Proljeće, sunce i piroplazmoza

Nenad Kršul, dr. med. vet.
Veterinarska ambulanta KASTOR I DAR

---

Dani postaju sve duži, sunce bliže i toplije, snijeg se topi brže, a šafrani se šarene pouzdanije. Spremamo se na zamamne šetnje proljetnim popodnevima kada ćemo kročiti laganim korakom i uživati u veselju našeg dlakavog prijatelja izazvanog mirisom iz svježeg krtičnjaka ili žuborom nabujalog potoka. No, sunce ne mami samo ljepotu. S prvim toplim danima sa zimovanja vraćaju nam se i krpelji, vječiti, dosadni krvopije, na žalost, loše higijene i zdravlja. Naime, ti mali dosadnjakovići u pravilu sami po sebi ne bi predstavljali tako veliku opasnost. Tek kod osjetljivijih životinja, zdrav, nezaraženi krpelj izazove samo laganu groznicu i gubitak apetita. U prilikama kada je riječ o masovnom napadu, dakle kada na psu nalazimo više desetaka krpelja iz dana u dan – oni mogu izazvati slabokrvnost. U oba slučaja dovoljno je ukloniti krpelje i ozdravljenje je spontano.

Naš je stvarni strah od krpelja koji je zaražen. On ne pati od bolesti nego ju prenosi. Krpelj postaje zaražen tako da se nasiše krvi, u našem slučaju psa bolesnog od piroplazmoze. Sa krvi unosi u svoje probavne organe i uzročnika bolesti – Babesia ili Piroplasma canis. Piroplazma se u stijenci crijeva krpelja spolno, a kasnije i nespolno umnaža i širi se po svim njegovim tkivima. Na taj način dospije i u spolne žlijezde, a zatim i dalje, prenosi se u mlade potomke. Kada potomak zaraženog krpelja koji je i sam zaražen, traži novi obrok, nađe ga najčešće u nekom drugom psu. Ovog nesretnika napadne tako da mu se nožicama i rilcem ukopa duboko u kožu, sve do njezinog prokrvljenog sloja. On nije nespreman borac – na svom se položaju učvrsti posebnom ljepljivom tvari koju luči i tako se osigura od prelaganog otpadanja (ta tvar izaziva spomenutu groznicu). Njegov sljedeći problem je grušanje krvi jer zgrušanu krv nije moguće sisati. Zato krpelj luči obilje sline koja sadrži tvar koja sprječava zgrušavanje krvi, a sa svojom slinom, krpelj u krv našeg napadnutog psa unese i piroplazme. Međutim, da bi do tog unosa došlo, od trenutka prihvaćanja krpelja mora proći 24 – 48 sati. Ako krpelja skinemo ranije, pas – u pravilu – neće oboljeti. Stoga psa treba nakon šetnje pregledati i iščetkati gustom četkom ili češljem kako bismo eventualno zakačenog krpelja uklonili odmah nakon šetnje.

Unesene piroplazme u krvi napadaju eritrocite, crvena krvna tjelešca koja sadrže krvnu boju i sudjeluju u prijenosu kisika. Piroplazme oštete napadnute eritrocite i uzrokuju njihovo puknuće. Krvna boja i druge tvari iz eritrocita se izliju, a tako slobodne u cirkulaciji su otrovne i opasne. Jedan dio krvne boje promijeni se i uzrokuje žuticu, a dio se može nepromijenjen izlučiti u mokraći, pa vidimo da je ona izrazito crvena. Pri tome se piroplazme u krvi brzo umnažaju i same otpuštaju otrovne tvari. Posljedice takvih zbivanja u krvi su gubitak apetita, brzo umaranje, povećana frekvencija bila, mučnina i povraćanje, proljev, često narančaste boje, težak hod, zanošenje zadnjim krajem, često visoka temperatura. Ubrzo, jako je izražena bljedoća, a moguća je i žutica.
Ova bolest najčešće je veoma brzog tijeka, ali ako se liječenje započne na vrijeme, obično je uspješno. Od najveće je važnosti da, primijetite li neki od navedenih znakova, reagirate brzim dolaskom veterinaru. Poboljšanje po početku liječenja biva naglo, gotovo kao i pojava bolesti, ali pri tome se ne treba prevariti: pas mora mirovati još najmanje mjesec dana da bi tijelo nadoknadilo uništena crvena krvna tjelešca. Ako pas ne miruje, postoji velika opasnost od oštećenja preopterećenog srca. Na žalost, uzročnika bolesti ne možemo iskorijeniti u organizmu bez rizika već ovaj ostaje mirovati u jetri i slezeni, pritajen iščekujući pad otpornosti organizma kako bi se tada ponovno aktivirao i prodro u krvotok. Dakle, mogući su recidivi bolesti, a u pravilu, oni uslijede nakon nekog stresa kao što su preboljenje neke druge bolesti, trudnoća i porod kod kuja, prometna nesreća i druge slične neprilike.

Prevencija ove bolesti moguća je bilo davanjem lijeka protiv piroplazmoze (koji ipak u nekoj mjeri opterećuje organizam pa tu mjeru ne preporučamo!) ili cijepljenjem protiv bolesti (cjepivo je još za sada slabo pouzdano i u nas nedostupno). Druga mogućnost je zaštita od krpelja. Kao način zaštite psa od piroplazmoze izrazito preporučamo zaštitu od krpelja jer tako sprječavamo piroplazmozu i ostale bolesti koje krpelj može prenositi. Te bolesti je često teže prepoznati nego piroplazmozu, a njihovo liječenje je dugotrajnije i manje uspješno nego liječenje piroplazmoze.
Treba spomenuti i činjenicu da krpelj može prenositi i pojedine bolesti opasne za mačke. Stoga bih zaštitu od krpelja preporučio i vlasnicima mačaka koje izlaze iz stana, jer je značajna i vrlo važna mjera zaštite zdravlja.

O tome kojim sredstvom i kako se najbolje poslužiti za zaštitu od krpelja – posavjetujte se sa veterinarima Vaših ljubimaca. Uz želju da s ljubimcima budete sretni, ide i upozorenje jer krpelja ima čim okopni snijeg, stoga započnite borbu što prije.