Rizici za zdravlje visoko produktivnih pasmina ovaca i koza

Izv. prof. dr. sc. Antun Kostelić

---

Sveučilište u Zagrebu, Zavod za opće stočarstvo, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, E-mail: akostelic@agr.hr

▲

Uvod

---

Posljednjih godina jedini pozitivni pomaci u stočarstvu Republike Hrvatske zabilježeni su u ovčarstvu i kozarstvu. U prilog tome govore podatci o laganom rastu u proizvodnji ovčjeg, a naročito kozjeg mlijeka. Na Pagu se proizvede najveća količina mlijeka ovaca, a sve veći interes se javlja za uzgoj mliječnih pasmina ovaca u kontinentalnom dijelu. Za razliku od Paga gdje se proizvodnja temelji na ekstenzivnom načinu držanja, u drugim krajevima se sve više prakticira intenzivna proizvodnja mlijeka ovaca koja se temelji na visoko mliječnim pasminama (lacaune, istočnofrizijska). U proizvodnji janjećeg mesa raste interes za intenzivnim oblikom proizvodnje u kojem se također koriste visoko proizvodne pasmine: Ille de France, romanovska i merinolandschaf. Za razliku od ovčarstva, u kozarstvu se proizvodnja mlijeka isključivo temelji na intenzivnom uzgoju visoko mliječnih pasmina.

▲

Hranidba – temelj preventive bolesti

---

Tehnologija uzgoja, u prvom redu hranidba i smještaj, trebaju biti prilagođeni zahtjevima visoko proizvodnih pasminama. Uzgojno-selekcijskim radom postignuta je visoka mliječnost, mesnatost ili plodnost ovaca i koza. Takve životinje zahtijevaju kvalitetnu hranidbu, odnosno obrok prilagođen stadiju proizvodnje, kondiciji i proizvodnosti. Veliki dio uzgajivača, naročito proizvođača mlijeka, zanemaruje važnost kvalitete koncentriranog dijela obroka. Primjer su uzgajivači koji kupuju visoko mliječne pasmine koza u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Takve životinje su držane u intenzivnim sustavima i hranjene kvalitetnom voluminozom (sijeno, svježe pokošena trava – Slika 1), te gotovim (tvorničkim) krmnim smjesama.

Ako se takve životinje zatim drže npr. u Dalmaciji, njihove hranidbene potrebe su nepromijenjene. Visoko mliječne koze neće iskoristiti svoj genetski potencijal za proizvodnju mlijeka na brstu, jer eto »to je koza«, i na malo kukuruza (šrota).
Pogreške u hranidbi dovode do pothranjenosti životinja i niske proizvodnosti, a uzrokuje i pad opće otpornosti organizma. Ona mora biti prilagođena pasmini, stadiju proizvodnje, kondiciji, količini i sastavu mlijeka.
Ovce i koze koje imaju genetski uvjetovanu visoku mliječnost, zahtjevnije su u kontekstu hranidbe u odnosu na brojne izvorne pasmine (ne sve). Uslijed nepravilne hranidbe javlja se rizik od pojave metaboličkih bolesti, u prvom redu ketoze i graviditetne toksemije. Također, uzgajivači zanemaruju važnost praćenja kondicije životinja tijekom cijelog tehnološkog ciklusa (laktacija, suhostaj). Jedan od glavnih razloga pojave metaboličkih bolesti je zanemarivanje kondicije životinja (stada) u zadnjoj trećini gravidnosti. Kondicija je uvjetovana količinom i sastavom obroka. U troškovima proizvodnje mlijeka hranidba iznosi od 50-70% (ukupnih troškova). Kako bi uštedjeli, uzgajivači sami rade krmne smjese i pritom zanemaruju važnost sastava i kvalitete. Jedna od pogrešaka prisutna na velikom broju farmi je korištenje sitno mljevenih smjesa. Takve smjese u buragu vrlo brzo fermentiraju što dovodi do naglog snižavanja pH. Posljedično tome ugibaju celulolitičke bakterije kojima je osnovi zadatak razgradnja voluminoznog dijela obroka. Kod takvog oblika koncentriranog obroka vrlo često dolazi do kisele indigestije, pogotovo njenog subkliničkog oblika. Zatim, fino usitnjena krmna smjesa se praši i ulazi u dišne putove pritom podražuje sluznicu što dovodi do upalnih procesa (gnojni iscjedak iz nosa). Danas se na tržištu nalazi čitav niz gotovih krmnih smjesa (peletiranih) koje su prilagođene, ne samo vrsti životinje i mliječnosti, nego i pojedinim stadijima proizvodnje. Svakako je na uzgajivaču da odluči što mu je najisplativije.

▲

Trovanje bakrom

---

Da je pored količine važan i sastav obroka, primjer je bakar. Posljednjih godina redovito se pojavljivalo trovanje bakrom, najčešće u stadima mliječnih ovaca, što je i bila tema na nekoliko savjetovanja. Bakar je neophodan za normalno funkcioniranje organizma. Zanimljivo je da ovce, za razliku od drugih domaćih životinja, imaju svojstvo pohranjivanja velikih količina bakra u jetri (ako je u suvišku) i uslijed stresa uzrokovanog transportom, promjenom vremena itd., dolazi do naglog otpuštanja u krvotok i pojave čitavog niza simptoma koji završavaju uginućem. Brojnim istraživanjima je utvrđeno da je metabolizam bakra uvjetovan i količinom drugih mikro elemenata (molibden i sumpor). Problem je što se teško može utvrditi koliko je bakra ovca unijela u organizam jer se pored krmne smjese može nalaziti u voluminoznom dijelu obroka (npr. trava, sijeno). Utvrđeno je da količina bakra može biti povišena u krmivima uzgojenim na kiselim tlima. Zatim, da postoji pasminska sklonost trovanju bakrom (texel, suffolk, lacaune). Liječenje trovanja bakrom je moguće iako je rezultat upitan, a na hrvatskom tržištu se ne nalazi registrirani lijek za ovce. Kod liječenja je problem s karencom jer ona, ovisno o istraživanju, iznosi od 5 do 180 dana (mlijeko, meso). Zapravo, karenca nije precizno utvrđena, naročito kada se radi o mlijeku. Kako bi se smanjio rizik od trovanja bakrom, proizvođači ovčjeg mlijeka ne smiju koristiti smjese za koze ili krave, nego isključivo za ovce. U slučaju sumnje na trovanje odmah moraju kontaktirati veterinara kako bi se pristupilo liječenju.

▲

Zarazne bolesti – rizik za cijelo stado

---

Čitav niz zaraznih bolesti ugrožava zdravlje i proizvodnost stada ovaca i koza. Uslijed izbijanja može doći do smanjenja mliječnosti, a vrlo često i do uginuća. O bolestima koje ugrožavaju zdravlje stada bilo je često govora na savjetovanjima, pa će ukratko biti opisane one najvažnije.

Zarazni ektim se u Hrvatskoj češće javlja kod koza nego kod ovaca. Uginuća su rijetka međutim ako obole odrasle životinje pada konzumacija hrane, a tim i mliječnost. Sljedeća bolest je kazenozni limfadenitis ili popularno nazvana paratuberkuloza. Podjednako obolijevaju ovce i koze i kada jednom uđe u uzgoj teško se iskorjenjuje. Uzročnik je bakterija koji dovodi do upalnih procesa i stvaranja apscesa (gnoj) u površinskim limfnim čvorovima (Slika 2). Bolest se polako širi uzgojem i u iznimnim slučajevima može dovesti do uginuća ako su zahvaćeni unutarnji limfni čvorovi (Slika 3).

Važno je naglasiti da pored zaraženog rasplodnjaka, uzročnika u uzgoj može unijeti šišač ovaca opremom (škare), što je zabilježeno i u Hrvatskoj.

Pogrešna hranidba, također, može stvoriti uvjete za izbijanje zaraznih bolesti. Primjer su enterotoksemija i listerioza. Brojni uzgajivači ne slušaju savjete veterinara i uporno koriste u hranidbi sjenažu sa (zatvorenih) farmi mliječnih krava što redovito završi pojavom listerioze. Sjenaža je odlično krmivo u hrandibi ovaca i koza pod uvjetom da je kvalitetno pripremljena. Listerioza je bolest koja redovito dovodi do uginuća (i pobačaja), a ono najvažnije, može biti smrtonosna, za zdravlje ljudi. Za enterotoksemiju zna većina uzgajivača ovaca i koza. Bolest ima više uzroka: prežderavanje smjesom (janjad, jarad), velikim količinama zelene trave (koze) i loše higijene smještaja.

▲

Smještaj

---

Pored hranidbe, smještaj životinja je podjednako važan za zdravlje osobito ako se radi o visoko proizvodnim životinjama. Objekti moraju osigurati dovoljno prostora za kretanje svake životinje, a također moraju biti prozračni. Posebna pozornost mora biti posvećena higijeni poda. Loše nasteljen pod (Slika 4) i još pritom vlažan predstavlja rizik za zdravlje cijelog stada.

Naročito je ugroženo zdravlje mliječnih ovaca i koza. Loša higijena poda je često uzrok pojave mastitisa, enterotoksemije, kokcidioze i zarazne šepavosti. U pojedinim stajama može dovesti i do infekcije dišnog sustava (prašina). Kako bi spriječili bolesti koje su često posljedica neodgovarajućeg smještaja uzgajivači moraju osigurati uvjete koji su prilagođeni vrsti, ali i namjeni životinja.

▲

Preventivom protiv bolesti

---

Preventivom bolesti ne povećavamo proizvodnost nego sprječavamo gubitke u uzgojima. U intenzivnoj proizvodnji ovčjeg i kozjeg mlijeka i mesa najveći dio bolesti se javlja kao posljedica pogrešne hranidbe i smještaja. Posebna pozornost treba biti posvećena tehnologiji uzgoja visoko proizvodnih pasmina. Kao što je naglašeno, hranidba mora biti prilagođena mliječnosti, stadiju proizvodnje i kondiciji. Podjednako je važna kvaliteta voluminoznog dijela obroka (sijeno, trave, paša) i koncentriranog. Upravo kod hranidbe koncentratom uzgajivači čine najčešće pogreške. Obzirom da hranidba, osim što je najskuplji dio proizvodnje mlijeka, može dovesti do čitavog niza bolesti, dugoročno treba planirati kako postići odgovarajuću kvalitetu obroka uz što manje ulaganja. Time ćemo smanjiti troškove proizvodnje i spriječiti rizike od pojave bolesti. Jedna od preventivnih mjera je vakcinacija (enterotoksemija) koja se provodi u manjem broju stada, a čiji troškovi su minimalni u odnosu na gubitke koje bolest može uzrokovati. Karantena kod uvođenja novih grla mora uvijek biti dio protokola, u prvom redu kod nabavke rasplodnjaka (ovnovi, jarčevi). Nakon dolaska na farmu, rasplodnjake moramo tri tjedna držati odvojeno od stada kako bi se provjerilo njihovo zdravstveno stanje i proveli preventivni zahvati (antiparazitici, korekcija papaka). Danas se sve više pozornosti posvećuje i selekciji ovaca na temelju genetske otpornosti na neke bolesti npr. grebež. Prilikom kupoprodaje u druge države jedan od uvjeta je (genetska) otpornost na navedenu bolest.

Na kraju možemo zaključiti da je intenzivno ovčarstvo i kozarstvo vrlo zahtjevno ako se želi iskoristiti genetski potencijal ovaca i koza. Visoka mliječnost je uvjetovana brojnim čimbenicima od kojih su temelj odgovarajući smještaj, hranidba i zdravlje stada. Primjenom novih tehnologija uzgajivači mogu smanjiti troškove proizvodnje, povećati opću otpornost stada i time osigurati veću zaradu u proizvodnji mlijeka i mesa.