Pseudograviditet u kuja (*)

Darko Gereš¹, Goran Juričić², Jesus Perez³, Branimira Špoljarić¹

¹ Klinika za porodništvo i reprodukciju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
² Centalna veterinarska agencija, Zagreb, Hrvatska
³ Animal Nutrition Development Group, S.L., Madrid, Španjolska

SAŽETAK

---

Pseudograviditet je samolimitirajuće stanje i najčešće se spontano smiruje nakon 30-60 dana, ali su česte recidive u sljedećim ciklusima. Pojava pseudograviditeta moguća je i tri do četiri dana nakon sterilizacije u diestrusu, kao i nakon terapije progestinima, što ne čudi jer deprivacija progesterona odgovara prijeporodnoj luteolizi (GOBELLO i sur., 2001). Nevjerojatno, ali pseudograviditet je potpuno izvan kontrole veterinara. To je nelogično jer se radi o stanju koje se može uspješno i brzo suzbiti. Sve negravidne kuje (100%) fiziološki proživljavaju pseudograviditet kao sastavni dio diestrusa, a u 50-75% kuja to je popraćeno kliničkim znakovima pseudograviditeta, a koji se kreću u rasponu od suptilnih, diskretnih pa do ekstremnih i eksplicitnih (JOHNSTON, 1980; JOHNSTON, 1986).

Što se veterinarske struke tiče, to je jedna od najdelikatnijih kazuistika. Velika većina kolega pseudograviditetom smatra samo laktaciju što je potpuno netočno. Glavni problem je što je pseudograviditet pojava (sa stanovišta klinike poremećeno stanje) sa najvišom prevalencijom u maloj praksi, a paradoksalno, najčešće je nepotrebno zanemarena, ignorirana nepoznanica. Valja razmisliti koliko je svatko od nas imao slučajeva u prošlosti sa kujama koje su se neobično ponašale, bile nervozne, čak agresivne, slabije jele, slabije ili češće pile vodu? Koliko nam je anamnestički značio podatak da su se tjerale 5-6 tjedana ranije? Koliko je kuja tretirano sedativima, a da nismo shvatili pravi uzrok neuroze? Koliko kuja je terapirano zbog slabijeg apetita? Kolikim vlasnicima nismo znali objasniti zašto kuja više jede, a nije skotna? Da li smo iz razgovora s vlasnicima ispravno zaključili? Da li smo povezali činjenice, zbivanja i okolnosti i shvatili da gotovo svaka negravidna kuja u određenom razdoblju godine manifestira promijenjeno ponašanje, neposluh, možda se više mazi, ima enormni apetit? Pokušajmo analizirati i često će zaključak biti da se takve promjene zbivaju nakon estrusa. Da li smo ustanovili da se kuje sklone debljajanju najviše debljaju upravo u razdoblju poslije tjeranja? I sve to bez laktacije. A kada rijetki pacijenti dođu zbog laktacije liječenje mora biti kauzalno, dok je simptomatsko nevažno. Uklanjanjem uzroka (indukcijom sniženja razine prolaktina) stanje će se normalizirati. Diestrus će biti skraćen, anestrus fiziološkog trajanja, a sljedeći estrus možda će nastupiti nešto ranije? Ozbiljan je nedostatak što to dugo traje, a ponašanje kuja uznemirava vlasnike.

Česte su remisije u sljedećim ciklusima. U liječenju ne postoji idealan pripravak čija uporaba nije komplicirana, ili dugotrajna, skupa, koja ne uzrokuje žestoke nuzučinke ili čak i nepopravljive zdravstvene tegobe. Uz to, ponuda je ograničena i zbog toga što neki od tih pripravaka nisu registrirani ili su zabranjeni.

Dakle, postoji potreba za lijekom (pripravkom i postupkom) čije je korištenje kratkotrajno, neškodljivo, jeftino i univerzalno primjenjivo.

---

Ključne riječi: pseudograviditet, kuje

UVOD

Pseudograviditet je atavizam koji je služio održanju vrste. U prapasa u prošlosti, a u vukova i danas, alfa kuje su majke, a ostale kuje u čoporu su rezervne majke.

One hrane štenad dok je alfa ženka u lovu ili othranjuju štenad u slučaju njenog stradavanja. Pseudograviditet (pseudocieza, lažna skotnost, laktacija falsa, nervous lactation), fiziološki je sindrom psihofizičkih promjena (pojava, manifestacija) u kuja, a karakteriziraju ga znakovi nalik onima neposredno pred porod i/ili u poslijeporodnom razdoblju. Sve negravidne kuje (intaktne i parene) su pseudogravidne, jer to je fiziološki diestrus (lutealna faza) ciklusa, a u 50-75% slučajeva prati ga diskretnija ili uočljivija simptomatologija. Trajanje pseudograviditeta ovisi o trajanju diestrusa. Najčešće je u nerotkinja. Prosječna dob prve pojave pseudograviditeta je 2,93 ± 2,07 godina. Najviša pojavnost je u dobi do dvije godine starosti (47% kuja), do 4. godine starosti 35 %, do 6. godine starosti 12,8%, do 8. Godine 2,8 %, a iznad 8. godine 2,3%. Obično počinje poslije petog tjedna po završetku estrusa (6-12 tjedana; 1-3 mjeseca). Prema istraživanju GEREŠ i ŠPOLJARIĆ (2012) u 52,71% kuja simptomi pseudograviditeta javili su se unutar 6 tjedana od završetka estrusa, u 39,32 % između šestog i osmog tjedana, a u preostalih 7,89 % poslije osmog tjedna po završetku estrusa. Uz ostale znakove pseudograviditeta iznimno se mogu pojaviti gastrointestinalni poremećaji, poliurija, polidipsija, mukometra, piometra, mastitis, mamarne neoplazme, ciste u mliječne žlijezde, cistična hiperplazija endometrija (JOHNSTON, 1980; BEVERS i SCHAEFERS, 1991; GOBELLO i sur., 2001b).

S endokrinološkog stajališta, pseudograviditet možemo definirati kao stanje lutealne perzistencije negravidnih kuja poslije estrusa. Razina progesterona u negravidnih kuja praktički je identična onoj u gravidnih, sve do fiziološkog sniženja koje u negravidnih nastupa krajem diestrusa, a u skotnih predporodno (CONCANNON, 2009). Etiopatogeneza nije u potpunosti razriješena, ali generalno je prihvaćena teza po kojoj centralnu ulogu u nastanku bolesti ima prolaktin. Naime, nakon 30. dana lutealne faze (i u gravidnih i u negravidnih kuja), prolaktin je glavni čimbenik održanja žutog tijela (sekrecije progesterona). U negravidnih kuja to je razdoblje fiziološkog pseudograviditeta (ALLEN, 1986; GIESENBERG, 2004). Fiziološki, predporodno, nastupa pad razine progesterona, što je okidač laktacije. U kliničkom pseudograviditetu događa se identično, ali nešto ranije i intenzivnije. To znači da je u patogenezi pseudograviditeta ključan porast koncentracije prolaktina uz istovremeni pad razine progesterona. Razina prolaktina u krvi raste krajem graviditeta odnosno u negravidnih kuja također oko 60. dana poslije estrusa (u kasnom metestrusu) uz istovremeni pad koncentracije progesterona (CONCANNON, 1993; ONCLIN i sur., 1997; OKKENS i sur., 1997; VERSTEGEN i sur., 1999; GOBELLO i sur., 2001a; KOOISTRA i OKKENS, 2001; GIESENBERG, 2004; TSUTSUI i sur., 2007; CONCANNON, 2009).

KLINIČKA SLIKA

Dva su tipa pseudograviditeta:

Prikriveni (covert, subklinički, „fiziološki pseudograviditet“) – manifestacije ponašanja su potpuno prikrivene ili diskretne. Javlja se u svake negravidne kuje. Hipertrofija mamarne žlijezde prati lutealnu fazu svakog jajničkog ciklusa. Završetkom lutealne faze prestaje subklinički oblik (GOBELLO i sur., 2001b).

Evidentni (overt, klinički, manifestni, evidentni) – Kada hormonska zbivanja rezultiraju eksteremnim promjenama ponašanja i atipičnom fizičkim promjenama, ili stanje postane klinički problem koji uključuje promjene slične onima u kasnom graviditetu ili ranom poslijeporodnom razdoblju, tada se radi o kliničkom pseudograviditetu. Znaci su posljedica promijenjenog ponašanja (fluktuacije apetita ili anoreksije, prekomjerno lajanje, grintanje, nemir, znakovi agresije, depresije ili tjeskobe), materinsko ponašanje (gniježđenje, kopanje, majčinstvo prema mladunčadi, ili “usvajanje” igračaka, plišanih igračaka ili drugih neživih objekata). Potom se razvijaju fizički simptomi, poput debljanja, problemi sa mliječnom žlijezdom (bujanje, sa ili bez laktacije, i ponekad, kontrakcije abdomena slične porođajnim). U 92,31% kuja sekrecijom su zahvaćeni svi parovi mliječne žlijezde, a u preostalih 7,69% kuja samo posljednji abdominalni par (GEREŠ i ŠPOLJARIĆ, 2012). Laktaciju često stimulira lizanje ili samodojenje ili sisanje tuđih štenaca, a mogući su povraćanje, proljev, poliurija, polidipsija i polifagija, čak i abdominalna distenzija).

Velike varijacije u intenzitetu kliničkih znakova se mogu djelomice objasniti različitom bioaktivnošću molekula (heterogenošću, izotopičnošću) samog prolaktina (MATTIOLI i sur., 1986; CHOLST i sur., 1982; CONCANNON, 1993; GIESENBERG, 2004; GOBELLO i sur., 2005; CONCANNON 2009).

DIJAGNOZA

Zbog jedinstvene simptomatologije, klinička slika s prethodnom anamnezom dovoljna je za točnu dijagnozu.

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA

Diferencijalnodijagnostički moguća je skotnost nakon nepoželjnog (previđenog) parenja i piometra.

POVIJEST TERAPIJE

Konzervativno liječenje u prošlosti sastojalo se u kupanju i izdajanju mliječne žlijezde, te primjeni diuretika. Manualno izmuzivanje je kontraindicirano jer stimulira sekreciju.
Smatralo se da je u blažim slučajevima sprječavanje materinskog ponašanja te eventualna primjena elizabetanskih ovratnika dovoljna mjera, ali to je samo kupovanje vremena. Trankvilajzere više nisu dobar izborom, posebice fenotijazinskim budući oni stimuliraju sekreciju prolaktina. Steroidni hormoni tradicionalno su se koristili u terapiji pseudograviditeta, no njihovi nepoželjni nuzučinci nadmašuju pozitivne učinke budući visoke koncentracije negativno djeluju na hipotalamičko-hipofiznu osovinu. Estradiolovi pripravci stimuliraju bolesti maternice (piometru, cističnu hiperplaziju endometrija) ali i hipoplaziju koštane srži. Androgeni imaju virilizirajuću učinak. Progestini obično izazovu ponovnu laktaciju po prekidu terapije, a moguće komplikacije liječenja su CEH, piometra, mamarne neoplazme, rezistencija na inzulin, akromegalija (GOBELLO i sur., 2001a; GOBELLO i sur., 2001b, GOBELLO i sur., 2001).

RECENTNA TERAPIJA

Dopaminski agonisti uzrokuju sniženje razine prolaktina. Učinkovitost je varijabilna obzirom na trajanje pseudograviditeta. Sekrecija hipofiznog prolaktina pod toničkim je inhibitornim utjecajem hipotalamusa. Bromokriptin i kabergolin, ergot alkaloidi, djeluju direktno inhibirajući hipofiznu sintezu prolaktina učinkom na D2 dopaminske receptore adenohipofize. Metergolin djeluje antiprolaktinski indirektno, blokiranjem serotoninergičkog sustava hipotalamusa, dakle djeluje kao supresor lučenja dopamina, a ne kao inhibitor prolaktina (Di SALLE i sur., 1983a; Di SALLE i sur.,1983b; JöCHLE i sur., 1989; ONCLIN i sur., 1997; VERSTEGEN i sur., 1993; FERRARO i sur., 1995). Danas se u veterinarskoj praksi koristi kabergolin koji je učinkovit ali zbog centralnog emetičkog učinka terapija je praćena povraćanjem, hipersalivacijom, moguće nemirom, agresivnošću, hiperekscitacijom, cviležom (GRüNAU i sur. 1996; HARVEY i sur., 1997; OKKENS i sur., 1997; GOBELLO i sur., 2001a; GOBELLO i sur., 2001b, GOBELLO i sur., 2001; GIESENBERG, 2004; GOBELLO, 2001d).

PREVENCIJA

Prave prevencije nema. Privremeno rješenje je rasplođivanje kuja u sljedećem estrusu, a trajno je rješenje samo kirurška sterilizacija kuja koje nisu za rasplod.

ZAKLJUČAK

---

Pseudograviditet je stanje fizčkih promjena i promjena ponašanja, često u nerotkinja u dobi 2-6 godina.Tipičan je za negravidnje kuje od 1-3 mjeseca nakon estrusa. Posljedica je povišene koncentracije prolaktina (ili povišene senzibilnosti prema prolaktinu) i pojačanog pada razine progesterona u kasnoj lutealnoj fazi. Karakteriziraju ga promijenjeno ponašanje, otečenje mliječnih žlijezda i (ne uvijek) laktacija. Proživljava ga svaka negravidna kuja nakon estrusa (100%), a prevalencija uočljivih slučajeva je 50-75% (Johnston, 1980). Subklinička forma (blagi simptomi) je samoizlječiva, regresija nastupa za 2-6 tjedana. Intenzivni simptomi (klinička forma) može se liječiti simptomatatski (sedacija, diuretici, supresija psiholoških simptoma (nepotrebno jer nisu neškodljivi, a učinak im je spor). Od prolaktinskih inhibitora u veterinarskoj praksi koristi se kabergolin. Dobra osobina mu je učinkovita i kratkotrajna terapija. Loša strana terapije kabergolinom su neugodni nuzučinci i visoka cijena.

Kakav bi trebao biti pripravak u budućnosti?

• 100% učinkovit
• Identičnog mehanizma djelovanja kao dopaminski agonisti (antiprolaktinski učinak)
• Bez nuzučinaka
• Netoksičan
• Može se koristiti peroralno (tablete, kapi, dodatak hrani) i parenteralno (s/c)
• Doza ne ovisi o dobi, pasmini niti veličini kuje
• Kraće trajanje terapije
• Višestruko jeftiniji od postojećeg kabergolinskog pripravka

Što nedostaje?
Prevencija! Obzirom na frekvenciju pseudograviditeta imperativ (uz kurativu) svakako je preventiva! Pripravak bi morao imati i prevencijski učinak u asimptomatskih kuja nakon estrusa.

Literatura [… prikaži]