prof.dr.sc Vilim Starešina
izvadak
Izvor: VETERINARSKI PRIRUČNIK, Medicinska naklada Zagreb, 2012.
Etiologija. Uzročnik bolesti je rikecija, Coxiella burnetii, gram-negativan, polimorfan, negibljiv, štapićast mikroorganizam. Vrlo je otporan na uobičajene dezinficijense, a u osušenom materijalu može preživjeti i do 500 dana. Pasterizacija (71 °C) uništava uzročnika u mlijeku za 15 minuta.
Epizootiologija. Prirodni domaćini C. burnetii jesu sisavci, ptice i člankonožci (krpelji) koji je izlučuju krvlju, slinom, mokraćom, izmetom i mlijekom. Velika količina uzročnika izlučuje se plodovim tekućinama, plodovim ovojnicama i lohijalnim sekretom kada postoji i najveći rizik od širenja infekcije. Uzročnik se prenosi kongenitalno, oralno (stelja, hrana i voda) i aerogeno (prašina i izmeti člankonožaca). Postoji mogućnost i perkutanog prijenosa bolesti u slučaju kada zaraženi krpelji sišu krv. C. burnetii se vertikalno prenosi s jedne generacije krpelja na sljedeću generaciju, zbog čega su krpelji važna karika u širenju bolesti. Domaći mesožderi se rijetko inficiraju s C. burnetii. Ovca i govedo smatraju se najčešćim rezervoarima infekcije za čovjeka, koji se najčešće inficira udisanjem.
Klinička slika. Infekcija u preživača obično prolazi bez vidljivih kliničkih znakova bolesti. Katkad se u septikemijskoj fazi može pojaviti anoreksija, smanjena proizvodnja mlijeka, a u razvijenoj fazi bolesti može uslijediti pobačaj, zaostajanje posteljice i endometritis. U konja, psa i svinje bolest se klinički ne očituje. (…)
* Napomena: nije dozvoljeno prenošenje i daljnja objava ovog teksta bez pisanog dopuštenja izdavača.
Autor teksta: prof.dr.sc. Vilim Starešina, dr.med.vet., Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odabrala: doc.dr.sc. Vlasta Herak-Perković, dr.med.vet., urednica 6. izdanja
