Rezultati praćenja proširenosti virusa Zapadnog Nila u konja u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2020. godine

Iva Benvin¹, Vladimir Stevanović¹, Tatjana Vilibić-Čavlek²^,³, Snježana Kovač¹, Ljubo Barbić¹
¹Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, ²Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska, ³Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska; e-mail: ibenvin@vef.unizg.hr

Virus Zapadnog Nila je virus iz roda Flavivirus i porodice Flaviviridae, a pripada skupini virusa koji se zajedničkim imenom nazivaju arbovirusi. Bolest Zapadnog Nila tipična je emergentna vektorska zoonoza u čijem prirodnom ciklusu različite vrste ptica predstavljaju rezervoare i prirodne domaćine, dok ulogu vektora imaju komarci. Ljudi, konji i drugi sisavci su slučajni domaćini s niskom i kratkotrajnom viremijom te ne predstavljaju izvor infekcije i ne sudjeluju u širenju bolesti. U većine slučajnih domaćina infekcija prolazi asimptomatski ili s blagim kliničkim znakovima, ali moguć je i nastup neuroloških simptoma sa smrtnim ishodom u pojedinim slučajevima.

Značajno je da se infekcije i klinički slučajevi u konja pojavljuju na istom području kao i klinički slučajevi u ljudi te im u pravilu prethode nekoliko tjedana. Stoga se program nadzora proširenosti uzročnika provodi pretraživanjem konja, a može biti pasivni i aktivni. Pasivni sustav nadzora podrazumijeva obavezno isključivanje bolesti Zapadnog Nila pri utvrđivanju neuroloških kliničkih znakova u konja.
Ovakav sustav nadzora ima ograničenu učinkovitost s obzirom na učestalo izostajanje prijavljivanja oboljenja konja. Nasuprot tome, aktivni nadzor provodi se praćenjem seroprevalencije u konja dokazom IgG protutijela te potvrdom akutnih infekcija dokazom IgM protutijela imunoenzimnim testom (ELISA). Ovakav program nadzora, iako zahtjevniji, pouzdano omogućuje prikupljanje vrijednih podataka za veterinarsku medicinu i javno zdravstvo.

Na području RH sustavna kontrola bolesti Zapadnog Nila u populaciji konja započela je provedbom aktivnog nadzora tijekom 2010. godine kada je dokazom IgG protutijela ustanovljena seroprevalencija od 3,5%. Sljedeće godine seroprevalencija je iznosila 3,7%. Tijekom 2012. godine ustanovljen je značajan porast seroprevalencije na 8,7% te su po prvi put dokazane akutne infekcije konja u istočnom dijelu RH. Ove akutne infekcije su prethodile nekoliko tjedana potvrdi prvih slučajeva oboljenja ljudi na istom području.

U razdoblju od 2013. do 2018. godine program nadzora provodio se pretraživanjem tri do četiri tisuće konja na IgG protutijela i dodatnim pretraživanjem pozitivnih uzoraka na IgM protutijela radi dokaza akutnih infekcija. U navedenom razdoblju potvrđen je blagi porast seroprevalencije od 6,3% do 10,0% ustanovljene tijekom 2018. godine. U svakoj sezoni su dokazivane i akutne infekcije konja s najvećim brojem tijekom 2014. te 2018. godine. Najranije zabilježene akutne infekcije konja u prikazanom razdoblju potvrđene su u ožujku 2018. godine, što je bila i najava sezone prijenosa s najvećim brojem oboljenja u ljudi od prve potvrde prisustva uzročnika na području RH.

Zbog porasta seroprevalencije program nadzora je modificiran 2019. i 2020. godine na način da su se četiri puta uzastopno, od lipnja do rujna, pretraživali nasumično odabrani konji s visoko rizičnih područja radi ustanovljavanja akutnih infekcija. Seroprevalencija se dodatno određivala dokazom IgG protutijela u 622, odnosno 855 nasumično odabranih uzoraka. Provedbom ovakvog programa 2019. godine dokazana je seroprevalencija od 21,4% uz potvrdu tri akutno inficirane životinje.
Seroprevalencija 2020. godine je bila 18,6% uz potvrdu 14 akutno inficiranih životinja s područja čak šest županija. Navedeno potvrđuje značajan porast virusne aktivnosti na području RH od 2018. godine.
Zanimljivo je da je visoki rizik od infekcija virusom Zapadnog Nila zabilježen tijekom sezone prijenosa 2020. godine uz istovremeni izostanak dokazanih oboljenja u ljudi. Ova činjenica najvjerojatnije je posljedica poddijagnosticiranosti bolesti Zapadnog Nila u ljudi u uvjetima usmjerenosti sustava javnog zdravstva na pandemiju bolesti COVID-19.

Prikazani rezultati potvrđuju da je virus Zapadnog Nila trajna i rastuća prijetnja zdravlju životinja i ljudi na području RH najmanje posljednjih deset godina. Provedbom programa sustavnog praćenja proširenosti uzročnika pretraživanjem konja prikupljeni su neprocjenjivi podaci za usmjeravanje protuepidemijskih mjera u svrhu zaštite zdravlja životinja i ljudi. S obzirom na trendove u pojavi emergentnih zaraznih bolesti, ovakva multidisciplinarna suradnja, u skladu s pristupom „Jedno zdravlje“, mora biti smjernica i za neminovne buduće izazove u nadzoru i suzbijanju vektorskih zoonoza.