić¹, Marica Lolić⁴, Vedran Nervo³
¹ Hrvatska pčelarska akademija, J.J. Strossmayera 1, 32 000 Osijek, Hrvatska
² Hrvatske šume d.o.o., Farkaša Vukotinovića 2, 10 000 Zagreb, Hrvatska
³ Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, M. Demerca 1, 48 260 Križevci, Hrvatska, e-mail: ttusek@vguk.hr
⁴ Veterinarski zavod Vinkovci, J. Kozarca 24, 32 100 Vinkovci, Hrvatska

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa
VETERINARSKI DANI 2015

Sažetak Uvod Materijal i metode rada Rezultati i rasprava Zaključak Literatura Abstract

Izvor: Zbornik radova VETERINARSKI DANI 2015

Sažetak

Povijesno – ekološki milieu šuma predstavlja oazu staništa pčela medarica (Apis mellifica L.). Pojedina šumska stabla, grmlje i prizemno rašće te ostalo raslinje, predstavljaju medonosnu i ljekovitu floru koju koriste ljudi kroz prehrambene ili ljekovite proizvode (med, pelud, matičnu mliječ, divlje voće…), kao i brojni animalni svijet, a ovise o prisutnosti pčela. Danas u šumama nailazimo na rijetka staništa pčela medarica. Razlozi nestanka pčela u hrvatskim šumama su negativan utjecaj abiotskih i biotskih čimbenika na šume u Hrvatskoj. Od abiotskih na prvom mjestu su globalne klimatske promjene, onečišćenje okoliša, poremećen vodni režim te ambijentalne promjene. Od biotskih čimbenika najznačajniji su biljne bolesti, štetna entomofauna, glodavci i divljač. Negativan utjecaj ovih čimbenika ugrožava stabilnost šumskih ekosustava. Kada je nužno, u šumama se provodi preventivno i represivno suzbijanje štetnika pesticidima, izrazito štetnim za pčele i medonosno bilje. Ispušni plinovi šumske mehanizacije i piljevina, kao posljedica sječe drveća, mijenjaju mikrobiološki sastav šumske flore. Bijegu pčela iz šuma doprinosi i pojava pčelinje grinje, Varroae destructor od polovice 20. st. i pretpostavlja se da su je proširile pčele iz košnica intenzivnog uzgoja (DB, AŽ i LR). Potrebno je potaknuti vraćanje pčela medarica u šume (uređenjem duplji drveća, košnicama pletarama), preporukom o uvođenju petogodišnje zabrane pčelarenja košnicama intenzivnog uzgoja radi onemogućivanja prijenosa bolesti. Tako bi pčele u šumama kroz nekoliko generacija razvile sojeve otporne na bolesti. Održivost i povećanje medonosne flore uvjetovat će ostanak pčela u šumama i povećati energetsku vrijednost ekološkog mileua šume.

Ključne riječi: ekološki milieu šuma, staništa pčela medarica, medonosno bilje, Varroa destructor

▲

Uvod

Medonosna flora sastavni je dio flore nekog područja i u vezi je s klimatskim prilikama tog područja. Hrvatska je izuzetno bogata šumama, različitim oblicima šumske vegetacije obraslo je 24 028 km², odnosno 42 % kopnene površine Republike Hrvatske (IP¹).
Za šumsku vegetaciju su najvažnije temperatura zraka, količina oborina, vlaga zraka i vjetar. Šegota i Filipčić (2003) ističu važnost činjenice da se Republika Hrvatska nalazi u sjevernom umjerenom pojasu zbog povoljnog sjeverozapadnog utjecaja Atlantskog oceana kao nepresušnog izvora topline i vodene pare. Topli zrak koji potječe iz Sahare navlaži se prijelazom preko Sredozemnog mora, a manjim dijelom i Jadranskog mora pa ta zračna struja (prije svega jugo) čini zimu u Hrvatskoj (osobito u Primorskoj Hrvatskoj) ugodno toplom, ali povremeno i vrlo vlažnom. Takav ekološki milieu šume čini je staništem velikog broja životinja pa tako i pčela medarica, dok o tipu šumske zajednice ovisi sastav faune. Tucak i sur. (2009) ističu važnost pčelinjih zajednica u podizanju energetske vrijednosti eko sustava hrvatskih šuma.

▲

Materijal i metode rada

Izvor podataka predstavljaju mikrobiološka, pedološka i floristička istraživanja u šumama, pregled relevantnih literaturnih navoda, internet portala i botaničke literature.
Šumske medonosne biljne vrste izdvojene su prema literaturi: Šimić (1980), Tucak i sur. (1999, 2001), te Internet portala. Podaci o medonosnim vrstama biljaka u Hrvatskoj nomenklaturno su usklađeni prema Flora Croatica Database (Nikolić, 2013).

Šumske zajednice Republike Hrvatske

Slika 1. Zastupljenost vrsta drveća u šumama Republike Hrvatske (IP2) — **Slika 1.** Zastupljenost vrsta drveća u šumama Republike Hrvatske (IP²)

U Republici Hrvatskoj šumske zajednice dijele se na vegetacijske zone unutar kojih postoje tipološke jedinice i pripadni podtipovi utvrđeni na osnovi ekološkog gospodarenja šumama. Na slici 1 pregledno je prikazana zastupljenost vrsta drveća od kojih je interesantna skupina ostalih vrsta unutar kojih je pčela medarica našla svoje stanište. Topić (2001) citirano prema Tucaku i sur. (2001), unutar primorskog područja, a na osnovi klimatsko – vegetacijskih osobitosti, razlikuje dvije zone: eumediteransku (vazdazelenu) i submediteransku (listopadnu zonu), a unutar kopnenog područja Hrvatske ističe niži i viši šumski pojas te pojas klekovine i bora, prikazano na slici 2.

Slika 2. Karta klimazonalne vegetacije Republike Hrvatske (Topić, 2001) — **Slika 2.** Karta klimazonalne vegetacije Republike Hrvatske (Topić, 2001)

Od ostalih vrsta istaknut ćemo one koje pčela medarica rado nastanjuje ili obilazi u potrazi za nektarom, medljikom, peludi ili plodovima i to:

dud ili murva (Morus) – rod listopadnog drveća;
bagrem ili agacija (Robinia pseudoacacia) – bjelogorična vrsta drveća iz porodice mahunarki;
hrast medunac (Quercus pubescens) – bjelogorično drvo;
pitomi kesten (Castanea sativa) – u srodstvu s bukvom i hrastom;
divlji kesten (Aesculus hippocastanum);
rogač ili „kruh svetog Ivana“ (Ceratonia siliqua L.) – dugoživuća biljka iz porodice mahunarki (leguminosae);
amorfa ili bagremac (kineski ili divlji bagrem) (Amorpha fruticosa L.) – grmolika biljka koja naraste i do 2 m visine;
paprat ili bujad (Pteridophyta) – zeljaste biljke kojih ima oko 12.000 vrsta;
trnina ili divlja šljiva (mačja šljiva) (Prunus spinosa) – iz roda Prunus;
divlja jabuka (Malus sylvestris) – grm ili listopadno drvo;
divlja kruška (Pyrus piraster) – bjelogorično drvo;
dunja (Cydonia oblonga) – drvo visoko 4 – 8 m, iz porodice Rosaceae;
malina (Rubus idaeus) – grmlje iz porodice Rosaceae (Tucak i sur., 1999; IP^3,4 ).

Cvatnja voćnih vrsta počinje nakon proljetnica, a prije cvatnje bagrema. Bagrem cvjeta prije listanja, polovicom svibnja (Šimić, 1980.). Bagremac cvjeta nakon bagrema, a cvatnja traje dvadesetak dana (Štefanić i sur., 2005.). Dud cvjeta u svibnju, pčele ga obilaze radi peludi i slatkih plodova. Pitomi kesten cvjeta sredinom lipnja, paša je i peludi i nektara za pčele. Malina cvjeta od lipnja do polovice srpnja (Tucak i sur., 1999).

▲

Rezultati i rasprava

Mogući uzroci smanjenja ili nestanka zajednica pčela medarica (Apis mellifica L.)

Globalno zatopljenje i klimatski poremećaji utjecali su i na dinamiku cvjetanja, ali i korištenja peludi pojedinih ranih cvjetnica (Oštrec, 2005). Sve je manja sumnja da se planet Zemlja kreće u smjeru sve toplije klime, posebice u područjima umjerenog pojasa, kojem pripada i Republika Hrvatska. Globalnim zatopljenjem neki bi se štetnici mogli proširiti na nova područja, djelovati na razvoj kukaca, pčela (Tušek i sur., 2013).
U jesen 2011. godine, vrlo tople i ekstremno sušne, uočen je statistički značajan porast ukupne mikroflore (p<0.05) u šumskim predjelima Kunjevci i Bazjaš nakon aktivnosti radnika šumarije, a što je u suprotnosti s rezultatima dobivenim u sušnim ljetnim mjesecima i ostalim kišnim sezonama 2010. godine. Evidentan antropogeni učinak na kvantitetu šumske mikroflore odraz je lakog narušavanja precizno uređenih odnosa u prirodnom ciklusu šumske mikropopulacije i njezine adaptabilnosti okolišnim uvjetima i ekstremnim klimatskim promjenama (Tušek i sur., 2014). Koegzistencija većeg broja virusa u grinjama Varroae destructor jasno govori o njihovoj ulozi u transmisiji virusa i razvoju bolesti virusne etiologije u pčelinjim zajednicama (Chantawannakul i sur., 2006), citirano po Stanimiroviću (2009).

Na kvalitetu peludi i nektara utječu i razni pesticidi. Insekticidi su otrovni za pčele (neonikotinoidi – imidakloprid i fipronili), djeluju kontaktno i digestivno, a usvajaju se korijenom biljke i prenose provodnim sustavom u više biljne organe: cvijet (akumuliraju se u nektaru i peludu), plod, listove i sjeme, gdje se veoma dugo zadržavaju (Šovljanski, 2008).

▲

Zaključak

Abiotski čimbenici (globalne klimatske promjene, poremećen vodni režim, onečišćenje okoliša) smanjili su medonosni i energetski potencijal šuma, a pojava štetnika koji su se proširili iz drugih područja (biotski čimbenik), doprinijeli su bijegu pčela medarica iz šuma.

Preventivna i represivna suzbijanja štetnika pesticidima u šumama, doprinosi ugrožavanju staništa pčela medarica i samih pčela te okolnog medonosnog bilja.
Ispušni plinovi i ulja šumarske mehanizacije te piljevina, kao produkt sječe drveća, štetno djeluju na medonosno bilje i mijenjaju mikrobiološki sastav flore u šumama.
Oboljenje pčela medarica u šumama od Varroae destructor datira od druge polovine 20. stoljeća. Pretpostavlja se da su bolest unijele pčele iz košnica intenzivnog uzgoja (DB, AŽ i LR) koje su donijeli pčelari radi ispaše u ekološki milieu šuma.

Povratak pčela medarica u njihovo prirodno stanište i oslobođenje od bolesti moguće je postepeno kroz nekoliko generacija poboljšanjem staništa (obogaćivanje šuma medonosnim i ljekovitim biljem). Pretpostavlja se da će pčele medarice u novim staništima (uređenjem duplji drveća, postavljanjem košnica pletare) stvoriti samoselekcijom nove sojeve koji će razviti otpornost prema pčelinjoj grinji i drugim bolestima. Preporuča se da se uvede najmanje petogodišnja zabrana pčelarenja u šumama košnicama intenzivnog uzgoja radi onemogućivanja prijenosa bolesti.

Literatura [… prikaži]

▲

Internet portal: 1. https://www.google.hr/; 2. http://portal.hrsume.hr/; 3. http://istrapedia.hr/hrv/; 4. https://hr.wikipedia.org/wiki/
Nikolić, T. (2013): Flora Croatica baza podataka, On-line (http://hirc.botanic.hr/fed). Botanički zavod, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu.
Oštrec, Lj., T. Čuljak Gotlin (2005): Opća entomologija. Zrinski d.d., Čakovec.
Stanimirović, Z., J. Stevanović., D. Ćirković (2009): Mogući uzroci kolapsa pčelinjih zajednica (CCD sindroma), interna predavanja. Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet u Beogradu.
Šegota, T. i A. Filipčić (2003): Köppenova podjela klima. Geoadria, vol. 8/1, 17–37.
Šimić, F. (1980): Naše medonosno bilje. Znanje.
Šovljanski, R. (2008): Pesticidi i pčele. Zbornik radova XXVI Savjetovanja pčelara, 1. 3. 2008., Novi Sad.
Štefanić, E., I. Štefanić, M. E. Šolić, (2005): Common indigobush and its significance for beekeeping in the Republic of Croatia. Bee World 86 (2): 42-43.
Tucak, Z., T. Bačić, S. Horvat, Z. Puškadija (1999): Pčelarstvo. Poljoprivredni fakultet Osijek, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku.
Tucak, Z., T. Florijančić, M. Grubešić, Jasenka. Topić, J. Brna, P. Dragičević, Tatjana Tušek, Ksenija Vukušić (2001): Lovstvo (II. prošireno izdanje). Poljoprivredni fakultet Osijek Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.
Tucak, Z., D. Beuk, V. Jumić, Tatjana Tušek, Sanda Vladimir-Knežević, Z. Tolušić, M. Škrivanko, Anastazija Konjarović, K. Aladić, Edita Čupurdija (2009): Bee community as a source of energy in the production of food, honey-plants in the ecosystem of Croatian Forest’s hunting grounds. Coll. Antropol. 33, suppl. 2: 11-13.
Tušek, Tatjana, M. Žugec, D. Alagić, Vlasta Mandić (2013): Depopulacija pčela u centru pozornosti svjetskih znanstvenika. Proceedings & Abstracs of 6 th International Scientific/Professional Conference: Agriculture in nature and enviroment protection, Vukovar, Republic of Croatia, 27 th – 29 th May 2013., 248-253.
Tušek Tatjana, Marica Lolić, D. Balić, M. Škrivanko, M. Stojnović, D. Alagić, Vlasta Mandić, Đ. Kalember (2014): Utjecaj godišnjih doba i antropogeni učinak na kvantitetu mikropopulacije u šumskoj biocenozi. Proceedings & Abstracs of 7 th International Scientific/Professional Conference: Agriculture in nature and enviroment protection, Vukovar, Republic of Croatia, 28 th – 30 th May 2014., p.p.273-278.

▲

The presence of bee colonies in the forests of the Republic of Croatia

Zvonimir Tucak, Darko Beuk, Tatjana Tušek, Marin Periškić, Marica Lolić, Vedran Nervo

Forests represent a historical and an ecological oasis for honey bees (Apis mellifica L.) with certain forest trees, shrubbery and other vegetation representing honey-bearing and medicinal flora which people use through food or healing products (honey, pollen, royal jelly, wild fruit…), as well as many animals do, which depend on the presence of bees. Such honey bee habitats are rare to be found nowadays.
Negative effect of abiotic and biotic factors on forests in Croatia is the main reason for the disappearance of bees in the Croatian forests. Global climate changes, environmental pollution, disrupted water regime and ambient changes representabiot ic factors. From biotic factors the most important are plant diseases, harmful entomofauna, rodents and wildlife. The negative impact of these factors threatens the stability of forest ecosystems. When it is necessary, in the forests is carried out preventive and repressive pest control with pesticides which are extremely harmful to bees and honey plants. Exhaust gases of forestry machinery and sawdust changing microbiological composition of forest flora. The reason of the disappearance of bees in the Croatian forests is also appearance of bee mites, Varroa destructor from the second half of the 20th century, and it is assumed that was expand from intensive farming. It is necessary to induce the return of the bees that produce honey to their original forest environment (with tree cavities regulation and plaiting hives), which can be achieved through five-year restriction of beekeeping in the forest hives with intensive cultivation, with purpose of disease prevention. This way, through next couple of generations, the bees in the forest will develop a new breed immune to diseases. Sustainability and the increase of the honey flora will cause the bees to stay in the forest and contribute to energy value of ecological environment.
Key words: environmental milieu forest, habitat of honey bee, honey plants, Varroa destructor

Vezano:

Sažetak