Pseća glista u novom ruhu

Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

---

Osnovano se pretpostavlja da pseću glistu u crijevu skriva oko 80% odraslih pasa. Glista je još češća u štenadi koju zarazi majka i to ličinkama koje u plod dolaze krvlju, a potom i mlijekom. Kako četveronožnih ljubimaca ima svakim danom sve više, možemo lako procijeniti broj jajašaca ovog parazita unutar psećih izmeta na području jednog grada. Ovako velika biomasa parazita osobito zabrinjava svjetske stručnjake, posebice nakon brojnih dokaza o povezanosti zaraze ovim parazitom i učestalosti alergija. Ovaj je parazit vrlo učestao i u naših pasa, pa tko god je imao ljubimca, sigurno se susreo s malim bijelim glistama u ispljuvku ili povraćenom sadržaju i nije ni slutio što sve krije taj napasnik.

Otkud pseća glista u čovjeku

Već je dugo poznato da ličinka pseće gliste može naškoditi čovjeku, vrlo često djeci. Pseća glista je oblić psa koji se stručno naziva Toxocara canis, pa otud i pojam toksokaroza. Postavit ćemo si pitanje “Pa otkud ona u mom djetetu?”

Evo kako je pristigla. Dok se dijete igralo u pijesku ili na tlu, slučajno je zaprljanim rukama unijelo jajašca u kojima se skrivala zarazna ličinka. U djetetovom crijevu se oslobodila i otputovala krvlju te se smjestila u nekom unutarnjem organu ili mišiću. Nažalost, takva ličinka zna doputovati i u oko gdje uzrokuje vrlo značajne promjene koje mogu dovesti i do sljepoće. U posljednje vrijeme se o ovoj bolesti mnogo govori. Parazit je posebno opasan za tzv. imunokompromitirane osobe, bolesnike koji boluju od imunodeficijentnog sindroma i bolesnike na kemoterapiji.

Glista i na psećoj dlaci

Ovim oblićem se čovjek može zaraziti samo jajašcem u kojemu se razvila ličinka. Donedavno se smatralo da se razvoj ličinke događa isključivo u tlu koje je dovoljno vlažno, npr. u tlu parkova koji nisu obasjani suncem. No, danas se zna da se unutar jajašca ličinka razvija čak i na samom psu odnosno na dlaci psa, a što ustvari obrazlaže tako veliku učestalost problema kod djece.
Iz svega proizlazi da je neophodno važno pratiti stanje zaraženosti psa te svakako posegnuti za lijekom. Vrlo je važno redovito donositi i izmet ljubimca na pretragu u odabranu veterinarsku ambulantu.

I mačka ima sličnu glistu

U mačke se ona naziva Toxocara cati. Kao i pseća, tako je i mačja glista opasna za čovjeka. Naprotiv, smatra se da je ona mnogo veći problem jer su javne površine na kojima se zadržavaju djeca (vrtići, škole) mnogo dostupnije mačkama koje mogu s lakoćom prijeći bilo kakvu ogradu.

Opasno je i nedovoljno termički obrađeno meso

Premda rjeđe, čovjek se može zaraziti ako pojede nedovoljno termički obrađeno meso neke domaće životinje. Primjerice, kada govedo na paši slučajno unese u sebe jajašce sa ličinkom, ličinka će u crijevu izaći iz jajašca i putovati krvlju do mišića.

Bolest se teško prepoznaje

Veliki problem kod ove bolesti je što se ona dosta teško otkriva.
Djeca i zaražene odrasle osobe uglavnom ne pokazuju posebne znakove bolesti. Najčešće to je groznica koja nema nekog jasnog razloga, ali i ne reagira na antibiotike. Djeca teško dišu jer ličinke prolaze kroz pluća, te bolovi u trbuhu. Osjećaju i snažne trbušne bolove.

Česti su slučajevi kada ličinka doputuje do oka. U nekim slučajevima oftalmolozi ličinku u oku poistovjećuju s malignom promjenom zbog čega preporučuju i nepotrebno uklanjanje oka.

Najvažnije je upozoriti djecu

Potrebno je djecu uputiti da nikada ne uzimaju nikakve obroke dok dobro i temeljito ne operu ruke te da ne gutaju zemlju ili pak stavljaju zaprljane ruke ili zemljom onečišćene predmete u usta. Vrlo je važno prekrivati dječje pješčanike i onemogućiti ljubimcima – i psima i mačkama – da dolaze na igrališta i na druga područja na kojima se djeca igraju.
Uvijek je potrebno neškodljivo ukloniti izmet psa ili mačke na prikladan način, uz zaštitu rukavicama. Potrebno je redovito posjećivati veterinara, donositi izmet ljubimca na pretragu i poslušati savjete veterinara.

Štenad treba temeljito liječiti

Obzirom na činjenicu da ovi oblići na štenad redovito prelaze mlijekom majke, kao i krvlju tijekom skotnosti, liječenje štenadi mora potrajati gotovo dva mjeseca i to davanjem tableta ili prikladne paste svaka dva tjedna.

---