Dr. sc. Branko Šoštarić
tel.: +385 993154754, e-mail: sostaric.hvi@gmail.com
Izvor: Zbornik predavanja – 23. savjetovanje uzgajivača ovaca i koza u RH, 30. 9. – 1. 10. 2021. (https://www.hapih.hr/)
Tijekom prvog tjedna života mladunčeta njegova majka je u fiziološkom smislu najtješnje vezana uz njega u čitavom njegovom životu i ne može se razdvojiti zdravlje majke od napretka mladog potomstva. U prirodi mladunče u toj dobi bez veze sa materom ne može preživjeti. Čitav je niz fizioloških promjena kod plotkinje nakon poroda. Najočevidnija i najvažnija za život janjeta ili jareta je početak lučenja mlijeka, laktacija. Zapravo, prvo kolostruma, tijekom prvih četiri do pet dana po porodu. Kolostrum se po svome sastavu mijenja postupno, praktički iz sata u sat nakon poroda i početak lučenja mlijeka nakon poroda može ponešto varirati od plotkinje do plotkinje, ali u najvećem broju slučajeva nakon petoga dana mlijeko je onakovo kakovo će i ostati u nastavku laktacije. Dakako i kolostrum je oblik u prehrambenom smislu vrlo kondenziranog mlijeka. Nakon kolostruma, majka počinje lučiti mlijeko koje je podobno za uporabu u ljudskoj prehrani ili pak za preradu sa istim ciljem, a time postaje i prodajna roba koju prihvaćaju otkupljiivači. Kod nas su to uglavnom velike mljekarske industrije sa unaprijed poznatim terminima početka otkupa mlijeka, ali i mali prerađivači koji otkupljuju određene količine tijekom čitave godine. Određen broj uzgajivača sam prerađuje mlijeko, ali efekt na mladunčad je isti. Vrijeme prestanka lučenja kolostruma i podobnosti mlijeka za prodaju ili preradu unosi nagle promjene na tek započeti i još krhki život mladunčeta jer u intenzivnim uzgojima odmah nakon početka laktacije mlijeka plotkinje se stavljaju na mužnju, a mladunčad se počinje hraniti mliječnom zamjenom.
U prehrambenom smislu majčino mlijeko, osobito kada mladunče sisa majku je najbolja hrana i najbolji način prehrane u prvome tjednu. Ova činjenica jedva da treba dodatno tumačenje ili potkrepu argumentima. Naravno govorimo o zdravoj plotkinji koja ima dovoljno mlijeka za svoju janjad ili jarad. Tijekom svog dugogodišnjeg rada u mnogobrojnim stadima u kojima je mladunčad hranjena mliječnom zamjenom sam imao prilike vidjeti i pokoju ovcu ili kozu kojoj je ostavljeno mladunče da ju sisa. Obično se radi o plotkinjama koje iz nekog razloga nisu podobne za mužnju (neka deformacija vimena ili samo jedna sisa ili dugotrajna terapija antibiotikom iz nekog razloga) pa je mlijeko pod karencom. U pravilu, da ne velim uvijek, ta mladunčad je napredovala brže od svojih vršnjaka sa jednakom porođajnom težinom koji su bili hranjeni mliječnom zamjenom i imala je manje zdravstvenih problema. Vjerujem da više uzgajivača u auditorijumu ovog Savjetovanja koji su imali sličan slučaj u svojim stadima dijeli moje mišljenje. No ekonomski razlozi često imperativno mijenjaju smjerove i najočevidnijim prirodnim procesima. Naime, mliječna zamjena je litru za litru znatno jeftinija od mlijeka, tako da se isplati dodatni trud oko njezinog pripravljanja i hranjenja janjadi i to po pravilu što intenzivniji i veći uzgoj to je primjena mliječne zamjene isplativija. Ili možda drugačije rečeno, veliki intenzivni uzgoji možda bez njezine uporabe nisu ekonomski isplativi. Bilo bi pogrešno shvatiti naprijed spomenuto opažanje da mladunčad pod materom koja brže napreduje od one hranjene mliječnom zamjenom ima trajni životni hendikep. Ne, i janjad sa mliječne zamjene može u nešto kasnijim fazama uzgoja uz pravilnu prehranu i ostale povoljne okolnosti dorasti i sustići onu hranjenu mlijekom i obje grupe životinja mogu ući u reprodukciju, a time i proizvodnju istovremeno i dati podjednake proizvodne rezultate. Moguće je i obratno da mladunčad koja je dobro napredovala na mlijeku nakon odbića zbog lošije prehrane i uvjeta trajno zaostane za onom hranjenom zamjenom.
Nastavno ćemo iznijeti dinamiku događanja u prvome tjednu života sa prikazom osnova različitih mogućnosti prehrane mladunčadi.
Gotovo svi uzgajivači ovaca i koza, neovisno o tome na koji način i čime će nakon toga hraniti janjad ili jarad ostavljaju mladunče prva tri dana sa majkom da sisa kolostrum po volji. Opće je poznato da mladunče koje sa majkom boravi duže od dva dana zbog čvršće uspostavljene veze sa njom teže prihvaća dudu bilo sa mliječnom zamjenom ili mlijekom, pa ga neki odvajaju od majke već nakon 48 sati.
Drugi ostavljaju mladunčad po tri dana pod sisom i kažu da nemaju problema kod mladunčadi sa prihvatom dude.
Vrijeme odvajanja mladunčeta treba shvatiti ozbiljno jer predugo ostavljena janjad ili jarad sa majkom može tvrdokorno odbijati dudu, osobito onu na kanti za napajanje, pa se gubi puno vremena na pojedinačno hranjenje mladunčeta na bočicu. Iskusnim stočarima ovaj savjet nije potreban jer se svi sa zebnjom sjećaju mnogobrojnih bezuspješnih pokušaja da gladnom janjetu koje očevidno mršavi gurnu dudu punu mlijeka u usta. Većina ih se sjeća i imena nadjenutog onom baš najtvrdokornijem.
Ali postoje, i barem u jednom slučaju kod nas se i primjenjuje tehnika davanja kolostruma janjetu iz bočice tijekom prva tri četri dana poslije poroda. Plotkinja se odmah poslije poroda pomuze na izmuzištu, kolostrum se u kratkom vremenu nakon toga daje janjetu, ostatak sprema u hladnjak i nastavno koristi za mladunče.
Treći ili četvrti dan mladunčad se počinje napajati po volji mliječnom zamjenom priređivanom kontinuirano u modernoj automatskoj hranilici. Ovaj način je vrlo dobar, ali i za većinu uzgajivača nedostižno skup, kako u smislu početnih ulaganja, tako i zbog velikog potroška strije u svojem radu.
Bilo da se mladunčad odvaja 48 ili 72 sata po porodu i neovisno o tome čime će se nastavno hraniti čvrsto zagovaram da se do pet dana po porodu hrani kolostrumom, bilo majčinim, što je bolje ili od druge životinje iz istoga stada koja je u istoj ili što sličnijoj fazi laktacije, naravno ako je to moguće. Postoji i način prehrane kod jaradi koji je u potpunosti bez kolostruma i bez majčinog mlijeka. Koliko je meni poznato provodi se samo u jednom stadu koza u Hrvatskoj kao dio programa prevencije infekcije jaradi virusom encefalitis artritis sindroma kolostrumom.
Odmah po porodu koji mora biti kontroliran i asistiran po vlasniku ne ispuštajući jare iz ruku na pod štale novorođenče se odvaja od majki i nakon jodiranja pupka kupa u toploj vodi sa šamponom, suši zasebnim ručnikom i na 24 sata stavlja u grijani prostor. Hrani se komercijalno dostupnom zamjenom za kolostrum i nastavno zamjenom za mlijeko. Čitavi proces se odvija po unaprijed razrađenom i vrlo striktnom protokolu, a u obzir za ovakav uzgoj dolazi samo jarad koja nije imala kontakt sa majkom osim poroda i dakako, koja nije posisala kolostrum.
Jarad koja je ojarena bez asistencije vlasnika i koja je posisala kolostrum hrani se i dalje kolostrumom od svoje matere, ali i onim od koza čija jarad je ušla u uzgojni program te nastavno mliječnom zamjenom i prodaje se kao jaretina. Uzgoj je vrlo zahtjevan, financijski, u smislu uloženog radnog vremena i truda, sa potrebom najviših higijenskih standardima na samome jaretu i šire u štali, ali daje dobre rezultate. Daljnji detalji su ispod interesa ovoga Savjetovanja. Zainteresirani za protokol se mogu javiti na e-mail priložen u zaglavlju članka.
Nakon faze kolostruma koja traje kako smo rekli 4 do 5 dana započinje prehrana mlijekom ili mliječnom zamjenom. Svaki od ova dva načina ima svojih prednosti i nedostataka i odabir ovisi o jako puno čimbenika i specifičnosti u konkretnoj proizvodnji – broju grla u stadu, intenzitetu proizvodnje, raspoloživoj radnoj snazi, dostupnim financijskim sredstvima, tehničkim mogućnostima, načinu prehrane, terminima započetog otkupa mlijeka itd.
Krenuti ćemo sa kratkim opisom najstarijeg i najprirodnijeg, i za stočara možda najjednostavnijeg načina.
Prehrana majčinim mlijekom
Janjadi se rano, već oko desetog dana nudi krepko krmivo, obično proizvedeno na farmi od domaćih žitarica ili komercijalno dostupna peletirana hrana za janjad.
0va dodatna krmiva u toj dobi nemaju nikakav trenutačni efekt u prehrambenom smislu na mladunče, jer ono još ne može probaviti ništa osim majčinoga mlijeka, ali ubrzavaju razvoj predželudaca. Naime, kod vrlo mlade janjadi i jaradi sirište, ili pravi želudac zauzima oko 70%, dok predželuci zauzimaju tek 30% volumena.
Kod odrasle životinje odnos je obrnut. Rano davanje sijena ili otave, a osobito koncentrirane hrane pomaže brži razvoj predželudaca i time stvara pretpostavke za brži razvoj po odbiću.
Ovakav način uzgoja traje pet do šest tjedana kada se janjad potpuno odbije od majki. Iako sa ekonomskog stajališta nedovoljno dohodovan način, on ima i svojih prednosti. Znatno je manja mogućnost probavnih poremetnji kod mladunčadi kao i crijevnih infekcija nastalih zbog nehigijenske primjene zamjene. Angažman radnika i radnih sati je smanjen, janjad ima primjerenu težinu kod odbiča i dobro napreduje u nastavku uzgoja.
Taj način ne zahtijeva trenutačna financijska sredstva za zamjenu, pa ako ona nisu raspoloživa proizvodnja se ipak može nastaviti.
Problem mogu ponekad predstavljati povrede kože na sisama plotkinja od zubi tijekom sisanja, najčešće kad je mladunčad u dobi od mjesec dana i iznad toga.
Te povrede valja sanirati blagovremeno i u pravilu nema potrebe za antibiotskim mastima koje bi mogle prilikom mužnje dospjeti u mlijeko. Preporučamo cink vitaminsku mast. Ove povrede su uglavnom površne i prolazne i ne pogoduju razvoju mastitisa koji su infektivne osnove i povezani su s lošom higijenom i tehnikom mužnje.
Pojedini stočari odvajaju mladunčad nakon dva do tri dana poslije poroda, muzu majke i mladunčadi daju na kantu preko dude kolostrum, stavljaju majke na mužnju i zajedničkim mlijekom iz laktofriza hrane janjad ili jarad sve do odbića.
Sljedeća inačica ovog načina je ta da se mladunčad nakon određenog perioda prehrane mlijekom, koji varira od dva tjedna ili čak do mjesec dana počne hraniti mliječnom zamjenom. Ovaj pristup je češći u slučajevima kada se veći broj životinja ojanjio prije početka organiziranog otkupa mlijeka. Prelazak sa mlijeka na zamjenu ako se provodi po pravilima dobre prakse prolazi bez problema i daje dobre rezultate. Neki uzgajivači koji koriste ovakovu kombiniranu tehniku prehrane u prvih nekoliko dana prelaska na zamjenu miješaju priređenu mliječnu zamjenu sa mlijekom. Možda bi se ovakav način mogao primijeniti u većem broju uzgoja jer potrošnja mlijeka nije velika u prva dva do tri tjedna uzgoja mladunčadi, a ona se u tome vremenu razvije tako da lakše prihvati mliječnu zamjenu.
Prehrana mliječnom zamjenom
Mlijeko se je pojavilo kod prvih sisavaca prije otprilike 200 000 000 (dvije stotine milijuna) godina. Godine su namjerno napisane brojkom da bolje promislimo o toj duljini vremena. Priroda je od tada imala vremena i načina da ga usavrši do stanja u kojemu ga mi danas poznajemo. Prehrambena vrijednost majčinog mlijeka za bilo koju vrstu sisavaca ne može za njezino potomstvo biti nadiđena nikakovom drugom hranom i svaka vrsta ima svoje specifičnosti u sastavu mlijeka za koje je mladunče već unaprijed, genetski pripremljeno. Štoviše mlijeko majke nosi mladunčetu specifična antitijela na uzročnike sa kojima je ona dolazila u dodir tijekom života. Tu činjenicu smo shvatili tek razvojem imunologije kao jedne od najmlađih zasebnih znanosti u medicini. Postoji li još nešto važno u majčinom mlijeku što u ovome trenutku ne znamo?
Iako moguća, othrana mladunčeta mlijekom druge životinjske vrste uvijek sa sobom nosi znatne rizike po zdravlje mladunčeta, a »tuđe« mlijeko često mora biti dodatno priređeno da bi se njime hranilo mladunče druge vrste. Mlijeko je toliko savršena tekućina da ne može biti definirano samo jednom definicijom, pa postoji više definicija mlijeka koje se uzajamno nadopunjuju. Promišljajući o ovim najširjim i očevidnim činjenicama o mlijeku, moramo priznati da je industrija koja proizvodi mliječnu zamjenu imala težak zadatak osmisliti i izraditi proizvod koji je toliko sličan originalnom mlijeku matere da ga mladunče može prihvatiti kao majčino i k tome ponuditi cijenu uzgajivaču koja će biti ekonomski isplativa. Ipak, usprkos svoj kompleksnosti proizvodnje uspjelo se u svega nekoliko desetljeća proizvesti zamjenu koja je toliko slična mlijeku da se njome na godišnjoj osnovi uspješno othranjuje vrlo veliki broj mladunčadi različitih vrsta domaćih životinja po cijelome svijetu. Štoviše, kvaliteta proizvoda se općenito poboljšava iz godine u godinu o čemu nema sumnje kod iskusnijih stočara koji se proizvodnjom mlijeka kod nas bave posljednjih tridesetak godina.
Po sastavu sirovina, zamjena za mlijeko bi trebala biti napravljena od obranog mlijeka u prahu, sirutke u prahu i životinjske masti, uz dodane vitamine, minerale i određene antibiotike. Ovi ishodišni sastojci, a dva od tri su opet određeni oblik mlijeka, trebali bi osigurati potpunu hranjivost buduće zamjene. Čak i kod proizvoda koji se uistinu sastoje samo od navedenih komponenti može postojati razlika u probavljivosti koja ovisi o tehnologiji pripreme mlijeka u prahu. I životinjske masti koje uglavnom dolaze iz mesne industrije zahtijevaju kompliciranu tehnološku obradu da bi bile probavljive za mladunčad. Mladunče ne može probaviti biljnu mast. Samo za ilustraciju, mast mora biti u kapljicama čiji promjer ne prelaze 5 mikrona, dakle na debljinu nokta na ruci stalo bi 200 kapljica, ali to je samo jedan od brojnih zahtjeva.
Nažalost što je tehnološki postupak bolji, to je i skuplji, tako da se ponekad u proizvodnji primijenjuju i jeftiniji postupci, a deklaracija na proizvodu je besprijekorna, jer sastojci su uistinu ti koji su deklarirani, samo su obrađeni jeftinijom tehnologijom. Gore podebljanim slovima navedene sirovine su idealne za pripremu mliječne zamjene, međutim mi ne živimo u idealnom svijetu.
Zbog nižih cijena, protein iz obranog mlijeka se može zamijeniti onim dobivenim preradom soje ili ribljeg brašna, a taj je teže probavljiv. Prije GSE krize se je koristilo mesno brašno iz kafilerija sa velikim prehrambenim uspjehom, međutim i sa posljedicama neslućenih razmjera zbog pojave kravljeg ludila. Škrob nije probavljiv za mladu janjad i jarad, ali se ponekad dodaje u zamjenu jer se otapa u vodi i daje mliječni izgled.
Još je preostala masa stvari koje u zamjeni mogu biti manje kvalitete od idealnih ili poželjnih i nesmijemo niti trenutka zaboraviti da je i mliječna zamjena samo komercijalna roba koja je kao i sve ostale robe podložna različitim »prilagodbama« kako bi i industrija ostvarila što veći profit. Navedene »prilagodbe« mogu, a ponekad i jesu na uštrb kranjeg korisnika, janjadi ili jaradi, a samim time i vlasnika. Industrija nije niti nepogrešiva niti besporočna.
Sve nepoželjno navedeno uz zamjenu je samo dio onoga s čime se industrija susreće kao problemom kojega ipak rješava sve uspješnije.
Ovi reci nisu nikako pokušaj odvraćanja stočara od korištenja zamjene u prehrani svoje janjadi i jaradi, obratno, želim objektivno informirati i ohrabriti one stočare koji su neodlučni ili koji sa zamjenom imaju negativna iskustva da pažljivije odaberu kvalitetniju zamjenu i da ju koriste na primjereni način.
Na tržištu se nude mnogobrojni pripravci različitih proizvođača, koji se razlikuju cijenom i kvalitetom i teško se je odlučiti za »pravog.« Naravno, najmanja mogućnost zabune opet je po maksimi: »Ako neznaš što je dobro kupi skupo.« I zaista čini se da je kvaliteta kod mliječne zamjene razmjerna cijeni. Ako tek započinjete prehranu mliječnom zamjenom toplo vam savjetujem da se raspitate kod nekoliko stočara koji imaju dobre rezultate o vrsti zamjene koju oni koriste i o načinu primjene i da po mogućnosti vidite kako oni pripravljaju i hrane zamjensko mlijekom.
Kod bilo koje zamjene postoji nekoliko osnovnih principa koje treba strogo poštovati svaki puta kada se zamjena priređuje.
Mliječna zamjena je visoko hranjivi prah koji se prodaje u vodonepropusnim vrećama, koje istovremeno sprječavaju i pristup zraka. Pristupom vlage i zraka, osobito pri visokim temperaturama okoliša prah je sklon različitim procesima kvarenja koji mogu imati štetne posljedice na mladunčad. Treba se doslovno držati uputa proizvođača o načinu skladištenja i primjene.
Da bi se zamjenom hranilo janjad ili jarad treba ju otopiti u vodi i to u određenom omjeru koji je naveden na ambalaži.
Najpraktičnije je koristiti omjer u postotcima koji se odnosi na težinu praha potrebnog za litru vode. Za janjad je to uglavnom 20 dekagrama (200 grama) praha u 1 litri vode. To je omjer od 20% i koristi se u istoj koncentraciji za prehranu janjadi za daljnji uzgoj do odbića. Janjad namijenjena prodaji kao janjetina treba se hraniti sa 24 postotnom koncentracijom, odnosno u 1 litru vode stavlja se 24 dkg (240 grama) praha.
Za jarad se koristi koncentracija od 14%, tj. 14 dekagrama (140 grama) praha na litru vode. Voda u kojoj se otapa prah može biti maksimalno 42-43 ˚C jer neki sastojci zamjene na višim temperaturama gube svoja prehrambena svojstva. Voda kojom se priređuje zamjena mora biti besprijekorno čista pitka voda, a svo posuđe neposredno poslije svake uporabe oprano deterdžentom. Nakon pranja treba ga dezinficirati uranjanjem u otopini klora iz koje ga treba izvaditi prije ponovne uporabe i isplahnuti ga vodom. Sredstvo izosan je široko dostupno, jeftino, lagano za uporabu, sigurno i vrlo učinkovito pa ga preporučamo kao dobar odabir (pročitati upute i doslovno ih se pridržavati). Jednom priređena zamjena mora se potrošiti u što kraćem vremenu, ostatak se može čuvati jedino u hladnjaku, ali i to ne duže od 24 sata.
Mislim da je nepotrebno govoriti da rojevi muha na kantama ili još manje u gotovoj mliječnoj zamjeni ili na mlijeku koje kapa iz usta mladunčadi koja sisa predstavljaju ozbiljan rizik za njezino zdravlje. Ponekad vlasnici koriste termin da im je »uletio zarazni proljev«, od nekuda je morao »doletjeti«. Isto tako prostor u kojem se skladišti zamjena ili se ona priređuje i privremeno ostavlja otvorena do drugog obroka treba češće deratizirati.
Zamjena se mora u vodi uz miješanje pjenjačom potpuno otopiti u vremenu od 1-2 minute bez stvaranja ikakovog taloga, imati izgled gotovo identičan mlijeku i biti istog ugodnog mirisa u svakoj šarži proizvoda. Proizvod koji u vodi stvara grudice koje se teško ili nikako ne otapaju, koji ima taloga na dnu kante poput pijeska i koji varira u boji od šarže do šarže od bijele kave, sivkaste, pa do svjetlo žute i svaki puta ima drugačiji miris treba izbaciti iz uporabe bez obzira na njegovu možebitno atraktivnu cijenu. Stočari su mi više puta pričali da im se čepe dude tim talogom. U konačnici taj će proizvod biti najskuplji izbor.
Sve se čini tako jednostavno kao recept za kuhanje pudinga od vanilije iz vrećice, ali u praksi se često, ponegdje i na dnevnoj osnovi ponavljaju greške upravo na ovim jednostavnim stvarima. Vaga za određivanje točne koncentracije praha je rijetkost u kuhinjama za pripremu zamjene. Uglavnom se koriste neke prije izbaždarene volumne mjere. Šest onih lončića ili 8 onih drugih, pa ako je u sredini brojenja zazvonio mobitel… Praksa otapanja zamjene u manjoj količini jako vruće vode pa njezino razređivanje sa hladnom je pogrešna i treba ju u potpunosti napustiti. Osnovni higijenski principi spomenuti u prethodnom odlomku se vrlo često ne provode ili su jednostavno nedostižni u nekim slučajevima. Ovime ne želim nikome, ali baš nikome dijeliti packu, ali baš sve pozivam da detaljno pregledaju svu potrebnu opremu, nabave što im nedostaje i u sljedećoj sezoni janjenja ili jarenja isprave sve uočene nedostatke, na svoju vlastitu korist.
Dakako da se isti principi higijene odnose i na prehranu mladunčadi mlijekom majki iz kante na dudu.
Priređenom zamjenom hrani se mladunčad. Postoji čitav niz mogućih načina prehrane mliječnom zamjenom. Od najelementarnije bočice i dude, kante sa više duda, na samoj farmi osmišljenih spremnika sa većim brojem duda, pa do industrijski proizvedenih automata različitih koncepata, veličine i sofisticiranosti.
Sam podatak da temperatura u tim automatima varira od 2-3 stupnja ˚C, preko 18-20 ˚C pa do 37-38 ˚C, da se u nekima upotrebljavaju konzervansi, a u drugima ne govori o velikoj različitosti tih uređaja i koncepata na kojima se osnivaju.
Najsofisticiraniji sami primiješavaju prah u vodu na temperaturu tijela, a janjad sisa po volji uvijek netom priređenu zamjenu. Svi spomenuti načini, iako se uzajamno razlikuju kao tačke od mlaznog aviona su dobri ako se pravilno primjenjuju.
Nepotrebno je govoriti da svaka proizvodnja odabire prema svojim potrebama i mogućnostima.
Kod nas se u najvećem broju uzgoja koristi metoda napajanjem na kantu sa više duda.
Bez obzira na koji način se zamjena daje mladunčadi, količina posisanog mlijeka ili zamjene bi trebala oponašati prirodni proces sisanja mladunčeta što i nije tako lagano jer niti u prirodi sva mladunčad ne sisa majku jednakom dinamikom, osobito tijekom prvoga tjedna.
No pođimo redom. U literaturi se fiziološke mogućnosti vrlo mlade janjadi i jaradi o dnevnoj količini uzimanja mlijeka ili zamjene kreću u rasponu od 10 do 15 posto tjelesne težine, a 12% se uzima kao još uvijek sigurna količina za najveći broj.
Ove brojke su uglavnom u redu i nema velikih nesuglasica oko toga. Međutim oko broja obroka u kojima tu količinu treba dati počinje između struke, prakse i fizioloških potreba i mogućnosti pravo licitiranje. Stočari bi najradije mladunčetu potrebnu cjelokupnu količinu mlijeka ili zamjene dali u jednom obroku, a janje bi najradije tu istu dnevnu količinu htjelo u 6 obroka.
Ja osobno, osnovom literaturnih podataka i dugogodišnjeg iskustva zagovaram program da se kolostrum, ako mladunče ne sisa majku prva tri dana života daje dinamikom od najmanje 4-5 hranjenja dnevno u prva tri dana, a da se tijekom prvoga tjedna mlijeko ili zamjena daju 4 puta dnevno, dakle obrok svakih 6 sati.
Da je bilo tko drugi vidio toliko uginule, a u pravilu zdravo rođene mladunčadi upravo zbog pogreški u hranidbi upravo u ovome periodu života kao ja u posljednjih 35 godina, vjerojatno bi imao još strože kriterije. Uginuća nisu jedina šteta.
Mladunčad koja ne krene dobro u prvome tjednu vrlo često ima znatnih razvojnih i zdravstvenih problema u prvome mjesecu i u pravilu se ne razvije na način da dosegne očekivanu životnu proizvodnju.
Većina vlasnika se slaže sa ovom dinamikom, ali mnogi uistinu nemaju vremena. Uspješna prehrana u trokratnim obrocima tijekom prvog tjedna je moguća i ostvaruje se u nekim uzgojima iz godine u godinu, ali je visoko rizična u drugim nešto manje organiziranim i stabilnim uzgojima. Nije ista situacija u stadu u kojem je sva mladunčad ujednačene, velike težine i u onom sa velikim brojem mladunčadi ispodprosječne težine. Da ne govorim o higijeni prehrane i štale kao i motiviranosti i iskustvu osobe koja hrani životinje.
Probavne tegobe, nadutost, zatvor i osobito proljevi koji se javljaju kod mladunčadi u toj dobi zbog greške u prehrani tijekom prvog tjedna teško se liječe i vrlo često imaju trajni utjecaj na razvoj mladunčadi i zato je bolje hraniti više puta u manjim obrocima nego davati veće obroke.
U ovome radu o potrebama janjadi i jaradi u prvome tjednu života smo se usredotočili uglavnom na prehranu jer je ona zbog sve veće odvojenosti mladunčeta od majke kao spontanog prirodnog procesa prepuštena sve više vlasniku stoke i time podložna višebrojnim mogućnostima pogrešaka.
Tijekom prvog tjedna mladunčadi nije potrebno davati nikakvu preventivu u smislu vitaminizacije ili cijepljenja ili bilo kakova preventivna sredstva protiv parazita. Navedeni zahvati su kontraindicirani. Higijena, adekvatan smještaj i prehrana su dovoljni u prvom tjednu.