Provedba naređenih mjera u konjogojstvu

Zlatko Krovina, dr.med.vet.
Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Planinska 2a., Zagreb, zlatko.krovina@mps.hr

▲

Uvod

---

Zaštita zdravlja životinja u integralnom dijelu uzgoja svih vrsta životinja, usmjerena je na sprječavanje pojava bolesti, budući da izbijanje pojedinih zaraznih bolesti može brzo poprimiti epizootske razmjere koji neminovno dovode do ekonomskih gubitaka uslijed manje proizvodnje, uginuća ili nemogućnosti korištenja proizvoda životinjskog podrijetla, ograničenja ili zabrane prometa i trgovine.
Osim navedenog, smanjenje populacije izvornih pasmina je sociološki i ekološki problem, u smislu očuvanja biološke raznolikosti kao dijela kulturne baštine pojedinog kraja. Stoga, Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane u skladu sa Zakonom o veterinarstvu („Narodne novine“ broj 82/2013 i 148/2013), čl. 17. stavak 1., krajem svake godine pristupa izradi Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju, kojom se prema epizootiološkom odnosno epidemiološkom stanju i procjenama rizika planira i naređuje provedba mjera usmjerenih na otkrivanje, sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti opasnih za zdravlje životinja i ljudi.
Premda je konjogojstvo Republike Hrvatske relativno malo, kontrola zdravlja životinja (kopitara), bitno pridonosi sveukupnoj zaštiti zdravlja ljudi, posebice ako govorimo o zoonozama, a odavno je znano da su zoonoze zarazne bolesti prenosive sa životinja na ljude i obratno. Prijenos se može dogoditi izravnim kontaktom sa zaraženom životinjom, konzumiranjem kontaminiranih namirnica (osobito onih životinjskog podrijetla) ili neizravnim kontaktom (npr. onečišćenim okolišem) te vektorima (krpeljima, komarcima).
Za primjer uzmimo bolest Zapadnog Nila, kao jednu od emergentnih zaraznih bolesti (bolest je zoonoza) koja predstavlja ugrozu za zdravlje ljudi i životinja.
Vezano uz navedeno, u 2017. godini Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju („Narodne novine“ broj 5/2017, u daljnjem tekstu „Naredba“) planirana je kontrola slijedećih zaraznih bolesti kopitara: arteritis konja, infekciozna anemija kopitara (IAK), leptospiroza, groznica Zapadnog Nila i rinopneumonitis konja.

▲

Zakonska osnova

---

• Zakon o veterinarstvu („Narodne novine“ broj 82/2013 i 148/2013),
• Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2017. godini („Narodne novine“ broj 5/2017),
• Pravilnik o načinu praćenja zoonoza i uzročnika zoonoza („Narodne novine” 42/13),
• Pravilnik o načinu praćenja, prijavi i izvješćivanju o pojavi bolesti životinja („Narodne novine“, broj 135/14).

▲

Groznica Zapadnog Nila (ZN)

---

Groznica Zapadnog Nila je infektivna bolest iz grupe zoonoza, s mogućim smrtnim ishodom, virusne etiologije, koja se na ljude i životinje prenosi ubodom zaraženog komarca. Prirodni rezervoar i domaćin virusa su ptice (pronađen je u preko 300 vrsta ptica). Za prijenos virusa neophodan je vektor – komarac iz roda Culex, iako je virus pronađen i u drugim vrstama komaraca (Aedes, Anopheles). Čovjek, konji i ostali sisavci (mačke, psi…) zaraze se ubodom zaraženog komarca. Nije opisan prijenos bolesti s čovjeka na čovjeka ili sa životinje na čovjeka. Moguć je prijenos virusa transplantacijom organa, transfuzijom krvi i u trudnoći, ali izuzetno rijetko. Dokaz infekcije sporadično je opisivan u Republici Hrvatskoj već nekoliko desetljeća. Zadnjih nekoliko godina je – kroz sustavno praćenje infekcije konja te posljednje tri godine pretraživanjem peradi – dokazana stalna aktivnost virusa na području Republike Hrvatske. Prvi klinički slučajevi neuroinvazivne bolesti ljudi zabilježeni su u istočnoj Slavoniji tijekom ljeta 2012. godine. Tijekom 2013. godine ponovo su zabilježena obolijevanja ljudi na području Međimurske županije, Zagrebačke županije i Grada Zagreba. U sezoni prijenosa 2014. godine, zabilježeno je obolijevanje jedne osobe na području Brodsko-posavske županije, a 2015. godine na području Grada Zagreba.
Većina životinja zaražena virusom (ZN) nemaju znakove bolesti. Infekcija u konja najčešće prolazi asimptomatski, u nekim slučajevima pojavljuju se samo blagi febrilni oblici koji prolaze nezapaženi. U manjem broju slučajeva mogu se razviti simptomi od strane središnjeg živčanog sustava različitog intenziteta, encefalomijelitis s ataksijom (letargija, slabost, nekoordinacija pokreta, paraliza, … s mogućim smrtnim ishodom).
Svaku sumnju na bolest treba prijaviti nadležnom veterinaru radi postavljanja objektivne dijagnoze, odnosno diferencijalno-dijagnostičkog isključivanja drugih bolesti (bjesnoća, rinopneumonitis, …).
Najbolji način da se izbjegne infekcija virusom (ZN) je spriječiti ugrize komaraca, na način da se konji drže u zatvorenom prostoru tijekom vrhunca aktivnosti komaraca (sumrak, zora) te ukloniti potencijalna mjesta staništa komaraca (stajaće vode), minimizirati svjetlo u nastambama tijekom večeri ili tijekom noći koristiti žarulje oko nastambi koje mogu privući komarce. Također, mogu pomoći sprejevi (repelenti) za odbijanje komaraca, osim toga cijepljenjem se postiže odgovarajuća zaštita kopitara.
Kontrola ove bolesti konja u 2017. godini provodit će se kroz Program nadziranja groznice Zapadnog Nila na području Republike Hrvatske, te je u skladu s Naredbom, u slučaju nalaza kliničkih znakova i uginuća kopitara obavezno dijagnostičko ispitivanje na infekciju virusom Zapadnog Nila.

▲

Leptospiroza

---

Leptospiroza, zoonoza koja je od velike važnosti za javno zdravstvo, javlja se diljem svijeta i očituje se različitim kliničkim oblicima koji variraju od inaparentnih i blagih do teških kliničkih sa smrtnim ishodom.
U konja i ostalih kopitara leptospiroza je zarazna bolest koja se rijetko očituje kliničkim znakovima oboljenja, češće prolazi neopaženo, osim u slučajevima pobačaja gravidnih kobila ili poremećaja plodnosti uslijed infekcije.
Posebnost ove infekcije je dugotrajno kliconoštvo (nekoliko mjeseci) tijekom kojega inficirani konji urinom izlučuju velike količine leptospira u okoliš i na taj način predstavljaju izvor infekcije za druge domaće i divlje životinje, odnosno glodavce koji tako postaju doživotni rezervoari uzročnika.

Vezano uz navedeno te u skladu s Pravilnikom o načinu praćenja zoonoza i uzročnika zoonoza (NN 42/13) leptospiroza je stavljena na B listu uzročnika zoonoza koje se prate ovisno o epidemiološkom stanju i suzbija se po zakonu, Pravilnikom o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje leptospiroze životinja (NN 89/11).
U dosadašnjem sustavu kontrole ove bolesti, provođenjem mjera pretraživanjem seroprevalencije (proširenost) bolesti u konjskoj populaciji, kao dio kontrole i sprječavanja pobačaja, postignut je znatan napredak u zaštiti zdravlja životinja i uspjehu uzgoja konja u cjelini. Dosadašnji sustav kontrole ove bolesti ima izravan učinak u suzbijanju ove zoonoze kao dijela javnozdravstvenog problema.
U skladu s navedenim, Naredbom se radi otkrivanja leptospiroze, svaki pobačaj krave, ovce, koze, krmače i kobile mora prijaviti veterinaru, a od životinje koja je pobacila ovlašteni veterinar mora uzeti uzorke te iste dostaviti u službeni laboratorij radi pretrage na leptospirozu. Za sprječavanje zaraze nužne su dobre biosigurnosne mjere, koje podrazumijevaju deratizaciju gospodarskih objekata, dobru dezinfekciju prostora u kojem borave životinje, adekvatan sustav napajanja životinja, uklanjanje stajaćih voda iz okoline životinja.

▲

Arteritis konja

---

U Republici Hrvatskoj je proširenost virusnog arteritisa konja prvi put istraživana 2005. godine kada su pozitivne životinje dokazane u skupini sportsko-rekreacijskih konja s područja Zagreba (BARBIĆ i sur., 2009). Sustavna kontrola bolesti na državnoj razini započeta je 2009. godine. U skladu s Naredbom, bolest se u Republici Hrvatskoj prvenstveno kontrolira serološkim pretraživanjem svih pastuha prije sezone pripusta. Serološki pozitivnim životinjama pretražuje se najmanje dva uzorka ejakulata na prisustvo virusa radi dokaza kliconoštva. Pozitivni pastusi moraju se isključiti iz rasploda. Uz navedeno preporučuje se i pretraživanje kobila prije pripusta, te je propisana obveza pretraživanja svih kobila u slučaju pobačaja kao i životinja s kliničkim znakovima koji mogu upućivati na virusni arteritis konja. U osnovi, navedenim mjerama je cilj spriječiti širenje zaraze preko inficiranih pastuha. Suzbijanje bolesti i mjere kontrole propisane su Pravilnikom o mjerama kontrole arteritisa konja (NN 62/ 2009.).

▲

Rinopneumonitis konja

---

Rinopneumonitis se javlja u konja svih starosnih kategorija, pri čemu su na infekciju najprijemljivija ždrebad i omad do jedne godine starosti, posebno punokrvnih pasmina konja. Izvor zaraze su oboljele životinje koje izlučuju virus u vanjsku sredinu, prvenstveno aerogeno – kapljično, zatim urinom, pobačenim plodovima i plodnim ovojnicama. Infekcija zdravih grla nastaje najčešće aerogenim putem (kašalj, frktanje, izravan kontakt), rjeđe alimentarno. Kod ždrebnih kobila, osim toga, virus prolazi hemoplacentarnu barijeru, razmnožava se u tkivima ploda i izaziva njegovo uginuće, što ima za posljedicu pobačaj. U skladu s Naredbom, radi otkrivanja rinopneumonitisa konja svaki pobačaj kobile mora biti prijavljen veterinaru. Od kobile koja je pobacila ovlašteni veterinar mora uzeti uzorke te iste dostaviti u službeni laboratorij radi pretrage na rinopneumonitis konja. Diferencijalno-dijagnostički, uslijed kliničkih znakova poremećaja središnjeg živčanog sustava (bjesnoća, tetanus, groznica Zapadnog Nila, botulizam) obavezno je pretraživanje kopitara na ovu bolest.

▲

Infekciozna anemija kopitara (IAK)

---

Infekciozna anemija kopitara je kontagiozna virusna bolest kopitara, svjetskih razmjera, obično kroničnog tijeka, s epizodama akutnih napada, koju u pravilu prenose insekti, a klinički se očituje visokom temperaturom, općom slabošću, napredujućom anemijom.
Bolest se pojavljuje sporadično, enzootski i epizootski. Najčešće se pojavljuje sporadično, a u distriktima infekciozne anemije enzootski. Distrikti spomenute anemije nalaze se u močvarnim, poplavnim i šumovitim područjima u dolinama rijeka, jer ta područja obiluju vlagom i toplinom potrebnom za razvoj insekata koji sišu krv. Najčešći izvor infekcije je zaražena životinja i to u svim stadijima bolesti, pa i u latentnom. U febrilnoj fazi bolesti virus se izlučuje suzama, nosnim iscjetkom i mokraćom.

Zaraza se lako u širi u krajevima gdje je uobičajeno držanje konja na ispaši i to poglavito posredno, ubodom na koži ili sluznici, zatim putem rana, a također i nesterilnim instrumentarijem (igle, termometri, kirurški instrumenti i dr.). Stoga je potrebit oprez pri masovnim zahvatima na konjima, primjerice pri vakcinaciji, vađenju krvi, kastraciji i dr. Na injekcijskoj igli virus ostane infektivan i do 96 sati. Terapeutski i profilaktički zahvati mogu aktivirati latentnu infekciju. Virus se može prenositi i opasivanjem. Teški napori konja smanjuju njihovu prirodnu otpornost i pridonose lakšem zaražavanju. Današnje profilaktičke mjere usko su povezane uz serološku metodu precipitacije u gelu (Cogginsov test), koja osim što služi u dijagnostici, može poslužiti i u profilaksi infekciozne anemije kopitara. Tom metodom otkrivamo klinički bolesne životinje, latentno inficirane i kronično bolesne konje, te njihovim neškodljivim uklanjanjem smanjujemo mogućnost unošenja ili širenja zaraze. Bolest se suzbija po zakonu u skladu s Pravilnikom o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja infekciozne anemije kopitara (NN 42/2013.). Stoga se prema Naredbi, na godišnjoj razini, svi kopitari stariji od šest mjeseci obavezno pretražuju serološki na IAK, s tim da razmak od zadnjeg pretraživanja ne smije biti duži od 12 mjeseci.

▲

Zaključak

---

Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, provedbom mjera kontrole zaraznih bolesti konja nastoji pridonijeti daljnjem razvoju i unapređenju konjogojstva u Republici Hrvatskoj. Nastoji osigurati uvjete za nesmetanu trgovinu i promet konjima istovjetnu onima s modernom ekonomski razvijenom konjičkom industrijom. U skladu s epizootiološkom situacijom, potrebama uzgajivača, domaćoj i europskoj tradiciji uzgoja te u skladu s zakonodavstvom, u budućnosti možemo očekivati nadogradnju sustava kontrole zaraznih bolesti, sa mogućim uvođenjem kontrole nekih drugih bolesti.
Može se reći da je konjogojstvo u Hrvatskoj proteklih 20-tak godina doseglo svoje dno, stoga je međusobna suradnja nužna i obavezna, stručna inicijativa neophodna, kako bi se opći pozitivan trend rasta i oporavka konjogojstva nastavio i u budućnosti s posebnim naglaskom na očuvanje autohtonih pasmina konja kao dijela kulturne baštine.

---