»Prvi sat«

Dr. sci. Branko Šoštarić

Hrvatski Veterinarski Institut, Savska cesta 143, 10000 Zagreb, E-mail: sostaric@veinst.hr, tel.: +385 1 6123633

Postoji stara brojanica, naoko naivna ili čak zbog svoje repetitivnosti površnome stočaru dosadna, koju sam na nekom prethodnom OVKU već i citirao. Zbog njezine dubine da u tako konciznom obliku iznese tako jasan putokaz za uzgoj mladunčeta, bilo janjeta ili jareta mislim da ju vrijedi ponoviti jer ma kako da je uzgoj moderniziran, njezina suština je nepromjenjiva.
U prvome danu života najvažniji je prvi sat.
U prvome tjednu života najvažniji je prvi dan.
U prvome mjesecu života najvažniji je prvi tjedan.
U prvoj godini života najvažniji je prvi mjesec, a sa godinu dana nepromjenjivo je određen životni proizvodni potencijal jedinke.

Već i bez puno razmišljanja o gore navedene četiri »kitice« jasne su dvije osnovne poruke. U životu janjeta ili jareta najvažniji je prvi sat po porodu i da je s godinu dana trajno određen cjelokupni životni proizvodni potencijal jedinke. Ove dvije činjenice ne smiju biti nikada zanemarene jer u protivnom ćemo se u stadu naknadno susretati s problemima koji će dovoditi do smanjenja proizvodnje zbog različitih razloga, naoko nepovezanih sa zanemarenim postupcima tijekom prvog sata ili do godine dana starosti mlade životinje.

Ali dakako, život mladunčeta ne počinje trenutkom poroda ili prvoga sata nakon njega, već daleko ranije, njegova kvaliteta je određena zdravstvenim i prehrambenim statusom plotkinje već i prije samoga pripusta pod rasplodnjaka. Svrha ovoga članka nije tumačenje cjelokupnog procesa pripreme stada za pripust, već zaista fokusiranje na neophodne postupke koje stočar mora napraviti tijekom prvoga sata nakon poroda. Ipak ne možemo izbjeći nekoliko vrlo općenitih napomena o stanju plotkinje prije pripusta i tijekom graviditeta radi boljeg razumijevanja stanja mladunčeta tijekom prvoga sata života.

Pripuštati treba samo dovoljno dorasle jedinke u primjerenoj dobi i težini. Dva do tri tjedna prije pripusta stoku treba pregledati i po potrebi očistiti od parazita te prihranjivati uz pašu ili voluminoznu krmu žitaricama sa vitaminskim dodacima.
Aplikacija E vitamina i selena potkožnom injekcijom u obliku nekog komercijalno dostupnog pripravka visoko je preporučljiva, kako ženkama tako i rasplodnjacima. Na plotkinje treba pripuštati rasplodnjaka koji je ispitan na zakonom propisane zarazne bolesti. Zabređane plotkinje treba primjereno hraniti i vakcinirati tijekom graviditeta protiv enterotoksemije po rasporedu vakcinacije kojega smo iznijeli na prethodnim savjetovanjima. U slučaju potrebe dodatne dehelmintizacije treba voditi brigu da se koriste antihelmintici prema preporuci proizvođača, naime neki se preparati ne smiju koristiti u prvoj trećini gestacije.

Nadalje sam porod treba biti u priređenoj, očišćenoj i čistom slamom nastrtoj štali. Štala mora biti prozračna, ali bez propuha, visokog postotka vlage i koncentracije amonijaka. Mišljenje da će plotkinja sama najbolje obaviti porod i brigu o janjetu je primjereno za ovcu koja je kao slobodna živjela u prirodnim staništima prije nekih 10 000 godina prije nego je pripitomljena i postala domaća životinja.
Što produktivnija stoka to veća pažnja oko poroda i prihvata mladunčeta!

Porodu treba asistirati iskusan stočar koji obavezno između poroda treba prati ruke ili, što preporučamo, ima gumene rukavice koje se trebaju oprati nakon svakog pomaganja kod različitih poroda.

Porod i sve situacije koje stočar eventualno treba riješiti u štali tijekom mnogobrojnih poroda u velikom stadu nadilaze svrhu ovoga rada kojim želim prikazati radnje neophodne u prihvatu mladunčeta neposredno nakon poroda u različitim situacijama.

Potpuno sam svjestan velikih različitosti smještaja stoke koja se ima janjiti ili jariti te značajnih razlika u vremenu janjenja ili jarenja s obzirom na vanjske temperature. S toga ću u nekoliko različitih primjera opisati potrebne zahvate na novorođenčadi, neki od njih su uvijek isti, kao jodiranje pupkovine, dok se ostali mogu i znatno razlikovati shodno o razlici u vanjskome okolišu ili vremenu koje je janje ili jare provelo neprimijećeno nakon poroda.

Ako stočar prisustvuje porodu koje je u tijeku i plotkinja ne pokazuje znakove zamora, a vodenjak (amnion) nije još puknuo, životinji treba dati vremena i ne na silu asistirati porodu. Idealno je plotkinju smjestiti u zasebni, privremeno ograđeni prostor, u štali i nastrti čistu slamu i pustiti da se plotkinja sama porodi ili joj u slučaju potrebe pripomoći kad pukne vodenjak ili se vidi očevidni zamor plotkinje. Ako je vrijeme toplo, osobito kod poroda u ljeto, a majka pokazuje interes i odmah počinje lizati porođeno mladunče, dovoljno je samo jodirati pupak i ostaviti majku da sama, izdvojena od ostatka stada nastavi brinuti o prinovi.
Pupčani tračak ne treba rezati, najbolje je da sam pukne. Jodiranje pupka obavi se tako da se u bočicu dovoljno širokog grla koja je puna tinkture joda uvede pupčani tračak i da se bočica čvrsto stisne uz kožu novorođenčeta i malo nagne prema njemu tako da tekućina dođe do kože trbuha.

Jodiranje pupka je zahvat koji treba napraviti u svim slučajevima janjenja ili jarenja i mislim da je potrebno nekoliko riječi o jodnom preparatu koji se koristi pri ovome zahvatu. Svi jodni preparati koji se koriste u medicini ili u veterini su otopine istog elementa, joda u različitim otapalima i u različitim koncentracijama, a komercijalno su dostupni bez recepta bilo u ljekarnama koje prodaju lijekove koji se koriste u medicini ili u veterinarskim ljekarnama. Postoji više preparata različitih namjena u kojima se koncentracije joda razlikuju i više od 7 puta. Cijene preparata nisu proporcionalne koncentraciji joda u otopini i variraju znatno shodno vrsti otapala i namjeni preparata. Za potrebe jodiranja pupka najbolja je jodna tinktura 5 % joda, koja je dakako to jeftinija po mililitru što je pakiranje preparata veće i najbolje ju je kupiti u veterinarskim ljekarnama.

Međutim za razliku od našeg prvog primjera gdje se je životinja ojanjila ili ojarila u toplo doba godine kod nas je najintenzivnija sezona janjenja i jarenja upravo u hladno doba godine, kada temperature i u samoj štali mogu biti niske, a ponekad i ispod točke smrzavanja.

Ako smo prisutni pri porodu u hladno doba godine svakako treba pomoći da se novorođenče osuši, najbolje brisanjem i laganim masiranjem starim, ali čistim komadima tkanine, ručnika, plahti ili slično. Namotana čista slama u navojke može isto tako poslužiti ako nemamo ništa bolje na raspolaganju. Važno je napomenuti da nikako ne treba isti materijal za brisanje koristiti za mladunčad različitih majki. Ako je temperatura ispod nule onda treba posebnu pažnju posvetiti ušima janjeta ili jareta, treba ih potpuno osušiti. Električni fen za kosu može biti od velike pomoći pri sušenju, ali i grijanju mladunčeta, dakako uporaba fena mora biti uz krajnji oprez i uz uvjet da električne instalacije u štali moraju biti besprijekorne. Korištenje fena za skidanje boje, pa makar i na najnižoj temperaturi nikako ne zagovaramo!

Ukoliko je temperatura okoliša izrazito niska, a da je objekt takav da se osjeća i propuh mladunčad se može smjesti pod električne grijalice na neko vrijeme, ali prethodno se mora osušiti trljanjem kako je prije navedeno jer grijanje mokrog mladunčeta će dovesti do isparavanja tekućine sa površine tijela i zapravo hlađenja životinjice. Treba se prisjetiti tri uzajamno povezana čimbenika koji se javljaju u štali tijekom zimskih uvjeta:

• niska temperatura
• strujanje zraka
• vlaga zraka,

gdje svaki od njih može djelovati na znatno snižavanje površne temperature mladunčeta, osobito mokrog, a time i do njegovog općeg pothlađivanja.

Usprkos svim nastojanjima i maru dobrog gospodara i najpažljivijima se dogodi da im promakne ovca pred janjenje i da u štali nađu ojanjeno mladunče koje se na niskoj temperaturi trese od hladnoće. I u tome slučaju treba novorođenče što prije osušiti i po mogućnosti utopliti nekim od navedenih načina.

Međutim može se dogoditi, što i nije nikakva rijetkost, da vlasnik u štali nađe janje koje se ne trese od hladnoće, a da je janje pothlađeno do te točke da kada mu gurnemo prst u usta ono nema refleks sisanja i da su mu usta hladna. Opisani načini grijanja masažom i fenom možda više nisu dovoljno brzi jer je janje dugo vremena bilo pothlađeno. Ako imamo dosta veliku posudu, lavor ili plastičnu kantu, u koju možemo uliti tople vode, onoliko tople da i mi možemo komotno držati ruku u njoj, možemo u nju uroniti životinjicu i tako ju držati sa glavom iznad vode nekih 5 minuta, zatim ju izvaditi i temeljito osušiti i ponuditi joj na bočicu i dudu majčin kolostrum.

Svi dosadašnji postupci, osim jodiranja pupkovine, praktički se odnose na utopljavanje novorođenčeta, jer i njegovo sušenje ima isti cilj. Međutim prvi obrok kolostruma između ostaloga ima istu svrhu, započeti će mijenu tvari u organizmu novorođenčeta koja će ga grijati cijeli život. O kolostrumu smo već puno puta govorili tijekom prošla dva desetljeća koliko se održava OVKO. Često se je govorilo o kolostrumu, zapravo teško da se na bilo kojem od dosadašnjih dvadeset održanih skupova nije govorilo o njemu. Pa ipak, vjerovali ili ne tema teško da može biti iscrpljena ili prenaglašena. Ako nešto u prvome satu ne može biti mimoiđeno to je kolostrum, tako da ćemo ovdje u vrlo kratko samo podsjetiti na njegove osnovne i do sada shvaćene funkcije kod novorođenčadi u samom početku života.

Kolostrum je izlučevina mliječne žlijezde u ovome slučaju ovaca i koza neposredno nakon poroda i u narednom razdoblju od neka tri dana. Njegova funkcija kod janjadi ili jaradi je vrlo kompleksna, ali obično se i to samo radi našeg lakšeg shvaćanja dijeli u tri dijela:

1. Kolostrum djeluje laksativno tako da omogućava pražnjenje mekonijuma iz crijeva mladunčeta, čime praktički po prvi puta u životu pokreće normalno funkcioniranje crijeva nakon poroda.
2. U prehrambenom smislu kolostrum je vrlo bogat hranjivima, napose energijom koja omogućava zagrijavanje mladunčeta i njegov početak rasta.
3. U kolostrumu se nalaze antitijela protiv svih uzročnika bolesti s kojima je majka dolazila u prirodni kontakt tijekom života ili je protiv njih bila cijepljena.
   Važnost prijenosa ovih antitijela na mladunče za nastavak njegovog života u proizvodnom smislu ne može biti prenaglašena.

Za razliku od čovjeka, gdje dijete još prije poroda iz majčine krvi primi antitijela, svi preživači, pa tako i ovce i koze tek nakon poroda, kolostrumom prenose antitijela, a s njima i otpornost prema patogenima na svoju mladunčad. Proces prijenosa antitijela preko sluznice crijeva je jedan od najkompliciranijih biokemijskih procesa i moguć je zbog propusnosti crijeva kod novorođenčadi i to samo kratko vrijeme nakon poroda. Praktički, sposobnost crijeva da u krvotok mladunčeta propustiti antitijela iz kolostruma kraća je nego li vrijeme u kojemu majka luči kolostrum. Što bliže porodu to je veća sposobnost crijeva da propusti antitijela i ona brzo pada već nakon 12 sata života.

Teško je reći koja noga na tronošcu je najvažnija, jednako tako i za svaku od tri nabrojene funkcije kolostruma.

U idealnim uvjetima janje bi trebalo u prvih pola sata po porodu dobiti prvi obrok kolostruma, neovisno da li je to sisanjem od majke ili iz bočice. Rijetko kada, ako ikada u normalnim okolnostima, će se janje koje je u tome vremenu popilo prvi obrok kolostruma pothladiti.

Šest sati nakon poroda je vjerojatno krajnji rok kada mladunče treba popiti kolostrum, a u prvih 12 sati života janje ili jare treba popiti 10% svoje tjelesne težine kolostruma.

Jedna od važnih napomena vezana uz prvo davanje kolostruma mladunčadi, osobito onoj kojoj se daje na dudu i flašicu. Kolostrum mora biti prvi obrok! Ako se novorođenčetu prvo dade mlijeko ili rastopljeni prah zamjene, blokira se mogućnost propusnosti antitijela u krvotok i praktički naknadno napajanje kolostrumom nema efekta u smislu prijenosa antitijela.