The Gender and number of the Croatian noun “jetra” (liver)

Klječanin Franić, Ž., M. Torti

Željana KLJEČANIN FRANIĆ, prof., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, izv. prof. dr. sc. Marin Torti, Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Dopisni autor: zkljecanin@vef.hr

Sažetak

---

U hrvatskom jeziku imenica jetra ima dva gramatička roda i broja. Najčešće se upotrebljava kao imenica ženskog roda koja ima jedninu i množinu, ali se nalazi i kao imenica srednjeg roda koja ima samo množinu. U ovom smo radu pregledali suvremene normativne priručnike te istražili koji se gramatički rod imenice jetra preporučuje. Provjerili smo i kojeg je roda jetra u biomedicinskim rječnicima. Istražili smo pojavnost ženskog i srednjeg roda u biomedicinskoj publicistici te humanoj i veterinarskoj udžbeničkoj literaturi, uz preporuku kojem gramatičkom rodu dati prednost.

---

Ključne riječi: jetra, biomedicinsko nazivlje, gramatički rod, gramatički broj.

Abstract

---

In the Croatian language the noun “jetra” (liver) has two grammatical genders and numbers. It is most often used as a feminine noun which has a singular and a plural form, but it is also found as a neuter noun, which only has a plural form. In this article, we reviewed the contemporary normative handbooks, and researched which grammatical gender of the noun “jetra” is recommended. We also verified which gender is applied to “jetra” in biomedical dictionaries. We researched the use of the feminine and neuter genders in biomedical publications and human and veterinary textbook literature, with a recommendation of which grammatical gender should be preferred.

---

Key words: “jetra” (liver), biomedical nomenclature, grammatical gender, grammatical number.

▲

Uvod

Imenice su promjenjive riječi čije su gramatičke osobine rod, broj i padež. Gramatička kategorija roda očituje u slaganju imenica s pridjevnim riječima, a razlikuju se muški, ženski i srednji rod (konj – kobila – ždrijebe). Prema gramatičkom broju hrvatske gra- matike razlikuju imenice koje imaju jedninu i množinu (konj – konji) te one koje imaju samo množinu i nazivaju se pluralia tantum (pluća) (Barić, 1997.). Postoje međutim imenice pri čijem će se određivanju roda i broja prosječno obrazovan hrvatski govornik zbuniti i nerijetko pogriješiti. Naime osim dvorodovnih imenica za koje je karakteristično kolebanje gramatičkog roda (bol, mlađ) (Talanga, 2011.), uočava se problem pri određivanju roda onih imenica koje imaju samo jedninu ili samo množinu. Tako će za imenicu djeca mnogi reći da se radi o srednjem rodu množine, smatrajući da je taj oblik množina od imenice dijete, premda se radi o zbirnoj imenici koja je ženskog roda i ima samo jedninu (usp. ova djeca – s ovom djecom i ova žena – s ovom ženom). Za leđa će pak reći da je imenica ženskog roda jednine, a radi se o imenici koja je srednjeg roda i ima samo množinu (usp. ova leđa – s ovim leđima i ova sela – s ovim selima) (Tafra, 2007.). Zbunjuje vjerojatno značenje tih imenica, naime djeca označuju mnogo osoba, a gramatički imaju samo jedninu (singulare tantum), dok leđa označuju jedan dio tijela, a gramatički imaju samo množinski oblik (plurale tantum). Tafra (2007.) ističe da je rodovni sustav u hrvatskom jeziku složeniji od jednostavne podjele iz hrvatskih školskih gramatika te upućuje i na višeznačnost kategorije gramatičkog broja. Slabo razumijevanje gramatičke kategorije roda i broja pojedinih imenica, čak i među jezikoslovcima i studentima filoloških studija, pripisuje utjecaju semantike na gramatiku, nerazlikovanju nove riječi od oblika iste riječi (imenica djeca nije množinski oblik imenice dijete) te nedostatnoj i čak pogrešnoj obradi tih kategorija u jezičnim priručnicima.

U ovom smo radu istražili rod i broj imenice jetra. Ta je imenica i u starim i u suvremenim hrvatskim tekstovima, i u književnosti i kao stručni naziv u biomedicinskoj literaturi, zabilježena kao imenica ženskog roda i kao imenica srednjeg roda. Kao imenica ženskog roda ona ima jedninu i množinu, a kao imenica srednjeg roda ima samo množinu, odnosno pripada skupini imenica pluralia tantum (slike 1 i 2).

O rodu jetre pisao je Loknar (1969.), koji na temelju rječničkog, novinskog i korpusa znanstvenih tekstova zaključuje da u hrvatskom književnom jeziku prevladava jetra kao imenica srednjeg roda plurale tantum te da nema lingvističkih razloga koji bi išli u prilog upotrebi imenice jetra u ženskom rodu. Tridesetak godina poslije Vukojević i Hudeček (2003.) preispituju Loknarov zaključak te zaključuju da normativnu prednost treba dati upravo ženskom rodu te imenice. Pronalaze da je jetra u ženskom rodu obilato potvrđena u hrvatskom književnom jeziku od samih njegovih početaka. Naime prema Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (tzv. Akademijin rječnik) jetra kao imenica ženskog roda pojavljuje se već u 15. st., potvrdu tog oblika nalaze zatim i u Bibliji Bartola Kašića iz 1625. i drugim tekstovima. U Jednomilijunskome korpusu hrvatskoga književnog jezika nalaze jetru i u ženskom i u srednjem rodu, ističući da je oblik u srednjem rodu potvrđen samo u književnoumjetničkom funkcionalnom stilu. Autori navode da je jetra u popularno-znanstvenoj i znanstvenoj literaturi te u kulinarskom nazivlju potvrđena isključivo kao imenica ženskog roda. Imenica srednjeg roda, smatraju, u hrvatski je standardni jezik ušla ponajprije iz kajkavskog jezika, u kojemu je ona isključivo imenica srednjeg roda, te iz čakavskog jezika, i zapravo nikad nije bila stabilna hrvatska norma.

Nas je zanimalo kojega je roda imenica jetra u suvremenim biomedicinskim tekstovima, pri čemu smo se zapitali i utječe li na izbor roda semantika, odnosno anatomske i morfološke značajke ovoga tjelesnog organa.

▲

Jetra u jezičnim priručnicima

Normativni priručnici imenicu jetra različito tretiraju. Rječnici razlika između hrvatskoga i srpskog književnog jezika u dva različita razdoblja među kojima je proteklo pola stoljeća (Guberina i Krstić, 1940.; V. Brodnjak, 1991.) imenicu jetra u srednjem rodu smatraju hrvatskom, dok oblik u ženskom rodu drže tipičnijim za srpski jezik. Jezični savjetnik s gramatikom (Pavešić, 1971.) preporučuje ipak ženski rod jer se radi o jednom, i to neparnom organu. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (Skok, 1971.) navodi oznake ženskog roda u jednini, ali i srednjeg roda u množini, te množinski oblik objašnjava time da se jetra sastoji od više komada. Hrvatski pravopis (Babić-Finka-Moguš, 1996.) uz imenicu jetra navodi i oblik u genitivu množine (jetara), uz napomenu da se radi o množini srednjeg roda. U Hrvatskom jezičnom savjetniku (Barić i sur., 1999.) imenica jetra srednjeg je roda pl. t. te se kao primjeri navode i frazem (ide mi na jetra), i značenje anatomskog organa (bole me jetra), i kulinarski kontekst (pirjati jetra, pašteta od guščjih jetara). U Rječniku hrvatskoga jezika (Šonje, 2000.) jetra je također srednjeg roda pl. t., a genitiv je jetara. Anić u Velikom rječniku hrvatskoga jezika (2003.) i u Rječniku hrvatskoga jezika (2007.) jetru određuje kao imenicu ženskog roda, opisujući je u prvom kao unutarnji organ u čovjeka i životinja, jajasta oblika, a u drugome kao neparnu, najveću tjelesnu žlijezdu. U Etimološkom rječniku hrvatskoga jezika (Matasović i sur., 2016.) jetra je srednjeg roda pl. t., uz napomenu da dio slavenskih jezika, uključujući hrvatski standardni jezik, ima odraz množinskog oblika kao u leđa, pluća, dok je u nekim hrvatskim dijalektima nominativ množine srednjeg roda shvaćen kao nominativ jednine srednjeg roda. Školski rječnik hrvatskoga jezika (https://rjecnik.hr/) jetru kao anatomski organ ima u ženskom rodu, s napomenom da je srednji rod pl. t. te imenice sinonim ženskom rodu i zasebnom natuknicom u kojoj je ta imenica u srednjem rodu dio frazema (ići na jetra). U terminološkoj bazi STRUNA (http://struna.ihjj.hr/) jetra je ženskog roda, što vidimo iz njezine definicije i sročnosti, odnosno slaganja s predikatom: žlijezda smještena u trbušnoj šupljini ispod ošita koja izlučuje žuč.

Dok mnogi od spomenutih rječnika, pravopisa i savjetnika drže da je imenica jetra srednjeg roda i u množini, u medicinskim je jednojezičnim i dvojezičnim rječnicima i priručnicima ona najčešće ženskog roda (tablica 1).

Iako ovi rječnici i priručnici ne navode oznaku roda uz imenicu jetra, prema njezinu obliku u kosim padežima zapažamo da se radi o jednini ženskog roda (jetre), a ne o srednjem rodu množine (jetara).

▲

Jetra u stručnoj i znanstvenoj biomedicinskoj publicistici

U stručnim i znanstvenim člancima jetra je najčešće ženskoga roda, ali nalazi se i srednji rod. Pretragom naslova i sažetaka na portalu Hrčak, područje Biomedicina i zdravstvo, nalazimo da je jetra većinom ženskog roda, ali nađe se i srednji rod. Primjerice upisom u pretražnik lokativnog oblika imenice jetra u ženskom rodu (u jetri) pojavit će se 152 članka koja sadržavaju traženi pojam, no naći će se i 23 rezultata za lokativni oblik srednjeg roda množine (u jetrima) kao i genitivni i akuzativni oblici te imenice u srednjem rodu (tablica 2).

Primjere za imenicu jetra u srednjem rodu u biomedicinskoj publicistici potražili smo i u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji CROSBI (tablica 3).

▲

Jetra u udžbenicima humane i veterinarske medicine

Pregledom većeg broja suvremenih srednjoškolskih i sveučilišnih udžbenika iz humane medicine nismo pronašli primjere za imenicu jetra u srednjem rodu. Srednjoškolski udžbenici Interna medicina (2001.) te Patologija i patofiziologija (2010.) imaju cirozu jetre i upalu jetre. Praktična klinička onkologija (2021.) ima tumore jetre, u Medicinskoj mikrobiologiji (2019.) nalazimo oštećenje jetre, u Medicinskoj fiziologiji (2017.) cirozu jetre, a u knjizi Ultrazvuk abdomena (2015.) anatomske strukture jetre. Knjige iz farmakologije Imunokemija (2015.) i Temeljna i klinička farmakologija (2020.) također imaju jetru u ženskom rodu.

Za razliku od humane medicine, u udžbenicima veterinarske medicine jetra se pojavljuje i u jednom i u drugom rodu. Anatomija domaćih sisavaca (Zobundžija i sur., 2009.) govori o obliku, položaju i vrsnim specifičnostima jetre, u Veterinarskoj histologiji (Kozarić, 1997.) nalazimo da je površina jetre prekrivena vezivnotkivnom ovojnicom, u Medicinskoj embriologiji (Sadler, 2008.) da u 10. tjednu težina jetre iznosi oko 10 % ukupne tjelesne težine fetusa. U udžbeniku Osnove razudbe domaćih životinja (Grabarević, 2016.) nalazimo da u svih vrsta domaćih životinja jetra ima režnjevitu građu koja je dobro izražena u pasa. U navedenim je primjerima jetra ženskog roda. No nalazimo i udžbenike u kojima je jetra srednjeg roda. Primjerice Bakterijske i gljivične zoonoze (Cvetnić, 2013.) govore o transplantaciji jetara, Veterinarska kirurgija i anesteziologija (Matičić i Vnuk, 2010.) navodi da je fibrinogen protein plazme koji se sintetizira u jetrima, a Veterinarska imunologija (Šeol Martinec i Herak Perković, 2013.) da se u jetrima sinusoidne Kupferove stanice smatraju makrofagima čija je zadaća skupljanje antigena iz krvi.

U sva tri primjera jetra se u prvoj rečenici nalazi u srednjem rodu, a u rečenici koja slijedi u ženskom rodu. S obzirom na to da je u naslovima poglavlja isključivo srednji rod, te se i u tekstu većinom nalazi srednji rod, očito je nastojanje da se jetra piše kao plurale tantum srednjeg roda, no pojava i ženskog roda, koji se provlači kroz cijelu knjigu, upućuje na izrazitu nestabilnost tog oblika.

▲

Ženski ili srednji rod?

Vukojević i Hudeček (2003.) u svom radu ne pronalaze potvrde za imenicu jetra u srednjem rodu u popularno-znanstvenom i znanstvenom funkcionalnom stilu, već samo imenicu ženskog roda. No članci i udžbenici koje smo u ovom radu istražili potvrđuju da se u suvremenim znanstveno-stručnim i pedagoškim tekstovima, premda ženski rod prevladava, jetra može naći i u srednjem rodu. S obzirom na preporuku više jezičnih savjetnika da se jetra piše kao srednji rod množine, u suvremenim tekstovima lektorski odabir tog oblika nije neočekivan. Vukojević i Hudeček (2003.) ističu sociolingvističke razloge zagovaranja srednjeg roda, odnosno težnju normativista u razdoblju kad je unitaristička jezična politika prijetila opstojnosti hrvatskog jezika da se u standardizaciji odabere varijanta koja se razlikuje od srpske, a budući da je jetra u ženskom rodu smatrana tipičnijom za srpski jezik, izbor je pao na srednji rod te imenice. Stručnjaci koji preferiraju srednji rod pak razloge nalaze u semantici navodeći da je ovaj tjelesni organ režnjevite građe te je srednji rod, koji ima samo množinski oblik, prihvatljiviji i logičniji.

Zanimljivo je da u humanoj medicini jetru nalazimo samo u ženskom rodu, za razliku od veterinarske medicine gdje je u više udžbenika jetra u srednjem rodu. Nameće se pitanje razlikuje li se građa jetre u čovjeka i životinja. Jetra je najveći žljezdani organ u tijelu, koji se i u čovjeka i u životinja sisavaca sastoji od četiriju režnjeva. U čovjeka jetra ima dva glavna režnja, pri čemu je desni oko šest puta veći od lijevog. Na donjoj su strani jetre, nepotpuno izdvojena od desnog režnja, dva manja režnja, prednji (četvrtasti) i stražnji (repasti) (Krmpotić-Nemanić i Marušić, 2007.). U životinja oblik jetre ovisi o dostupnom prostoru u trbušnoj šupljini, pa je u onih dugog trupa izdužena, dok je u životinja kratkog trupa kraća i šira (Kent, 1987.). Jetra nižih kralježnjaka, ptica, riba, reptila i vodozemaca, cjevasta je (tubularna), dok je u sisavaca režnjevita (lobularna) (Hardman i sur., 2007.). Ovisno o životinjskoj vrsti osnovni jetreni režnjevi dodatno su podijeljeni. Tako su u pasa, mačaka i svinja lijevi i desni režanj dodatno podijeljeni na lateralni i medijalni podrežanj. Svinje nemaju repasti režanj, već repasti izdanak, odnosno nastavak.
Kod konja je lijevi režanj podijeljen na dva podrežnja, lateralni i medijalni, dok se jetra preživača sastoji od četiri glavna režnja, bez podrežnjeva (Dyce i sur., 2010.). Histološki pak gledano jetra je sastavljena od tisuću jetrenih režnjića.

Premda se jetra u čovjeka i životinja razlikuje s obzirom na veličinu, broj i raspodjelu režnjeva i podrežnjeva, zajednička im je značajka da se radi o jednom, neparnom organu te donekle različita morfologija u različitih vrsta ne bi trebala biti razlogom da se taj naziv u jedne vrste upotrebljava kao imenica ženskog roda, a u druge kao imenica srednjeg roda. Dosljednost u upotrebi imenice jetra u ženskom rodu u humanoj medicini trebala bi biti poticaj da se i u veterinarskoj medicini i drugim disciplinama prihvati i ustali taj oblik koji, uostalom, preporučuje većina medicinskih rječnika i priručnika. Prednost bi imenici jetra u ženskom rodu u veterini trebalo dati i zbog očite nestabilnosti oblika u srednjem rodu. Naime u tekstovima u kojima se jetra nastoji pisati u srednjem rodu nerijetko se pojavi i ženski rod, a takvo kolebanje na razini jednog teksta ostavlja dojam jezičnog i terminološkog nemara i/ili neznanja. Jetra kao sastavnica frazema (ići komu na jetra, izjesti komu jetra) ostaje u srednjem rodu jer su frazemi ustaljene sveze riječi koje se upotrebljavaju u gotovu obliku.

▲

Zaključak

Hrvatski jezični savjetnici i priručnici imenicu jetra gramatički označuju kao srednji rod plurale tantum i ženski rod jednine. U medicinskim rječnicima i priručnicima jetra je većinom ženskog roda. U znanstveno-stručnim i pedagoškim tekstovima najčešće se nalazi kao imenica ženskog roda, no pojavljuje se i oblik u srednjem rodu množine. U tekstovima u kojima je jetra u srednjem rodu množine upotreba tog oblika često je nedosljedna te se zapaža kolebanje dvaju rodova. Jetra je u ženskom rodu u hrvatskom književnom jeziku potvrđena od njegovih početaka te nema lingvističkih razloga da se normativna prednost daje obliku u srednjem rodu. Premda se kao anatomski organ sastoji od više režnjeva, što je osobito izraženo u nekih životinjskih vrsta, radi se o neparnom i nedjeljivom organu, te nema ni semantičke zapreke da jetra kao stručni naziv u biomedicini ne bude imenica ženskog roda. Normativnu bi prednost stoga trebalo dati obliku koji u biomedicinskoj literaturi i prevladava, ženskom rodu imenice jetra.

Literatura [… prikaži]