Microbial composition of soft, semi-hard and hard cheeses from a Croatian market

Barun G., V. Dobranić, I. Filipović, K. Severin, J. Grbavac, N. Zdolec*
Gabriela BARUN, studentica; dr. sc. Vesna DOBRANIĆ, dr. med. vet., izvanredna profesorica, dr. sc. Ivana FILIPOVIĆ, dr. med. vet., dr. sc. Nevijo ZDOLEC, dr. med. vet., docent, Zavod za higijenu, tehnologiju i sigurnost hrane; dr. sc. Krešimir SEVERIN, izvanredni profesor, Zavod za sudsko i upravno veterinarstvo, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; dr. sc. Jozo GRBAVAC, docent, Sveučilište u Mostaru, Agronomski fakultet i Prehrambenobiotehnološki fakultet, Mostar; *e-mail: nzdolec@vef.hr

Sažetak

---

U radu je istražena mikrobiološka kvaliteta mekih (n = 7), polutvrdih (n = 9) i tvrdih sireva (n = 20) na hrvatskom tržištu, podrijetlom iz uvoza i domaće proizvodnje. Određivan je broj enterokoka, stafilokoka, bakterija mliječne kiseline, kvasaca i plijesni, aerobnih mezofilnih bakterija, enterobakterija, Escherichia coli te Listeria monocytogenes. Broj bakterija mliječne kiseline kretao se od 6 do 7 log CFU/g, enterokoka 3,5 – 4,5 log CFU/g i koagulaza-negativnih stafilokoka 3,5 log CFU/g. Broj kvasaca i plijesni podjednak je u polutvrdim i tvrdim sirevima (3 log CFU/g), dok je u mekim sirevima taj broj veći za 3 log.
Dva uzorka (1 meki i 1 tvrdi sir) pokazala su povećan broj E. coli (5,5 %). Enterobakterije su bile prisutne u tri polutvrda sira (33,3 %), 5 tvrdih sireva (25 %) te 5 mekih sireva s plijesni (71,4 %) što može upućivati na lošu kvalitetu korištene sirovine, propuste u pasterizaciji mlijeka za sirenje ili na sekundarnu kontaminaciju.
Broj L. monocytogenes bio je ispod 100 CFU/g u svim uzorcima sira uzorkovanih na tržištu. Rezultati pokazuju dobru mikrobiološku kvalitetu sireva na tržištu s obzirom na patogenu mikrofloru, no nalaz bakterija indikatora onečišćenja upućuje na propuste u higijenskoj praksi proizvodnje ili distribucije.

---

Ključne riječi: sir, mikrobiologija, tržište.

Abstract

---

The microbiological quality of soft (n=7), semi-hard (n=9) and hard cheeses (n=20) from retail sale was studied. The number of enterococci, staphylococci, lactic acid bacteria, yeast and moulds, aerobic mesophylic bacteria, enterobacteria, E. coli and L. monocytogenes were determined. The LAB count ranged 6–7 log CFU/g, enterococci 3.5–4.5 log CFU/g and coagulase-negative staphylococci 3.5 log CFU/g. The yeast and mould count was equal in both semi-hard and hard cheeses (3 log CFU/g), and the 3 log higher in soft cheeses. Escherichia coli exceeded the recommended microbiological criteria in one soft and one hard cheese (5.5%). Enterobacteria were recovered from 3 semi-hard cheeses (33.3 %), 5 hard cheeses (25 %) and 5 soft cheeses (71.4 %), indicating poor raw milk quality, low pasteurization effect or re-contamination of final products. L. monocytogenes counts were below 100 CFU/g in all samples. The results obtained show an appropriate level of microbiological safety, however the presence of contaminating bacteria indicates poor hygienic practices in cheese production or distribution.

---

Key words: cheese, microbiology, retail.

▲

Uvod

---

Prema podacima FAOSTAT-a svjetska proizvodnja sira 2013. godine bila je 21,3 milijuna tona, od toga u SAD-u 5,4 milijuna tona, a zatim slijede Njemačka, Francuska i Italija. Takav opseg proizvodnje i potrošnje dovoljno govori o važnosti sprečavanja potencijalnih rizika za zdravlje potrošača, uključujući mikrobiološke rizike. Stoga je mikrobiološka kakvoća sirovine i sirarskih proizvoda regulirana odgovarajućim propisima koji se odnose na nalaz patogenih mikroorganizama i njihovih metabolita koji su štetni za zdravlje čovjeka (Hadžiosmanović, 1995.). Najčešći se razlozi mikrobiološke nesukladnosti različitih vrsta sireva navode bakterije Escherichia coli, Staphylococcus aureus te kvasci i plijesni. Dobra mikrobiološka kakvoća sirovog mlijeka preduvjet je dobre mikrobiološke kakvoće mliječnih proizvoda (Kozačinski i sur., 2003.). U tom smislu određivanje broja i vrsta mikroorganizama prisutnih u konzumnom mlijeku i mliječnim proizvodima daje najbolji uvid u kvalitetu proizvodnje određenog proizvođača.

Posljednjih godina istraživanja upozoravaju na rizike povezane s nalazom različitih biogenih amina u fermentiranoj hrani, posebno sirevima koji zriju (Marijan i sur., 2014.; Sahu i sur., 2016.). Biogeni amini nastaju tijekom zrenja i skadištenja, a čimbenici koji utječu na njihovo stvaranje jesu pH, koncentracija soli, bakterijska aktivnost, vlaga, temperatura skladištenja i vrijeme zrenja. Najčešće se pojavljuju kavaderin, putrescin, histamin, spermidin, spermin, tiramin i triptamin. Bakterije kao Enterococcus i Lactobacillus većinom su odgovorne za nastanak biogenih amina u sirevima koji su proizvedeni od neprerađenog mlijeka (Burdychova i Komprda, 2007.; Ladero i sur., 2012.).

Na našem tržištu pojavljuju se brojne vrste sireva, od tradicijskih do industrijskih, proizvedenih od nepasteriziranog ili pasteriziranog mlijeka, sa starter-kulturama bakterija, kvasaca ili plijesni ili bez njih itd. Svaki tip proizvodnje u sirarstvu donosi specifične izazove, pa i određene mikrobiološke rizike. Cilj je ovog rada odrediti mikrobiološku kvalitetu mekih, polutvrdih i tvrdih sireva u maloprodaji s obzirom na brojnost populacija mikroorganizama koji sudjeluju u nastanku biogenih amina u sirevima, poput enterokoka, stafilokoka, enterobakterija ili kvasaca.

▲

Materijal i metode

---

Za potrebe istraživanja uzorci sireva (n = 36) uzorkovani su na tržištu u maloprodaji u originalnim pakiranjima. Prikupljeno je 7 mekih, 9 polutvrdih i 20 tvrdih sireva (tablica 1).

Uzorci su dostavljeni u prijenosnim hladnjacima do mikrobiološkog laboratorija Zavoda za higijenu, tehnologiju i sigurnost hrane Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Analize su provedene u okviru istraživanja „Rizici antimikrobne rezistencije i biogenih amina iz hrane životinjskog podrijetla“ u potpori Sveučilišta u Zagrebu.

Za mikrobiološku pretragu uzimano je 25 grama sira nakon sterilnog odvajanja površinskih slojeva proizvoda. Potom je uzorak usitnjen te razrijeđen otapanjem u 225 mL slane peptonske vode i homogeniziran 2 minute na 200 o/min. Potom su načinjena serijska decimalna razrjeđenja radi određivanja broja Escherichia coli, enterobakterija, aerobnih mezofilnih bakterija, bakterija mliječne kiseline, kvasacai plij esni te enterokoka. Broj E. coli određivan je površinskim nasađivanjem 0,1 mL određenih razrjeđenja uzorka na kromogenu podlogu Rapid Ecoli (BIOKAR, Francuska) te inkubiranjem na 37 °C 24 sata. Enterobakterije su određivane na ljubičasto-crvenom žučnom agaru s glukozom (VRBG, Merck, Njemačka) inkubiranjem na 37 °C 24 sata. Broj aerobnih mezofilnih bakterija određivan je na Plate Count agaru (PCA, bioMerieux, Francuska) inkubiranjem na 30 °C 72 h. Broj bakterija mliječne kiseline određivan je površinskim nasađivanjem na de Man, Ragosa, Sharpe agar (MRS, Merck, Njemačka) i inkubiranjem na 30 °C 24 – 48 h, a enterokoki na kromogenu podlogu Compass Enterococcus agar (BIOKAR, Francuska) inkubiranjem na 37 °C 24 h. Broj kvasaca i plijesni određivan je površinskim nasađivanjem na OGY agar (Oxytetracycline agar) inkubiranjem na 25 °C 48 – 72 h. Broj Listeria monocytogenes određivan je prema metodi HRN ISO 11290:2. Nakon inkubiranja provedeni su dodatni biokemijski testovi prema zahtjevima standardnih metoda te je potom određen broj pojedinih mikroorganizama. Rezultati su prikazivani kao logaritamske vrijednosti broja kolonija po gramu sira (log 10 CFU/g).

▲

Rezultati

---

Rezultati istraživanja prikazani su u tablicama 2 – 4 i grupirani su prema vrsti sireva (polutvrdi, tvrdi i meki). Na slici 1 vidljivo je da su bakterije mliječne kiseline dominantna mikroflora u svim vrstama sireva, pri čemu je zabilježen prosječan broj od 6 do 7 log CFU/g.

Uočava se također stabilna populacija enterokoka (pripadnici skupine bakterija mliječne kiseline) u broju od 3,5 do 4,5 log CFU/g te podjednak broj koagulaza-negativnih stafilokoka (3,5 log CFU/g). Broj kvasaca i plijesni podjednak je u tvrdim i polutvrdim i sirevima (3 log CFU/g), dok je u nekim sirevima taj broj veći za 3 log kao posljedica tehnološkog procesa (sir s plijesnima).

---

---

---

▲

Rasprava

---

U radu je istražena mikrobiološka kvaliteta mekih, polutvrdih i tvrdih sireva na našem tržištu, podrijetlom iz uvoza i domaće proizvodnje. Mikrobiološki parametri odabrani su temeljem njihove specifične uloge u nastajanju biogenih amina u sirevima, izuzev L. monocytogenes.

Sirevi općenito pripadaju skupini gotove hrane, hrane koja se prije konzumiranja ne obrađuje nikakvim postupcima, odnosno konzumira se u stanju u kakvom je proizvedena. U tom je smislu vrlo važna higijena proizvodnje te kvaliteta sirovine, budući da pojedini patogeni mikroorganizmi mogu preživjeti tehnološke operacije ili naknadno onečistiti proizvod, npr. L. monocytogenes (Vrdoljak i sur., 2016.).

Mikrobiološke promjene u/na sirevima tijekom proizvodnje i pohrane ovise o više čimbenika, poput tehologije proizvodnje i vrsti sira (pasterizacija mlijeka ili nepasterizirano mlijeko, primjena mljekarskih kultura, kiselost, zrenje itd.), fizikalno-kemijskim svojstvima sira, uvjetima pohrane i dr. U pogledu patogenih bakterija, pretraživani sirevi bili su u skladu s propisanim kriterijima za L. monocytogenes, što je također utvrđeno u nedavnim istraživanjima škripavca, skute, livanjskog sira, trapista i tvrdog sira u maslinovu ulju (Vrdoljak i sur., 2016.). Listeria monocytogenes najvažniji je patogen u sirarstvu, posebno u fazi nakon proizvodnje, tj. tijekom pohrane i distribucije, kada je moguće onečišćenje, npr. tijekom narezivanja, pakiranja. Izvješće EFSA-e (2013.) pokazuje da na europskom tržištu tek 0,06 % mekih i polutvrdih sireva (pretraženih 3452 uzoraka sira) ne udovoljava kriteriju od 100 CFU/g na kraju roka trajanja, dok je patogen prisutan (u 25 g uzorka) u 0,47 % sireva. U našoj su zemlji provedena istraživanja uglavnom na tradicionalnim sirevima od nepasteriziranog mlijeka, a nalaz L. monocytogenes bio je uobičajen (Kozačinski i Hadžiosmanović, 2001.; Markov i sur., 2009.).

U pogledu mikroorganizama indikatora onečišćenja, u našem su istraživanju zabilježena dva uzorka (1 meki i 1 tvrdi sir) s povećanim brojem E. coli (5,5 %) te se mogu smatrati mikrobiološki neispravnima s obzirom na preporučene kriterije nacionalnog Vodiča o mikrobiološkim kriterijima za hranu (MP, 2011.).
Nadalje, kriteriji za enterobakterije u sirevima nisu propisani, no u našem su istraživanju enterobakterije bile prisutne u tri polutvrda sira (33,3 %), 5 tvrdih sireva (25 %) te 5 mekih sireva s plijesni (71,4 %) što može upućivati na lošu kvalitetu korištene sirovine i propuste u pasterizaciji mlijeka za sirenje. Nadalje, ne treba zanemariti ni mogućnost postprocesnog onečišćenja sira, kako je prije spomenuto. Marijan (2013.) je u mikrobiološkoj analizi livanjskog sira određivala broj mikroorganizama tijekom zrenja: aerobnih mezofilnih bakterija, koagulaza-pozitivnih streptokoka, Enterococcus spp, Pseudomonas aeruginosa i kvasaca. Tijekom zrenja sira utvrđena je statistički značajna razlika (p < 0,05) u broju kvasaca 105. dana i u broju gljivica 50. i 60. dana s obzirom na sredinu ili koru sira. Koagulaza-pozitivni stafilokoki i bakterija P. aerugionosa nisu utvrđeni niti u jednom ispitanom uzorku sira. Nalaz enterokoka i u navedenom istraživanju vjerojatno je povezan sa sirovinom križnom kontaminacijom. Izvori kontaminacije mogu biti podovi, zidovi, police, sirarski pribor i oprema (Zebec, 2016.).

Koagulaza-negativni stafilokoki bili su utvrđeni u podjednakom broju u svim vrstama sireva (3 log CFU/g). Oni su fiziološki prisutni u različitim vrstama hrane, uključujući sireve sa zrenjem gdje pridonose razvoju senzorskih svojstava svojom lipolitičkom i proteolitičkom aktivnošću. Poznati su kao uzročnici mastitisa te se mogu izolirati i iz mliječnih proizvoda od pasteriziranog mlijeka (Zdolec i sur., 2013.).

Koagulaza-negativni stafilokoki (KNS) su uz bakterije mliječne kiseline (BMK) tehnološki/zdravstveno važni mikroorganizmi u proizvodnji hrane animalnog podrijetla (Trmčić i sur., 2011.), no zdravstveni rizici mogu se očekivati pri nalazu sojeva koji produciraju biogene amine, enterotoksine ili prenose antimikrobnu rezistenciju (Dobranić i sur., 2013.; Zdolec, 2015.). Bakterije mliječne kiseline tehnološki su najvažniji mikroorganizmi u sirarstvu, a njihov je broj u pretraženim sirevima sukladan vrsti proizvoda, odnosno uvjetovan primjenom mljekarskih kultura.

Daljnje kretanje broja bakterija mliječne kiseline u siru tijekom pohrane ovisi o tipu sira, pa se općenito smanjuje u polutvrdim i tvrdim sirevima, a povećava u mekima (Vrdoljak i sur., 2016.).

Zaključno, rezultati pokazuju da se učestalost i broj bakterija indikatora onečišćenja smanjuje kako se konzistencija sira povećava, odnosno najbrojnije su u mekim sirevima. Mikrobna populacija koju nalazimo u mekim, polutvrdim i tvrdim sirevima može sudjelovati u stvaranju biogenih amina u siru, što je potrebno potvrditi dodatnim istraživanjima dekarboksilacijske aktivnosti izolirane mikroflore.

▲

Zahvala

---

Istraživanje je provedeno u okviru potpore Sveučilišta u Zagrebu, „Rizici antimikrobne rezistencije i biogenih amina iz hrane životinjskog podrijetla“.
Prikazani rezultati dio su diplomskog rada Gabriele Barun pod mentorstvom doc. dr. sc. Nevija Zdoleca.

Literatura [… prikaži]