Vladimir Stevanović¹, Tatjana Vilibić-Čavlek²,³, Irena Tabain², Iva Benvin¹, Snjezana Kovač¹, Željka Hruškar², Maja Maurić¹, Ljiljana Milašinčić², Ljiljana Antolašić², Alenka Škrinjarić¹, Vilim Starešina¹, Ljubo Barbić¹
¹ Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska, ² Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska, ³ Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska; e-mail: vladimir.stevanovic@vef.hr
Izvor: Zbornik radova, Zagreb, 2020.

Neutralizirajuća protutijela su dokazana u 0,76% seruma mačaka. Seroprevalencija SARS-CoV-2 infekcije u mačaka u Hrvatskoj je niska, osobito kada se usporedi sa seroprevalencijom u mačaka u Wuhanu. S druge strane, prevalencija neutralizirajućih protutijela u mačaka je slična udjelu mačaka koje su pokazale pozitivan rezultat imunoenzimnog testa u Francuskoj. Kako se čini, u terenskim uvjetima infekcija u mačaka u Europi je rijetka. Kod pasa u 0,31% seruma dokazana je neutralizacijska aktivnost te su imunoenzimnim testom protutijela dokazana i u 7,56% pretraženih životinja. U dostupnoj literaturi ne postoje podaci o sličnim istraživanjima za usporedbu. Što je zanimljivo – prvi, imunoenzimnim testom, pozitivni uzorak seruma psa uzorkovan je u Zagrebu 17. travnja, oko sedam tjedana nakon prvog dokaza infekcije u ljudi u istom području, a najveći broj pozitivnih pasa je uzorkovan šest tjedana nakon najvećeg zabilježenog broja infekcija u ljudi što govori u prilog da dinamika infekcije SARS-CoV-2 u pasa prati dinamiku infekcije u ljudi te nije bilo naznaka o pojavi neovisne epizootije među pretraživanim psima.
Zaključno, niska seroprevalencija i nizak titar neutralizirajućih protutijela u pozitivnih životinja govori u prilog da su infekcije u kućnih ljubimaca rijetke. Usporedbom rezultata seroprevalencije u kućnih ljubimaca i širenja infekcije SARS-CoV-2 u populaciji ljudi u Hrvatskoj nema dokaza da se ovaj virus širio neovisno među kućnim ljubimcima već da su primaran izvor infekcije za pse i mačke zaraženi ljudi.






