D. Balić, T. Kiš, Ivana Lohman Janković, Besi Roić, Ivana Lojkić, J. Madić, M. Periškić, M. Škrivanko, Marica Lolić i Marija Agičić
Dr. sc. Davor BALIĆ, dr. med. vet., viši asistent, dr. sc. Marin PERIŠKIĆ, dr. med. vet., znanstveni suradnik, dr. sc. Mario ŠKRIVANKO, dr. med. vet., znanstveni suradnik, dr. sc. Marica LOLIĆ, dr. med. vet., viša asistentica, Marija AGIČIĆ, dr. med. vet., asistentica, Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod Vinkovci; dr. sc. Besi ROIĆ, dr. med. vet., znanstvena savjetnica, dr. sc. Ivana LOJKIĆ, dipl. biol., viša znanstvena suradnica, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb; Tomislav KIŠ, dr. med. vet., Ivana LOHMAN JANKOVIĆ, dr. med. vet., Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo, dr. sc. Josip MADIĆ, dr. med. vet., akademik, Veterinarski fakultet, Zagreb
Uvod
Enzootska leukoza goveda (ELG) je virusna, kronična bolest goveda koja se klinički i patoanatomski rijetko uočava.
Prisutnost virusa i zaraženih jedinki u stadu nanosi znatne gospodarske štete.
Uzročnik ELG je RNK virus svrstan u rod Deltaretrovirus, porodicu Retroviridae, čija je osnovna značajka posjedovanje enzima reverzne transkriptaze (Stoye i sur., 2012.). Virus ELG sadrži dva proteina na lipoproteinskoj ovojnici: gp51 na samoj površini i gp30 transmembranski.
Oba su najčešće glikozilirana i od ključne važnosti za serološku dijagnostiku ELG.
Unutar virusne ovojnice nalazi se tri do šest neglikoziliranih, strukturnih proteina.
Uginuća kod ELG javljaju se zbog maligne proliferacije tkiva u različitim organima, odnosno razvoja limfosarkoma koji svojom prisutnošću i rastom postupno iscrpljuju životinju, dovode do poremećaja rada organa ili do njihove rupture i posljedičnog iskrvarenja (Cvetnić, 1997.). Većina infekcija virusom ELG prolazi supklinički. Jedan od učinaka virusa ELG je izazivanje imunosupresije i otvaranje vrata drugim uzročnicima te ometanje optimalnog imunosnog odgovora (Maes i sur., 2002.).Obzirom na znatne ekonomske posljedice što ih prouzroči u govedarstvu (Emanuelson i sur., 1992.) razvijeni su brojni dijagnostički postupci kako bi se što ranije otkrile zaražene životinje (Johnson
i Kaneene, 1992.) te ih se kao izvore zaraze izlučilo iz uzgoja. ELG se u stadu najčešće širi horizontalno i to prije svega „krvnim“ zahvatima, poput: vađenja krvi za dijagnostičke pretrage, injekcijske primjene lijekova, dekornuacije, tetoviranja, kastracije, rektalne palpacije, transfuzije krvi te cijepljenja. Iako rijetko, zabilježen je i vertikalni prijenos virusa (Maes i sur., 2002.). Za prijenos bolesti ključni su limfociti u krvi.U brojnim su zemljama diljem svijeta provedena epizootiološka istraživanja ELG u intenzivnoj govedarskoj proizvodnji te su donijeti različiti programi kontrole i nadzora te zaraze.
Tako su propisani različiti postupci sa zaraženim životinjama ovisno o prosudbi stručnih službi i nadležnih upravnih tijela pojedinih država, a u skladu s razinom mliječne proizvodnje i ekonomskim
prioritetima svake zemlje.
U Hrvatskoj je objavljeno nekoliko radova u kojima se obrađuju problemi dijagnostike i suzbijanja ELG (Lugović i sur., 1989., Lojkić i sur., 1991., Lojkić i sur., 2000.), a nedavno su objavljeni i najnoviji podatci o proširenosti ELG u Hrvatskoj (Roić i sur., 2010.). Za razliku od tog istraživanja, u ovom radu prikazujemo proširenost ELG po županijama i obiteljskim gospodarstvima s ciljem
da se pri donošenju mjera suzbijanja i iskorjenjivanja uzmu u obzir specifičnosti njezine pojavnosti u Hrvatskoj.
Materijal i metode
Uzorci krvnog seruma
Pretraženi uzorci krvnog seruma potjecali su od goveda s mliječnih farmi ili obiteljskih gospodarstava. Uzorci su dostavljani u laboratorije Hrvatskog veterinarskog instituta i njegovih podružnica temeljem godišnje Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti propisane od Ministarstva poljoprivrede. U razdoblju od 2006. do 2010. godine, pretraženo je 315786 uzoraka krvnog seruma krava, junica i rasplodnih bikova.
Krv je za serološke pretrage (imunodifuzija u gelu i ELISA test) uzimana iz vene jugularis u epruvete bez antikoagulansa (Becton Dickinson vacutainer). Krv smo centrifugirali na 2500 okretaja u minuti tijekom 5 minuta.
Izdvojeni serum pohranili smo pri -20 °C.
Uzorci krvnih seruma potjecali su uglavnom od krava (85% uzoraka), 14,5% uzoraka krvnih seruma potjecalo je od junica, starijih od 6 mjeseci i 0,5% od rasplodnih bikova. Uzorci mliječnih seruma potjecali su od krava u laktaciji.
Serološki postupci
Za pretragu uzoraka krvnih seruma rabljeni su komercijalni probirni kompleti za dokaz protutijela imunodifuzijom u gelu ili komercijalni probirni kompleti za dokaz protutijela neizravnim imunoenzimnim testom. Ako je na osnovi probirnog testa dobiven pozitivan rezultat, uzorak krvnog seruma istog goveda bio je naknadno pretražen neizravnim imunoenzimnim testom kako bi se potvrdila pozitivna reakcija.
Za dokaz protutijela imunodifuzijom u gelu rabljen je komercijalni komplet MEVAK a. s. Nitra, Nitra, Slovačka. Za pretragu krvnih seruma imunoenzimnim testom rabili smo komercijalne komplete „Svanovir BLV gp51-Ab-screening format“, Svanova, Bioteck Ab, Uppsala, Švedska ili „Chekit-Leucose-serum ELISA test kit“, proizvođača Dr. Bommeli AG, IDEXX laboratories, Bern, Švicarska.
Za potvrdu rezultata pretrage probirnim testom rabili smo „Svanovir BLV gp51-Ab-potvrdni test2”, Svanova, Bioteck Ab, Uppsala, Švedska.
Obrada podataka
Podatke o broju mliječnih goveda u Hrvatskoj crpli smo iz Državnog zavoda za statistiku (DZS) i Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA). Za statističku usporedbu podataka i računanje prevalencije ELG u RH, rabili smo podatke objavljene u Statističkim ljetopisima DZS (2006.-2010.) (tabela 1). Podatci HPA prikupljeni su nakon detaljnog popisa broja životinja u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i postavljanja elektroničke baze podataka o govedima u RH 2010. godine. Pri tome smo mliječnim pasminama smatrali one pasmine koje se u Hrvatskoj najčešće drže za dobivanje mlijeka iako po selekcijskim mjerilima ne spadaju u čisto mliječne pasmine, nego u kombinirane pasmine npr. simentalsko govedo. Po tom kriteriju u mliječna goveda ubrojili smo sljedeće pasmine goveda:
simentalsku, holštajnsku, križance simentalske i holštajnske pasmine, smeđe govedo, sivo govedo, pincgausko govedo, crveno švedsko govedo i montbeliard govedo. Obrađene podatke o broju pretraženih goveda na ELG te broju pozitivnih goveda obradili smo Hi-kvadrat testom. Za statističku obradu rabili smo program STATISTICA.
Rezultati
Županije s najvećim brojem mliječnih goveda u Hrvatskoj su Bjelovarsko-bilogorska i Koprivničko-križevačka.
Osječko-baranjska, gdje se nalazi najveći broj velikih mliječnih farmi, na trećem je mjestu, a Vukovarsko-srijemska na petom.
U Zagrebačkoj županiji zabilježeno je 43375 mliječnih goveda (četvrto mjesto), dok je na šestom mjestu Sisačko-moslavačka s 32159 mliječnih goveda.
Preko 10000 mliječnih goveda zabilježeno je u još sedam županija u kontinentalnoj Hrvatskoj (Brodsko-posavskoj, Karlovačkoj, Virovitičko-podravskoj, Krapinsko-zagorskoj, Međimurskoj, Varaždinskoj i Požeško-slavonskoj), dok je u ostalih osam županija uz morsku obalu ili planinskom području (Ličko-senjska, Istarska, Zadarska, Splitsko-dalmatinska, Šibensko-kninska, Primorsko-goranska, Dubrovačko-neretvanska županija te Grad Zagreb) zabilježeno ispod 10000 mliječnih goveda (slika 1).
Tijekom 2006. godine ukupno je bilo ustanovljeno 165 zaraženih goveda virusom ELG na mliječnim farmama i dva zaražena na obiteljskim gospodarstvima.
U 2007. bilo je pretraženo najviše uzoraka krvnog seruma, ukupno 98425, a pozitivna su bila 234 uzorka podrijetlom s mliječnih farmi i 31 uzorak podrijetlom s obiteljskih gospodarstava. U 2008. godini dokazan je najveći broj zaraženih goveda i na mliječnim farmama (664 goveda) i na obiteljskim gospodarstvima (76 goveda). U 2009. godini broj goveda serološki pozitivnih virus ELG bio nešto manji (590) na mliječnim farmama, kao i u obiteljskim gospodarstvima (74). Tijekom 2010. godine prestala je važiti obveza pregleda mliječnih goveda pa je te godine pretražen najmanji broj uzoraka (26673) i ustanovljen je najmanji broj pozitivnih goveda na ELG (143) (tabela 1).
2010. godine
Najveći broj uzoraka krvnog seruma pretražen je u Laboratoriju za serološku dijagnostiku virusnih bolesti Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu (237641), potom u Laboratorijima za dijagnostiku u Veterinarskim zavodima u Vinkovcima (38852), Križevcima (34345), zatim u Rijeci (3037) i Splitu (1609).
Najveći broj serološki pozitivnih goveda na ELG je ustanovljen u Laboratoriju za serološku dijagnostiku virusnih bolesti u Zagrebu (80,3%), zatim u Vinkovcima (19,3%), Križevcima (0,2%), Splitu (0,2%) dok u Rijeci nije nađen niti jedan pozitivan uzorak krvnog seruma tijekom promatranog razdoblja.
Brojčane su vrijednosti pojavnosti pozitivnih i negativnih rezultata pretraga po godinama uspoređene hi-kvadrat testom. Opažene se razlike u učestalosti nalaza serološki pozitivnih goveda na ELG statistički razlikuju od godine do godine (P<0,0001).
Enzootska leukoza goveda ustanovljena je u osam od 21 hrvatske županije. U tri su županije zaražena goveda otkrivena svake godine u razdoblju od 2006. do 2010. (Osječko-baranjska, Virovitičko-podravska i Vukovarsko-srijemska županija), a od te tri županije naročito velikim brojem zaraženih goveda, svih pet godina, ističe se Osječko-baranjska.
U ostalih pet županija (Bjelovarsko-bilogorska, Brodsko-posavska, Istarska, Koprivničko-križevačka i Zadarska županija) povremeno su dokazana serološki pozitivna goveda (slika 2).
U Zadarskoj županiji ELG je bila otkrivena u jednoj mliječnoj farmi 2008. godine. Tijekom 2009. provedene su temeljite dijagnostičke pretrage svih goveda na farmi pri čemu je ustanovljeno čak 275 goveda serološki pozitivnih na virus ELG, a poduzete mjere iskorjenjivanja pokazale su učinak u 2010. godini kada je dokazano 21 zaraženo govedo (slika 2).
Najveći broj pozitivnih mliječnih farmi u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2010. ustanovljen je u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji.
U Virovitičko-podravskoj županiji ustanovljene su tri pozitivne farme 2008. i 2010. i dvije 2009. godine. U Istarskoj i Zadarskoj županiji ustanovljena je po jedna leukozna farma (slika 3). Tijekom petogodišnjeg razdoblja ELG dokazana je u 1753 goveda na mliječnim farmama ili 88,6% od ukupnog broja goveda pozitivnih na ELG u RH.
2006. do 2010. godine
Najveći broj obiteljskih gospodarstava iz kojih su potjecala goveda pozitivna na ELG, tijekom svih pet godina ustanovljen je u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
U Osječko-baranjskoj županiji ELG je potvrđena u obiteljskim gospodarstvima tijekom četverogodišnjeg perioda (2007.-2010.), dok je u ostalim županijama (Virovitičko-podravska, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska i Brodsko-posavska) ELG ustanovljena u dva ili u jednom domaćinstvu (slika 4).
Tijekom petogodišnjeg razdoblja ukupno je bilo dokazano 226 leukoznih goveda na obiteljskim gospodarstvima ili 11,4% od ukupnog broja goveda serološki pozitivnih na ELG u RH.
Rasprava
Prvi pisani podatci o enzootskoj leukozi goveda u Hrvatskoj potječu iz 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća. Prvi stručnjaci koji su proučavali i dokazali leukozu u goveda bili su Katunarić (1956.), Audi i sur. (1968.) na osnovi trijaže goveda pomoću hematoloških pretraga koristeći tzv. Götzeov ključ te Vulinec (1973.) i Vulinec i Herceg također iz 1973. (Lojkić, 2001.).
Početci serološke dijagnostike ELG u Hrvatskoj vežu se za 1985. godinu od kada se na osnovi veterinarsko-sanitarnih propisa godišnje pretražuje oko 15 tisuća mliječnih goveda (Lojkić i sur., 1991.), a u širokoj je uporabi tada bila imunodifuzija u gelu (Lugović i sur., 1989.). Međutim, ubrzo se počinju rabiti imunoenzimni kompleti za dokaz protutijela za virus ELG imunoenzimnim testom pa iz tog razdoblja potječu radovi o usporedbi osjetljivosti imunodifuzije u gelu i imunoenzimnog testa. Tako Lojkić i sur. (1991.) dokazuju veću osjetljivost ELISA-e od imunodifuzije u gelu za čak 10-15%. O samoj bolesti te o prednostima i nedostatcima određenih dijagnostičkih metoda opširno su pisali Lojkić i sur. (2000.).
Međutim, obje serološke metode mogu dati lažno negativne i lažno pozitivne rezultate pa Cvetnić (1993.) objašnjava da jednom dokazana leukoza kod goveda starijeg od 6 mjeseci znači da je ono trajno inficirano i trajni izvor zaraze za druge životinje, čak i ako one u ponovljenim testiranjima daju negativnu serološku reakciju.
Dodatnu potvrdu o „skretanju“ protutijela iz krvi u mliječnu žlijezdu u periodu oko teljenja nalazimo u radu Pavljaka i sur. (1997.) Oni su istražili mogućnost dokazivanja protutijela za virus ELG u mliječnih krava tijekom steonosti i mjesec dana nakon teljenja.
Mogućnosti dijagnosticiranja ELG drugim metodama pokazao je Balić (2008.) uspoređujući rezultate dobivene pretragom uzoraka krvi i mlijeka protočnom citometrijom u skupini krava koje su bile zaražene virusom ELG i kontrolnoj skupini. Prema njegovu istraživanju zaražene životinje imaju značajno veći broj ukupnih limfocita, pomoćničkih, citotoksičnih te B-limfocita od krava kontrolne serološki negativne skupine.
Roić i sur. (2010.) navode podatke o broju pretraženih i pozitivnih uzoraka krvnog i mliječnog seruma goveda dostavljenih u HVI u Zagrebu od lipnja 2006. do kraja 2009. (bez podataka iz regionalnih zavoda). Iz njega je vidljivo da je ELG prisutna u Hrvatskoj na mliječnim farmama kao i na obiteljskim gospodarstvima. Njihovi podatci o broju pretraženih goveda iz karantenskih objekata jamče da tijekom promatranog razdoblja nismo uvezli niti jedno leukozno govedo.
Značenje ELG za ljude, odnosno utjecaj virusa ELG na životne i proizvodne kapacitete životinja trajno je izvor znanstvenih pokusa i istraživanja.
Zoonotski potencijal virusa ELG naročito je proučavan tijekom 80-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća, a u brojnim istraživanjima je dokazano da virus ELG, unatoč određenoj srodnosti s virusom AIDS-a i drugim onkogenim retrovirusima, ipak ne predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje (Madić i Cvetnić, 2000.).
Gospodarske se štete zbog leukoze goveda na mliječnim farmama očituju u gubitcima prilikom odbacivanja trupova s tumoroznim promjenama na liniji klanja, problemima u reprodukciji goveda te u troškovima nastalim izlučivanjem pozitivnih goveda u sklopu provedbe mjera suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti.
I dok se procjene utjecaja enzootske leukoze goveda na produkciju mlijeka i mliječne masti kreću od vrlo visokih postotaka (Woo i sur., 1989., Da i sur., 1993.) do mišljenja da je utjecaj na mliječnost neznatna (Brenner i sur., 1989.) prevladalo je mišljenje da infekcija virusom ELG zasigurno skraćuje životni vijek goveda te da bolest treba iskorijeniti iz stada (Burny i sur., 1985.).
Način suzbijanja i iskorjenjivanja ELG razlikuje se među europskim zemljama, ali i drugdje u svijetu. U osnovi postoje tri mogućnosti suzbijanja ELG: dijagnosticiranje i sprječavanje horizontalnog širenja, dijagnosticiranje i uvođenje mjera poboljšanja te dijagnosticiranje i uklanjanje životinja pozitivnih na virus ELG (Digiacomo, 1992.).
Svaka zemlja na osnovi utvrđene, odnosno procijenjene prevalencije broja zaraženih goveda i broja zaraženih stada, ali i na osnovi procjene troškova iskorjenivanja daje smjernice za suzbijanja ELG.
Pojedine se zemlje Europske Unije (Belgija, Danska, Njemačka, Španjolska, Francuska, Irska, Nizozemska, Austrija, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo) smatraju slobodnima od ELG, dok druge provode programe kojima bi postigle status „slobodnih od ELG“ (Nuotio, 2003.). Acaite i sur. (2007.) izvještavaju kako je seroprevalencija ELG u Litvi u razdoblju od 1990. do 2006. smanjena sa 7,29% na 0,32%, a Otachel-Hawranek (2007.) objavljuje rezultate iskorjenjivanja ELG u Donjoj Šleskoj, u Poljskoj, gdje se nakon uvođenja obveznog serološkog testiranja stada i uvođenja programa iskorjenjivanja u razdoblju od 1991. do 2004., broj pozitivnih stada sa 14606 (99,5%) smanjio na samo 70, odnosno na 0,5%.
O iskorjenjivanju ELG u Finskoj pišu Nuotio i sur. (2003.) koji se osvrću na 30-godišnji proces dijagnosticiranja i uklanjanja pozitivnih goveda na ELG metodom „test and slaughter“. U Finskoj je 1990. uvedena pretraga skupnih uzoraka mlijeka s mliječnih farmi i pretraga uzoraka krvnog seruma tovnih goveda te ekonomsko iskorištavanje svih pozitivnih goveda. Uspjeh ove akcije potpomognut je financijskom potporom vlasnicima koji pristanu na klanje goveda koja su proglašena ili pozitivnim ili sumnjivim na ELG. Iako je Finska primijenila stroge mjere iskorjenjivanja ELG sam proces smatraju sporim. No, on može biti još sporiji ako se odaberu druge mjere iskorjenjivanja.
Izvješća iz Turske govore da su prvi klinički i patoanatomski slučajevi bili ustanovljeni na uvezenim visoko proizvodnim i selekcioniranim kravama holštajnske i švedske pasmine. Od tada se ELG proširila po cijeloj Turskoj i unazad desetak godina provode se istraživanja o prevalenciji zaraženih grla, o izboru metoda za dokazivanje bolesti kao i o načinima iskorjenjivanja bolesti, zasada samo na regionalnoj osnovi (Tolga i sur., 2006.).
U zemljama s vrlo brojnom populacijom goveda, poput SAD-a, Argentine ili Japana nisu na državnoj razini donijete mjere za sustavno određivanje seroprevalencije na virus ELG, kao ni mjere za njezino iskorjenjivanje (Nagy, 2006., Monti i sur., 2005., Kobayashi i sur., 2010.).
Zbog visoke prevalencije zaraženih jedinki u tim bi zemljama rutinska kontrola i iskorjenjivanje ELG bio veliki gospodarski trošak.
Nacionalni plan kontrole ELG u Japanu ne postoji, iako je po nekim izvješćima (Kobayashi i sur., 2010.) virus ELG prisutan na čak 79,1% mliječnih farmi na kojima je provedeno istraživanje. Na osnovi analize utjecaja različitih čimbenika držanja goveda na seroprevalenciju ELG, kao što su veličina stada, uvođenje novih grla u stado tijekom godine, tipovi držanja životinja, mogućnost ispaše, prisutnost muha ljeti, dekornuacija, uporaba plastičnih rukavica za rektalnu palpaciju, uporaba igala za cijepljenje te hranjenje kolostrumom, autori zaključuju da bi se kontrola ELG na japanskim mliječnim farmama trebala provoditi nadzorom nad uvjetima držanja goveda, suzbijanjem muha ljeti, kontrolom dekornuacije i kontrolom hranidbe kolostrumom. Iz najnovijeg rada japanskih znanstvenika (Matsumura i sur., 2011.) saznajemo da se u Japanu svake godine povećava broj zaraženih goveda virusom ELG.
S druge strane u SAD-u postoje programi nadzora ELG samo u pojedinim saveznim državama, dok je u većini kontrola ELG na razini dobrovoljnih mjera (Nagy, 2006.). Kao rezultat toga u SAD-u je registrirano 44% mliječnih i 10% tovnih goveda zaraženih virusom ELG.
U Južnoj Americi, u Argentini, koja isto tako ima snažnu stočarsku proizvodnju na snazi je Nacionalni dobrovoljni kontrolni program, a prema izvješćima iz te zemlje samo 16% stada nije zaraženo virusom ELG. U pozitivnim stadima postotak zaraženih kreće se od 15 do 30% (Monti i sur., 2005.).
Iako prvi spomen o ELG u Hrvatskoj seže do 60-tih godina prošlog stoljeća, tek se osamdesetih godina uvođenjem prvih seroloških metoda započelo nešto ozbiljnije kontrolirati mliječna goveda na ELG. Prva serološka metoda koja se upotrebljavala od 1985. godine bila je imunodifuzija u gelu, a od 1990. počinje se upotrebljavati i imunoenzimski test i to pretragom krvnog i mliječnog seruma (Lojkić i sur., 1991.).
Prvi Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje enzootske leukoze goveda potječe iz 1988. godine („Službeni list SFRJ“, br. 39/88.), ali već nakon tri godine Republika Hrvatska donosi novi Pravilnik (NN 67/91.). Međutim, iako je u nazivu oba Pravilnika bio naveden pojam „iskorjenjivanje“ ni u jednom se pod tim pojmom nije podrazumijevalo klanje grla pozitivnih na ELG. U to doba, s današnjeg stanovišta, relativne gospodarske sigurnosti, umjesto klanja naređivalo se „izdvajanje oboljelih i na bolest sumnjivih goveda“. Status određene farme, odnosno proizvodne jedinice „slobodnom od ELG“ postizao se na temelju iste naredbe, a to je uključivalo serološke pretrage svih goveda na proizvodnoj jedinici sve dok dvjema uzastopnim serološkim pretragama, u razmaku od 3 mjeseca, sve životinje ne bi bile negativne na ELG. U to doba u laboratorijima u Hrvatskoj, a u nekima još i danas, bila je u uporabi serološka metoda imunodifuzije u gelu pa je u jednoj točki Pravilnika iz 1991. izričito naglašeno da se pretraživanje na ELG ne provodi 15 dana prije i 15 dana poslije teljenja te nakon primjene alergena i cjepiva. Na ovaj način date su jasne upute veterinarima na terenu što učiniti radi sprječavanja dobivanja lažno negativnih rezultata, a zbog čega bi se vrijeme „iskorjenjivanja“ moglo produžiti i na taj način znatno povećati troškove testiranja svih goveda na farmi.
Godišnji nadzor nad mliječnim govedima s obzirom na ELG u Hrvatskoj određen je Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju. Po Naredbama iz 2006. do 2009. obvezi serološke pretrage mlijeka podlijegale su sve mliječne krave starije od 24 mjeseca, a u dobi od šest do 24 mjeseca obvezi serološke pretrage krvi. Međutim, u radu Roić i sur. (2010.) vidljivo je da mlijeko, u četverogodišnjem prikazu rezultata, nije nikad bilo pozitivno ako je potjecalo od krava s obiteljskih gospodarstava, iako je i u njih istovremeno ELG bila prisutna. Ako je mlijeko potjecalo iz farmi mliječnih krava onda je u usporedbi s pregledima krvi čak 15 puta bilo rjeđe pozitivno nego uzorci krvi. Ovakav nalaz potvrđen je i vlastitim podatcima za 2010. godinu, kada je usprkos izostanku obveze pretraživanja mlijeka po Naredbi, ipak pretraženo 279 uzoraka mlijeka i svi su bili negativni, a istovremeno su ustanovljena 143 leukozna goveda pretragom krvnog seruma (neobjavljeni podatci). Takvi rezultati pretraga mlijeka nisu očekivani i treba ih temeljito proanalizirati, jer je uzorak mlijeka za serološku pretragu jednostavnije uzeti od uzorka krvi (Mammerickx i sur., 1985.), a za pretragu mlijeka razvijeni su vrlo osjetljivi i specifični testovi (Florent i sur., 1988.). Razlozi za česte negativne rezultate pretraga skupnih uzoraka mlijeka mliječnih krava u hrvatskim stadima možemo tražiti u tumačenju da je postotak zaraženosti u našim farmama ispod 4-5% što nije dovoljno za dobivanje pouzdanih rezultata (Klintevall i sur., 1991.) ili je riječ u greškama pri uzorkovanju mlijeka za serološke pretrage.
Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje ELG donesen je 2006. godine (NN 30/06.) i mjere kojima se želi postići status „uzgoj službeno slobodan od ELG“ bitno su postrožene, a vlasnici farmi izloženi novim okolnostima u procesu proizvodnje mlijeka.
Naime, prema odredbama tog Pravilnika određuje se da se sve krave pozitivne na ELG, kao i njihova telad, zakolju u roku od 30 dana od prispjeća nalaza, zabranjuje se uporaba i isporuka njihovog mlijeka (osim ako se termički obrađuje), zabranjuje se njihovo osjemenjivanje i pripust, zabranjuje se iznošenje hrane koja je bila u dodiru sa zaraženim i sumnjivim životinjama, zabranjuje se iznošenje stajskog gnoja i gnojnice s gospodarstva te uporaba zajedničkih napajališta. Kao i u drugim europskim državama, RH je osigurala naknadu za zaklane životinje, ali su poduzete mjere imale ekonomske posljedice za proizvođače mlijeka.
Osim direktnog utjecaja na stočni fond i proizvedenu količinu mlijeka, pojavili su se i problemi u samom klanju goveda jer su klaonice nerado uzimale leukozne krave budući da njihovo klanje otežava svakodnevni rutinski posao, slijedom čega se postupak uklanjanja serološki pozitivnih goveda s farme znatno produžuje i poskupljuje.
Usprkos tome što je ovaj strogi Pravilnik stupio na snagu 1. siječnja 2007. u Hrvatskoj je na kraju 2007. godine zabilježeno oko 100 leukoznih goveda više nego 2006., a 2008. godine čak 475 leukoznih goveda više nego 2007. Tek 2009. godine broj leukoznih grla se smanjio, iako neznatno (za nešto manje od 80 u odnosu na 2008. godinu). Najveći broj serološki pozitivnih grla kroz cijeli promatrani period nađen je u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji i to uglavnom na velikim mliječnim farmama. Na te su farme tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća uvezene visokoproduktivne mliječne krave iz zemalja Zapadne Europe, SAD-a i Kanade te se s vremenom postupno broj zaraženih povećavao. Slično se dogodilo i u nekim drugim europskim državama poput Bugarske (Sandev i sur., 2006.) ili Turske (Tolga i sur., 2006.). Kako je tada godišnje u Hrvatskoj bilo pretraženo samo oko 15 tisuća goveda (Lojkić i sur., 1991.), a promet nije bio strogo nadziran, broj se zaraženih krava povećao.
Početkom devedesetih, kada se većina europskih zemalja ozbiljno hvata u koštac s iskorjenjivanjem ELG, u Hrvatskoj počinje rat, a velike mliječne farme ostaju na okupiranom području. U prvom testiranju mliječnih krava s farmi iz Osječko-baranjske županije nakon oslobađanja i reintegracije okupiranih područja 1998. godine ustanovljena je prevalencija od 0,4 do 12%, odnosno tri od šest pretraženih farmi su bile pozitivne, a na sljedećem testiranju 2002. prevalencija je iznosila od 1,4% do 37%, tj. 2 od 5 farmi su bile pozitivne. Razlog velikog povećanja stope zaraženih uglavnom na jednoj farmi bio je u činjenici nakupljanja pozitivnih goveda s drugih farmi i njihovo zadržavanje u proizvodnji mlijeka.
Međutim, iako je postupno uklanjanje serološki pozitivnih goveda s te farme započelo još 2003. kada je prevalencija pala na 22%, a 2004. na 6%, tek je 2009. prevalencija pala na 0,8%, a tijekom 2010. još je uvijek u tijeku bio postupak potvrđivanja statusa „stado službeno slobodno od ELG“. Ovako relativno dugotrajan postupak iskorjenjivanja ELG s velike mliječne farme nije bio izdvojen slučaj, jer smo slične podatke nalazili i kod drugih farmi u istočnoj Slavoniji gdje je iskorjenjivanje trajalo još dulje. Pri tome smo se susretali sa sličnim problemom kao i neke druge zemlje u kojima su se kontinuirano „pojavljivali novi slučajevi pozitivnih grla“ (Acatite i sur., 2007.).
Uzrok toj pojavi nalazimo u mogućim greškama prilikom uzorkovanja krvi za pretraživanje te prilikom obilježavanja uzoraka kao i u nekoordiniranim tehnološkim postupcima na farmi ili pak u ljudskom čimbeniku.
U Finskoj je postupak iskorjenjivanja trajao 30 godina, računajući od otkrivanja prvog leukoznog grla do dobivanja svih negativnih nalaza iz skupnih uzoraka mlijeka 1996. godine. Autor procjenjuje da bi druge opcije iskorjenjivanja bile manje skupe, ali bi iskorjenjivanje trajalo duže (Nuotio i sur., 2003.).
U Litvi, zemlji koja se smatra „domovinom“ ELG, postupak iskorjenjivanja dokumentiran je 2007. godine (Acaite i sur., 2007.), a posljednji objavljeni podatci iz 2006. godine govore o 0,32% serološki pozitivnih. Postupak iskorjenjivanja trajao je također oko 30 godina, ali autori procjenjuju da je prevalencija unutar stada iznosila više od 80%. U drugim zemljama u okruženju, kao što su Švedska i Finska, postotak prevalencije nije iznosio više od 20% u Švedskoj (Emanuelson i sur., 1992.), odnosno 5% u Finskoj (Nuotio i sur., 2003.). Zato su u Litvi zajedničkim radom nacionalnog veterinarskog instituta, nadležnog ministarstva i veterinarske službe na terenu dodatno uloženi napori kako bi se vlasnicima i svima ostalim zainteresiranim objasnila važnost prevencije i iskorjenjivanja ELG putem konferencija, radio i televizijskih emisija te edukacijom o dijagnosticiranju ELG imunodifuzjom u gelu i ELISA-om.
Pouzdana laboratorijska pretraga kao i kontinuirano unaprjeđenje metoda za dokaz protutijela na virus ELG, odnosno dokaz provirusne DNK virusa ELG u Hrvatskoj (Roić i sur., 2010.) jamac su da su naši laboratoriji dobro opremljeni i educirani kako bi uspješno zadovoljili zahtjeve postizanja statusa zemlje službeno slobodne od ELG te svrstali Hrvatsku uz bok europskim zemljama koje su već iskorijenile ELG.
No, prema svemu sudeći u Hrvatskoj još ne znamo konačno stanje o ELG u mliječnim stadima, iako prema rezultatima iz promatranog razdoblja možemo pretpostaviti da prevalencija, osim u velikim farmama u Slavoniji i Baranji, uglavnom nije prelazila 5%.
Za očekivati je da će najnovija akcija Ministarstva poljoprivrede u 2011. godini testiranjem svih goveda u svrhu stjecanja statusa stada službeno slobodnih od ELG, konačno dati objektivne podatke.
Sažetak
Enzootska leukoza goveda (ELG) trajno je prisutna u stadima mliječnih krava u Hrvatskoj.
Nadzor nad ELG provodio se do 2011. godine redovitim godišnjim pretragama uzoraka krvnog seruma imunodifuzijom u gelu i imunoenzimnim testom te uzoraka mliječnog seruma imunoenzimnim testom u ovlaštenim državnim laboratorijima. U razdoblju od 2006. do 2010. u pet laboratorija Hrvatskog veterinarskog instituta pretražili smo 315786 uzoraka krvnog seruma, a u 2010. godini 279 uzoraka mliječnog seruma. Specifična protutijela za virus ELG-a dokazana su u 1979 mliječnih goveda. Prevalencija zaraženih goveda po farmi iznosila je od 0,06 do 0,33%.
Najveći broj zaraženih goveda te najveći broj zaraženih mliječnih farmi i obiteljskih gospodarstava ustanovljen je u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. U radu se posebice razmatraju problemi suzbijanja i iskorjenjivanja ELG u Hrvatskoj.
Literatura [… prikaži]
The results of epidemiological distribution studies of enzootic bovine leukosis in Croatia (2006-2011) with emphasis on the problems of control and eradication
Davor BALIĆ, DVM, PhD, Senior Assistant, Marin PERIŠKIĆ, DVM, PhD, Scientific Associate, Mario ŠKRIVANKO, DVM, PhD, Scientific Associate, Marica LOLIĆ, DVM, PhD, Senior Assistant, Marija AGIČIĆ, DVM, Assistant, Croatian Veterinary Institute, Veterinary department Vinkovci; Besi ROIĆ, DVM, PhD, Scientific Advisor, Ivana LOJKIĆ, BSc, PhD, Senior Scientific Associate, Croatian Veterinaray Institute, Zagreb; Tomislav KIŠ, DVM, Ivana LOHMAN JANKOVIĆ, DVM, Ministry of agriculture, Veterinary directorate, Josip MADIĆ, DVM, PhD, Academician, Faculty of Veterinary Medicine, Zagreb
BLV (bovine leukemia virus) has long been present in Croatian dairy herds, both in large herds and small family farms. Its presence has been recognized through serological tests of blood samples using agar gel immunodiffusion test (AGID) and enzyme-linked-immuno-sorbent assay (ELISA) and milk samples using ELISA in five official laboratories across Croatia, in line with the national regulations. Over a five year period (2006-2010), we tested 315786 blood samples and 279 samples of milk (in 2010 only). The number of serological positive cattle was 1979. Prevalence of enzootic bovine leukosis in that period ranged from 0.06 to 0.33%. The highest number of infected cattle, BLV-positive large dairy herds and small family farms was found in two counties in eastern Croatia. The number of infected animals and the number of infected dairy farms and private farms and their distribution in Croatia are presented in this paper. Also, certain issues concerning the eradication process during the years are discussed.
