S dekanom prof. dr. sc. Markom Samardžijom razgovarali smo o planovima za unapređenje Veterinarskog fakulteta, o veterinarskoj struci u Hrvatskoj te o dekanovoj karijeri.
Razgovarao: doc. dr. sc. Dražen Đuričić
Glavni urednik Hrvatskoga veterinarskog vjesnika
Član je Europskog društva za reprodukciju domaćih životinja (ESDAR) te član Hrvatske veterinarske komore (HVK). Bio je član Vijeća doktorskog studija (2006. – 2019.), Panela Hrvatske zaklade za znanost (2016. – 2019.) i predsjednik Povjerenstva za knjižničnu i izdavačku djelatnost Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu (2016. – 2019.). Član je Matičnog odbora za polje veterinarske medicine Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 2013., zamjenik predsjednika od 2017., a predsjednik od 2021., te Odbora za animalnu i komparativnu patologiju Razreda za medicinske znanosti HAZU od 2016. godine. Dobitnik je međunarodne nagrade za znanstveni i nastavni rad Poljskog društva veterinarskih znanosti, 2014., kao i 2015. godine priznanja Veterinar 2014. od istog društva.
Izabran je za stručnjaka Međunarodnog znanstvenog odbora za terapiju ozonom u Madridu, Španjolska, 2016. godine. Godine 2018. nagrađen je Godišnjom državnom nagradom za znanost u području biomedicine i zdravstva za iznimno bogatu znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost u 2017. godini.
Posao dekana često je spoj stručnog i poslovnog upravljanja fakultetom te je, pretpostavljam, potrebno stanovito iskustvo i vještina upravljanja. Imate li prijašnjih sličnih iskustava te što Vas je potaknulo na kandidaturu za dekana Veterinarskog fakulteta?
- ■ Nitko nema dekansko iskustvo osim bivših dekana, a svako od tih iskustava jedinstveno je zbog različitih okolnosti koje obilježavaju različite mandate dekana i to je tako. Niz godina obnašam dužnost predstojnika Klinike za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta, odnosno da budem precizniji, deset i pol godina ili tri i pol mandata. Istovremeno, niz godina sudjelovao sam u radu Matičnog odbora za polje veterinarske medicine Agencije za znanost i visoko obrazovanje, a uz to na poziciji člana i potpredsjednika, a jedan mandat, od travnja 2021. godine pa do izbora za dekana Veterinarskoga fakulteta tim sam Odborom i predsjedao. Iza mene su 23 godine prepoznatog znanstvenog, stručnog i nastavnog djelovanja tijekom kojega sam stekao brojna profesionalna, ali i životna iskustva.
Dulje sam vrijeme, sudjelujući u radu raznih tijela Fakulteta, razmišljao o kandidaturi za dekana Veterinarskog fakulteta, i uz podršku dugogodišnjih najbližih suradnika odlučio sam se kandidirati za mandatno razdoblje od 2022. do 2025. godine. Smatram da, zajedno sa svojim timom, mogu pridonijeti daljnjem razvoju i rezultatima Fakulteta i uspješno se nositi s brojnim izazovima koji su pred nama u sljedećem mandatnom razdoblju.
Vođeni smo željom da uz individualno vrlo odgovoran pristup radu, Fakultet besprijekorno funkcionira u svim segmentima edukacije, istraživanja i pružanja stručnih usluga, u prijateljskom ozračju i uz međusobno uvažavanje svih studenata i zaposlenika koji su, bez daljnjeg, najvredniji resurs Fakulteta.
Koje su glavne odrednice Vašeg programa? Smatrate li Veterinarski fakultet suvremenom obrazovnom institucijom?
- ■ Program je u razdoblju prije izbora, ali i sada, javno dostupan, i priznajem da je možda opsežniji od programa nekih mojih kolega na Sveučilištu, no želio sam zaposlenicima Fakulteta te našim studenticama i studentima podrobno predstaviti planirane smjernice za razvoj i unapređenje Fakulteta u svim područjima njegova djelovanja i rada. Program se, kao što je i navedeno u njegovu uvodnom dijelu, temelji ponajprije na poštivanju struke i uvriježene akademske prakse, a njegove sam osnovne odrednice temeljio na tradiciji, poziciji, značenju i ugledu i Sveučilišta i našeg fakulteta kao jedne od njegovih najstarijih sastavnica. U ostvarenje programa stoga sam, zajedno sa svojim timom, spreman uložiti svu potrebnu energiju i iskustva, jer ulogu dekana doživljavam prije svega kao vođenje i nadzor timskog rada u funkciji koordiniranja i upravljanja složenim sustavom u zadanim pravnim okvirima.
Pritom nosimo nemalu odgovornost s obzirom na činjenicu da je Veterinarski fakultet u Zagrebu prepoznat i priznat u međunarodnim okvirima kao punopravan član uglednih međunarodnih udruženja ustanova za visoku veterinarsku naobrazbu.
Smatrate li da Veterinarski fakultet u Zagrebu zaostaje za najboljim europskim veterinarskim školama i fakultetima?
-
■ Apsolutno ne. Europska udruga ustanova za veterinarsku naobrazbu (engl. European Association of Establishments for Veterinary Education, EAEVE) našem je fakultetu, nakon vrednovanja 2021. godine, dodijelila status akreditirane ustanove za visoku veterinarsku naobrazbu, čime smo kao punopravni članovi pridruženi elitnim veterinarskim obrazovnim institucijama u Europi. Sljedeća nas evaluacija očekuje u proljeće 2023. godine i u ovom je trenutku ona za nas velik izazov.
Naravno da, unatoč zavidnim rezultatima vanjske procjene, uvijek postoji prostor za napredak. Svjesni toga nastojali smo, u suradnji s dekanom i timom čiji mandat završava s početkom nove akademske godine, strategijom razvoja Veterinarskoga fakulteta za razdoblje od 2023. do 2027. godine zacrtati određene ciljeve koji bi poduzimanjem odgovarajućih aktivnosti rezultirali poboljšanjima u svim područjima djelatnosti Fakulteta. Strategija je nakon javne rasprave prihvaćena na sjednici Fakultetskog vijeća u srpnju 2022. godine i sad je pred nama zadatak provedbe, odnosno realizacije zadanih ciljeva.
Poznato je da su potpisani brojni sporazumi s fakultetima diljem Europe čime je povećana mobilnost i naših studenata i profesora koji sve više koriste tu mogućnost. Možemo li očekivati i više gostovanja stranih nastavnika i studenata te što je preduvjet za to?
-
■ Odgovorit ću vrlo kratko, iako je to tema o kojoj bismo mogli satima razgovarati. Naime Republika Hrvatska potpisala je Bolonjsku deklaraciju na ministarskoj konferenciji 2001. godine. Jedan je od osnovnih ciljeva Deklaracije promicanje mobilnosti studenata i nastavnika, a ECTS sustav uveden je upravo s namjerom podrške planiranoj mobilnosti. Mobilnost nastavnika i studenata omogućena je u okviru nekoliko programa kao što su ERASMUS, ERASMUS +SMP, AUF, UNIC, CEEPUS, i kao Uprava Fakulteta svakako ćemo intenzivno raditi na promoviranju, ali i uključivanju što većeg broja zainteresiranih studenata i nastavnika u odlaznu i dolaznu mobilnost jer je ona ugrađena u temelje suvremenog europskog sustava visokog obrazovanja. No te su aktivnosti, nažalost, postale svojevrstan neočekivani i ne tako lagan izazov u okolnostima pandemije bolesti COVID-19. Nadajmo se, stoga, da ćemo uskoro o pandemiji govoriti u prošlom svršenom vremenu, a da programe i odlazne, ali i dolazne mobilnosti čeka sjajnija budućnost.
Mnogi se fakulteti žale da im dolaze studenti sa sve lošijim predznanjem. Imate li uvid u strukturu vaših studenata u proteklom vremenu? Iz kojih srednjih škola dolaze vaši brucoši? Jesu li se promijenili motivi mladih ljudi da upišu baš Veterinarski fakultet u Zagrebu?
-
■ Većina naših brucoša (99 %) dolazi iz gimnazija jer je za sve predmete potrebna razina A na državnoj maturi i maksimalan zbroj ocjena. Ne bih se upuštao u paušalne procjene trenutačne kvalitete sveukupnog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, već bih to prepustio stručnjacima. No zanimljivo je da je uvođenjem državne mature znatno smanjen broj upisanih studenata u korist znatno brojnijih studentica. O razlozima bismo mogli raspravljati, no recimo da je sličan trend zamijećen i na drugim srodnim fakultetima u Europi, pa i u svijetu. Naše studentice i studenti godinama okviru Uvoda u veterinarstvo, obveznog predmeta prve godine Integriranog preddiplomskog i diplomskog studija veterinarske medicine, Uvod u veterinarstvo, pišu seminarski rad pod naslovom Moja očekivanja od studija i Gdje se vidim nakon završetka studija, iz kojih je vrlo očito da se tijekom godina očekivanja od studija neznatno mijenjaju, no ne mijenjaju se motivi koji učenike potiču na upis studij veterinarske medicine. Naši su studenti po mnogočemu iznimni, a gotovo je svima zajednička snažna empatija i ljubav prema životinjama. U posljednjem je desetljeću osobito primjetan porast broja studenata koji dolaze studirati s namjerom da jednog dana rade u maloj praksi, što je u skladu i s određenim društvenim trendovima. No još uvijek imamo, iako u znatno manjem broju, studentice i studente koji svoj profesionalni put vide u brizi o zdravlju farmskih životinja, što smatram jako važnim.
Na koji od smjerova studija veterinarske medicine imate najveći pritisak? Koliko, zapravo, godišnje diplomira doktora veterinarske medicine raznih usmjerenja?
-
■ Koliko mi je poznato, u posljednje je tri godine diplomiralo sveukupno oko 300 studentica i studenata, od čega oko 20 % studenata i čak oko 80 % studentica. Pritom je broj studenata koji se opredjeljuje za smjerove Veterinarsko javno zdravstvo i Kućni ljubimci otprilike podjednak, a najmanji se broj studenata opredjeljuje za smjer Farmske životinje. No iz više razloga ohrabruje činjenica da je u posljednje dvije godine porastao interes i za smjer Farmske životinje.
Kao što pokazuju mnoga istraživanja, zadovoljstvo zaposlenika od vitalne je važnosti za bilo koju organizaciju. Kako ćete se brinuti o tome u budućnosti? Zašto su dobar odnos i komunikacija među zaposlenicima presudni za Fakultet?
-
■ Kao što sam već istaknuo, zaposlenici su najvredniji resurs Fakulteta i svaki je zaposlenik nezamjenjiv kotačić u složenom mehanizmu funkcioniranja našeg visokog učilišta. Međusobno poštovanje, uvažavanje i poštovanje visokih akademskih standarda u komunikaciji u skladu s Etičkim kodeksom Sveučilišta u Zagrebu osnovni je preduvjet za uspješnu suradnju i ostvarenje ciljeva zacrtanih Strategijom.
Nadam se da ću svojim djelovanjem, radom i pristupom svakom pojedinom djelatniku Fakulteta zorno prikazati što sam mislio kad sam u posljednjoj rečenici predstavljanja svoga programa istaknuo da će u mojem obnašanju funkcije dekana na prvom mjestu biti čovjek!
S obzirom na Vaš plodan znanstvenoistraživački i stručni angažman, sudjelovanje na brojnim projektima, objavljivanje i uređivanje raznih publikacija, mentorstva i brojne druge poslove, hoće li sada oni biti u drugom planu ili ćete uspjeti i dalje nastaviti dosadašnji znanstveni i stručni rad?
-
■ Obnašanje dužnosti dekana shvaćam vrlo ozbiljno i toj ću dužnosti, bez sumnje, biti iznimno predan.
No znanstveni i stručni rad, a iznad svega nastava, bili su i jesu, a bit će i dalje moj život, moj poziv. Smatram da se uz dobru organizaciju vremena i dobro upravljanje sve može stići. Možda ne u opsegu koji bismo tog trenutka željeli, no ipak može.
Što biste izdvojili iz Vaše znanstvene i stručne karijere, neki događaj, nagradu i slično?
-
■ Definitivno sam najponosniji na Državnu nagradu za znanost koju mi je Hrvatski sabor dodijelio 2018. godine u području biomedicine i zdravstva za iznimno bogatu znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost u 2017. godini. Ponosan sam stoga jer je dobivanjem te nagrade na najvišoj državnoj razini prepoznat i priznat moj znanstveni rad i različita druga djelovanja sve ove godine, odnosno 23 godine rada na Fakultetu.
Kako riješiti brojne probleme i izazove pred kojima se trenutačno nalazi veterinarska struka?
-
■ Obično se kaže, ako nisi dio rješenja, onda si dio problema. U svom ću mandatu nastojati da Fakultet bude dio rješenja. Problemi s kojima se danas suočava naša struka nisu nastali preko noći i nitko ne može očekivati da će preko noći biti riješeni. Svi ljudi sve znaju, a Fakultet raspolaže stručnjacima koji su u rješavanju brojnih problema struke bili godinama neopravdano zaobilaženi i zanemarivani. Isto tako, bogata suradnja Fakulteta s inozemnim institucijama i stručnjacima svakako nosi izniman potencijal u rješavanju problema koje u pitanju navodite.
Uz sve obveze, ostaje li vam slobodnog vremena? Što volite raditi kad odvojite trenutak za sebe? Imate li vremena za čitanje knjiga koje nisu vezane uz Vaš posao?
-
■ Razdoblje koje je preda mnom i pred nama kao timom iznimno je izazovno i za očekivati je da će slobodnog vremena ipak biti manje. No kao što sam rekao, uz dobru organizaciju sve bi se trebalo stići.
Vrijeme za obitelj, naravno, nema alternativu, a nadam se da će se naći vremena i za druženje, poneku zanimljivu knjigu, odlazak u kino, kazalište, koncert ili tekmu. Kvalitetno ispunjeno slobodno vrijeme ono je što nam obnavlja duh i energiju i omogućuje da na poslu potom dajemo maksimum, stoga nikad ne smijemo podcijeniti važnost slobodnog vremena.
Hvala na odvojenom vremenu i Vašim odgovorima. Želim Vam mnogo uspjeha na poslovnom planu i u upravljanju Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.
Vezano (dekan):
- Prof. dr. sc. Marko Samardžija ponovo izabran za dekana Veterinarskoga fakulteta
- Tomislav Hader izabran za studenta savjetnika dekana
- Prof. dr. sc. Marko Samardžija i prof. dr. sc. Ivana Tlak Gajger na listi “Top 2%” najutjecajnijih znanstvenika u svijetu
- Marko Samardžija – novi dekan Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
- Reptilomanija+ 2023. Riječ dekana – prof. dr. sc. Marko Samardžija