Iz uvodnika knjige može se razaznati čak i osjećaj svojevrsne dužnosti prof. Džaje da ispuni davnu želju svojih prethodnika za nastankom knjige ovakvoga sadržaja. Prepoznaje se u tome i njegovo veliko iskustvo, ne samo kao svima nama dobro poznatog sveučilišnog profesora sudskog i upravnog veterinarstva nego i iskustvo suborca brojnih bitaka koje su posljednjih desetljeća vođene uime struke i onih koji joj i danas služe, a koje su uvijek imale za cilj očuvanje časti i dostojanstva svakog člana struke koji se isto tako za nju bori. Takvog prof. Džaju svi mi poznajemo i cijenimo, dok se fokus njegovih zapisa osim u sudskima vrti i u onim povijesnima, pokušavajući očuvati davno zacrtanu trasu veterinarske profesije u Hrvatskoj.
Osnivanje veterinarskih stanica u Republici Hrvatskoj svakako spada u početne dijelove te trase koja neko vrijeme polagano, ali evidentno nestaje, pa su tim razumljiviji osjećaji nekadašnjih tvoraca sustava koji pod kriterijima kapitala i tržišta posljednjih godina sve više propada. Ne ulazeći niti površno u analizu razloga takvog stanja, autor nam daje vrlo detaljno i sistematično strukturirano djelo iz kojega je više nego lako i jednostavno dobiti uvid u nekadašnji opseg i masovnost veterinarskih ambulanti na uvjetno rečeno velikim prostorima koji su danas gotovo nenaseljeni, a nekada su bili ispunjeni životom kakvog mlađe generacije ne poznaju.
“Ova je knjiga jedan mali segment tih lijepih i nezaboravnih dana kada se veterinar tražio i cijenio, kada se oslovljavao doktorom, a po tituli to nije bio…“, navodi autor u predgovoru. Puno se toga od tada promijenilo.
Naravno da uz prikaz nastajanja veterinarskih stanica autor ne zaboravlja ni veterinare (gradske, općinske i kotarske) sve ih navodeći redoslijedom kako ih je u pisanoj literaturi i pronašao. Na taj način želi se zahvaliti svima njima za sve što su napravili svojim radom u tadašnjim vrlo skromnim uvjetima, izlažući i svoje zdravlje i život mnogim nelagodnostima pri obavljanju poslova veterinarske djelatnosti. Istovremeno, duboko je svjestan da su u literaturi mnoga njihova imena izostavljena, a isto tako da i sam čini nepravdu ne navodeći imena veterinarskih tehničara, bolničara i administrativnog osoblja koji su također doprinijeli razvoju veterinarstva na svom području. Ipak, inzistiranjem na prikupljanju doista svih imena, njegove bi autorske poteškoće bile i puno veće, a djelo možda nikada ne bi bilo završeno i objavljeno.
Mnogo toga se od osnivanja veterinarskih stanica do danas promijenilo, ali povijest uvijek ostaje zapisana onako kako ju zapišu pobjednici. Kako svaka društvena promjena prije ili kasnije donosi i promjene svega što tom društvu služi, tako su i promjene nastale u najsuvremenijoj hrvatskoj povijesti donijele nove zahtjeve društva prema veterinarskoj struci. Interes kapitala kao jedan od zajedničkih nazivnika svih socioloških, političkih, gospodarskih, tehnoloških i drugih promjena kojima smo svjedočili posljednjih tridesetak godina u Hrvatskoj, imao je svoj utjecaj i na promjene u funkcioniranju i smjeru razvoja struke, pa tako i oblika njezine organizacije i mehanizama djelovanja. Među njima, veterinarske stanice odigrale su nezamjenjivu ulogu u životu struke, na njima je kao i na njihovim nasljednicama utemeljen i aktualni sustav provedbe veterinarske djelatnosti i potpuno je jasno da su one odigrale povijesno važnu ulogu u životu hrvatskog društva osiguravajući mu manju ili veću bezbrižnost u svjetlu proizvodnje zdrave hrane animalnog podrijetla i ništa manje značajnog javnog zdravlja. Ono je u međuvremenu globalno preraslo u koncept Jednog zdravlja.
Povijest osnivanja veterinarskih stanica u Republici Hrvatskoj dio je povijesti hrvatskoga veterinarstva kao dijela povijesti njezinog čitavog (prvenstveno) ruralnog prostora. Gledano čak i iz najsuvremenijih europskih perspektiva koje ne samo proklamativno već godinama nastoje vratiti život u njega, u knjizi opisana mreža veterinarskih stanica i ambulanti nije samo pokazatelj života struke i ljudi na tim prostorima nego i model zaštite zdravlja kojeg je lako istovremeno prepoznati i kao prošlost i kao budućnost koju bi svi voljeli vidjeti.
Ovo djelo prof. dr. sc. Petra Džaje rijedak je povijesni veterinarski zapis iz kojeg se jasno razaznaju i opseg i društveni značaj struke u doba nastajanja mreže veterinarskih organizacija. Cjelokupna veterinarska struka proteklih nekoliko desetljeća može ovo djelo stoga ponuditi današnjem hrvatskom društvu kao dio njegove povijesti, a niti ne treba očekivati da događaje iz struke zabilježi i čuva itko drugi nego netko iz njezinih redova.
U njezino ime, prof. dr. sc. Džaja je ovaj vrijedan posao učinio na njemu jedini mogući, a to znači najbolji mogući način. Na tome će mu struka zauvijek ostati zahvalna, a učiteljica života će svoju riječ reći kada za to dođe vrijeme.