Rezultati kontrole virusnog arteritisa konja u Republici Hrvatskoj

Ljupka Maltar¹, Miroslav Benić², Ljubo Barbić³
¹Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, ²Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, ³Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Izvor: Zbornik radova 7. Hrvatski veterinarski kongres, Srebreno, 2024.

Sažetak

---

Virusni arteritis konja (VAK) je zarazna bolest kopitara proširena diljem svijeta koja se očituje različitim kliničkim oblicima koji variraju od subkliničkog do teških respiratornih infekcija s mogućim smrtnim ishodima u ždrebadi. Uz to virus virusnog arteritisa konja (EAV) smatra se jednim od najznačajnijih uzročnika pobačaja u konja što bolesti daje izniman gospodarski i uzgojni značaj.
Prvi dokaz cirkulacije EAV na području Republike Hrvatske (RH) datira iz 2005. godine, a od 2009. godine je propisano obvezno nadziranje i suzbijanje bolesti.
Kako bi se istražila uspješnost mjera nadzora te odredile epizootiološke značajke VAK na području RH, analizirani su podaci serološkog pretraživanja 4445 konja s područja RH u razdoblju od 2010. do 2015. godine. Napravljena je i filogenetska analiza 16 EAV dokazanih na području RH i određeno je kretanje seroprevalencije infekcija u prvih šest godina provođenja nadzora kao i molekularna epizootiologija VAK na području RH.
Rezultati su potvrdili značajno smanjenje seroprevalencije u istraživanom razdoblju tako da je svake slijedeće godine vjerojatnost za serološki pozitivan nalaz bila značajno manja (OR=0,77, 95% CI 0,7-0,84, p<0,001). Ustanovljeno je da je cirkulacija EAV najizraženija u Istočnoj Hrvatskoj (OR=1,82, 95% CI 1,62-2,06, p<0,001) te da su infekcije češće u ženskih životinja (OR=1,96, 95% CI 1,44-2,68, p<0,001). Uz navedeno najznačajniji čimbenik rizika je viša životna dob, posebno u skupini životinja iznad deset godina (OR=16,53, 95% CI 10,6-26,65, p<0,001), a infekcije su najčešće u konja lipicanske pasmine (OR=6,46, 95% CI 4,17-10,31, p<0,001).
Opseg primjene obveznih mjera kontrole bio je od 63,5% do 97,9% na razini rasplodnih životinja, te od 18,8% do 24,3% na razini opće populacije životinja. Osim toga, nepotpuni epizootiološki podaci prisutni su u 13,9-45,9% popratnih dopisa zaprimljenih uz laboratorijski uzorak.
Kroz kretanje seroprevalencije u istraživanom razdoblju, osim stalnog prisustva uzročnika, dokazane su i neprijavljene epizootije u Istočnoj i Središnjoj Hrvatskoj s različitim epizootiološkim značajkama, najvjerojatnije uvjetovane pasminskom strukturom te načinom držanja i korištenja konja. Molekularnom tipizacijom EAV dokazanih na području RH potvrđena je kocirkulacija najmanje dva soja EAV od kojih je jedan u skladu s globalnom cirkulacijom virusnih sojeva dok drugi ima neovisnu evoluciju i predstavlja soj prisutan više desetljeća lokalno na prostoru RH i susjednih država.
Cjelokupnim rezultatima istraživanja potvrđena je opravdanost uvođenja nadzora VAK na području RH. Dokaz nepotpunosti i nedosljednosti provođenja mjera nadzora i suzbijanja, uz istovremeno stalno prisustvo EAV u populaciji konja RH te kocirkulaciju različitih sojeva EAV, naglašava nužnost kontinuiteta provođenja mjera.

---

Ključne riječi: virusni arteritis konja, mjere nadzora, čimbenici rizika, molekularna epizootiologija

▲

Uvod

---

Virusni arteritis konja (VAK) je zarazna bolest kopitara na koju su prijemljivi svi pripadnici porodice Equidae uključujući konje, magarce, mazge, mule i zebre (BALASURIYA i sur., 2016.). Bolest uzrokuje virus virusnog arteritisa konja (EAV) koji pripada rodu Alphaarterivirus (ICTV, 2021.), porodici Arteriviridae, red Nidovirales (SURMA-KURUSIEWICZ i sur., 2013.; PAYNE, 2017.).

Bolest je proširena diljem svijeta, uzrokujući gospodarske i uzgojne gubitke prvenstveno zbog pobačaja kao i respiratornih kliničkih oblika, zbog čega ju je Svjetska organizacija za zdravlje životinja (engl. World Organisation for Animal Health – WOAH) i stavila na listu bolesti koje podliježu obveznom prijavljivanju (WOAH, 2018.).

Proširenost bolesti značajno varira u različitim državama, kao i na različitim epizootiološkim područjima. Važno je istaknuti da podaci o prijavama pozitivnih slučajeva bolesti WOAH-u znatno variraju prvenstveno zbog nacionalnih propisa koji na različite načine određuju prevenciju, kontrolu te iskorjenjivanje ove bolesti. U skladu s novim zakonodavstvom iz područja zdravlja životinja u Provedbenoj uredbi (EU) 2018/1882 bolest je nazvana infekcija virusnim arteritisom konja i svrstana je u kategoriju bolesti D i E.

U središtu epizootiologije VAK su pastusi koji nakon infekcije mogu postati privremeni ili trajni kliconoše u slučaju čega uzročnik može trajno ostati u spolnom sustavu pastuha u najvećoj koncentraciji u proširenju sjemenovoda te se izlučivati ejakulatom (TIMONEY i MCCOLLUM, 1993.). Međutim, poteškoće u nadzoru širenja bolesti predstavlja činjenica da izlučivanje može biti povremeno ili stalno te se radi potvrde ili isključenja kliconoštva mora pretražiti najmanje dva ejakulata serološki pozitivnih pastuha.
Mehanizam nastanka kliconoštva nije do kraja razjašnjen, ali najvjerojatnije je ovisan o testosteronu (MCCOLLUM i sur., 1994.). Bolest se uz navedeni najčešći način širenja tijekom koitusa, može prenositi izravnim dodirom s akutno oboljelom životinjom bilo koje kategorije koja izlučuje velike količine virusa tijekom prvih 7–14 dana bolesti (MCCOLLUM i sur., 1971.). Osim u pastuha kliconoša u svih ostalih kategorija 28 dana nakon infekcije više nije moguće dokazati izlučivanje uzročnika (BALASURIYA i MACLACHLAN, 2014.).
Širenje bolesti također je opisano i putem aerosola urina, kao i drugih tjelesnih tekućina akutno inficiranih životinja te tijekom boravka u kontaminiranoj okolini (GLASER i sur., 1996.; GUTHRIE i sur., 2003.).

▲

Mjere kontrole u Republici Hrvatskoj

---

Na području Republike Hrvatske određena je obveza prijave potvrđenog slučaja VAK od 2004. godine (ANONIMNO, 2004.). Navedena obveza je osiguravala poduzimanje mjera kontrole, prevencije i prikupljanje podataka kao i širenje svijesti o predmetnoj bolesti. Prijava samo potvrđenog slučaja bolesti ostaje na snazi do 2014. godine kada se uvodi i obveza prijave sumnje na bolest (ANONIMNO, 2009.g; ANONIMNO, 2011.e; ANONIMNO, 2011.f; ANONIMNO, 2014.d; ANONIMNO, 2020.c).

Sustavno nadziranje VAK na području RH počinje 2009. godine. Iste godine objavljen je „Pravilnik o mjerama kontrole arteritisa konja“ (ANONIMNO, 2009.e) te se godišnjom „Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2009. godini“ (ANONIMNO, 2009.b; ANONIMNO, 2009.c) po prvi puta propisuje nadziranje VAK-a na način da se svi pastusi koji se koriste za rasplod i sve kobile u slučaju pobačaja pretražuju na VAK. Mjere se u prvoj godini u potpunosti financiraju iz državnog proračuna što je doprinijelo podizanju svijesti i privoli subjekta da sudjeluju u provedbi mjera.

Nadziranje je nastavljeno i tijekom 2010., 2011. i 2012. godine na isti način, ali uzorkovanje i laboratorijske pretrage nisu se financirale iz državnog proračuna osim u slučaju pobačaja. Navedene mjere ostaju na snazi i 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017. godine, s time da je dodana preporuka za serološko pretraživanje kobila prije prirodnog pripusta (ANONIMNO, 2009.b; ANONIMNO, 2009.c; ANONIMNO, 2010.b; ANONIMNO, 2010.c; ANONIMNO, 2010.d; ANONIMNO, 2011.b; ANONIMNO, 2011.c; ANONIMNO, 2011.d; ANONIMNO, 2012.b; ANONIMNO, 2012.c; ANONIMNO, 2013.b; ANONIMNO, 2013.c; ANONIMNO, 2014.b; ANONIMNO, 2014.c; ANONIMNO, 2015.b, ANONIMNO, 2016.b; ANONIMNO, 2016.c; ANONIMNO, 2017.b). Mjere ostaju na snazi i tijekom 2018. godine, s time da je dodana obvezna virološka i molekularna pretraga ejakulata pastuha, prije početka korištenja za prirodni pripust ili umjetno osjemenjivanje, a koji su u prethodnom pretraživanju bili seropozitivni (ANONIMNO, 2018.). U 2019. godini se ukidaju sve mjere aktivnog nadziranja i ostaje samo pasivno nadziranje u slučaju pobačaja (ANONIMNO, 2019.). Tijekom 2020. i 2021. godine po prvi puta se provodi aktivno nadziranje u sklopu programa i to nasumičnim uzorkovanjem konja starijih od 12 mjeseci. Broj uzoraka konja koji se pretražuju je određen na način da se sa 95% vjerojatnosti otkrije prisustvo bolesti ukoliko je uzročnik prisutan u 2% ili 5% populacije konja (ANONIMNO, 2020.b; ANONIMNO 2020.d; ANONIMNO, 2021.a; ANONIMNO, 2021.b). Osim aktivnog nadziranja i dalje je ostalo na snazi i pasivno nadziranje VAK-a kod pobačaja ili drugih znakova koji mogu ukazivati na VAK. U dokumentu „Naputak o provođenju mjera kontrole zdravlja životinja propisanih Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju“ (ANONIMNO, 2009.f; ANONIMNO, 2010.a; ANONIMNO, 2011.a; ANONIMNO, 2012.a; ANONIMNO, 2013.a; ANONIMNO, 2014.a; ANONIMNO, 2015.a; ANONIMNO, 2016.a; ANONIMNO, 2017.a; ANONIMNO, 2020.a) detaljnije su određivani načini provođenja mjera kontrole zdravlja životinja za pojedine bolesti propisane godišnjom Naredbom, koji se kontinuirano donosio u svrhu tumačenja i određivanja načina provođenja mjera od strane veterinarskih organizacija, veterinarske prakse i veterinarske službe. Bilo je određeno da se uzima uzorak krvi u serumske epruvete i šalje na serološku pretragu, uz popratni obrazac za dostavu uzoraka na laboratorijsko pretraživanje, na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u Laboratorij za virusni arteritis konja (ARTERlab). U navedenom dokumentu je bilo i propisano tumačenje rezultata pretrage na način da se životinja smatra serološki pozitivnom na VAK ukoliko se laboratorijskom pretragom metodom virus neutralizacijskog testa utvrdi titar neutralizacijskih protutijela ≥ 1:4. U slučaju seropozitivnog nalaza postupalo se sukladno „Pravilniku o mjerama kontrole arteritisa konja“ (ANONIMNO, 2009.e). Kako bi se na neki način kontrolirala provedba uzimanja ejakulata pastuha koji su utvrđeni pozitivni, metodom virus neutralizacijskim testom na VAK, bilo je određeno da nadležna ovlaštena veterinarska organizacija mora pismenim putem izvijestiti nadležno tijelo o razlozima nemogućnosti ispunjavanja obveza preuzetih Ugovorom o povjeravanju poslova. Koliko god je navedena obveza ponekad možda zvučala grubo prema kolegama veterinarima, činjenica je da je u stvari navedena odredba bila alat nadležnom tijelu za usmjeravanje potrebnih aktivnosti odnosno organiziranje edukacija tamo gdje je to bilo potrebno.

„Pravilnikom o mjerama kontrole arteritisa konja“ (ANONIMNO, 2009.e) propisano je postupanje u slučaju sumnje i potvrde bolesti u uzgoju.
U slučaju sumnje na bolest osim uzimanja uzoraka, provodilo se epidemiološko istraživanje u svrhu prikupljanja informacija o porijeklu, širenju infekcije unutar uzgoja i na druge objekte kao i procjeni vremenskog perioda koliko je EAV prisutan u uzgoju. Na sumnjivom objektu određivale su se mjere zabrane prometa i premještanja kopitara, zabrana pripuštanja kopitara, provođenje mjera čišćenja i dezinfekcije u objektima u kojima su se držale životinje. Također u slučaju uginuća, obvezno se lešina neškodljivo uništavala.

Potvrđenim slučajem bolesti smatralo se kada se u krvi pastuha utvrde specifična protutijela za virus uzročnika bolesti, a u sjemenu dokaže prisustvo virusa. U takvim slučajevima pastuh u čijem se sjemenu utvrdio virus morao je biti izlučen iz rasploda. U kobila je VAK bio potvrđen kada se u krvi utvrdila specifična protutijela za virus uzročnika bolesti ili se dokaže prisustvo virusa. U kobile s utvrđenim kliničkim znakovima bolesti, obveza je provođenja dva serološka pretraživanja u razmaku od najmanje 14 dana. Ako se u kobile utvrdi porast titra protutijela, smatra se zaraženom te se zabranjuje pripust dok se titar protutijela ne uravnoteži ili padne. Bilo je određeno da se pretraživanje ponavlja u razmacima od najmanje 14 dana.

Osim navedenog na objektu odnosno uzgoju na kojem je potvrđen VAK provodile su se i posebne mjere koje je određivao veterinarski inspektor i to: popisivanje i serološko pretraživanje svih kopitara, zabrana pripusta pozitivnih pastuha i njihovo evidentiranje kao izlučivača virusa u farmsku knjigu, uzgojnu knjigu ili drugi identifikacijski dokument pastuha i obvezno isključivanje iz rasploda. Kobile koje bi na dan pripusta pokazivale kliničke znakove bolesti ili su ih pokazivale u razdoblju od tri mjeseca prije pripusta bilo bi zabranjeno pripuštati. Pastuh koji je dokazano cijepljen protiv VAK-a, mogao se koristiti za rasplod pod uvjetom da je prije prvog cijepljenja pretražen na EAV sa serološki negativnim rezultatom, što je evidentirano u identifikacijski dokument pastuha. Zaraženi kopitari su mogli napuštati objekt samo radi upućivanja na klanje u klaonicu. Mjere za zaraženi objekt su morale ostati na snazi najmanje 28 dana nakon prestanka posljednjih kliničkih znakova bolesti i provođenja svih mjera te provođenja završnog čišćenja i dezinfekcije. U praksi bi mjere znale biti i duže na snazi s obzirom da nije uvijek bilo moguće pravovremeno organizirati uzimanje ejakulata od sumnjivog pastuha. Iako nije bilo propisano „Pravilnikom o mjerama kontrole arteritisa konja“ (ANONIMNO, 2009.e), izlučivanje takvih pastuha kliconoša iz rasploda se provodilo u dogovoru s vlasnicima, najčešće kastracijom, što je omogućilo smanjivanje širenja uzročnika u prijemljivoj populaciji i istovremeno osiguravalo da se takva životinja ne koristi u rasplodu.
Također u posebne mjere je bilo svrstano i neškodljivo uklanjanje pobačenih fetusa i plodnih ovojnica iako bi se to trebalo smatrati osnovnim mjerama kontrole odnosno biosigurnosti. Kod postavljanja sumnje ili potvrde VAK-a te ukoliko je subjekt poštivao naređene mjere kontrole bolesti i mjere registracije i označavanja te stavljanja u promet, sve naređene mjere su se plaćale iz državnog proračuna čime se ujedno i osiguravala njihova provedba.

Cijepljenje protiv VAK-a nije se provodilo na području Republike Hrvatske. Iako se ponekad nailazilo na životinje čiji su posjednici tvrdili da su cijepljene, ukoliko nisu imale dokaze o prethodnom negativnom statusu i karanteni takve se životinje nisu smatrale cijepljenima.

▲

Materijal, metode i rezultati

---

U razdoblju od 2009. do 2015. godine ukupno je VN-testom (WOAH, 2018.) na virusni arteritis konja serološki pretraženo 4475 uzoraka seruma kopitara. U daljnjem prikazu rezultata izuzeto je iz prikaza i analiza 30 uzoraka seruma zaprimljenih tijekom 2009. godine zbog razlika u načinu provođenja laboratorijskog pretraživanja. U istraživanom razdoblju ukupno je VN-testom na virusni arteritis konja serološki pretraženo 4445 uzoraka seruma kopitara. Broj pretraženih životinja po godinama na razini cijele RH bio je najveći 2011. godine (859), a najmanji 2010. godine (558 uzoraka).

Uzorci seruma za serološko pretraživanje na virusni arteritis konja VN-testom u istraživanom razdoblju dostavljani su iz gotovo svih županija RH, od čega najveći broj iz Osječko-baranjske županije (1270 uzoraka), a uzorci nisu dostavljani u istraživanom razdoblju iz Dubrovačko-neretvanske županije.

Sveukupna seroprevalencija na području RH u razdoblju 2010. do 2015. godine iznosila je 17,5%, a po godinama je varirala od najviše 21,3% koja je zabilježena 2010. godine do najniže od 9,7% u 2015. godini. Rezultati su potvrdili značajno smanjenje seroprevalencije u istraživanom razdoblju tako da je svake slijedeće godine vjerojatnost za serološki pozitivan nalaz bila značajno manja (OR=0,77, 95% CI 0,7-0,84, p<0,001).

Na županijskoj razini serološki pozitivne životinje potvrđene su na području 19 županija RH.
Najviša seroprevalencija, u cijelom istraživanom razdoblju, zabilježena je u Vukovarsko-srijemskoj županiji (41,9%). U predmetnom razdoblju serološki pozitivne životinje nisu dokazane jedino u Šibensko-kninskoj županiji, iz koje su zaprimljena samo tri uzorka, te Dubrovačko-neretvanskoj iz koje uzorci nisu niti dostavljani (Tablica 1.).

S obzirom na broj pretraženih konja po županijama, koji je u istraživanom razdoblju bio vrlo varijabilan, u svrhu određivanja značajnosti kretanja i razlika u seroprevalenciji županije su grupirane u tri prirodne regije RH. Tako su u regiju Istočna Hrvatska objedinjene Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska, Brodsko-posavska,Pož eško-slavonska i Virovitičko-podravska županija. Regija Središnja Hrvatska obuhvaća Koprivničko-križevačku, Varaždinsku, Međimursku, Krapinsko-zagorsku, Zagrebačku, Karlovačku i Sisačko-moslavačku županiju te Grad Zagreb. Preostale županije su svrstane u regiju Primorska Hrvatska. Analizirajući podatke po regijama seroprevalencija je, u odnosu na RH, značajno viša cijelo istraživano razdoblje u Istočnoj Hrvatskoj (OR=1,82, 95% CI 1,62-2,06, p<0,001), dok je u Središnjoj i Primorskoj Hrvatskoj značajno niža.

Seroprevalencija po pojedinim godinama istraživanja pokazuje sličan trend te je u Istočnoj Hrvatskoj u svakoj pojedinačnoj godini značajno viša u odnosu na sveukupnu seroprevalenciju u RH. U Središnjoj Hrvatskoj seroprevalencija je značajno niža u svakoj godini istraživanja u odnosu na RH. U Primorskoj Hrvatskoj je 2013. i 2014. godine značajno niža dok u preostale četiri godine razlika nije bila značajna. Prema dobi i regijama na području RH najniža seroprevalencija ustanovljena je u životinja mlađih od 5 godina (5,4%), zatim 5-10 godina (12,0%) te najviša u životinja iznad 10 godina (41%) koja je i najrizičnija za infekcije (OR=16,53, 95% CI 10,6-26,65, p<0,001). Promatrajući kretanje seroprevalencije prema spolu uočena je da je značajno viša u ženskih životinja (33,4%) u odnosu na muške (9,7%) (OR=1,96, 95% CI 1,44-2,68, p<0,001).

Na godišnjoj razini svake godine na razini RH i regija je seroprevalencija bila viša u ženskih životinja, a statistički značajne razlike potvrđene su za svaku pojedinu godinu na području cijele RH i u Istočnoj Hrvatskoj. Analizirajući prema kategorijama na području RH najviša seroprevalencija zabilježena je u kobila (33,7%), zatim pastuha (9,2%) te najniža u ždrijebadi/omadi (6,7%). Na regionalnoj razini isto je potvrđeno u Istočnoj i Primorskoj Hrvatskoj dok je u Središnjoj Hrvatskoj seroprevalencija bila niža u pastuha (5,5%) u odnosu na ždrijebad/omad (6,0%). Ove razlike su bile statistički značajne za cijelo istraživano razdoblje na razini RH (p<0,001 do p=0,009) te u Istočnoj Hrvatskoj (p<0,001) dok je u Središnjoj Hrvatskoj statistički značajna viša seroprevalencija dokazana u kobila (p=0,007).
U istraživanom razdoblju na području RH najviša seroprevalencija zabilježena je u konja lipicanske pasmine (36,2%) koji su najrizičnija skupina za infekciju (OR=6,46, 95% CI 4,17-10,31, p<0,001), zatim toplokrvnih konja (9,2%) te najniža u konja hladnokrvnih pasmina (4,2%). Analizirajući seroprevalenciju u konja toplokrvnih u odnosu na konje hladnokrvnih pasmina, toplokrvni imaju 2,28 puta veći izgled za pozitivan nalaz (n=984, OR 2,28, 95% CI 1,35-3,87, p=0,002).
Analizom relativne važnosti pojedinog čimbenika rizika u modelu logističke regresije, utvrđeno je da je na pozitivan ishod VN testa godina promatranja imala 6,74% utjecaja, spol životinje 14,73%, pasmina 28,95%, a najveći dob životinje s relativnom važnošću od 49,58%.

▲

Analiza opsega provođenja mjera

---

Za procjenu opsega provođenja mjera nadzora VAK na području RH uspoređen je očekivani broj pretraživanja konja sa stvarnim brojem pretraženih životinja. Broj pobačaja i posljedično očekivanih potrebnih pretraga kobila izračunat je na osnovu broja kobila u pojedinoj godini te uobičajene razine koncepcije od 80% uz 4,5% očekivanih pobačaja. Što se tiče očekivanog postotka koncepcije u idealnim uvjetima koji uključuju optimalne uvjete držanja, visoku razinu profesionalne brige za rasplodne pastuhe i kobile i selekciju s obzirom na ranije korištenje u rasplodu, očekivani postotak koncepcije jako varira i iznosi 68%-95% (AMANN, 2006.; PRVANOVIĆ i sur. 2008.). Za potrebe ovoga istraživanja uzet je postotak koncepcije od 80%. Kako u RH serološko pretraživanje obuhvaća sve necijepljene pastuhe te kobile u slučaju pobačaja očekivani broj pretraženih konja tijekom 2013. godine bio je 3434. On je obuhvaćao 3035 pastuha navedenih u Godišnjem izvješću o konjogojstvu, te koncepciju od 80% uz očekivani postotak pobačaja od 4,5% za 11088 kobila što iznosi 399. Ovo istraživanje je pokazalo da je 2013. godine pretraženo 833 životinja tako da su mjere nadzora i suzbijanja provedene na razini od 24,3%. Tijekom 2014. godine opseg provođenja mjera procijenjen na isti način je bio nešto viši, 27,1% da bi 2015. godine bio najniži od ove tri godine i iznosio 18,8% (Tablica 2.).

Druga procjena opsega provođenja mjera nadzora VAK na području RH načinjena je u odnosu na broj registriranih rasplodnih pastuha i rasplodnih kobila te je i ovakvom usporedbom uočljivo da mjera nije provođena u cijelosti. Tako je 2013. godine provedena u opsegu od 89,3%, 2014. u opsegu od 97,9%, a 2015. godine samo u 63,5% (Tablica 3.).

▲

Navođenje epizootioloških značajki o pretraživanim životinjama na popratnim obrascima uz dostavljene uzorke

---

Analizirani su dostupni podaci iz popratnih obrazaca koje su ovlaštene veterinarske organizacije dostavljale uz uzorke seruma za pretraživanje na VAK. Prema ovim podacima vidljivo je da se na najmanjem broju popratnih obrazaca naznačava pasmina konja (54,1%), zatim dob (57,8%) dok se u nešto većem postotku na dopisima označava kategorija (85,4%) i spol životinje (86,1%) (Tablica 4.). Na regionalnoj razini dob se navodi na manje od 50% popratnih dopisa iz Primorske Hrvatske, a nešto više u ostatku države. Spol i kategorija se najrjeđe navode u Istočnoj Hrvatskoj, a pasmina je jednoznačno navedena samo u 37,5% konja čiji su uzorci upućeni na pretraživanje s područja Središnje Hrvatske (Tablica 4.).

▲

Filogenetska analiza

---

U svrhu određivanja molekularne epizootiologije VAK na području RH u ovom istraživanju načinjena je molekularna tipizacija i filogenetska analiza pomoću alata računalnog programa MEGA 7 (KUMAR i sur., 2016.) 16 EAV dokazanih na području Istočne Hrvatske u razdoblju obuhvaćenom istraživanjem temeljem nukleotidnog slijeda ORF 5 gena (LAZIĆ i sur., 2017.). Rezultati su potvrdili visoku srodnost 14 EAV dokazanih na području Osječko-baranjske županije u razdoblju od 2010. do 2013. godine. S obzirom da se radi o životinjama iz istog uzgoja njihove međusobne razlike ne predstavljaju dokaz višekratnog unošenja nego su u skladu s dokazanim mutacijama EAV koje se događaju tijekom vremena u pastuha kliconoša (ROLA i sur., 2013.; NAM i sur., 2019.). Uspoređujući ove izolate s izolatima iz drugih država, dokazano je da su najsrodniji s EAV izdvojenima u Nizozemskoj tijekom 2008. godine koji su predstavnici EU-1 skupine (STEINBACH i sur., 2015.) te možemo zaključiti da i ovih naših 14 izolata pripada istoj skupini. Interesantna je podudarnost da je u Osječko-Baranjskoj županiji prisustvo VAK prvi put dokazano upravo 2008. godine, iste godine kada su izdvojeni i ovi EAV sojevi u Nizozemskoj. Navedeno otvara pitanje je li možda upravo te godine ovaj soj virusa unesen na područje Osječko-baranjske županije međunarodnim prometom za potvrdu čega na žalost nemamo dostupne podatke.

Preostala dva izolata koja su dokazana u lipicanskih pastuha na području Brodsko-posavske županije su međusobno vrlo srodni, međutim potpuno filogenetski odvojeni od navedenih izolata s područja Osječko-baranjske županije. Ova dva virusa su filogenetski srodni EAV izdvojenom u Republici Srbiji tijekom istraživanja provedenog 2013. i 2014. godine (LAZIĆ i sur., 2017.), a najsrodniji su s EAV izdvojenim u SAD-u 1963. te svi zajedno tvore potpuno odvojen ogranak na filogenetskom stablu. Koliko god bio iznenađujući ovakav rezultat on je u skladu s istraživanjem objavljenim 2003. godine kada GUTHRIE i sur. (2003.) iznose rezultate filogenetske analize EAV izdvojenih iz perzsitentno inficiranih pastuha u Južno Afričkoj Republici (JAR). Autori opisuju dokaz EAV u sjemenu perzistentno inficiranih pastuha koji je filogenetski najsrodniji sa spomenutim virusom izdvojenim 1963. godine u SAD-u, a za kojeg smatraju da je unesen u JAR uvozom pastuha kliconoše iz tadašnje Jugoslavije s ergele Đakovo 1981. godine. Ovom pastuhu je tek 1988. godine dokazano kliconoštvo, a niti nakon toga nije izlučen nego je živio do 1993. godine u karanteni. Autori smatraju da je tijekom svog života upravo ovaj pastuh odgovoran za širenje EAV u lipicanaca u JAR. Činjenice iz navedenih istraživanja i rezultati ovog istraživanja jasno ukazuju da na prostoru RH i država u okružju cirkulira virus arteritisa konja koji ne prati globalna kretanja i širenje nego je očito prisutan na ovom prostoru preko 40 godina i predstavlja odvojeni ogranak evolucije što zahtjeva daljnja istraživanja.

▲

Zaključci

---

Virusni arteritis konja je bio proširen u cijeloj RH tijekom cijelog istraživanog razdoblja s najvećom učestalošću u Istočnoj Hrvatskoj. Tijekom istraživanog razdoblja, uvođenjem mjera nadzora i suzbijanja VAK, seroprevalencija se značajno smanjila što potvrđuje učinkovitost i dobru usmjerenost propisanih mjera. Međutim, pozitivan učinak provedbe propisanih mjera zasigurno je mogao biti i bolji da su se provodile u zadovoljavajućem opsegu te da u provedbi nije bilo nedostataka koji su također ustanovljeni ovim istraživanjem. Posebno je zabrinjavajuće vjerojatno pojavljivaje neprijavljenih epizootija bolesti u Istočnoj i Središnjoj Hrvatskoj s različitim epizootiološkim značajkama uvjetovanim pasminskom strukturom te načinom držanja i korištenja konja.

Od čimbenika rizika infekcije EAV na području RH ustanovljeno je da su češće pozitivne životinje više životne dobi, a infekcije su češće u kobila i generalno konja lipicanske pasmine koji predstavljaju pasminu s najvišim rizikom za ovu bolest.

Molekularnom tipizacijom i filogenetskom analizom dokazano je prisustvo najmanje dva različita soja EAV u RH od kojih jedan prati globalne evolucijske trendove, a drugi ima neovisnu evoluciju i prisutan je u ograničenom prostoru ovog dijela Europe.

Cjelokupni rezultati istraživanja potvrđuju cirkulaciju različitih sojeva EAV uz istovremeno nepotpunu provedbu mjera nadziranja i suzbijanja VAK, koja je tijekom godina i smanjena, što sve zajedno predstavlja izvjesnu opasnost za konjogojstvo RH. Stoga je nužno žurno intenzivirati provedbu mjera kontrole, uz dodatnu edukaciju vlasnika i veterinara o rizicima od ove bolesti, kako ne bi imali značajne gospodarske i uzgojne gubitke u predstojećem razdoblju.

Literatura [… prikaži]

▲

Ljupka Maltar, Miroslav Benić, Ljubo Barbić

RESULTS OF THE CONTROL OF EQUINE VIRAL ARTERITIS IN THE REPUBLIC OF CROATIA

Abstract

---

Equine viral arteritis (EVA) is a globally prevalent infectious disease in ungulates with various clinical forms ranging from subclinical to severe respiratory infections with potentially fatal outcomes in foals. In addition, equine viral arteritis virus (EAV) is recognised as one of the most important causes of abortion in horses, making the disease of exceptional economic and breeding importance. The first evidence of the spread of EAV in Croatia dates to 2005, and since 2009 the disease has been subject to mandatory surveillance and control.
To investigate the effectiveness of the surveillance measures and to determine the epizootiological characteristics of EVA in Croatia, the data from serological testing of 4445 horses from Croatia in the period from 2010 to 2015 were analysed. In addition, a phylogenetic analysis of 16 EAV isolated in Croatia was performed and the trend of seroprevalence of infections in the first six years of surveillance and the molecular epizootiology of EVA in Croatia were determined.
The results confirmed a significant decrease in seroprevalence in the studied period, so that the probability of serological positivity was significantly lower in each subsequent year (OR=0.77, 95% CI 0.7-0.84, p<0.001). Eastern Croatia is the area with the statistically significantly higher seroprevalence of EAV infections (OR=1.82, 95% CI 1.62-2.06, p<0.001) and infections occur more frequently in females (OR=1.96, 95% CI 1.44-2.68, p<0.001). In addition, the most important risk factor is older age, especially in the group of animals over ten years old (OR=16.53, 95% CI 10.6-26.65, p<0.001), and infections occur most frequently in horses of the Lipizzaner breed (OR =6.46, 95% CI 4.17-10.31, p<0.001).
Coverage of mandatory control measures ranged from 63.5% to 97.9% in breeding animals and from 18.8% to 24.3% in the general animal population. In addition, epizootiological data were incomplete in 13.9-45.9% of the cover letters received with the laboratory sample.
The seroprevalence rate confirmed in the studied period, in addition to the constant presence of the pathogen, also showed unreported epizootics in Eastern and Central Croatia with different epidemiological characteristics, most likely due to the breed structure and the way horses are kept and used. Molecular characterisation of EAV detected in Croatia confirmed the co-circulation of at least two strains of EAV, one of which originates from the global circulation of viral strains, while the other shows independent evolution and is a strain that has been locally present in Croatia and neighbouring countries for several decades.
The overall results of this study confirm that the introduction of EVA control measures in Croatia is justified. Evidence of incompleteness and inconsistency in the implementation of control measures as well as the constant presence of EAV in the horse population in Croatia and the co-circulation of different strains of EAV emphasise the need for continuous implementation of control measures.
Key words: equine viral arteritis, control measures, risk factors, molecular epizootiology