Pseća glista i dječja igrališta

Veterina portal za CITY TIME

Dugi, lijepi i topli dani tek su pred nama, a grad je već odavno zaživio u svojim ‘oazicama’ mira i zelenila – parkovima i dječjim igralištima. Treba se opustiti kada je moguće i iako nisu jedina, djeca u igri to najbolje znaju. Razlog zašto u ovim pričama uvijek spominjemo djecu je taj što ona ne znaju za oprez, pa je njihovo ponašanje vezano uz rizike. Kako djeca uglavnom ne poznaju rizike za zdravlje, pitanje je koliko ste ih vi spremni prihvatiti – ili ih nastojite izbjeći ako je moguće? Razumljivo je prihvatiti poznat rizik kojeg nam svakodnevica donosi, ali je nešto potpuno drugo ako uopće ne znamo da taj rizik postoji.
Djeca i psi su dva različita svijeta koja se u vremenu i mjestu često u velikoj mjeri preklapaju i uistinu imaju sličnosti. Vrlo često djeca i psi borave u istim okruženjima, a jedno od takvih su, nažalost, i dječja igrališta. Zašto nažalost? Zato što ima vlasnika pasa koji bez puno razmišljanja svojim psima dozvoljavaju obavljanje nužde i na dječjim igralištima i u njihovoj blizini. Na ovaj način zdravstveni rizici za djecu postaju veći, a nikako se ne možemo sjetiti niti jednog dobrog razloga radi kojeg bismo opravdali ovakav stav vlasnika.
Pseća glista je jedan od nametnika čija raširenost u psećoj populaciji ima vrlo velik postotak. Čovjek je samo posrednik u životnom krugu pseće gliste, ali je ona nezanemariv, a istovremeno i nepotreban rizik za ljudsko zdravlje, prvenstveno za zdravlje djece.
Unatoč svim nastojanjima, djecu ne možemo spriječiti da posvuda, pa i tijekom igre u parkovima i na igralištima, stavljaju svoje uprljane ruke u usta. U grumenu zemlje ili pijeska, s kojim dijete u igri vrlo lako dođe u kontakt, može se naći tisuće jajašaca u kojima su se tijekom nekoliko tjedana razvile invazivne ličinke pseće gliste. Može ih se naći čak i na dlaci invadiranog psa. Iako golim okom nevidljive, ove ličinke su prava prijetnja svima, posebice djeci, ali i psima.
Postavljene oznake na uređenim dječjim igralištima u gradu, govore da igrališta nisu predviđena za pse, a to znači da smo kao društvo u cjelini već odavno svjesni problema koji mogu nastati, pa ih barem formalno nastojimo spriječiti. Zapravo bi trebalo biti puno lakše i jednostavnije uvjeriti vlasnike pasa da ne puštaju svoje pse da obavljaju nuždu na dječjim igralištima ili u njihovoj blizini. Rijetki su psi bez glista, ali je još manji broj vlasnika svjesnih zdravstvenih rizika kojima potpuno nepotrebno i besmisleno izlažu svoju i tuđu djecu. Svima nam zadovoljavajuće sretan i lijep suživot u gradu traje toliko dugo dok se svi pridržavamo pravila ponašanja. Rizik za djecu možemo smanjiti tako da ne dovodimo pse na dječja igrališta, ali prvenstveno da izmet naših pasa ne ostavljamo u blizini mjesta gdje borave ljudi, a posebice djeca. Bilo bi korisno i dobro taj izmet redovito slati na koprološku pretragu. Ne morate znati što to znači, samo zapamtite da postoji i upitajte veterinara. O rezultatima ovih pretraga ovisit će odluka o tome kakvo i koje ćemo sredstvo, kada i kako primijeniti, barem kada su psi u pitanju.
Sačuvajmo svoje i zdravlje svog ljubimca na najbolji način. Redovitim kontrolama i zaštitom naših pasa i od želučano-crijevnih nametnika osiguravamo jedan od najboljih, najjednostavnijih i najjeftinijh načina za uspješno sprječavanje širenja pseće gliste na cijelu našu obitelj, kolikogod njezini članovi imali nogu.
Kako sve ima svoju cijenu, ima ga i naše zdravlje. Pametnim pristupom uz malo opreza i znanja, za to naše ‘jedno zdravlje’ možda nikada nećemo morati plaćati visoku cijenu. “Tko ne pokuša, ne može ni uspjeti” – vrijedi i u ovom slučaju.