Radna grupa za zoonoze u RH – novi pristup u rješavanju starog problema

Estella Prukner Radovčić¹, Andrea Gross Bošković², Dražen Knežević², Brigita Hengl²
¹ Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: prukner@vef.hr
² Hrvatska agencija za hranu, I. Gundulića 91, 31000 Osijek, Hrvatska, e-mail: bhengl@hah.hr

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa
VETERINARSKI DANI 2015

Sažetak Uvod Opći pregled problematike zoonoza Praćenje zoonoza u EU Osnivanje Radne grupe za zoonoze u Republici Hrvatskoj Zaključak Literatura Abstract

Izvor: Zbornik radova VETERINARSKI DANI 2015

▲

Sažetak

Zoonoze su bolesti i infekcije koje se prirodno prenose među životinjama i ljudima.
Opasnost za čovjeka ne predstavljaju samo zoonoze koje se prenose direktnim i indirektnim kontaktom sa životinje na čovjeka. U novije vrijeme u zoonoze se ubraja i prijenos rezistentnih mikroorganizama na čovjeka. Praćenjem zoonoza u širim razmjerima se bave institucije poput Svjetske organizacije za zdravlje životinja (World Organisation for Animal Health – OIE), Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization – WHO) ili Europske agencije za sigurnost hrane (European Food Safety Authority – EFSA), no u mnogim slučajevima potrebno ih je pratiti u lokalnim razmjerima te se u tu svrhu osnivaju zemaljski uredi ili centri.
Na inicijativu Hrvatske agencije za hranu (HAH) 2014. godine oformljena je Radna grupa za zoonoze u kojoj sudjeluju predstavnici Ministarstva poljoprivrede – Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Ministarstva zdravlja, Veterinarskog fakulteta iz Zagreba, Hrvatskog veterinarskog instituta i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Ključne riječi: zoonoze, hrana, prikupljanje podataka, radna grupa za zoonoze

▲

Uvod

Procjenjuje se kako u svijetu na zoonoze, bolesti i infekcije koje se prirodno prenose između životinja (iz razreda kralježnjaka) i ljudi, otpada 60-70 % zaraznih bolesti u nastajanju, a veliki dio njih potječe od divljih životinja. Mogu se prenijeti direktnim kontaktom sa životinjom (npr. bjesnoća – ugrizom), iz kontaminiranog okoliša (npr. antraks), putem hrane (salmoneloze) ili preko vektora kao što su komarci (bolest Zapadnog Nila) ili krpelji (Lyme bolest) dakle, indirektno (Kahn, 2006.).

Zoonoze učestalo izazivaju interes šire društvene zajednice iako su poznate još od pradavnih vremena. Smatra se da se čovjek zarazio influencom prije oko 4.500 godina, tj. onda kada je započela domestikacija vodene peradi (Shortridge, 2003.). Bolesti koje se prirodnim putem prenose između životinja i ljudi Virchow je na temelju infekcije trihinelama još 1855. godine nazvao zoonozama, što je 1959. godine objavila Svjetska zdravstvena organizacija (Mantovani, 2001.). U novije vrijeme značaj im se pridaje ne samo zbog brige za zdravlje ljudi i životinja, već i zbog posljedično velikih ekonomskih šteta. Svjetska banka izvijestila je da primjerice influenca ptica predstavljala gubitak od 800 milijardi USD (Brahmbhatt, 2005.), dok je Ujedinjeno kraljevstvo izgubilo približno 6 milijardi USD zbog spongiformne encefalopatije (Davis i Lederberg, 2001.). Woolhouse i Gowtage-Sequeria, 2005. godine navode kako se od 1415 humanih vrsta patogena, 868 smatra zoonotskim, a u zoonotske patogene u nastajanju i ponovnom nastajanju može se ubrojiti 77 virusa i priona, 54 bakterijske vrste, 22 vrste gljivica, 14 protozoa i 10 helminata. Čak 200 poznatih mikroorganizama, kemijskih ili fizikalnih uzročnika može prouzročiti bolest ako se konzumira u hrani (Acheson, 1999.). Različiti stupanj ugrožavanja zdravlja ljudi i životinja od zoonoza bio je osnova njihova razvrstavanja u tri temeljne skupine (A, B, C) što je priredio OIE (International Office of Epizootics).

▲

Opći pregled problematike zoonoza

Opasnost za čovjeka ne predstavljaju samo one zoonoze koje se prenose direktnim kontaktom sa životinje na čovjeka. Vrlo često su to bolesti koje se prenose hranom.
U izvješću Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization – WHO) iz 2015. godine navodi se da je čak 1,8 milijuna ljudi umrlo od proljeva izazvanih kontaminiranom hranom ili vodom. Dok su se 60-tih godina prošlog stoljeća, kao zoonotski čimbenici, učestalo spominjale infekcije salmonelama, šigelama, klostridijama i stafilokokima, 70-tih godina bili su aktualni rotavirusi, norovirusi, da bi u 90-tima dominirali kampilobakteri, jersinije, listerije, novi sojevi E. coli te kriptosporidije i ciklospore, pa je tako vrlo vjerojatno da ćemo se u ovom stoljeću sresti s nekim novim mikroorganizmima. Predviđa se da će sve više zoonoza potjecati od virusa, ali i od parazita te je pojačan oprez šire društvene zajednice nužan da bi se te bolesti pravilno dijagnosticirale i na vrijeme poduzele potrebne mjere (Clough, 2004.; Newell i sur., 2010.)

U novije vrijeme u zoonoze se ubraja i prijenos rezistentnih mikroorganizama na čovjeka.
Dapače, rizik od multirezistentnih sojeva zoonotskih bakterija neprestance raste i postao je globalni problem (Moore i sur., 2006). Tome se posljednjih godine posebno pridaje pažnja i sve više se antibiotici u proizvodnji stoke nastoje zamijeniti biološkim tvarima.
No, povećanje svjetske populacije zahtjeva i proširenje globalne proizvodnje hrane.

Povećanjem poljoprivrednih kapaciteta šire se i potencijalni zdravstveni problemi povezani s proizvodnjom hrane. Također takvo povećanje proizvodnje utječe na okoliš.
Stoga ne samo da divlje životinje predstavljaju potencijalni rizik i zaražavaju domaće životinje, već put širenja može biti i obrnut (Jones i sur., 2013.). Pojačanim prometom ljudi, ali i prometom autohtonih vrsta hrane, također se povećava izvor zoonoza (Newell i sur., 2010.). Svjedoci smo da i migratorne vrste ptica mogu biti velika opasnost za intenzivnu proizvodnju peradi, ali i za čovjeka, što je pokazao slučaj širenja influence, osobito soj H5N1. Do 2012. godine od ove bolesti umro je 341 čovjek, a ubijeno je više od 230 miliona ptica (Karesh i sur., 2012.). Virus je u međuvremenu mutirao, pa nam prijete novi sojevi. Suočeni smo i s nedavnom epidemijom Ebola virusa za kojeg je bilo vrlo teško ustanoviti primarni izvor i na vrijeme obuzdati za čovjeka vrlo smrtonosnu bolest. Nekada se pretpostavljalo da potječe od biljaka, a u novije vrijeme jasnije je da su mu izvor životinje, tj. voćni šišmiši. No, još uvijek nisu jasni svi putevi prijenosa ove opake zoonoze koja je ponovno zaprijetila svijetu, osobito 2013. i 2014. godine.
Na takvim primjerima svjetska zajednica traži modele suradnje i osobito ističe nužnost multidisciplinarnog rada kako bi se zaštitilo prije svega zdravlje čovjeka (EFSA, 2015). Također, spektar patogena bitno se mijenja tijekom vremena, i to iz više razloga.
Kontroliraju se patogeni čiji se prijenos dobro poznaje. Drugi nastaju zbog mutacija ili pronalaze nove niše u prehrambenom lancu. Posljedično tome mijenja se i učestalost specifičnih infekcija, kao odraz ravnoteže između ekologije koja podržava bakterijsku populaciju koja kontaminira hranu i kulturalnih navika i tehnologije koja ograničava ili sprječava nastanak kontaminacije (Tauxe, 2002).

Obzirom da je čovjek u dramatičnim razmjerima promijenio okoliš u ekološkom smislu, smanjivanje broja zoonoza i prevencija nastajanja novih može se postići samo provođenjem održive poljoprivrede pod geslom Jedno zdravlje (Greger, 2007.).
To podrazumijeva neprestano praćenje tijeka bolesti čime se doprinosi boljem razumijevanju i smanjivanju nastanka rizika od zaraznih bolesti u sustavu povećane proizvodnje hrane. Praćenje zoonoza temelj je svakog pristupa u sprječavanju pojave i suzbijanju zoonoza. U širim razmjerima time se bave institucije poput Svjetske organizacije za zdravlje životinja (World Organisation for Animal Health – OIE), Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization – WHO) ili Europske agencije za sigurnost hrane (European Food Safety Authority – EFSA), no u mnogim slučajevima potrebno je u lokalnim razmjerima multidisciplinarno pratiti pojavu zoonoza, kao i utvrditi njihovu vezu među ljudima i životinjama. U tu svrhu osnivaju se uredi ili centri u većini zemalja. WHO ima dva regionalna centra za zoonoze, to su: Mediterranean Zoonoses Control Centre (Atena, Grčka) i Pan American Institute for Food Protection and Zoonoses (Martinez, Argentina), dok FAO u suradnji s WHO diljem svijeta organizira centre za bilježenje pojave zoonoza. U tim se centrima pružaju savjetodavne uloge, tipizacije specifičnih uzročnika zoonoza i vrši procjena rizika od pojave pojedine zoonoze, sve sa svrhom sprječavanja zoonoza, poboljšavanja zdravlja ljudi i životinja te preveniraju mogućnosti velikih ekonomskih šteta.
U borbi protiv zoonoza potrebna je što uža suradnja osobito među veterinarima, liječnicima i stručnjacima iz područja javnog zdravlja, kao i njihovo zajedničko djelovanje u kliničkom, javno-zdravstvenom i istraživačkom polju. Prilikom zoonotskog izbijanja bolesti, potrebna je međusobna suradnja službenika državnog i lokalnog sektora javnog zdravlja (Shanko i sur., 2015.).

▲

Praćenje zoonoza u EU

Sustav praćenja i prikupljanja podataka o zoonozama u Europskoj uniji (EU) uspostavljen je Direktivom 2003/99/EZ o praćenju zoonoza i uzročnika zoonoza (Anonymus, 2003.). Prema odredbama navedene Direktive države članice EU obvezne su prikupljati, evaluirati i prijavljivati podatke o zoonozama, uzročnicima zoonoza, antimikrobnoj otpornosti i pojavi bolesti uzrokovanih hranom Europskoj komisiji (EK) svake godine. Prikupljanje podataka propisanih Direktivom 2003/99/EZ (Anonymus, 2003.) temelji se na sustavima u državama članicama.

Direktivom 2003/99/EZ (Anonymus, 2003.) bilo je predviđeno da EK nacionalna izvješća zemalja članica EU dostavlja Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA) kako bi se podaci analizirali i kako bi se izradilo skupno EU izvješće. Međutim, radi podizanja razine učinkovitosti EK povjerila je EFSA-i mandat za izradu elektroničkog sustava prijave podataka i kreiranje baze podataka. Sukladno povjerenom mandatu i ugovoru između EK i EFSA-e, sve države članice EU prijavljuju nacionalne podatke iz Direktive 2003/99/EZ (Anonymus, 2003) izravno EFSA-i. Na temelju tih nacionalnih izvješća EFSA, u uskoj suradnji s Europskim centrom za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), izrađuje skupno europsko izvješće. EFSA prikupljene podatke koristi za praćenje i analiziranje stanja na području cijele Europe. Nakon obrade svih relevantnih podataka rezultati postaju javno dostupni u godišnjem Skupnom izvješću Europske unije o zoonozama, pojavama bolesti uzrokovanih hranom i antimikrobnoj otpornosti te u drugim izvješćima vezanim za specifičnu problematiku o zoonozama.

Slika 1. Shema protoka podataka o zoonozama u EU, 2013. (EFSA, 2015.)

Kako bi što kvalitetnije ispunila kompleksne zadaće koje joj je dodijelila Europska komisija, EFSA je osnovala Znanstvenu mrežu za praćenje podataka o zoonozama (Slika 1).
Ta se znanstvena mreža sastoji od pan-europske mreže nacionalnih predstavnika i međunarodnih organizacija koji pomažu EFSA-i prikupljanjem i dijeljenjem informacija. S ciljem što kvalitetnijeg ispunjavanja kompleksnih poslovnih procesa koji se obavljaju u navedenoj EFSA-inoj mreži u Republici Hrvatskoj primijenjen je multidisciplinarni i multiinstitucionalni pristup. Tako su u rad EFSA-ine mreže uključeni stručnjaci različitih stručnih i znanstvenih profila koji dolaze iz Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede, Uprave za unaprjeđenje zdravlja Ministarstva zdravlja, Hrvatskog veterinarskog instituta, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvatske poljoprivredne agencije, Veterinarskog fakulteta, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ te Hrvatske agencije za hranu.
Njihovim zajedničkim radom podaci o zoonozama u Republici Hrvatskoj prvi put su prijavljeni EFSA-i 2014. godine.

▲

Osnivanje Radne grupe za zoonoze u Republici Hrvatskoj

U Hrvatskoj se bolesti s liste A (srećom rjeđe), odnosno liste B i C (značajno učestalije), bilježe zasebno u ljudi, odnosno u životinja. Zbog tako odvojenog načina praćenja te bilježenja, postupci njihova suzbijanja često su neorganizirani, jer se odnose bilo na ljude ili životinje, a ne istodobno i na jedne i na druge. Primjeri su brojni, no već pojava salmoneloza u peradi i ljudi, q-groznice, bruceloze u preživača i ljudi, bjesnoće i sl. ukazuju na supstrat kojim bi se trebala baviti zasebna povjerenstva, uredi, odjel, institucija ili nešto slično.

Dosadašnji pokušaji objedinjavanja i znanosti i sruke vezane uz zoonoze svodili su se na palijativne razgovore o potrebi udruživanja činitelja humane i veterinarske medicine, a daleko uspješnije, no također palijativno, na osobne kontakte pojedinaca.
U Hrvatskoj su organizirani skupovi o zoonozama (HAZU, HMD, HZJZ i drugi), no osim ukazivanja na potrebu organiziranja zajedničke brige oko zoonoza, drugih rezultata u ovom smislu nije bilo.

Stoga je na inicijativu Hrvatske agencije za hranu (HAH) 2014. godine formirana Radna grupa za zoonoze u kojoj sudjeluju predstavnici Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Ministarstva zdravlja, Veterinarskog fakulteta iz Zagreba, Hrvatskog veterinarskog instituta i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Pravni temelj za osnivanje bio je:

Pravilnik o načinu praćenja zoonoza i uzročnika zoonoza (Anonymus, 2013.) – posebno Poglavlje IV. POJAVA BOLESTI KOJE SE PRENOSE HRANOM, Epidemiološko istraživanje bolesti koje se prenose hranom, Članak 8. i Poglavlje V., RAZMJENA PODATAKA, Procjena pojavnosti izvora zoonoza, uzročnika zoonoza i otpornosti na antimikrobne pripravke, Članak 9.
DIREKTIVA 2003/99/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA i VIJEĆA od 17. studenoga 2003. o praćenju zoonoza i uzročnika zoonoze uz izmjene i dopune Odluke Vijeća 90/424/EEZ i opoziv Direktive Vijeća 92/117/EEZ (Anonymus, 2003.) – posebno preambula točka 18. Ako se temeljito istraže, izbijanje bolesti koje se prenosi hranom pruža mogućnost određivanja uzročnika bolesti (patogena), hrane kojom se prenosi zaraza kao i čimbenika u pripremi i rukovanju hranom koji su pridonijeli izbijanju bolesti. Stoga je u svrhu spomenutih istraživanja primjereno uspostaviti tijesnu suradnju između različitih tijela; čl. 3. St. 3..;
POGLAVLJE IV. IZBIJANJE BOLESTI KOJE SE PRENOSE HRANOM, Članak 8., Epidemiološko istraživanje izbijanja bolesti koje se prenose hranom;
POGLAVLJE V. RAZMJENA PODATAKA, Članak 9., Procjena trendova i izvora zoonoza, uzročnika zoonoze i otpornosti na antimikrobna sredstva.

Ova radna grupa ima zadatak sustavno pratiti učestalost pojava zoonoza u životinja i u ljudi, a s tim u vezi i predlagati postupke njihova suzbijanja. Temeljne odrednice Radne grupe za zoonoze u Hrvatskoj, a po uzoru na druge europske zemlje, bile bi prikupljanje, analiziranje i objavljivanje podataka o zoonozama u ljudi i životinja, koje su dosad bile zasebno prikupljane i objavljivane. Djelokrug njihovog rad obuhvaća:

istraživanje izvora i otkrivanje načina širenja zoonotskih infekcija u ljudi
prikupljanje i analiza podataka o opsegu pojave uzročnika zoonoza
prikupljanje i analiza podataka o opsegu pojave uzročnika bakterija otpornih prema lijekovima te nadziranje primjene lijekova i drugih sredstava u veterinarskoj i humanoj medicini
provođenje epidemioloških (epizootioloških) istraživanja
davanje informacija i savjeta o sprječavanu i suzbijanju zoonoza te uzročnika zoonoza
međudržavna suradnja i uključivanje u istraživačke programe (npr. Mediterranean Zoonoses Control Programme (MZCP) of the World Health Organization).

Način komunikacije između različitih dionika uključenih u program nadzora mora se temeljiti na transparentnosti, mogućnosti brzog odgovora na bolest životinja ili izbijanje zoonoze, dosljednosti i točnosti, te mora poslužiti dionicima za povećanje znanja i osviještenosti o ulozi veterinarskih službi, kao i važnosti kontrole bolesti životinja (Poissonnier i Teissier, 2013.).

▲

Zaključak

Lista čimbenika koja utječe na prevalenciju zoonoza je dugačka, a njihov značaj često nedovoljno poznat. U ozračju nedavnog povećanja broja zoonoza (jako patogena ptičja gripa H5N1, težak akutni respiratorni sindrom) redefiniran je i stari koncept Jedno zdravlje. Time je još više istaknuta važnost suradnje na različitim znanstvenim područjima (koja uključuju humanu medicinu, veterinarsku medicinu i epidemiologiju) kako bi se poboljšala kvaliteta zdravlja ljudi i životinja, i okoliša (Karesh i sur., 2012.; Poissonnier i Teissier, 2013., McMahon i sur., 2015.).

Obzirom da je čovjek do neslućenih razmjera promijenio okoliš i svojim aktivnostima pridonio izbijanju mnogih novih bolesti, novim aktivnostima trebao bi nastojati da se one u budućnosti preveniraju. Bez multidisciplinarne suradnje nije moguće otkriti nove prijetnje, pratiti nove spoznaje o starim bolestima, detektirati na vrijeme uzročnika ili razumjeti puteve širenja bolesti te otkriti učinkovite načine njihova suzbijanja. Stoga osnivanjem Radne grupe za zoonoze u Republici Hrvatskoj otvorena je mogućnost boljeg znanstvenog i stručnog povezivanja veterinarskih i humanih stručnjaka, kao i ostalih struka koje imaju ulogu u praćenju, sprječavanju i nadzoru zoonoza.

Literatura [… prikaži]

▲

Acheson, D. W. (1999). Foodborne infection. Current Opinion in Gastroenterology 15, 538-545.
Anonymus (2003): Direktiva 2003/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. – s amandmanima. http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:02003L0099-0130701&qid=1437559083399&from=HR
Anonymus (2013): Pravilnik o načinu praćenja zoonoza i uzročnika zoonoza (NN 42/13). http://narodne-novine.nn.hr/default.aspx
Brahmbhatt, M. (2005): Avian and human pandemic influenza: Economic and social impacts. Geneva: WHO Headquarters, November 7-9.
Clough, J. D. (2004): Birds, viruses, and history: The current “genuine adventure”. Clev. Clin. J. Med. 71, 270.
Davis, R. J., J. Lederberg (EDS.) (2001): Emerging infectious diseases from the global to the local perspective: a summary of a workshop of the forum of emerging infections. Washington D.C.: Natinal Academies Press.
EFSA (2015): The European Union summary report on trends and sources of zoonoses, zoonotic agents and food-borne outbreaks in 2013. EFSA Journal 13(1):3991. http://www.efsa.europa.eu/en/zoonoses/aboutzoonoses.htm
EFSA (2015): Drivers for occasional spillover event of Ebola virus. EFSA Journal 13 (6), pp. 46. doi: 10.2903/j.efsa.2015.4161
Greger, M. (2007): The uman/animal interface: emergence and resurgense of zoonotic infectious diseases. Critical Rev. Microbiol. 33, 243-299.
Jones, B. A., D. Grace, R. Kock, S. Alonso, J. Rushton, M. Y. Said, D. McKeever, F. Mutua, J. Young, J. Mcdermott, D. U. Pfeiffer (2013): Zoonosis emergence linked to agricultural intensification and environmental change. PNAS 110, 8399-8404.
Karesh B., A. Dabson, J. O. Loyd-Smith, J. Lubroth, M.A. dixon, M. Bennett, S. Aldrich, T. Harrington, P. Formenty, E. H. loh, C. C. Machalaba, M. J. Thomas, D. L. Heymann (2012). Zoonoses1 – Ecology of zoonoses: natural and unnatural histories. The Lancet 280, 1936-1945.
Kahn, L. H. (2006): Confronting Zoonoses, Linking Human and Veterinary Medicine Emerging Infectious Diseases • www.cdc.gov/eid • Vol. 12, No. 4, April 2006
Mantovani, A. (2001): Notes on the development of the concept of zoonoses. WHO Mediterranean Zoonoses Control Centre Information Circular 51.
McMahon, B. J., P. G. Wall, S. Fanning, A. G. Fahey (2015): Target to increase food production: One Health implication. Inf. Ecology Epide4miol. 5. http://dx.doi.org/10.3402/lee.v5.27708
Moore, J. E., M. D. Barton, I. S. Blair, D. Corcoran, J. S. Dooley, S. Fanning, I. Kempf, A. J. Lastovica, C. J. Lowery, M. Matsuda, D. A. McDowell, A. McMahon, B. C. Millar, J. R. Rao, P. J. Rooney, B. S. Seal, W. J. Snelling, and O. Tolba (2006): The epidemiology of antibiotic resistance in Campylobacter. Microb. Infect. 8, 1955–1966.
Newell, D. G., M. Koopmans, L. Verhoef, E. Duizer, A. Aidara-kane, H. Sprong, M. Opsteegh, M. Langelaar, J. Threfall, Flemming Scheutz, J. van der Giessen, H. Kruse. (2010): Food-borne diseases – The challenges of 20 years ago still persist while new ones continue to emerge. Int J. Food Microbiol. 139, S3-S15.
Poissonnier, C. i M. Teissier. (2013): The role of the OIE in information exchange and the control of animal diseases, including zoonoses. Rev. Sci. Tech. Off. Int. Epiz., 32 (2), 447-457.
Shanko, K., K. Jelalu and K. Dufera. (2015): A Review on Confronting Zoonoses: The Role of Veterinarian and Physician. J. Veterinar. Sci. Technolo., 6,2. http://dx.doi.org/10.4172/2157-7579.1000221
Shortridge, K. F. (2003b): Severe acute respiratory syndrome and influenza. Am. Resp, J. Crit. Care Med. 168, 1416–1420.
Tauxe, R. V. (2002): Emerging foodborne pathogens. Int. J. Food Microbiol. 78, 31–41.
Walton, J. R., and E. G. White, eds. (1981): Communicable Diseases Resulting from Storage
Handling, Transport and Landspreading of Manure. Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities.
Woolhouse, M. E., S. Gowtage-Sequeria (2005): Host range and emerging and reemerging pathogens. Emerg. Infect. Dis. 11, 1842-1847.

▲

Working group for zoonoses in Croatia – a new approach to solving old problem

Estella Prukner Radovčić, Andrea Gross Bošković, Dražen Knežević, Brigita Hengl

Zoonoses are diseases and infections that are naturally transmitted between animals and humans. Danger to humans do not constitute only a zoonosis transmitted by direct and indirect contact between animals and humans. Recently, zoonoses includes the transfer of resistant microorganisms to humans. Institutions such as the World Organisation for Animal Health (OIE), World Health Organization (WHO) and the European Food Safety Authority (EFSA) on a larger scale deal with zoonosis monitoring, but in many cases they have to follow the local scale, and for this purpose, terrestrial offices or centres are established. At the initiative of the Croatian Food Agency (HAH) in 2014, the Working Group on zoonoses was established with representatives of the Ministry of Agriculture – the Veterinary and Food Safety Directorate, Ministry of Health, Faculty of Veterinary Medicine in Zagreb, the Croatian Veterinary Institute and the Croatian National Institute of Public Health.
Key words: zoonoses, food, data collection, zoonoses working group

Vezano:

Sažetak

Uvod

Opći pregled problematike zoonoza

Praćenje zoonoza u EU

Osnivanje Radne grupe za zoonoze u Republici Hrvatskoj

Zaključak

Working group for zoonoses in Croatia – a new approach to solving old problem

Vezani sadržaji