Dario Sabadi1,2, Ljiljana Perić1,2, Mario Duvnjak1,2, Ilija Rubil1,2, Maja Bogdan1,3, Marija Gužvinec4, Oktavija Đakovic Rode4, Bernard Kaić5, Irena Tabain6, Tatjana Vilibić Čavlek6,7
1Klinički bolnički centar Osijek, Osijek Hrvatska; 2Medicinski fakultet, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Osijek, Hrvatska; 3Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, Osijek, Hrvatska; 4Klinika za infektivne bolesti “Dr Fran Mihaljević”, Zagreb, Hrvatska; 5Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska; 6Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska; e-mail: dariocroatia@gmail.com
Izvor: Zbornik sažetaka radionice Emergentne i zapostavljene zoonoze u kontekstu “Jednog zdravlja” ↗
Tridesetogodišnji poljoprivredni radnik hospitaliziran je u Klinici za infektologiju, KBC Osijek krajem travnja 2017. godine, u desetom danu bolesti manifestirane svakodnevnom vrućicom do 40°C uz zimice i tresavice, obilno preznojavanje, najizraženije pred jutro, opću slabost, malaksalost, gubitak apetita, difuznu glavobolju koja se kupirala analgeticima te povremenim artralgijama u koljenima i skočnim zglobovima. Nije imao respiratornih niti urinarnih tegoba. U mjesec i pol dana prije hospitalizacije izgubio je 18 kg tjelesne mase.
Epidemiološkom anamnezom saznalo se da se tri tjedna prije hospitalizacije bolesnik vratio iz Kupresa, južna Bosna i Hercegovina, gdje je radio proteklih godinu dana na farmi ovaca, a u tom razdoblju je i nekoliko puta konzumirao nepasterizirane mliječne proizvode ovčjeg porijekla.
Pri prijemu je bio febrilan (axilarno 38,8°C), urednih vitalnih funkcija, kardio-respiratorno suficijentan, ali srednje teškog općeg stanja zbog izraženije dehidratacije. Fizikalni nalaz nad srcem, plućima i abdomenu bio je uredan.
Laboratorijski nalazi učinjeni pri prijemu pokazali su blažu upalnu aktivnost (SE 30 mm/h; CRP 53,4 mg/L), uredan broj leukocita (4,4×109/L) uz relativnu limfocitozu (58% limfocita), sa skretanjem u lijevo (6% nesegmentiranih granulocita), prokalcitonin u referentnim vrijednostima (0,15 ng/mL), blažu normocitnu normokromnu anemiju (E 4,23×1012/L; Hb 134 g/L; Hct 0,388) i blažu trombocitopeniju (Trc 137×109/L), bubrežno oštećenje lakšeg stupnja (urea 4,3 mmol/L; kreatinin 110 μmol/L), blažu nespecifičnu jetrenu leziju (AST 114 U/L; ALT 124 U/L; GGT 76 U/L) i povišenu vrijednost LDH (550 U/L). Markeri na hepatitis C, hepatitis B i HIV su bili negativni. Rendgenskom snimkom (RTG) pluća opisano je inhomogeno zasjenjenje donjeg desnog režnja pluća. Ultrazvukom trbuha opisana je granično uvećana jetra. Elektrokardiogram (EKG) je bio uredan (sinus ritam, srčana frekvencija 75/min).
Uzimajući u obzir kliničku sliku i epidemiološku anamnezu, postavljena je sumnja na infekciju uzrokovanu uzročnicima koji se mogu prenijeti s ovce na čovjeka, poglavito na brucelozu i Q-groznicu te je učinjena ciljana mikrobiološka i serološka obrada.
Mikrobiološki su obrađena tri seta hemokultura. Nakon 48 sati inkubacije, rast bakterija je detektiran u aerobnim bočicama. Bojanjem po Gramu detektirani su mali, gram-negativni kokobacilli.
Korištenjem Vitek GN identifikacijske kartice, izolirani organizam je identificiran kao Brucella melitensis. Sekvenciranjem 16S rRNA gena izolata potvrđen je Brucella sp. Rose Bengal test je bio pozitivan, dok je aglutinacija po Wright-u pokazala značajno povećanje titra antitijela od 80 do 640 u parnim uzorcima seruma. Testom indirektne imunofluorescencije (IFA), titar IgM protutijela na Coxiella burnetii fazu II je iznosio 50, a IgG 1024, što je upućivalo i na akutnu Q-groznicu.
Tijekom hospitalnog liječenja bolesnika, inicijalno je antimikrobno liječen moksifloxacinom 400 mg i.v., a po dospijeću mikrobioloških nalaza provođena je ciljana antimikrobna terapija sukladno antibiogramu: doksiciklin 2×100 mg p.o. uz rifampicin 1x600mg tbl. Trećeg dana hospitalizacije bolesnik je postao afebrilan uz postupnu regresiju ostalih tegoba. Kontrolna RTG snimka srca i pluća učinjena sedmog dana bolničkog liječenja pokazala je potpunu regresiju ranije opisivanog upalnog infiltrata. Normalizacija CRP-a uslijedila je unutar tjedan dana, a povišenih jetrenih enzima, GGT, LDH, eritrocita i hemoglobina unutar 8 tjedana.
Bolničko liječenje trajalo je 14 dana, a bolesnik je otpušten kući uz peroralnu antimikrobnu terapiju doksicikinom 2×100 mg i rifampicinom 1×600 mg u ukupnom trajanju od šest tjedana. Kroz šestomjesečno kontrolno praćenje bolesnika od otpusta, nije nastupio relaps bolesti.
Budući da su bruceloza i Q-groznica zoonoze s istim rezervoarima i sličnim putovima prijenosa infekcije, slučaj prikazan u ovom izvješću naglašava potrebu za promišljanjem o mogućoj koinfekciji bruceloze i Q-groznice, osobito kod profesionalno izloženih osoba.