Autor: Antun Janković DVM, Veterinarska ambulanta JANKOVIĆ
U zadnje vrijeme čitam u raznim novinama kako su rottweilleri vrlo opasni psi koji samo čekaju priliku da ljudima odgrizu ruku ili da ih bar prikolju. Takvi novinski napisi stvaraju atmosferu netrpeljivosti i straha prema svim psima, a osobito onima koji nam izgledaju opasnima. Većini ljudi veliki psi naravno izgledaju opasni a mali su simpatični. U stvarnosti situacija je potpuno obratna. Premda postoje i veliki psi koji znaju biti zloćudni (za što su krivi prvenstveno njihovi vlasnici), male pasmine pasa su u pravilu puno opasnije. U mojoj veterinarskoj karijeri grizli su me samo pekinezeri i to vrlo bolno, moram priznati.
NIKADA me nije ugrizao neki veliki pas.
Zašto je to tako? Odgovor je vrlo jednostavan. Veliki psi imaju puno stabilniji karakter od malih. Osim toga psi u pravilu napadaju onda kada su uplašeni, pa osjećaju da se moraju braniti. Veliki psi se, upravo zato što su veliki, u puno manje situacija osjećaju ugroženima nego mali i jednostavno nemaju potrebe napadati iz straha.
Slučaj iz ambulante
Kao dokaz stabilnosti karaktera velikih pasa, a osobito rottweilera mogu opisati jedan slučaj iz moje ambulante. Mlada i razigrana kujica, stara oko dvije godine, u igri je skočila kroz staklena vrata. Pri tome je posjekla šapu. Vlasnik je šapu previo i zaustavio krvarenje. Rana je zarasla za nekoliko dana. Od tada je kujica na tu nogu šepala te ju je zbog boli štedjela. Vlasnik je najprije mislio da je u pitanju bol rane koja otežano zarasta jer se otvori svaki puta kada kuja stane na šapu. No, kako bolnost nije prestala niti nakon nekoliko mjeseci odlučio ju je dovesti u ambulantu. Treba napomenuti da je kuja izuzetno temperamentna, no potpuno neagresivna te da se svaki dan igra sa vlasnikovih troje djece, te čak trpi da ju djeca povlače za bolnu nogu.
Odmah sam primijetio da kuja, premda je staložena, trpi veliku bol i da meni ne dozvoljava pregled bolne noge. Zbog toga sam je morao uspavati. (slika 1)
Pipanjem sam utvrdio da se o šapi nalazi vrlo tvrdo strano tijelo ta da je prilično veliko. Ono što nisam mogao utvrditi je koliko je zapravo veliko, te kako je smješteno u odnosu na nježne kosti prstiju, ligamente i krvne žile. Stoga je bila neophodna RTG pretraga šape. ( slike 2 i 3)
Na RTG slikama se u šapi vidjelo veliko strano tijelo, dužine oko 2,5 cm, vjerojatno komad stakla. Nije bilo u blizini kostiju prstiju niti pripadajućih ligamenata te je prognoza operativnog zahvata bila vrlo povoljna. Odmah sam pristupio pripremi zahvata. Šapu je trebalo dezinficirati te operativno čisto područje odvojiti od ostatka nečistog tijela sterilnom krpom kako bi se moglo pristupiti zahvatu. (slika 4)
Skalpelom sam otvorio kožu šape na mjestu gdje je strano tijelo bilo najbliže koži te ga nježno uz što manje štete po okolno tkivo izvukao iz šape. Naravno, pokazalo se da je u pitanju veliki komad stakla. (slike 5 i 6)
Poslije davanja antibiotika i sredstava za buđenje kujica se probudila te prvi puta poslije oko tri mjeseca bez bola stala na povrijeđenu šapu. Unatoč mamurluku od narkoze moglo se vidjeti kako je sretna jer bola više nema.
Tek tada smo shvatili pravu veličinu i stabilnost njezinog karaktera. Unatoč nevjerojatnoj bolnosti koja je neprestano trajala mjesecima ona se svakodnevno igrala i dopustila ponekad i neumjerenu «pažnju» male djece sa kojima je živjela, a da nije pokazala niti najmanji znak zlovolje ili agresivnosti.
Eto, to su rottweilleri.